P-1404/2023-40
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 , kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kovačević, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vinka Pivca, odvjetnika iz Zagreba, i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7. i dio odredbe čl. 2. Ugovora o stambenom kreditu br. 04/05 sklopljenog 24. ožujka 2005. između korisnika kredita IU, 114. brigade 7, Split, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, te solemniziranog 06. travnja 2005. kod javnog bilježnika Boška Jurišiča iz Solina, Kralja Zvonimira 85, pod brojem OU-142/2005, a koje glase:
- u dijelu čl. 7.: ''...u kunskoj protuvrijednosti 268,05 CHF (slovima: dvijestotinešezdesetosamšvicarskihfranakaipetcentima) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.'' i
- u dijelu čl. 2.: ''Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor'', a koja obveza se odnosi na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
II. Utvrđuje se postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 3.109,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose i to:
236,78 EUR od dana 29.04.2005. do isplate
0,49 EUR od dana 15.09.2005. do isplate
0,37 EUR od dana 15.12.2005. do isplate
6,57 EUR od dana 15.01.2009. do isplate
6,71 EUR od dana 15.02.2009. do isplate
1,94 EUR od dana 15.03.2009. do isplate
3,04 EUR od dana 15.04.2009. do isplate
3,25 EUR od dana 15.05.2009. do isplate
1,37 EUR od dana 15.06.2009. do isplate
1,70 EUR od dana 15.07.2009. do isplate
0,13 EUR od dana 15.08.2009. do isplate
2,16 EUR od dana 15.09.2009. do isplate
1,36 EUR od dana 15.11.2009. do isplate
1,13 EUR od dana 15.12.2009. do isplate
5,06 EUR od dana 15.01.2010. do isplate
7,58 EUR od dana 15.02.2010. do isplate
7,03 EUR od dana 15.03.2010. do isplate
9,54 EUR od dana 15.04.2010. do isplate
14,13 EUR od dana 15.05.2010. do isplate
15,02 EUR od dana 15.06.2010. do isplate
20,39 EUR od dana 15.07.2010. do isplate
20,21 EUR od dana 15.08.2010. do isplate
31,33 EUR od dana 15.09.2010. do isplate
24,85 EUR od dana 15.10.2010. do isplate
26,35 EUR od dana 15.11.2010. do isplate
32,98 EUR od dana 15.12.2010. do isplate
33,60 EUR od dana 15.01.2011. do isplate
31,13 EUR od dana 15.02.2011. do isplate
32,63 EUR od dana 15.03.2011. do isplate
32,71 EUR od dana 15.04.2011. do isplate
37,27 EUR od dana 15.05.2011. do isplate
46,98 EUR od dana 15.06.2011. do isplate
58,03 EUR od dana 15.07.2011. do isplate
69,76 EUR od dana 15.08.2011. do isplate
50,81 EUR od dana 15.09.2011. do isplate
44,43 EUR od dana 15.10.2011. do isplate
44,86 EUR od dana 15.11.2011. do isplate
45,74 EUR od dana 15.12.2011. do isplate
51,24 EUR od dana 15.01.2012. do isplate
52,89 EUR od dana 15.02.2012. do isplate
51,09 EUR od dana 15.03.2012. do isplate
50,82 EUR od dana 15.04.2012. do isplate
51,73 EUR od dana 15.05.2012. do isplate
53,32 EUR od dana 15.06.2012. do isplate
51,34 EUR od dana 15.07.2012. do isplate
50,79 EUR od dana 15.08.2012. do isplate
45,94 EUR od dana 15.09.2012. do isplate
50,12 EUR od dana 15.10.2012. do isplate
52,07 EUR od dana 15.11.2012. do isplate
50,78 EUR od dana 15.12.2012. do isplate
49,22 EUR od dana 15.01.2013. do isplate
48,69 EUR od dana 15.02.2013. do isplate
48,14 EUR od dana 15.03.2013. do isplate
52,00 EUR od dana 15.04.2013. do isplate
46,31 EUR od dana 15.05.2013. do isplate
45,38 EUR od dana 15.06.2013. do isplate
45,94 EUR od dana 15.07.2013. do isplate
45,36 EUR od dana 15.08.2013. do isplate
47,44 EUR od dana 15.09.2013. do isplate
48,78 EUR od dana 15.10.2013. do isplate
49,44 EUR od dana 15.11.2013. do isplate
51,78 EUR od dana 15.12.2013. do isplate
49,42 EUR od dana 15.01.2014. do isplate
51,58 EUR od dana 15.02.2014. do isplate
53,03 EUR od dana 15.03.2014. do isplate
51,77 EUR od dana 15.04.2014. do isplate
49,97 EUR od dana 15.05.2014. do isplate
50,36 EUR od dana 15.06.2014. do isplate
51,64 EUR od dana 15.07.2014. do isplate
52,67 EUR od dana 15.08.2014. do isplate
52,93 EUR od dana 15.09.2014. do isplate
54,03 EUR od dana 15.10.2014. do isplate
55,61 EUR od dana 15.11.2014. do isplate
55,91 EUR od dana 15.12.2014. do isplate
