Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-496/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice i predlagateljice osiguranja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tužiteljica), zastupana po punomoćnici Daliborki Planinčević, odvjetnici u Sesvetama protiv tuženika i protivnika osiguranja ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenom adresom prebivališta u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici DIŠ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, uz sudjelovanje maloljetne djece TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2019. u [adresa] i AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2022. u [adresa], oboje zastupani po posebnoj skrbnici ŽIŠ iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb te sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Dugo Selo, Dugo Selo, Josipa Zorića 3, zastupan po upraviteljici GI, dipl.soc. radnici, radi razvoda braka, donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetnu djecu i odlučivanja o privremenoj mjeri, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice maloljetne djece, posebne skrbnice tuženika i punomoćnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo, 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak zaključen 11. svibnja 2019. u Dugom Selu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Dugo Selo, za godinu 2019., pod red. br. 00034, između

ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina D, rođenog **.**.1993. u [adresa], s prijavljenom adresom prebivališta u [adresa], sada nepoznatog prebivališta i boravišta

i DI, djevojački Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri T, rođene **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa].

II. Zajednička maloljetna djeca stranaka, TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2019. u [adresa] i AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2022. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom kao majkom, DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].

III. Tužiteljica DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao majka potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnu djecu TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2019. u [adresa] i AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.2022. u [adresa] i potpuno samostalno će zastupati djecu u svim bitnim osobnim pravima djece iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

IV. Tuženiku ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnom djecom TI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na neodređeno vrijeme.

V. Nalaže se tuženiku kao ocu, ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti s osnova naknade za uskraćeno uzdržavanje maloljetnoj djeci:

- TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno i

- AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno

za svaki mjesec razdoblja od 16. kolovoza 2024. do 8. travnja 2025., zajedno sa zateznim kamatama tekućim na sve dospjele, a neplaćene obroke i to od dana njihova dospijeća, pa do isplate odnosno od 15-tog dana u mjesecu za koji je trebao platiti uzdržavanje do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece, DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku kao ocu, ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetne djece:

- TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno i

- AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno

počevši od 9. travnja 2025. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, tako da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja, platiti odjednom u roku od 15 dana, dok će dospjevajuće mjesečne obroke uzdržavanja plaćati najkasnije do 15. – tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece, DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja novčanog potraživanja u svezi s osobnim pravima maloljetnog djeteta stranaka, koja se odnose na odlučivanje o uzdržavanju maloljetne djece TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2019. u [adresa] i AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2022. u [adresa], određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

I. Nalaže se tuženiku – protivniku osiguranja kao ocu, ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime mjesečnog iznosa uzdržavanja za maloljetne tužitelje – predlagatelje osiguranja:

- TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno i

- AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) mjesečno, počev od 9. travnja 2026., pa nadalje do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovoga suda pod posl.br. P Ob -496/2025 ili do drugačije odluke suda, dok za to budu postojali uvjeti, time da će dospjele iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće iznose uzdržavanja će plaćati najkasnije do 15.- tog dana u mjesecu za tekući mjesec za koji uzdržavan je treba platiti, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece, DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Ova privremena mjera u točkama I. i II. ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u spisu ovoga suda P Ob -496/2025 ili do drugačije odluke suda.

III. Žalba na rješenje o privremenoj mjeri ne odgađa ovrhu.

IV. Nalaže se tuženiku - protivniku osiguranja ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici – predlagateljici osiguranja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 513,27 EUR (slovima: petstotrinaesteura i dvadesetsedam centi), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 9. travnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu, te uređenu na ročištu održanim kod ovoga suda 8. travnja 2026., predlaže da sud odluči o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta.

1.1. U tužbi tužiteljica u bitnome navodi da je za vrijeme trajanja braka rođeno dvoje zajedničke djece, a da su bračni odnosi trajno i teško poremećeni te više ne postoji životna zajednica stranaka, kako emocionalna, tako niti ekonomska. Bračna zajednica je faktično prestala postojati od 16. kolovoza 2024. kada je tuženiku zbog nasilnog ponašanja rješenjem Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu pod posl.br. KPz-DO-409/204, naložena mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tužiteljicom. Tuženiku je rješenjem Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj Kir-DO-1185/2024 od 18.10.2024.g. produžena mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tužiteljicom. Zbog prekomjernog konzumiranja alkohola te nasilničkog ponašanje tuženika, tužiteljica smatra da tuženik nije sposoban ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom, te susrete i viđenja s djecom tuženik bi mogao ostvarivati jedino uz nazočnost djelatnika Centra za socijalnu skrb.

