Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Poslovni broj: P Ob-79/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, u pravnoj stvari tužiteljice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić i dr., odvjetnicima iz Bjelovara, protiv tuženika ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Šimeku, odvjetniku iz Koprivnice, radi povrata iznosa za dano uzdržavanje, dana 9. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužiteljici RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.280,00 eura za uzdržavanje mlljt. IT za period od 01. listopada 2022. do 31. siječnja 2024. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana, tekućom od:

- 1. studenoga 2022. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. prosinca 2022. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. siječnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. veljače 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. ožujka 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. travnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. svibnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. lipnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. srpnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. kolovoza 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. rujna 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. listopada 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. studenog 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. prosinca 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. siječnja 2024. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. veljače 2024. godine na iznos od 80,00 eura,

Odnosno ukupno na iznos od 1.280,00 eura.

II. Nalaže se tuženiku ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužiteljici RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.280,00 EUR za uzdržavanje mlljt. LT za period od 01. listopada 2022. do 31. siječnja 2024. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana, tekućom od:

- 1. studenoga 2022. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. prosinca 2022. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. siječnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. veljače 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. ožujka 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. travnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. svibnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. lipnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. srpnja 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. kolovoza 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. rujna 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. listopada 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. studenog 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. prosinca 2023. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. siječnja 2024. godine na iznos od 80,00 eura,

- 1. veljače 2024. godine na iznos od 80,00 eura,

Odnosno ukupno na iznos od 1.280,00 eura.

III. Preko dosuđenog u točki I. i II. izreke ove presude, a u odnosu na zatezne kamate zahtijevane za period od 25. -og u mjesecu za koji se zahtijeva uskraćeno uzdržavanje do zadnjeg dana u tom mjesecu zahtjev za dosudom zateznih kamata se odbija.

IV. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica RT je kod ovoga Suda podnijela tužbu protiv tuženika ZT radi povrata troškova za dano uzdržavanje u kojoj navodi da su ona i tuženik sklopili brak dana 28. ožujka 2014. godine, a koji je prestao rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru od 01. veljače 2024. godine, posl.br. R1 Ob-401/2023-12. U braku su rođeni IT **.**.2014. i LT **.**.2018.. Spomenutim rješenjem posl.br. R1 Ob-401/2023, sud je ujedno odobrio Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. lipnja 2023. godine između predlagateljice, ovdje tužiteljice, i predlagatelja, ovdje tuženika, u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu IT i PT. Stranke su, među ostalim, dogovorile da će tuženik uplaćivati 80,00 EUR mjesečno za svako dijete, odnosno da je dužan uplaćivati 160,00 EUR počevši od dana kada sud odobri Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Međutim, ekonomska zajednica stranaka prekinuta je 01. listopada 2022. godine te od tada pa sve do danas, tuženik ni na koji način ne doprinosi tekućim potrebama kućanstva, ne plaća režije niti ikakvo uzdržavanje za djecu, stoga tužiteljica sama već godinama uzdržava djecu i plaća režije. Dakle, tužiteljica je za razdoblje od 01. listopada 2022. godine pa do 31.siječnja 2024. godine (dakle, do donošenja rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 01. veljače 2024. godine, poslovni broj R1 Ob-401/2023 kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi) sama uzdržavala djecu i plaćala troškove za njihovo uzdržavanje te podmirivala troškove kućanstva. Tuženik prvo nije želio supotpisati Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te je to učinio tek nakon što je tužiteljica bila prisiljena podnijeti tužbu za razvod braka (koju je povukla nakon što je tuženik supotpisao Prijedlog za potvrdom Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi), ali i nadalje nije doprinosio za uzdržavanje djece. Slijedom navedenog, obzirom da ekonomska zajednica između stranaka ne postoji od 01. listopada 2022. godine, te da tuženik za razdoblje od 01. listopada 2022. godine do 31. siječnja 2024. godine ni na koji način nije plaćao uzdržavanje za djecu, već je tužiteljica sama uzdržavala djecu, plaćala režije, otplaćivala kredit i snosila sve troškove.

