Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-3818/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČT iz Turčina, [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi poništavanja rješenja, 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, KLASA: UP/I-550-06/24-07/187, URBROJ: 524- 10-02/08-24-2 od 31. srpnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, KLASA: UP/I-550-06/24-07/187, URBROJ: 524-10-02/08-24-2 od 31. srpnja 2024. zabranjuje se rad Obiteljskom domu u Kaštelancu, u objektu na adresi [adresa], u kojem socijalnu uslugu smještaja pruža tužiteljica ČT, kao fizička osoba.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja, zbog njegove nepravilnosti i nezakonitosti u bitnome navodeći kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a obrazloženje osporavanog rješenja je nejasno i kontradiktorno. Dodala je kako tuženik ne navodi koji su razlozi bili odlučni za izricanje tako stroge mjere.
2.1 Istaknula je kako su za neke štićenike navedeni netočni podaci, a tuženik je propustio utvrditi činjenicu da su MT i PT bili samo na "čuvanju" kod tužiteljice, kao što je i uobičajeno kad tuženik nije u mogućnosti odmah pronaći smještaj za nekog korisnika, a radi se o hitnom smještaju.
2.2 Smatra da je tuženik pogrešno navedene korisnike ubrojio u konačan zbroj korisnika Obiteljskog doma. Tužiteljica nije postupila protivno ranije izrečenim mjerama odnosno u potpunosti je uskladila broj korisnika na način kako joj je bilo određeno rješenjem od 23.prosinca 2022., ali i prilikom kontrolnog nadzora 30.ožujka 2023.
2.3 Istaknula je kako je tuženik bio dužan posebno cijeniti konkretne okolnosti slučaja, a to je činjenica da tužiteljica poslovno surađuje s tuženikom već gotovo 12 godina, da je kroz čitavo vrijeme na traženje nadležnih područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad pružala smještaj korisnicima koje niti jedan drugi Obiteljski dom ili Ustanova nisu htjeli primiti na smještaj.
Navela je kako nikada nije ugrozila zdravlje i sigurnost korisnika.
2.4. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da tužiteljica nije postupila po rješenju inspektora od 23.prosinca 2022. kojim joj je naređeno da uskladi broj korisnika socijalne usluge smještaja u Obiteljskom domu sa kapacitetom Obiteljskog doma (20 korisnika) utvrđenim rješenjem nadležnog tijela u roku od 30 dana od dostave istog rješenja koje joj je dostavljeno10. siječnja 2023, a postalo je pravomoćno 10. veljače 2023. i izvršno dana 24.veljače 2023. Kontrolnim nadzorom provedenim 30.ožujka 2023. u navedenom Obiteljskom domu utvrđeno je da tužiteljica nije izvršila naređenu mjeru, odnosno nije uskladila broj korisnika s kapacitetom Obiteljskog doma. Nadalje, kontrolnim nadzorom provedenim 23.srpnja 2024. utvrđeno je da tužiteljica i dalje nije postupila po rješenju inspektora od 23.prosinca 2022., jer je 23.srpnja2024. pružana usluga smještaja za 22 korisnika, što je svojim potpisom potvrdila i sama tužiteljica, a isto je potvrdila i u dopisu koji je uputila 22.kolovoza 2024, u kojem potvrđuje da su u Obiteljskom domu 23.srpnja 2024 bila smještena 22 korisnika.
3.1. U konkretnom slučaju to je bilo opravdano donošenje rješenja kojim se tužiteljici zabranjuje pružanje socijalne usluge smještaja u objektu na naprijed navedenoj adresi.
3.2. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 31. srpnja 2024. sud je utvrdio da se istim tužiteljici zabranjuje pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu na adresi [adresa], u [adresa], jer ista nije uskladila broj korisnika socijalne usluge s kapacitetom (20), odnosno nije postupili po rješenju od 23. prosinca 2022.
8. Sukladno odredbi članka 239. stavka 5. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., i 156/23,) određeno je da je pružatelj socijalne usluge smještaja kojem je rješenjem inspektora zabranjen rad dužan obavijestiti korisnike odnosno zakonske zastupnike korisnika i članove obitelji o prestanku rada i potrebi pronalaska drugog odgovarajućeg smještaja.
Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan te vodi postupak, donosi rješenja i poduzima mjere u okviru prava, dužnosti i ovlasti utvrđenih ovim Zakonom ili drugim propisom.
9. Odredbom članka 276. stavka 1. točke 2. navedenog Zakona propisano je da je inspektor dužan zabraniti rad pružatelju usluga ako isti ne postupi po prethodnom rješenju inspektora kojim se naređuju mjere.
10. Prema ocjeni suda tuženik je zakonito proveo upravni postupak, te je protivno navodima tužiteljice pravilno utvrđeno činjenično stanje.
11. Naime, iz spisa predmeta razvidno je da je tužiteljici Rješenjem inspektora KLASA: UP/I-550-06/22-07/281, URBROJ: 524-10-02/20-22-2 od 23.prosinca 2022. naređeno da uskladi broj korisnika socijalne usluge smještaja u Obiteljskom domu sa kapacitetom doma (20 korisnika)u roku od 30 dana od dostave rješenja koje je stranci dostavljeno 10.siječnja 2023. Kontrolnom nadzorom provedenim 30.ožujka 2023. u Obiteljskom domu tužiteljice utvrđeno je da nije izvršila mjeru navedenu u točki 1.1. izreke rješenja od 23.prosinca 2022, odnosno nije uskladila broj korisnika s kapacitetom doma, pružala je usluge za 26 korisnika, a ne 20, koliki je kapacitet Doma.
11.1 Kontrolnim nadzorom provedenim 23.srpnja 2024. utvrđeno je da tužiteljica pruža socijalnu uslugu smještaja za 22 korisnika, odnosno i dalje nije postupila po rješenju inspektora od 23. prosinca 2022.
11.2 Istu činjenicu tužiteljica je potvrdila u dopisu koji je uputila 22.kolovoza 2024. Ministarstvu, u kojem, između ostalog, potvrđuje da su u Obiteljskom domu na dan 23. srpnja 2024. bila smještena 22 korisnika. Nesporno je i razvidno kako i sama tužiteljica potvrđuje da je uporno pružala usluge broju korisnika koji je veći od utvrđenog kapaciteta, iako joj je rješenjem inspektora naređena mjera da uskladi broj korisnika s kapacitetom.
12. Stoga prigovori tužiteljice istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njezinu štetu, zbog čega je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Sutkinja
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. ČT, [adresa]
2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
3. U spis