1.2. Tužiteljica s djecom živi u roditeljskoj kući te za svoje potrebe i potrebe djece koristi dio kuće koji je potpuno opremljen i funkcionalan za život. Zbog nasilnog karaktera koji tuženik teško kontrolira, te velikih problema s alkoholom tuženika, tužiteljica smatra da bi u slučaju da tuženik ostvaruje i djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb bio otežan (gotovo nemoguć) odgoj i briga za djecu, te tužiteljica smatra da bi za dobrobit djece trebala ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb.

1.3. Tužiteljica je počela raditi od veljače 2025. u Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. na poslovima čišćenja tramvaja, te su joj primanja vrlo mala, njezina netto plaća je oko 1.064,19 EUR. Tužiteljica sama (i uz pomoć roditelja) brine o troškovima uzdržavanja mlt. TI i mlt. AI, od stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, skrbi o njihovom zdravlju i dr., dok tuženik od odlaska iz obiteljske zajednice (16.08.2024.g.) uopće ne doprinosi za uzdržavanje djece. Tuženik je zdrav i radno sposobna mlada osoba. Prema saznanju tužiteljice zaposlen je u Rasadnik Bobica gdje ostvaruje dostatna primanja. Drugih zakonskih obveza uzdržavanja, osim djece nema. Imajući u vidu ukupne materijalne troškove potrebne za uzdržavanje djece, kao i ukupne mogućnosti tuženika, tužiteljica smatra kako bi tuženi trebao doprinositi za uzdržavanje djece s iznosom od 200,00 EUR po djetetu, odnosno ukupno 400,00 EUR mjesečno, koje tužiteljica potražuje od 16. kolovoza 2024. od kad je bračna zajednica faktično prestala postojati, te od kada tuženik ni na koji način ne doprinosi za uzdržavanje djece.

1.4. U skladu s svime navedenim, tužiteljica predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu kojom će se razvesti brak stranaka, odlučiti da tužiteljica ima samostalnu roditeljsku skrb u cijelosti i u vezi osobnih prava djece, te da djeca s njom stanuju, a da se ocu zabrane osobni odnosi i da se odredi privremena za uzdržavanje kao i uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 200,00 EUR kako je i navedeno sve u izreci presude. Tužiteljica potražuje i naknadu troška uvećanog za zateznu kamatu od donošenja presude.

2. Tuženik je zaprimio tužbu s prilozima, no nije dostavio svoj pisani odgovor niti je pristupao na zakazana ročišta radi njegova saslušanja.

2.1. Tuženiku je pokušana dostava pismena i putem poslodavca, no bezuspješno jer prema obavijesti poslodavca isti se nije javljao na radno mjesto nekoliko dana niti na upućene pozive te je odjavljen s 22. listopada 2025., nakon čega se nije mogla izvršiti dostava niti je utvrđeno gdje trenutno boravi.

2.1. Zbog navedenoga, Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo Klasa: UP/I-552-02/25-08/22, Urbroj: 139-020-03-37-25-2 od 30. prosinca 2025. tuženiku je, kao osobi nepoznatog boravišta, imenovana posebna skrbnica u osobi DIŠ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

2.2. Posebna skrbnika tuženika je nakon zaključena glavne rasprave dostavila podnesak u kojem se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo te predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

3. S obzirom na to da je tijekom postupka utvrđena nadležnost ovoga suda, u skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), maloljetnoj djeci stranaka imenovana je posebna skrbnica u osobi CI i potom u osobi ŽIŠ iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb.

3.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnoj djeci stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje te ista tijekom postupka nije dostavljala primjedbe na tužbene zahtjeve niti mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dugo Selo.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih izdan od Matičnog ureda Dugo Selo 11. svibnja 2019. (list 6-7 spisa), rodne listove za maloljetnu djecu (list 8-9 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju izdano od Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo Klasa: 552- 05/24-05/3, Urbroj: 139-020-03-24-25-6 od 25. veljače 2025. (list 10- 12 spisa), Rješenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KPz-DO- 409/2024 od 16. kolovoza 2024. (list 13-17 spisa), Rješenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Kir-DO-1185/2024 od 18. listopada 2024. (list 18-21 spisa), isplatnu listu za tužiteljicu za siječanj i veljaču 2025 (list 22-23 spisa), mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dugo Selo Klasa: 552-05/25-06/5, Urbroj: 139-020-03-37-25-8 od 15. rujna 2025. (list 40-45 spisa), dopis T.O. Bobica od 10. studenog 2025. (list 69 spisa) sa isplatnim listama za tuženika za siječanj – rujan 2025. s odjavom (list 69-82 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka za tuženika za 2024. i 2025. dostavljenih od Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Dugo Selo (list 90-93 spisa), dopis Policijske postaje Dugo Selo od 21. prosinca 2025. (list 107 i 115 spisa), dopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo Klasa: 552-05/25-06/5, Urbroj: 139-020- 03-08-26-17 od 7. travnja 2026. (list 117-118 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 8. travnja 2026. (list 120-122 spisa) sud je izveo dokaz saslušanja tužiteljice, dok tuženika nije bilo moguće saslušati s obzirom na to da je tijekom cijelog trajanja postupka bio nedostupan.