2. Tuženik ZT u svom odgovoru na tužbu navodi da su nesporne činjenice oko sklapanja i razvoda braka stranaka te o rođenju njihove zajedničke djece kao i o odobravanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 14. lipnja 2023. godine, dok se u ostalom dijelu tužbeni navodi osporavaju jer, po ocjeni tuženika, potpuno je netočna tvrdnja da on ni na koji način nije doprinosio za uzdržavanje mlljt. djece stranaka od 1. listopada 2022. godine pa nadalje kako se to tvrdi tužiteljica. Jednako tako netočna je tvrdnja da tužiteljica sama već godinama uzdržava djecu i plaća režije. Tuženik je zaposlen, te je trenutno zbog ozljede na radu, povrede ruke, na dugotrajnom bolovanju, no unatoč tome doprinosio je u cijelosti za sve životne potrebe mlljt. djece. Plaćao je režije, kupovao hranu, kupovao djeci potrepštine i školski pribor.

3. Između stranaka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-401/2013-12 od 1. veljače 2024. godine razveden njihov brak te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. lipnja 2023. godine.

4. Nadalje, iz navoda stranaka, po ocjeni ovoga Suda, može se zaključiti da je između stranaka nesporno da je tuženik ZT u utuženom periodu tj. od 1. listopada 2022. godine do 31. siječnja 2024. godine imao obvezu tj. bio dužan uzdržavati svoju maloljetnu djecu IT i PT kao što nije sporno niti postojanje potreba djece za uzdržavanjem u tom periodu.

5. No, među strankama je sporno je li tuženik u utuženom periodu doprinosio za uzdržavanje mlljt. djece tj. izvršavao navedenu obvezu, a ako je, u kojem iznosu.

6. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-401/2023-12 od 1. veljače 2024. godine (list 7-18), tužbu radi razvoda braka od 1. rujna 2023. godine (list 19-21), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KPz-DO-43/2024-9 od 22. ožujka 2024. godine (list 32-36), potvrdu dr. med. RTS (list 47), liječničku potvrdu od 3. ožujka 2025. godine (list 53), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 24. travnja 2024. godine (list 55-56), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 18. travnja 2024. godine (list 57-58), liječničku potvrdu od 21. listopada 2025. godine (list 64). Izvršen je uvid u spise ovoga suda broj R1 Ob-401/2023 i P Ob-283/2023. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 48-50) i tuženika (list 113-114), ako stranaka te svjedoka KT (list 87), ŽT (list 87), JT (list 88-89), ŠT (list 89) i CT (list 112-113).

7. Cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti u skladu sa odredbama čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a u svezi sa odredbama članka 346. Obiteljskog zakona, ovaj Sud je odlučio kao u izreci ove presude iz razloga kako slijedi.

8. S obzirom da nije sporna obveza tuženika da u utuženom periodu doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece stranaka i postojanje njihovih potreba za istim uzdržavanjem Sud je prvenstveno utvrđivao postoji li osnova na kojoj se temelji tužbeni zahtjev, odnosno je li tuženik ZT u periodu od 1. listopada 2022. do 31. siječnja 2024. godine propustio izvršavati svoju obvezu i da li je istu obvezu tj. uzdržavanje maloljetne djece stranaka u tom periodu umjesto njega izvršila tužiteljica.

9. Sve navedeno u prednjem odlomku iz razloga što je odredbom članka 287. st. 1. Obiteljskog zakona propisano da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ovom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani, a odredbom stavka 3. istog članka propisano je da se pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na roditelje djeteta.

10. Nadalje, sukladno odredbi stavak 1. članka 289. Obiteljskog zakona roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, a u smislu odredbi stavka 2. istog članka smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati i to u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona.