56,14 EUR od dana 15.01.2015. do isplate
56,02 EUR od dana 15.02.2015. do isplate
56,02 EUR od dana 15.03.2015. do isplate
56,02 EUR od dana 15.04.2015. do isplate
56,00 EUR od dana 15.05.2015. do isplate
po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Utvrđuje se postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 299,10 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznose i to:
1,66 EUR od dana 02.06.2005. do isplate
3,20 EUR od dana 02.07.2005. do isplate
1,69 EUR od dana 02.08.2005. do isplate
1,07 EUR od dana 02.10.2005. do isplate
0,16 EUR od dana 02.11.2005. do isplate
0,45 EUR od dana 02.01.2006. do isplate
2,86 EUR od dana 02.02.2006. do isplate
4,11 EUR od dana 02.03.2006. do isplate
4,70 EUR od dana 01.04.2006. do isplate
3,22 EUR od dana 01.05.2006. do isplate
3,83 EUR od dana 01.06.2006. do isplate
4,90 EUR od dana 01.07.2006. do isplate
6,34 EUR od dana 01.08.2006. do isplate
4,51 EUR od dana 01.09.2006. do isplate
4,50 EUR od dana 01.10.2006. do isplate
6,69 EUR od dana 01.11.2006. do isplate
6,12 EUR od dana 01.12.2006. do isplate
7,34 EUR od dana 01.01.2007. do isplate
8,98 EUR od dana 01.02.2007. do isplate
6,98 EUR od dana 01.03.2007. do isplate
9,13 EUR od dana 01.04.2007. do isplate
12,03 EUR od dana 01.05.2007. do isplate
12,19 EUR od dana 01.06.2007. do isplate
13,18 EUR od dana 01.07.2007. do isplate
11,44 EUR od dana 01.08.2007. do isplate
11,46 EUR od dana 01.09.2007. do isplate
14,41 EUR od dana 01.10.2007. do isplate
11,26 EUR od dana 01.11.2007. do isplate
13,94 EUR od dana 01.12.2007. do isplate
9,30 EUR od dana 01.01.2008. do isplate
10,04 EUR od dana 01.02.2008. do isplate
5,90 EUR od dana 01.03.2008. do isplate
6,85 EUR od dana 01.04.2008. do isplate
12,22 EUR od dana 01.05.2008. do isplate
10,19 EUR od dana 01.06.2008. do isplate
11,78 EUR od dana 01.07.2008. do isplate
12,11 EUR od dana 01.08.2008. do isplate
12,17 EUR od dana 01.09.2008. do isplate
6,08 EUR od dana 01.10.2008. do isplate
2,38 EUR od dana 01.11.2008. do isplate
7,64 EUR od dana 01.12.2008. do isplate
0,09 EUR od dana 01.10.2009. do isplate
po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Prebijaju su tužiteljeva tražbina i tuženikova tražbina u iznosu od 299,10 EUR sa zateznim kamatama koje teku i to:
1,66 EUR od dana 02.06.2005. do isplate
3,20 EUR od dana 02.07.2005. do isplate
1,69 EUR od dana 02.08.2005. do isplate
1,07 EUR od dana 02.10.2005. do isplate
0,16 EUR od dana 02.11.2005. do isplate
0,45 EUR od dana 02.01.2006. do isplate
2,86 EUR od dana 02.02.2006. do isplate
4,11 EUR od dana 02.03.2006. do isplate
4,70 EUR od dana 01.04.2006. do isplate
3,22 EUR od dana 01.05.2006. do isplate
3,83 EUR od dana 01.06.2006. do isplate
4,90 EUR od dana 01.07.2006. do isplate
6,34 EUR od dana 01.08.2006. do isplate
4,51 EUR od dana 01.09.2006. do isplate
4,50 EUR od dana 01.10.2006. do isplate
6,69 EUR od dana 01.11.2006. do isplate
6,12 EUR od dana 01.12.2006. do isplate
7,34 EUR od dana 01.01.2007. do isplate
8,98 EUR od dana 01.02.2007. do isplate
6,98 EUR od dana 01.03.2007. do isplate
9,13 EUR od dana 01.04.2007. do isplate
12,03 EUR od dana 01.05.2007. do isplate
12,19 EUR od dana 01.06.2007. do isplate
13,18 EUR od dana 01.07.2007. do isplate
11,44 EUR od dana 01.08.2007. do isplate
11,46 EUR od dana 01.09.2007. do isplate
14,41 EUR od dana 01.10.2007. do isplate
11,26 EUR od dana 01.11.2007. do isplate
13,94 EUR od dana 01.12.2007. do isplate
9,30 EUR od dana 01.01.2008. do isplate
10,04 EUR od dana 01.02.2008. do isplate
5,90 EUR od dana 01.03.2008. do isplate
6,85 EUR od dana 01.04.2008. do isplate
12,22 EUR od dana 01.05.2008. do isplate
10,19 EUR od dana 01.06.2008. do isplate
11,78 EUR od dana 01.07.2008. do isplate
12,11 EUR od dana 01.08.2008. do isplate
12,17 EUR od dana 01.09.2008. do isplate
6,08 EUR od dana 01.10.2008. do isplate
2,38 EUR od dana 01.11.2008. do isplate
7,64 EUR od dana 01.12.2008. do isplate
0,09 EUR od dana 01.10.2009. do isplate
po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.810,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku i to:
11,24 EUR od dana 15.05.2010. do isplate