4.2. Sud nije tražio mišljenje djece u skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), s obzirom na to da je tuženik nepoznatog boravišta i prebivališta, a da su Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured [adresa] uz suglasnost posebne skrbnice djece koja se nije protivila nalazu i mišljenju, naveli da su suglasni sa zahtjevom tužiteljice imajući u vidu da djeca od rođenja žive s njom i da ona brine o njima, kao i da je navedeno u skladu s interesom i dobrobiti djecom.

4.3. Također, sud nije izvodio daljnje dokaze niti nije poznata nova adresa tuženika, koji niti nije o tome obavijestio sud, a niti je viđao maloljetnu djecu niti osporio navode tužiteljice oko plaćanja uzdržavanja. Slijedom navedenoga, kod donošenja odluke sud je pazio prvenstveno na zaštitu interesa i dobrobiti djece koju tuženik ne posjećuje niti ostvaruje roditeljsku skrb nad njima, a tužiteljici kao majci je zbog duljine trajanja ovog postupka onemogućeno da donosi odluke oko djece bez suglasnosti tuženika koji joj je nedostupan te isto tako tuženik ne doprinosi za uzdržavanje djece.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 ) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), uzimajući pritom mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Dugo Selo, te je odlučeno je kao u izreci presude.

6. Među strankama nije sporno da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni te da je prekinuta između njih zajednica prestala u kolovozu 2024., a zbog tuženikovog nasilnog i grubog ponašanja tuženika prema tužiteljici, s obzirom na to da tuženik tijekom ovog postupka nije osporio navode tužiteljice.

6.1. Nije sporno između stranaka da imaju zajedničku maloljetnu djecu za koju tuženik ne doprinosi za uzdržavanje od prestanka zajednice od 16. kolovoza 2024. niti ostvaruje s djecom osobne odnose niti jedan oblik roditeljske skrbi, s obzirom na to da tuženik tijekom ovog postupka nije osporio navode tužiteljice.

6.2. Među strankama je sporno ostvarivanje roditeljske skrbi i određivanje obveze uzdržavanja za maloljetnu djecu kao i jesu li ispunjeni uvjeti za razvod braka, te tko je u obvezi snositi troškove postupka.

7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

8. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio iskaz tužiteljice i priloženu dokumentaciju u spisu predmeta.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda

[adresa] utvrđeno je sljedeće:

a) za tužiteljicu:

- završila je srednju školu smjer pomoćni kuhar, slastičar

- od 27. siječnja 2025. zaposlena je kao pomoćni radnik u ZET-u, radi u tri smjene.

- ima financijsku pomoć roditelja s kojima stanuje i pomažu joj oko djece

b) za tuženika:

- završio srednju školu za šumarskog tehničara i prekvalificirao se za sjekača, ima 11 godina radnog staža

- ostvarivao je plaću u T.O. Bobica oko 1.200,00 EUR, plaćao je za režije i hranu do 500,00 EUR

- ne doprinosi za uzdržavanje djece,

- konzumirao je alkohol, ali zbog problema s visokim tlakom ne konzumira više.

9.1. Djeca strana su zdrava i urednog razvoja i stanuju s tužiteljicom koja je u kolovozu 2024. prijavila tuženika za nasilje te je istome izrečena mjera zabrane približavanja ili održavanja veze s tužiteljicom, a na teret mu se stavlja da je u razdoblju od 2020. do srpnja 2024. bio fizički i psihički nasilan prema njoj i prema djeci. U razgovoru s tuženikom isti je sve osporio, jedino za djecu navodi da ih je lagao znao udariti, ne fizički kažnjavati.

9.2. Obitelji stranaka je izrečena i žurna mjera izdvajanja i smještaja djece izvan obitelji u veljači 2025. kada je maloljetni TI zatečen sam u pidžami kako hoda po glavnoj prometnici. Majka je tu večer izašla van, a njezinih roditelja nije bilo kod kuće i trebala je djecu čuvati njezina prijateljica. Navodi da inače ne izlazi van te je iskazala krivnju zbog navedenoga.

9.3. U ožujku 2025. izrečena je roditeljima mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o djeci za razdoblje od 5. ožujka 2025. do 5. rujna 2025. te iz izvješća voditeljice mjere proizlazi da je suradnja s majkom i ostalim članovima obitelji uredna, roditelji joj pomažu, dok je otac često bio nedostupan i nije dao suglasnost za upis djeteta u vrtić.

9.4. Slijedom navedenoga, predloženo je da djeca stanuju s majkom koja će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, a otac da viđa djecu u kućanstvu svoje majke koja je s time suglasna, te je dodano da će se pokrenuti kazneni postupak protiv oca jer ne plaća uzdržavanje za djecu niti surađuje oko roditeljske skrbi.