11. S obzirom na navedeno u prednjim odlomcima za zaključiti je da postoji pravna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice da joj tuženik plati zahtijevane iznose ukoliko ih je ona podmirila umjesto tuženika. S tim u svezi za napomenuti je da je iznos obveze tužiteljice i tuženika tijekom utuženog perioda tj. do sastava Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nije bio utvrđen sudskom odlukom, odnosno da je takav Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 14. lipnja 2023. godine koji su sastavile i potpisale stranke ovog postupka odobren tek rješenjem ovog suda broj R1 Ob- 401/2023-12 od dana 1. veljače 2024. godine.

12. Pravni institut tzv. „uskraćenog uzdržavanja“ maloljetnog djeteta odstupa od načela: „pro praeterito allitur“ (lat. „nitko nije uzdržavan za proteklo vrijeme“) prema kojem se uzdržavanje u pravilu dosuđuje samo za ubuduće. S obzirom na to u parnici radi isplate uskraćenog uzdržavanja potrebe djeteta potrebno je utvrditi s obzirom na dob djeteta u kojoj je uzdržavanje uskraćeno i to prema odredbama članka 314. Obiteljskog zakona.

13. Međutim, u pogledu ukupnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja Obiteljski zakon odredbom stavka 1. članka 313. propisuje da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a ne u vrijeme za koje se uzdržavanje traži.

14. U takvim je okolnostima za zaključiti je da se u parnici u kojoj roditelj za maloljetno dijete traži isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje u smislu odredbe članka 289. i 287. Obiteljskog zakona potrebe maloljetnog djeteta utvrđuju prema periodu za koje se uzdržavanje traži, odnosno u kojem je uzdržavanje uskraćeno, dok se ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja utvrđuju prema okolnostima koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, kako to Obiteljski zakon izrijekom propisuje, što znači u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

15. Naime, retroaktivnost u primjeni prava je iznimka koju zakon mora izrijekom propisati, što je Obiteljski zakon i propisao u slučaju uskraćenog uzdržavanja maloljetne djece, no to je učinjeno samo u vezi s utvrđivanjem pravno relevantnih činjenica koje se tiču potreba djeteta jer ih je u članku 314. vezao uz dob djeteta. No, nije propisao retroaktivnost u pogledu utvrđivanja činjenica koje se tiču mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, već je u tom pogledu zadržao opće procesno pravilo glede utvrđivanja činjenica, a to je da se pravno relevantne činjenice utvrđuju prema trenutku do kada su stranke imale mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze u postupku ili prema trenutku do kojeg je sud mogao koristiti svoja istražna ovlaštenja u statusnim i obiteljskim stvarima, a prema kojima se pravno odlučne činjenice utvrđuju prema okolnostima koje su postojale u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

16. Po ocjeni ovoga Suda, okolnost da se u parnici radi uskraćenog uzdržavanja potrebe djeteta utvrđuju prema okolnostima iz vremena kad je uzdržavanje uskraćeno, a mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja utvrđuju prema okolnostima koje postoje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje nije u protivnosti s interesom dobrobiti djeteta zato što se radi o predvidivim okolnostima koje na jednak način važe za svu djecu, kao i zbog toga što zahtjev za naknadu uskraćenog uzdržavanja nije isključivo imovinskopravni zahtjev, već predstavlja kombinaciju imovinskopravnog i statusnog zahtjeva budući da se radi o pravnom institutu obiteljskog prava imovinskopravne ali i osobne naravi.

17. Plaćanje doprinosa za uzdržavanje djeteta je tražbina utemeljena Obiteljskim zakonom te kada netko plaća tu obvezu umjesto osobe koja je to prema zakonu dužna, imat će pravo od te osobe zahtijevati naknadu iznosa isplaćenog uzdržavanja. Takav zahtjev proizlazi i iz odredbi članka 1119. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega dok u odnosu na institut uzdržavanja članak 287. st. 1. Obiteljskog zakona izričito određuje kako fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

18. Dakle da bi zahtjev za povrat troškova danih na ime uzdržavanja bio usvojen potrebno je postojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao osobe koja je platila za drugoga, pasivne legitimacije na strani tuženika, kao osobe umjesto koje je plaćeno i ispunjenje pretpostavke opravdanosti učinjenih troškova.