15,02 EUR od dana 15.06.2010. do isplate
20,39 EUR od dana 15.07.2010. do isplate
20,21 EUR od dana 15.08.2010. do isplate
31,33 EUR od dana 15.09.2010. do isplate
24,85 EUR od dana 15.10.2010. do isplate
26,35 EUR od dana 15.11.2010. do isplate
32,98 EUR od dana 15.12.2010. do isplate
33,60 EUR od dana 15.01.2011. do isplate
31,13 EUR od dana 15.02.2011. do isplate
32,63 EUR od dana 15.03.2011. do isplate
32,71 EUR od dana 15.04.2011. do isplate
37,27 EUR od dana 15.05.2011. do isplate
46,98 EUR od dana 15.06.2011. do isplate
58,03 EUR od dana 15.07.2011. do isplate
69,76 EUR od dana 15.08.2011. do isplate
50,81 EUR od dana 15.09.2011. do isplate
44,43 EUR od dana 15.10.2011. do isplate
44,86 EUR od dana 15.11.2011. do isplate
45,74 EUR od dana 15.12.2011. do isplate
51,24 EUR od dana 15.01.2012. do isplate
52,89 EUR od dana 15.02.2012. do isplate
51,09 EUR od dana 15.03.2012. do isplate
50,82 EUR od dana 15.04.2012. do isplate
51,73 EUR od dana 15.05.2012. do isplate
53,32 EUR od dana 15.06.2012. do isplate
51,34 EUR od dana 15.07.2012. do isplate
50,79 EUR od dana 15.08.2012. do isplate
45,94 EUR od dana 15.09.2012. do isplate
50,12 EUR od dana 15.10.2012. do isplate
52,07 EUR od dana 15.11.2012. do isplate
50,78 EUR od dana 15.12.2012. do isplate
49,22 EUR od dana 15.01.2013. do isplate
48,69 EUR od dana 15.02.2013. do isplate
48,14 EUR od dana 15.03.2013. do isplate
52,00 EUR od dana 15.04.2013. do isplate
46,31 EUR od dana 15.05.2013. do isplate
45,38 EUR od dana 15.06.2013. do isplate
45,94 EUR od dana 15.07.2013. do isplate
45,36 EUR od dana 15.08.2013. do isplate
47,44 EUR od dana 15.09.2013. do isplate
48,78 EUR od dana 15.10.2013. do isplate
49,44 EUR od dana 15.11.2013. do isplate
51,78 EUR od dana 15.12.2013. do isplate
49,42 EUR od dana 15.01.2014. do isplate
51,58 EUR od dana 15.02.2014. do isplate
53,03 EUR od dana 15.03.2014. do isplate
51,77 EUR od dana 15.04.2014. do isplate
49,97 EUR od dana 15.05.2014. do isplate
50,36 EUR od dana 15.06.2014. do isplate
51,64 EUR od dana 15.07.2014. do isplate
52,67 EUR od dana 15.08.2014. do isplate
52,93 EUR od dana 15.09.2014. do isplate
54,03 EUR od dana 15.10.2014. do isplate
55,61 EUR od dana 15.11.2014. do isplate
55,91 EUR od dana 15.12.2014. do isplate
56,14 EUR od dana 15.01.2015. do isplate
56,02 EUR od dana 15.02.2015. do isplate
56,02 EUR od dana 15.03.2015. do isplate
56,02 EUR od dana 15.04.2015. do isplate
56,00 EUR od dana 15.05.2015. do isplate
po stopi se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju zatezne kamate na iznose i to:
1,66 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.06.2005.
3,20 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.07.2005.
1,69 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.08.2005.
1,07 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.10.2005.
0,16 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.11.2005.
0,45 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.01.2006.
2,86 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.02.2006.
4,11 EUR od dana 29.4.2005. do dana 02.03.2006.
4,70 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.04.2006.
3,22 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.05.2006.
3,83 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.06.2006.
4,90 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.07.2006.
6,34 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.08.2006.
4,51 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.09.2006.
4,50 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.10.2006.
6,69 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.11.2006.
6,12 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.12.2006.
7,34 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.01.2007.
8,98 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.02.2007.
6,98 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.03.2007.
9,13 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.04.2007.
12,03 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.05.2007.
12,19 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.06.2007.