9.5. U dopuni mišljenja ističu da je otac i dalje nedostupan i da ne sudjeluje u roditeljskoj skrbi te da su protiv njega podnijeli kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje povrede uzdržavanja i neprovođenja odluka za zaštitu dobrobiti djece i povrede djetetovih prava.

9.6. S tim u vezi se predlaže da se ocu zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s djecom.

10. Iz dostavljenog mišljenja proizlazi da su stranke u tretmanu Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 2024. nakon međusobnog prijavljivanja zbog nasilja u obitelji. Ističe se da je među strankama kao roditeljima vidljiva narušena komunikacija te je obiteljska dinamika otežavajuća obzirom na višekratne optužbe partnera za kršenje roditeljskih dužnosti.

10.1. S obzirom na to da nije moguće utvrditi stvarne stambene uvjete i životni stil oca, koji ne doprinosi za uzdržavanje djece, ne sudjeluje u odgoju djece, onemogućava majci upis djece u vrtić i moguće kasnije u školu, proizlazi da je otac u potpunosti povrijedio svoje roditeljske dužnosti.

10.2. Slijedom navedenog, a obzirom na dosadašnju samostalnu brigu majke o djeci i koja adekvatno brine o svim potrebama djece, smatraju da je u interesu djece da i nadalje stanuju na adresi stanovanja majke jer je otac tijekom dužeg vremenskog razdoblja nedostupan majci i njima, nisu u mogućnosti utvrditi okolnosti na strani oca, a vezane za njegov roditeljski kapacitet i brigu o djeci, te su mišljenja da je ocu opravdano zabraniti ostvarivanje susreta s djecom te majci dodijeliti potpunu samostalnu roditeljska skrb.

11. Tužiteljica je u svojem iskazu u bitnome opisala narušene odnose s tuženikom. Navodi da je njihova zajednica prestala 16. kolovoza 2024. Od tog trenutka tuženik nije vidio djecu niti je na bilo koji način doprinosio za njihovo uzdržavanje. Ona je sama u cijelosti uzdržavala djecu, a imala je pomoć svojih roditelja.

11.1. Živi u kući, njezin otac je vlasnik, tamo stanuje s djecom. Režije iznose oko 220,00 EUR, grijanje je na plin i na drva, mama pomaže oko kupovine drva. U toj kući stanuju i njezini roditelji s njima.

11.2. Ona je zaposlena u ZET-u, čisti tramvaje, ostvaruje plaću od 1.300,00 EUR. Radi tri smjene, a za to vrijeme djeca su s njezinim roditeljima roditeljima ili u vrtiću. Zdrava je i radno sposobna. Ne radi dodatne poslove. Nema dugova ni kredita.

11.3. AI je u dobi od četiri godine, ide u vrtić, za nju plaća 100,00 EUR jer je ona na deset sati, zdrava je djevojčica. Ima uobičajene potrebe oko hrane i odijevanja. Ne ide na aktivnosti. TI je u dobi od sedam godina, ide u vrtić, ali na 6 sati, za njega plaća 70,00 EUR. Ne ide na aktivnosti. Zdrav je dječak.

11.4. Ne zna ništa o tuženiku niti gdje se nalazi. On je bio nasilan prema njoj i ima zabranu prilaska u krugu od 100 metara. Djeca ne pitaju za oca, nije ih dugo vidio i najbolje da mu se zabrani ostvarivanje osobnih odnosa.

11.5.Sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer isti odgovara i priloženoj dokumentaciji u spisu.

12. Sud je prihvatio i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njihovo mišljenje je u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu te nastalom situacijom u kojoj je pokušano utvrditi odnos tuženika s djecom, no zbog njegova izbivanja to nije bilo moguće te je zbog toga i izrađena dopuna mišljenja, a kojoj se nije protivila posebna skrbnica djece.

12.1. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu, razvidno je da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te je evidentno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu njihove djece u čijoj prisutnosti je bio agresivan prema tužiteljici, te je i njih znao udariti kako sam tuženik priznaje.

12.2. Naime, prema iskazu tužiteljice proizlazi da je za vrijeme zajednice tuženik bio nasilan prema tužiteljici te zanemaruje skrb oko djece. Nadalje, isto tako proizlazi i da nemaju zajedničkih interesa niti zajednički društveni život, kao i da nemaju zajedničku ekonomsku niti emotivnu zajednicu uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik nepoznatog prebivališta i boravišta i ne komunicira s tužiteljicom niti doprinosi za uzdržavanje djece niti ostvaruje roditeljsku skrb za djece.