19. Aktivno legitimirana za podnošenje tzv. „verzijskog zahtjeva“ prema odredbama članka 287. st.1. Obiteljskog zakona je bilo koja fizička ili pravna osoba koja je snosila, iako to nije bila dužna, troškove uzdržavanja. U smislu navedenog, postavlja se pitanje što je s roditeljem koji živi s djecom i snosi sve troškove njihova uzdržavanja, a drugi roditelj koji također živi sa tim roditeljem i djecom ne doprinosi ništa za uzdržavanje koje je dužan doprinositi. Ima li taj roditelj pravo na navedenu naknadu, po ocjeni ovoga Suda, odredbe članka 287. st. 3. Obiteljskog zakona u ovom slučaju daju potvrdan odgovor jer propisuju da da se pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na roditelje djeteta.

20. Sve navedeno u prednjem odlomku je, po ocjeni ovoga Suda, bitno i u pitanju pasivne legitimacije jer odredba članka 289. st. 1. Obiteljskog zakona propisuje da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Naime, doslovnim iščitavanjem ove odredbe neovisno o naprijed navedenom, moglo bi se zaključiti da bi se verzijski zahtjev navedenog tipa mogao podnijeti samo u odnosu na roditelja koji sa djetetom (djecom) ne stanuje, odnosno da se u konkretnom slučaju ne bi mogao podnijeti protiv tuženika jer je on u utuženom periodu živio sa tužiteljicom i maloljetnom djecom u zajedničkom stanu.

21. U vremenu u kojem su maloljetna djeca stranaka stanovala u stanu i sa majkom i sa ocem, tuženik nije u dovoljnoj mjeri doprinosio za njihovo uzdržavanje, što je prihvatljiv zaključak s obzirom na činjenicu da tuženik nije, po ocjeni ovoga Suda na siguran i nedvojben način dokazao svoje tvrdnje da je u tom periodu u cijelosti ili djelomično doprinosio za uzdržavanje svoje maloljetne djece tj. nije na takav način dokazao koliki je taj doprinos, ako je i postojao, stvarno bio.

22. Za napomenuti je da je tzv. „verzijski zahtjev“ sredstvo značajno po tome da pospješuje institut uzdržavanja tako da omogućava osobama koje su snosile trošak uzdržavanja, umjesto osobe koja je na to prvotno ili barem prije njih bila dužna činiti, da ga od te osobe u ovakvoj parnici i nadoknade te ih tako i potiče da pripomognu djeci kao vjerovnicima prava uzdržavanja u slučajevima u kojima nije opravdano očekivati da će dužnik uzdržavanja, kao što je to u ovom slučaju tuženik, na vrijeme, samostalno, redovito i cjelovito ispuniti svoju obvezu.

23. Po ocjeni ovoga Suda, tuženik je u utuženom periodu bio obvezan doprinositi za uzdržavanje mlljt. IT i mlljt. PT, sve temeljem odredbe čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, a što između stranka nije niti sporno. Isto tako, između stranaka nije niti sporno, niti to da su potrebe njihove djece za uzdržavanjem bile jednake prosječnim potrebama djece njihove dobi te da su se u bitnom odnosile na troškove stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, higijene, odgoja i obrazovanja, zdravlja te socijalnih aktivnosti. Uz navedeno nije sporno niti to da su mogućnosti tuženika da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece danas kao i u utuženom periodu minimalne prema tablicama propisanim odredbama članka 314. st. 4. Obiteljskog zakona s obzirom da nije zaposlen (zbog ozljede na radu) da ostvaruje samo minimalna primanja i da nema vrijednije imovine (osim formalnog suvlasništva na stanu u kojem sada živi tužiteljica sa maloljetnom djecom).

