REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-382/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Danijela Uzelac Ljubić, u pravnoj stvari tužitelja DUD d.o.o., OIB: 95090008024, Kastav, Trinajstić bb, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Došen i Martina Gržetić Došen, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika SINANOVIĆ - FASADE d.o.o., OIB: 16184289901, Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, kojeg zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik iz Rijeke, radi isplate iznosa od 4.105,70 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-469/2025-3 od 13. listopada 2025., 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukidaju se presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-469/2025-3 od 13. listopada 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije poslovni broj Ovrv-4932/2025 od 17. ožujka 2025., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.105,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 27. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje na trgovačke ugovore, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025., dok je rješenjem odbijen tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.
2. Tuženik je podnio žalbu kojom u cijelosti pobija presudu i rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je sud počinio navedenu bitnu povredu jer nije uzeo u obzir činjenice koje je tuženik iznio i dokaze koje je predložio još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Predložio je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.
4. Tuženikova žalba protiv presude i rješenja je osnovana.
5. Pobijana presuda i rješenje ispitani su u skladu s odredbom članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama određenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to pokušao djelomično učiniti tuženik u žalbi. Stoga se ovaj sud nije upuštao u ocjenu tih nedopuštenih žalbenih razloga.
7. Donošenjem presude i rješenja nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporovima male vrijednosti, ali je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju je tuženik istaknuo u žalbi.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.105,70 EUR na ime cijene za isporučenu robu (jelovu građu) prema računu broj 290/DUD/2.
9. Osnovano žalitelj ističe da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik naveo da u cijelosti osporava tužiteljevu tražbinu te da je pravovremeno prigovorio tužitelju i zatražio da se račun stornira, kao i da je u prilog iznesenih tvrdnji predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka te parničnih stranka, što podrazumijeva saslušanje zastupnika po zakonu stranaka budući da su obje stranke trgovačka društva. Naime, iako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije imenovao svjedoka kojeg predlaže saslušati, sud je neosnovano odbio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka uz obrazloženje da tuženik u prilog navoda da je prigovorio računu i zatražio njegovo storniranje nije dostavio odgovarajuću pisanu dokumentaciju. Pri tome, nije od utjecaja okolnost da je tuženik u dijelu prigovora protiv rješenja o ovrsi naveo i da prigovara specifikaciji usluga, a koji prigovor je prvostupanjski sud ocijenio promašenim i neutemeljenim budući da su stranke bile u ugovornom odnosu iz ugovora o kupoprodaji, a ne ugovora o djelu.
10. Pravno odlučne činjenice mogu se dokazivati u načelu svim mogućim dokaznim sredstvima na temelju kojih se sud može obavijestiti o činjenicama. Sud u pravilu nije zakonom ograničen u izboru dokaznih sredstava niti je određen redoslijed izvođenja dokaza. Također, ne postoje zakonska pravila o klasifikaciji dokazne snage pojedinog dokaznog sredstva. Među dokaznim sredstvima kojima je moguće utvrditi odlučne činjenice Zakon o parničnom postupku navodi neka konkretna sredstva, stvarna (isprave i predmeti uviđaja) i osobna (svjedoci, stranke, vještaci), ali time lista nije ograničena. Kod takvog zakonodavnog okvira sud je pogrešno ocijenio da iskazi stranaka (i svjedoka pod uvjetom da ih je stranka koja je predložila saslušanje svjedoka imenovala, a u ovom slučaju tuženik to nije učinio) nisu dokazna sredstva kojima se može dokazati da je stranka prigovorila računu i zatražila njegovo storniranje. Zbog toga je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da nije bilo potrebno održati ročište radi provođenja dokaznog postupka te je posljedično tome pogrešno odbio tuženikov prijedlog za saslušanje podnesen još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, kojim je tuženik zapravo predložio održavanje ročišta u smislu članka 461.a stavka 4. ZPP-a.
11. Iako sud nije dužan izvesti sve predložene dokaze, razlog zbog kojeg je odbio izvesti konkretan dokaz nije valjan te je odbijanjem izvođenja dokaza (saslušanjem stranaka) počinio bitnu povredu postupka budući da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
12. Zbog toga su na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a i presuda i rješenje ukinuti te je predmet vraćen prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje.
13. O troškovima postupka u povodu pravnoga lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.
14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te će radi utvrđenja odlučnih činjenica odrediti ročište i izvesti dokaz koji je tuženik predložio, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu i pravilno obrazloženu presudu uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Sutkinja
Danijela Uzelac Ljubić