13. Uzimajući u obzir sve navedeno, prije svega, ističe se da uzroci za razvod braka nastaju u toku zajedničkog života bračnih drugova i predstavljaju činjenice ili okolnosti određene zakonom na osnovi kojih sud izriče razvod braka.

13.1. U konkretnom slučaju radi se o relativnim uzrocima za razvod braka i na osnovi tih uzroka koji su inače samo primjerice navedeni u čl. 51. Obiteljskog zakona, brak može razvesti samo ako postoji povezanost navedenih uzoraka s još nekim okolnostima, što posljedično se očituje u teško i trajno poremećenim-bračnim odnosima ili u nemogućnosti nastavka daljnjeg zajedničkog života bračnih drugova.

13.2. Imajući u vidu da su obje stranke navele da su odnosi poremećeni još pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad – Područnim uredom Dugo Selo, zatim da je tuženik nedostupan i prethodno bio nasilan prema tužiteljici za što mu je izrečena i mjera opreza zabrane približavanja tužiteljici i održavanja veze s njom, da se ne pomažu uzajamno i ne uzdržavaju niti se međusobno poštuju, da nemaju zajedničke interese i da imaju odvojenu ekonomsku i emotivnu zajednicu te da ne komuniciraju od kolovoza 2024., proizlazi da je opravdan zahtjev tužiteljice, a to je da bi brak stranaka trebalo razvesti zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa te da njihova bračna zajednica više nije održiva kao i da je faktički prestala postojati.

13.3. U skladu s navedenim, sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 51. t. 2. i 3. Obiteljskog zakona.

14. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

15. Kod donošenja odluke o roditeljskoj skrbi sud je dužan voditi računa o postojanju ravnoteže između interesa djece i roditelja, s time da se pri tome mora dati posebna važnost najboljem interesu djeteta koji, ovisno o njihovoj prirodi i ozbiljnosti mogu nadjačati interes roditelja.

15.1. Odredbom članka 409. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano je da u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka.

15.2. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Stranke su kao roditelji ostvarivali zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom prema citiranoj odredbi zakona i ranijoj odluci.

15.3. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

15.4. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

15.5. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. Obiteljskog zakona, time da se prema st. 3. istog članka zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog članka roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.

15.6. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

15.7. Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

15.8. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

16. Nadalje, a temeljem svih provedenih dokaza, sud je odlučio da će u konkretnom slučaju djeca stanovati s majkom, na način kako je to predložio stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo, ocjenjujući da je takva odluka u skladu s dobrobiti djece.

17. Stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

18. Zahtjev tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi je u cijelosti opravdan. Naime, roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega je utvrđeno da tuženik ne ispunjava prethodno spomenuto. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje dje teta, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koji osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, no dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred dje tetom.

18.1. Iz iskaza tužiteljice te dostavljene dokumentacije sud je utvrdio da tužitelj ica pokazuje izrazit interes i volju da brine o djeci, a zbog narušenih odnosa s tuženikom je spriječena da zajednički s njim donosi konstruktivne i za njihovu djecu najbolje odluke.

18.2. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

18.3. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u smislu naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, zatim odredbi Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) 3 Poslovni broj: Gž Ob-292/2022-3 te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“, broj – Međunarodni ugovori 1/09) dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženja s tim roditeljem. Dakle, radi se prije svega o zakonskom pravu djeteta koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je glavni imperativ prilikom određivanja između ostalih i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i prilikom određivanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem koje ne živi sa djetetom. Iz dostavljene dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo i priložene dokumentacije, činjenice da je pokrenut i kazneni postupak protiv tuženika zbog povrede djetetovih prava i uzdržavanja, proizlazi da je opravdano donijeti predmetnu odluku.

18.4. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da stranke kao roditelji uopće ne komuniciraju, niti su u ikakvom kontaktu, a tužiteljica nema način da s tuženikom stupi u kontakt. S obzirom na tako utvrđene činjenice, kada majka ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti suglasnost oca u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za djecu, što može dovesti do ugrožavajućih situacija za djecu, a majka je roditelj koji trenutno adekvatno brine o svim potrebama djece, dok otac ne pokazuje interes za djecu, ne ostvaruje osobne odnose, ne doprinosi za uzdržavanje, primjenom odredbi čl. 105. st. 3. Obiteljskog zakona prihvaćen je tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u izreci.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.

20. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da otac od prestanka bračne zajednice odnosno od kolovoza 2024. ne ostvaruje osobne odnose s djecom, sam je isticao da je znao udariti djecu, te je i Hrvatski zavod za socijalni rad- Područni ured [adresa] protiv njega podnio kaznenu prijavu zbog povrede djetetovih prava, što ukazuje na cjelokupnu obiteljsku situaciju stranaka da bi kontakt djece s ocem bio nepovoljan za njihovo psihičko stanje s obzirom na to su bili više puta prisutni kod svađa roditelja i niti se tuženik pokazao da može pokazati brigu i skrb oko djece s obzirom na to da je nedostupan. Nadalje, iz zaključka stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo proizlazi da nije u interesu djece da ostvaruju osobne odnose s ocem s ocem te predlažu da se zabrani ostvarivanje takvih odnosa.