24. Prema tvrdnjama tužiteljice mlljt. djeca stanuju samo sa njom od 1. listopada 2022. godine kada je prestala emocionalna i ekonomska zajednica stranaka, odnosno kada je faktično prestala bračna zajednica stranaka tako da tuženik nakon toga, iako je i tada stanovao sa tužiteljicom i mlljt. djecom u istom stanu, nije doprinosio za potrebe zajedničkog života pa to neovisno o življenju u istom prostoru (stanu) ne čini zajedničko kućanstvo tako je stoga zbog stvarnog neživljenja u zajedničkom kućanstvu od tada i postojala njegova obveza doprinositi za uzdržavanje mlljt. djece.

25. Uz navedeno u prednjem odlomku napominje se kako za postojanje obveze uzdržavanja nije odlučno utvrđivanje iste sudskom odlukom jer se ta obveza temelji na zakonu i nastaje u onom času kada jedan ili oba roditelja ne stanuju više u zajedničkom kućanstvu sa djetetom kao primateljem uzdržavanja. U prilog zaključku o tome da stranke nisu živjele zajedno ide i to da su stranke pokrenule postupak razvoda i sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i prije tuženikovog iseljavanja iz zajedničkog stana u ožujku 2024. godine.

26. Doprinos majke RT, sa kojom su mlljt. djeca živjela u utuženom period temelji se na odredbama čl. 310. st .1. i st. 2. Obiteljskog zakona tj. kroz svakodnevnu skrb o djeci koja se smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