13,18 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.07.2007.
11,44 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.08.2007.
11,46 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.09.2007.
14,41 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.10.2007.
11,26 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.11.2007.
13,94 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.12.2007.
9,30 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.01.2008.
10,04 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.02.2008.
5,90 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.03.2008.
6,85 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.04.2008.
12,22 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.05.2008.
9,48 EUR od dana 29.4.2005. do dana 01.06.2008.
0,49 EUR od dana 01.09.2005. do dana 01.06.2008.
0,22 EUR od dana 01.12.2005. do dana 01.06.2008.
po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 299,10 EUR.
VIII. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.044,68 EUR na koji iznos mu teku i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je između tuženika i korisnika kredita IU dana 24. ožujka 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 04/05 (dalje u tekstu: Ugovor), a dana 18. svibnja 2005. i Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu, kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 24.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tužitelj s korisnikom kredita sklopio Ugovor o cesiji kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita, a radi se o tražbini preplaćenih iznosa koji su nastali kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta glavnice vezana uz švicarski franak, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene odredbe. Stoga zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojim ugovornim odredbama je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita, te isplatu preplaćenih iznosa uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem u bitnome ističe prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja jer su prava koja bi proizlazila iz potrošačkog ugovora sklopljenog između korisnika kredita i tuženika strogo osobne naravi koja pripadaju potrošačima (korisniku kredita) osobno te stoga nisu prenosiva, osporava status korisnika kredita kao potrošača, navodi da pravo pozivanja na nepoštene i ništetne odredbe iz potrošačkog ugovora pripada isključivo potrošaču te ujedno ističe prigovor zastare. U nastavnom tijeku postupka tuženik je podneskom od 8. ožujka 2024. s naslova manje plaćenih iznosa po osnovi tečaja (tzv. negativnih razlika) istaknuo prigovor radi prebijanja za iznos od 298,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tužitelj je osporio postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju s naslova negativnih razlika te je u odnosu na tu tražbinu istaknuo prigovor zastare.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 17. ožujka 2025. specificirao tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti te za isplatu, zahtijevajući isplatu iznosa od 3.109,15 EUR koji obuhvaća iznos od 236,78 s osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te iznos od 2.872,37 EUR s osnove preplaćenih iznosa uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik je nakon provedenog financijskog vještačenja specificirao prigovor radi prebijanja sukladno negativnim razlikama u ukupnom iznosu od 299,10 EUR, prikazanima u nalazu i mišljenju vještaka.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu (list 7 do 15 spisa), Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu (list 16 i 17 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) (list 20 do 25 spisa), obavijest korisnika kredita od 30.05.2023.g. (list 26 i 27 spisa), obavijest tužitelja od 30.05.2023.g. (list 28 spisa), obavijesti o promjeni kamatnih stopa i otplatne planove (list 292 do 309 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Darfin d.o.o. (list 367 do 391 spisa) i zapisnik Općinskog suda u Splitu u predmetu br.Pom-173/25 od 15.1.2026.g. s iskazom svjedoka IU (list 427 i 428 spisa).