20.1. Imajući u vidu nastale događaje između stranaka prijavljene kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Dugo Selo, činjenicu da tuženik ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi, zatim da je pokrenut kaznani postupak protiv njega zbog kaznenih djela počinjenih na štetu djece, prihvaćen je prijedlog za zabranom ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djecom na neodređeno vrijeme imajući u vidu nedostupnost tuženika i činjenicu da u odrastanju djece tuženik uopće ne sudjeluje niti je pokazao kompetencije da može brinuti o djeci i kod ranije izrečenih mjera iz nadležnosti Zavoda nije htio sudjelovati niti prihvatiti savjete.

21. Odredbom članka 95. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

21.1. Odredbom članka 123. stavak 1. Obiteljskog zakona a propisano je kako sud između ostalog može u odluci iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite i dobrobiti djeteta.

21.2. Prema odredbi članka 123. stavak 2. Obiteljskog zakona posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

21.3. Posebno je inače propisano odredbom članka 123. stavak 3. Obiteljskog zakona da se odluka o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa može donijeti na određeno ili neodređeno vrijeme.

22. Primjenjujući i tumačenje odredbe čl. 123. Obiteljskog zakona kao što se izjasnio i Europski sud za ljudska prava, a čije odluke obvezuju ovaj sud i u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" – „Međunarodni ugovori“, broj 1/10), kao i u skladu s Konvencijom o pravima djeteta od 20. studenog 1989., a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 12/93), utvrđeno je da nije moguće blažom mjerom ublažiti posljedice ponašanja tuženika, posebice jer je privremenom mjerom već pokušano pomoći ponovnoj uspostavi bliskosti djece s ocem i uspostavljanja povjerenja, a što je grubo prekršio tuženik te je svojim postupcima dodatno produbio narušenost odnosa s djecom. (o tome i u odluci Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž Ob-574/2021-2 od 9. prosinca 2021.).

22.1. Naime, Europski sud za ljudska prava u predmetu Hookanen protiv Finske izjasnio se da prije svega treba razjasniti što je štetno za dijete, a zatim je Europski sud za ljudska prava upravo u predmetima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske (Gluhanović protiv Hrvatske, Krušković protiv Hrvatske i Ribić protiv Hrvatske), procjenjivao pitanje štetnosti ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim dijete ne živi s djetetom.

22.2. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. U konkretnom slučaju, s obzirom da postoje posebni ozbiljni razlozi za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa između tuženika i maloljetne djece, a cijeneći zaključak stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo koji je utemeljen na provedenim izvidima i kontaktima s djecom, te da bi se ostvarivanje bilo kakvog izravnog kontakta oca s djecom imalo nepovoljan utjecaj na psihičko i emocionalno stanje djece, dok je ocu i nadalje nepoznata adresa prebivališta i boravišta te time i uvjeti u kojima bi boravio s djecom.

23. Radi navedenoga, prihvaćen je tuženi zahtjev i u navedenom dijelu u skladu s odredbama članka 95. i 123. Obiteljskog zakona te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

24. U slučaju bitno promijenjenih okolnosti može se tražiti donošenje nove odluke o održavanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom.

25. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir iskaz tužiteljice, kao i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda [adresa] i priložene dokumentacije.

26. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

26.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

26.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

26.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

26.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

26.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

26.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće, a za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće , dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

27. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

28. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

29. U konkretnom slučaju je nesporno da djeca od 16. kolovoza 2024. stanuju s majkom, te da tuženik ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi niti doprinosi za uzdržavanje već da tužiteljica kao majka sama podmiruje troškove kupovine hrane, odjeće, obuće i opreme, a što je sud također cijenio kod donošenja odluke.

29.1. Pri tome se dodaje da roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetno dijete sigurno sada nije. Pri tome se ističe da je uzdržavanje maloljetnog djece u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza, a posebice obveza koje se odnose na plaćanje ovrha te da nisu utvrđene bilo kakve primjedbe prema strankama u odnosu na navedeno.

30. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

31. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

32. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

33. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

34. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

35. Nadalje, a imajući u vidu iskaz tužiteljice da tuženik od prestanka zajednice od 16. kolovoza 2024. ne plaća za uzdržavanje, to sud je odredio tuženiku obvezu plaćanja uzdržavanja djece od navedenog datuma. Navedeno posebice iz razloga što je sud, imajući u vidu hitnost postupanja, prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i pasivno držanje tuženika prije pokretanja ovoga postupka, a potom i tijekom trajanja ovog postupka činjenica da nije osporio da nije doprinosio za uzdržavanje djece u prestanka zajednice do donošenja ove presude.