27. Iz iskaza tužiteljice, saslušane kao stranke, proizlazi da je bračna zajednica stranaka prekinuta sa 1. listopada 2022. godine i u emocionalnom i u ekonomskom smislu. Stranke su i dalje ostale stanovati u istom stanu sa djecom, sve do ožujka 2024. kada je tuženika prijavila za nasilje u obitelji, te ga je policija iselila. Nakon prestanka bračne zajednice pa nadalje plaćala je sve troškove za stan, kredit i režije te sve troškove za život i za djecu. Tuženik je dolazio u stan, odlazio, nije sudjelovao u nikakvim troškovima. Od zaključenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tuženik se možda u dva tri navrata pridržavao dogovora vezano za djecu da ih odvede u vrtić i dođe po njih, no nakon što je teta u vrtiću nazvala i pitala tko će doći po djecu, morala je angažirati tetu „čuvalicu“. Navodi da je ona nabavljala hranu, sve namirnice za sebe i djecu, kuhala za sebe i djecu. Tuženik od tada nije uzimao, niti davao djeci ništa od hrane. Tuženik je kupovao isključivo ono što je on volio jesti, čak je u jednom dijelu ormara stavljao namirnice za sebe koje je samo on koristio. Tuženik je samo u jednom navratu IT kupio školski pribor i to bonom koji mu je dala kćerka njegove sestre UT, odnosno koji mu je dala njegova nećakinja MT i to za četvrti razred djeteta. Tuženik je 2023. godine, negdje u listopadu, svakom djetetu kupio zimsku jaknu i to poklon bonom koji je tuženiku dala njegova sestra GT koja živi u [adresa], a misli da se radilo o poklon bonu za trgovački centar „Deichman“ ili „Takko“, misli da joj je tako rekla njegova sestra GT. Kada je brat tuženika JT dolazio u grad [adresa], tuženik je vodio zajedno s njim djecu u „Glamur“ na neki objed i ukupno u dvije godine može reći da je to bilo oko 4 navrata i to misli na 2022. i 2023. godinu. Tuženik je za Svetog Nikolu 2023. godine za djecu ostavio vrećicu sa slatkišima. Od prestanka bračne zajednice tuženik ništa nije plaćao od režija. Ona je plaćala režije koje su i u spornom razdoblju iznosile oko 200,00 eura, od početka 2024. godine kada je LT dobio inkluzivni dodatak, dobili su povlasticu da ne moraju plaćati struju i plin. Ona je plaćala kredit za stan u iznosu od oko 260,00 eura mjesečno, u spornom periodu je bila možda 240,00 – 250,00 eura. Nadalje, plaćala je za djecu troškove vrtića, a u spornom razdoblju samo za PT jer je IT krenula u školu, te je troškove vrtića u spornom razdoblju plaćala 60,00 – 70,00 eura, a sada 80 eura. Plaćala je i Karlin dnevni boravak u školi koji je bio u iznosu do 70,00 eura u spornom razdoblju, sada je 80,00 eura. Također plaća i tetu „čuvalicu“ koju je angažirala još od prije 2022. godine, ona otprati i dočeka IT koja od četvrtog razreda ide sama u školu, a prije ju je vodila u školu i iz škole i koja PT dovodi iz vrtića, a ona ga vodi u vrtić te ona djecu čuva dok ne dođe s posla oko 17,15 sati. Tetu „čuvalicu“ je prije plaćala oko 500,00 kn, a od kada su euri plaća 80,00 eura mjesečno. IT ima 10 godina u svibnju će napuniti 11 godina, ide u 4. razred II. Osnovne škole. U spornom razdoblju IT je išla u 2. razred iste škole i od početka kako je krenula u školu ide u dnevni boravak. Od jeseni 2023. godine IT je išla na tečaj slikanja kroz dva semestra, dva puta tjedno, svaki je semestar kao jedno polugodište. Jedan semestar je plaćala između 1.000,00 do 1.500,00 kn. Veći izlet sa školom IT je imala 2024. godine kada su išli na more na više dana, negdje u svibnju što je isključivo ona platila. Prije toga išli su samo na neke jednodnevne izlete koji nisu bili toliko skupi, odnosno troškovi su bili oko 10,00 eura. Knjige za školu su osigurane u školi. Radne bilježnice je djetetu kupila ona, time da na kraju školske godine grad svakom roditelju vraća polovinu troškova za kupnju radnih bilježnica. Što se tiče bilježnica, pribora, torbe, tenisice, sve je to ona kupila, za svaku školsku godinu, kao i odjeću i obuću. IT nosi naočale od njene 4. godine, redovito idu na kontrole, misli da su do sada promijenili troje naočale, zadnje su kupili prije 1. listopada 2022. Preglede obavljaju u bolnici preko uputnice. Tuženik u ničemu od toga nije sudjelovao. Mlljt. LT u srpnju će navršit 7 godina. Od nakon godinu dana starosti krenuo je u jaslice, sada u vrtić i to u gradski vrtić Bjelovar, što je u spornom razdoblju plaćala oko 60,00 do 70,00 eura, a sada 80,00 eura. Kod sina LT 2022. godine ustanovilo se da ima oštećenje sluha, nakon toga su obavljali sve pretrage koje su bile preporučene, od testiranja na autizam, pregleda srca, glave, sluha. Dijagnosticiran mu je nespecifični poremećaj u razvoju govora, oštećenje sluha. Svake godine je obavezna kontrola sluha u snu i snimanje glave što se obavlja u bolnici u Klaićevoj u Zagrebu. Dijete je više puta vozila u Suvag, više puta godišnje. Prošle godine su bili u Suvagu 2 tjedna na terapiji sluha i govora. Za sve te odlaske dobila je povrat putnih troškova u visini oko 10,00 eura, ali time ako idu vlakom pokrivena je njena povratna karta, ali ne svi ostali troškovi, niti troškovi koji su bili potrebni i ne idu vlakom, nego dijete vozi i snaša sve troškove za odlazak i povratak i boravak tamo. Dijete nosi slušni aparatić koji je kupljen od Zaklade Pevex koji može nositi 5 godina, aparatić se do sada kvario jedanput do dva puta, prvi popravak je platila oko 30,00 eura, a za drugi popravak nije ništa morala platiti. Svu odjeću i obuću, osim jakne za svako dijete koje je tuženik kupio jedanput bonom koji je dobio, ona je kupovala i u spornom razdoblju i dalje kupuje. Predložila je kao svjedoke KT koja je njena prijateljica, ĐT koja je Karlina kuma i CT koji putuje s njom na posao već 10 godina, a oni imaju saznanja o spornim činjenica jer je sa njima o tome pričala. Što se tiče svjedoka koje je predložio tuženik, TT je brat tuženika, a ŠT je njegova nevjenčana supruga, ostale svjedoke je možda tri puta u životu vidjela. Tuženik je po cijeli dan izbivao iz kuće nakon prestanka bračne zajednice, dolazio bi prespavati, znao je spavati pola dana ili cijeli dan, dok je izbivao ima saznanja da je vrijeme provodio u kasinu u [adresa]. Sve obveze koje je plaćala, plaćala je uvijek preko net bankinga i o tome može dostaviti dokaze. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice navodi da nakon što je sklopljen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tuženik do danas nije ništa plaćao za uzdržavanje djece u visini određenoj Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, niti bilo koji drugi iznos.