6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev iz tužiteljeva podneska od 17. ožujka 2025. djelomično osnovan.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 04/05 od 24. ožujka 2005. kojim ugovornim odredbama je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita i kojima je ugovorena naplata naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te za isplatu iznosa od 3.109,15 EUR koji obuhvaća iznos od 236,78 s osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te iznos od 2.872,37 EUR s osnove preplaćenih iznosa uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
8. U postupku nije bilo sporno da su tuženik i IU sklopili Ugovor o kreditu s Dodatkom, kako se to navodi u tužbi.
9. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Svrha ugovora je bila namjenska, a radilo se o kreditu za kupnju stana korisnika kredita. Navedene činjenice sud je utvrdio i na temelju iskaza svjedoka IU kojega je u tom dijelu ocijenio istinitim i uvjerljivim upravo stoga što je sukladan navedenim ispravama. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi ta nekretnina bila korištena u bilo kakve poslovne svrhe. Prema tome, sud zaključuje da se ne radi o korištenju nekretnine za bilo kakve poslovne potrebe. Tuženik je Ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovornom odnosu imao ulogu trgovca.
10. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor.
11. U postupku nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) između korisnika kredita IU i tužitelja kojim je ugovoreno da IU ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju ništetnih odredbi Ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom. Tražbina koja je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača te se njihova narav ne protivi ustupu, dok je primatelj pravna osoba koja nije potrošač. Dakle, tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi tražbini strogo osobne naravi. Pored toga, tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u Ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.
12. Presudom ovoga suda br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pod točkom 1. njezine izreke, uz ostalo je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba ovdje tuženika (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 1. njezine izreke.
13. Sukladno navedenom, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak te u dijelu utvrđenja da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
14. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Ova odredba stupila je na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), a tužba u kolektivnom sporu podnesena je 2012. godine. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.
16. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, dalje: Zakon o zaštiti potrošača) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. Navedena pravomoćna presuda P-1401/12 primjenjuje se u smislu odredbe čl. 138.a ZZP-a na ovaj parnični postupak neovisno o tome što ga nije pokrenuo osobno potrošač, već tužitelj. Ovo stoga jer ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik IU. Stoga se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju i svi propisi o zaštiti potrošača, kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu.
18. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.
19. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni Ugovor o kreditu koji su sklopili IU i tuženik. Taj Ugovor o kreditu sklopljen je upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli, a koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima. Tuženik nije dokazao da je u pogledu ovog konkretnog ugovornog odnosa potrošač IU dobila sve informacije koje su joj bile potrebne da shvati što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, niti da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da su bile lako razumljive konkretnom potrošaču, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne. Navedeno je sud utvrdio i na temelju iskaza svjedoka IU kojem je sud povjerovao kao životnom i uvjerljivom jer iz njezina iskaza ne proizlazi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tuženik potrošaču dao sve potrebne informacije te da je potrošaču bila lako razumljiva odredba o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno da mu je bio lako razumljiv rizik ugovaranja upravo te valutne klauzule s obzirom na usporedbu tečaja CHF prema kuni koji je bio puno nestabilniji od tečaja EUR prema kuni. Stoga se utvrđenja iz presude P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose i na ovaj Ugovor o kreditu, neovisno koja je bila njegova svrha. Kako su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak, već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između IU i tuženika po ocjeni suda također nepoštene i ništetne.