36. Pri tome se navodi da roditelji nisu postigli sporazum o uzdržavanju, a na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u iskaz tužiteljice i ostalu dokumentaciju, a tuženik nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi točno kakve su njegove ukupne mogućnosti kako je to propisano čl. 313. Obiteljskog zakona te je odluku sud utemeljio i na priloženoj dokumentaciji u spisu.

37. Prema podacima u spisu i izvedenim dokazima odnosno iz iskaza tužiteljice i mišljenja i prijedloga stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda [adresa] proizlazi da je tužiteljica kao majka trenutno zaposlena, radno sposobna i dobrog zdravlja, a kako je to detaljno navedeno u točkama 1., 9. i 11. ovog obrazloženja presude, dok za tuženika je zadnje poznato da nije zaposlen i da je dobrog zdravlja i radno sposoban te da prema samnom njegovom iskazu danom kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Dugo Selo opisanog u točki 9. ovog obrazloženja presude proizlazi da može ostvariti prihode.

38. Sud smatra da se u ovoj fazi postupka prosječne potrebe djece s osnova hrane, odjeće, obuće, troškova stanovanja te činjenice da pohađa ju vrtić, dobrog su zdravlja, zbog čega se zaključuje da tuženik s obzirom na to da ne ostvaruje roditeljsku skrb može doprinositi za djecu u sveukupnom iznosu od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) počevši od 16. kolovoza 2024. pa dalje i to do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, a imajući u vidu utvrđenja iz točaka 1., 9., 11., ovog obrazloženja presude ovog obrazloženja presude koje je sud prihvatio kao vjerodostojne.

38.1. Tuženik je dok je bio zaposlen ostvarivao primanja od oko 1.200,00 EUR, te je prema isplatnim listama i potvrdama porezne uprave razvidno da je isti ostvarivao prihode u 2024. i 2025.

39. Nadalje, imajući u vidu mogućnosti svakog od roditelja, te ukupne materijalne potrebe djeteta, sud je imao u vidu odredbu čl. 310., 311., 313. kao i odredbu čl. 314. Obiteljskog zakona prema kojima proizlazi da su ispunjene i sve zakonske pretpostavke temeljem kojih treba obvezati tuženika da doprinosi s osnova uzdržavanja svakog maloljetnog djeteta, u mjesečnom iznosu od 200,00 EUR (slovima dvjesto eura), a sve kako bi se zadovoljile egzistencijalne potrebe djece i to počev od 16. kolovoza 2024. pa ubuduće i to sve na račun majke i zakonskog zastupnika djeteta.

40. Dakle, imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja, da od podnošenja tužbe i ranije, dijete stanuje s majkom, da tuženik ne plaća za uzdržavanje djeteta, a imajući u vidu podatke koji proizlaze iz odluke o Minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu, iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 21/24), te za dijete do 6 godina iznosi 17 % prosječne plaće odnosno iznos od 195,16 EUR (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaset centi) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na temelju čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona, dok je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće odnosno 224,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetčetiri eura), a dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne neto plaće 264 eura (slovima: dvjestošezdesetčetiri eura) kao minimalni iznos, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obite lj, mlade i socijalnu politiku, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 1. Obiteljskog zakona gdje proizlazi da tuženik može doprinositi mjesečno za svako dijete iznos od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) iz svih razloga navedenih, posebice da ne brine o djeci.

40.1. Pri tome se napominje da sud nije u mogućnosti, s obzirom na nedostupnost oca, utvrditi točno kakve su njegove ukupne mogućnosti kako je to propisano čl. 313. Obiteljskog zakona te je odluku utemeljio na očitovanju tužiteljice i priloženoj dokumentaciji u spisu, ali i činjenici da tuženik nije osporio visinu zatraženog iznosa , a zdrav je i radno sposoban i nema drugih osoba za uzdržavati te je mlađe životne dobi.

41. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno kao redovno od dana podnošenja tužbe pa nadalje, jer su sve okolnosti bitne za donošenje oduke postojale u trenutku podnošenja tužbe, te tuženik nije tijekom postupka osporio da nije doprinosio za uzdržavanje djece te prema odredbi čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona za uskraćeno uzdržavanje od prestanka zajednice 16. kolovoza 2024. do tužbe, jer je tuženik u obvezi podmiriti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i to upravo u skladu s naprijed navedenim zakonskim minimalnim novčanim iznosima, a primjenom čl. 314. Obiteljskog zakona.

42. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki V. i VI. izreke ove presude.

43. Na temelju čl. 310. Obiteljskog zakona majka koja s djecom stanuje, svoj dio u obvezi uzdržavanja djece ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njima.

44. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

45. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja i to 15- tog u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

46. Isto tako, važno je istaknuti da je strankama omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana im je mogućnost predlaganja dokaza kao i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u ocjeni izvedenih dokaza. Naime, dokazom i to odlučnim u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora. Međutim, tuženik nije predložio dokaze niti je dao odgovor na tužbu osim što je to kasnije u njegovo ime učinila posebna skrbnica kada je postao nedostupan i nepoznatog boravišta i to nakon zaključenja glavne rasprave.

47. Povodom zahtjeva tužiteljice za donošenjem privremene mjere, te uzimajući u obzir ovlasti za donošenjem iste po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je potrebno donesenu privremenu mjeru izmijeniti na način da se odredi iznos uzdržavanja koji je tuženik obvezan doprinositi za djecu, a koje do današnjeg dana nije doprinosio.

48. Odredbom čl. 529. st. 1 toč. 1. i 2. Obiteljskog zakona propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom kao i privremena mjera radi uzdržavanja, te da se privremene mjere mogu odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava kao i za njegova trajanja.

48.1. Prema odredbi čl. 530. st. 2. Obiteljskog zakona za donošenje ovih privremenih mjera je nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava.

48.2. Odredbom čl. 538. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

49. Sud je utvrdio da je osnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere s obzirom na činjenicu da unatoč nastalim sukobima između stranaka, te njihov utjecaj na djecu kao i činjenicu da tuženik ne doprinosi za uzdržavanje djece.

50. Funkcija privremene mjere kao sredstva osiguranja ogleda se u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama, a radi uspostave učinkovite zaštite prava djece te se odlučne činjenice utvrđuju do razine vjerojatnosti.

51. Slijedom svega naprijed navedenog, to je sukladno odredbama čl. 529. st. 1. toč. 1. i st. 2., čl. 536. st. 1. i 537. Obiteljskog zakona odlučio kao u točkama I., II. i III. izreke ovoga rješenja.

51.1. S tim u vezi, ističe se da iznosi koje će tuženik plaćati temeljem ovog rješenja na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta u utuženom razdoblju moraju uzeti u obzir kod visine uzdržavanja određene presudom u parničnom postupku.

52. Prema odredbi čl. 351. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) u svezi čl. 345. st. 1. Obiteljskog zakona određeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

53. U skladu s odredbom čl. 535. Obiteljskog zakona tijek roka za žalbu, a niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere te je odlučeno kao u točki I II. izreke ovog rješenja.

54. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, 107/2025), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek postupka i konačne rezultate postupka.

55. Tužiteljica, zastupana po punomoćniku, navela je da traži parnične troškove (list 1-4 i 119 spisa) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u ukupnom iznosu od 400 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost. Na navedeni iznos je tražila i dodatno trošak za uplaćenu pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR (slovima: trinaest eura i dvadesetsedam centi) odnosno sveukupno iznos od 513,27 EUR (slovima: petstotrinaest eura i dvadesetsedamcenti).

56. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je osnovan.

57. Sud je priznao tužiteljici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura). Na navedeni iznos priznat je trošak za uplaćenu pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR (slovima: trinaest eura i dvadesetsedam centi) odnosno sveukupno iznos od 513,27 EUR (slovima: petstotrinaest eura i dvadesetsedamcenti).

57.1. Tuženik je u obvezi podmiriti tužiteljici iznos od 513,27 EUR (slovima: petstotrinaest eura i dvadesetsedamcenti).

58. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebno činjenicu da je ova odluka donesena za dobrobit djece te činjenicu da je tuženik svojim postupanjem i ponašanjem utjecao na trajanje ovog postupka i izvođenje dokaza.

59. Tužiteljica je pokrenula ovaj postupak iz razloga što nije uspjela postići s tuženikom sporazum oko ovog predmeta spora, pa su se iz navedenoga razloga i izvodili dokazi u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja te su posljedično tome i nastali joj troškovi. S obzirom na to da tuženik nije uspio u ovom postupku, dužan je podmiriti tužiteljici nastali trošak koji se, između ostalog, odnosi i na izvođenje dokaza i održavanje više ročišta radi raspravljanja o tužbenim zahtjevima (čl. 366. st. 1. Obiteljski zakon).

60. Na dosuđeni trošak, tužiteljica je zatražila i pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 57. ovog obrazloženja isplatiti tužiteljici zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

61. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

62. Slijedom navedenoga, sud odlučio kao u točki IV. izreke rješenja.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

SUDAC:

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja (toč. IV. izreke) dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja (toč. IV. izreke) rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja (toč. IV. izreke), a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja (toč. IV. izreke), a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Protiv ovog rješenja (toč. I.-III.) nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere (čl. 352. Ovršnog zakona).

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po posebnoj skrbnici

3. Posebnoj skrbnici maloljetne djece,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Dugo Selo,

5. Spis