20. Pored navedenog, sud utvrđuje da korisnik kredita iz ugovorne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu nije mogao zaključiti koji je iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka sud je utvrdio da ukupno naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 236,78 EUR te da je ista naplaćena dana 29. travnja 2005. Navedeno utvrđenje vještaka stranke nisu osporile.
21. Visina potraživanja u vidu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove valutne klauzule utvrđena je financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 2.872,37 EUR. Iz nalaza i mišljenja vještaka također proizlazi da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 299,10 EUR za anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos. Navedeni nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, jer je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa i jer nikakvih primjedaba stranaka na nalaz i mišljenje nije bilo. Naime, tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u matematičkom smislu, već je istaknuo da su njegove primjedbe i nadalje pravne prirode te da se tiču samo osnove tužbenog zahtjeva.
22. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da su odredbe čl. 7. i čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelovima koji su predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, ništetne te da je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan, kako je i odlučeno u točki I. izreke ove presude. Međutim, ništetnost tih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer Ugovor može opstati i bez tih odredaba sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.
23. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetnog dijela odredbi čl. 7. i čl. 2. Ugovora o kreditu, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, je vratiti tužitelju iznos od 3.109,15 EUR.
24. Odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 1. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Osim toga, tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna jer iz Ugovora o kreditu nije vidljivo od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja, a stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Stoga je o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
25. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći prvoga dana iza dana 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, dakle 15. lipnja 2018. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023., dakle unutar općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).
26. Vještak je u nalazu i mišljenju na prijedlog tuženika zasebno iskazao nega tivne razlike u iznosu od 299,10 EUR, za koje je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja zahtijevajući utvrđenje postojanja te njegove tražbine s pripadajućim zateznim kamatama.
27. Korisnik kredita je na temelju Ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule, to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku. Prema tome, u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik ima tražbinu prema korisniku kredita po osnovi ispunjenja ugovorne obveze. Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik ovlašten zahtijevati ispunjenje.
28. Odredbom čl. 84. st. 2. ZOO-a koja uređuje odnos primatelja tražbine i dužnika u slučaju sklapanja ugovora o cesiji propisano je da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. U konkretnom slučaju tuženik je prigovor prijeboja mogao istaknuti korisniku kredita (ustupitelju) u svakom slučaju prije nego što je obaviješten o cesiji jer je taj prigovor mogao istaknuti već u trenutku kada je korisnik kredita platio pojedine anuitete u manjem iznosu. Kredit je u cijelosti otplaćen prije sklapanja ugovora o cesiji pa su u svakom slučaju obje tražbine nastale prije sklapanja ugovora o cesiji. Dakle, prigovor prijeboja tuženik je mogao istaknuti korisniku kredita do trenutka kada je saznao za cesiju pa taj prigovor sada može istaknuti i tužitelju kao primatelju sukladno odredbi čl. 84. st. 2. ZOO-a.
29. Visina tuženikove tražbine utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg proizlazi da je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu, i to ukupno u iznosu od 299,10 EUR. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlaze i datumi kada je korisnik kredita platio anuitete u manjem iznosu te dospijeće te obveze. Tuženiku pripadaju i zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
30. Stoga sud utvrđuje da postoji tuženikovo potraživanje u iznosu od 299,10 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
1,66 EUR od dana 02.06.2005. do isplate
3,20 EUR od dana 02.07.2005. do isplate
1,69 EUR od dana 02.08.2005. do isplate
1,07 EUR od dana 02.10.2005. do isplate
0,16 EUR od dana 02.11.2005. do isplate
0,45 EUR od dana 02.01.2006. do isplate
2,86 EUR od dana 02.02.2006. do isplate
4,11 EUR od dana 02.03.2006. do isplate
4,70 EUR od dana 01.04.2006. do isplate
3,22 EUR od dana 01.05.2006. do isplate
3,83 EUR od dana 01.06.2006. do isplate
4,90 EUR od dana 01.07.2006. do isplate
6,34 EUR od dana 01.08.2006. do isplate
4,51 EUR od dana 01.09.2006. do isplate
4,50 EUR od dana 01.10.2006. do isplate
6,69 EUR od dana 01.11.2006. do isplate
6,12 EUR od dana 01.12.2006. do isplate
7,34 EUR od dana 01.01.2007. do isplate
8,98 EUR od dana 01.02.2007. do isplate
6,98 EUR od dana 01.03.2007. do isplate
9,13 EUR od dana 01.04.2007. do isplate
12,03 EUR od dana 01.05.2007. do isplate
12,19 EUR od dana 01.06.2007. do isplate
13,18 EUR od dana 01.07.2007. do isplate
11,44 EUR od dana 01.08.2007. do isplate
11,46 EUR od dana 01.09.2007. do isplate
14,41 EUR od dana 01.10.2007. do isplate
11,26 EUR od dana 01.11.2007. do isplate
13,94 EUR od dana 01.12.2007. do isplate
9,30 EUR od dana 01.01.2008. do isplate
10,04 EUR od dana 01.02.2008. do isplate
5,90 EUR od dana 01.03.2008. do isplate
6,85 EUR od dana 01.04.2008. do isplate
12,22 EUR od dana 01.05.2008. do isplate
10,19 EUR od dana 01.06.2008. do isplate
11,78 EUR od dana 01.07.2008. do isplate
12,11 EUR od dana 01.08.2008. do isplate
12,17 EUR od dana 01.09.2008. do isplate
6,08 EUR od dana 01.10.2008. do isplate
2,38 EUR od dana 01.11.2008. do isplate
7,64 EUR od dana 01.12.2008. do isplate
0,09 EUR od dana 01.10.2009. do isplate
po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
31. Sud je utvrdio postojanje tužiteljeve i tuženikove tražbine i potom izvršio prijeboj tih tražbina u iznosu od 299,10 EUR s navedenim zateznim kamatama, čemu je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude. Prijeboj je izvršen sukladno odredbi čl. 171. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Tuženikova tražbina u iznosu od 299,10 EUR prebijena je s najranije dospjelim tužiteljevim tražbinama u istom iznosu, tako da je tuženik nakon prebijanja dužan platiti tužitelju razliku u iznosu od 2.810,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku iza dospijeća preostalih pojedinačnih neprebijenih iznosa tužiteljeve tražbine do isplate (točka V. izreke presude). Nakon izvršenog prijeboja tužitelju pripadaju i zatezne kamate na dio prebijene tražbine, koje teku od dospijeća ranije tražbine (tužiteljeve) do dospijeća kasnije tražbine (tuženikove) (točka VI. izreke presude), a tužiteljev zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 299,10 EUR je zbog osnovanog prigovora radi prebijanja odbijen kao neosnovan (točka VII. izreke presude).
32. Neosnovan je tužiteljev prigovor zastare jer je odredbom čl. 198. st. 1. ZOO -a propisano da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja. U konkretnom slučaju tuženikova tražbina dospijevala je u pojedinačnim iznosima u razdoblju od 1. lipnja 2005. pa do 1. listopada 2009., dok je tužiteljeva najstarija tražbina dospjela 1. rujna 2005. Stoga, u trenutku kada su se međusobne tražbine susrele, što znači u trenutku kada su i tužiteljeva i tuženikova tražbina bile dospjele, niti jedna tražbina nije zastarjela jer nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
33. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 7.500,00 EUR tužitelj je u parnici uspio u omjeru od 97%, a tuženik u omjeru od 3%. S obzirom na to da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Tako tužitelju u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podnesaka od 21. studenoga 2023., od 4. ožujka 2024., od 17. ožujka 2025. i od 3. travnja 2025., svih po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, zastupanje na ročištima 12. ožujka 2024., 7. svibnja 2025., 15. siječnja 2026. i 16. ožujka 2026., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, zastupanje na ročištu 29. listopada 2025. po Tbr. 9/5 OT u iznosu od 50,00 EUR, sastav odgovora na žalbu po Tbr. 10/6 OT u iznosu od 100,00 EUR, trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/4 OT u iznosu od 100,00 EUR, što zajedno iznosi 2.050,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 2.562,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,73 EUR i na presudu u iznosu od 121,45 EUR, što ukupno iznosi 3.044,68 EUR na koji iznos mu teku i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki VIII. izreke ove presude.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Sudac
Sandra Rotar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