28. Tuženik u svom iskazu navodi da je u zajedničkom kućanstvu sa tužiteljicom živio do mjeseca travnja 2023. godine. Nakon što se iselio, doprinosio je za uzdržavanje mlljt. djece na način da je dio novca uplaćivao tužiteljici na njezin račun i o tome ima potvrde, no nije ih donio sa sobom. Isto tako, djeci je kupovao poklone koje im u pojedinim trenucima nije uspio niti uručiti pa ih ima kod kuće, a sve zbog zabrane prilaska. Isto tako, kupovao je djeci cipele i jakne. To je bilo na početku, a nakon što je dobio zabranu nije vidio djecu. Dok su živjeli u zajedničkom kućanstvu novac od njegove plaće bio je u kući i na raspolaganju tužiteljici. Od njegove plaće doprinosio je za troškove režija i prehrane. Isto tako, od tog novca je kupovano sve što se moralo za djecu. Tada je radio u trgovačkom društvu „Ikoma plin“ u [adresa] i ostvarivao plaću u iznosu od 6 -7.000,00 kuna plus to je imao i prekovremene i dodatni rad u fušu. Ozlijedio se 2021. godine i to u prosincu i to 13. prosinca 2021. godine. Nakon toga je završio na bolovanju, a ono što je naveo u „Ikomi“ je radio prije toga. Vlasnik „Ikome“ ga je još jedno vrijeme držao na bolovanju. Na ime bolovanja je ostvarivao naknadu u iznosu od 500,00 eura. Koliko je mogao prići klincima, kupovao je poklone i slično. Sav novac od bolovanja dok je živio u stanu sa tužiteljicom je trošen za potrebe kućanstva. I u tom periodu je uplaćivao za uzdržavanje na račun tužiteljice, no potvrde su mu ostale u fasciklu kod kuće te bi ih morao potražiti. Kada sada gleda troškove svoga uzdržavanja može reći da mu je sada potrebno oko 500,00 eura. Smatra da još uz to troškove prehrane može podmiriti sa nekakvih 100,00 eura ako živi na pašteti i kruhu. Dok su živjeli zajedno imali su i automobil, a koji automobil je po izlasku iz zajedničkog stana zadržao za svoje potrebe, no RT se sa tim usuglasila. Vlasnik tog automobila, odnosno osoba koja je bila upisana u registar je RT. Ovaj automobil je otuđio krivotvoreći tužiteljičin potpis na ugovoru. Ima kod kuće dokaz, odnosno uplatnice da je na ime uzdržavanja novac prebacivao sa svog na tužiteljičin račun u utuženom razdoblju. Što se tiče automobila, automobil nije prodan i kod kuće je. Proslave rođendane i u utuženom periodu je organizirao i financirao u kući svog brata. Svjedoci koji nisu pristupili na današnje ročište više-manje ne znaju ništa o uzdržavanju u predmetnom periodu već imaju općenito saznanja što je znao kupovati djeci u „Pepcu“ i „Mulleru“. Izvršio je uplate za sporni period i uplatnice ima kod kuće. Ne bježi od svoje obveze da plati ono što nije platio, ali sada stvarno teško živi. Koliko je u njegovoj moći on će to izvršiti.

29. Svjedokinja KT u svom iskazu navodi da joj je tužiteljica 2023. godine pričala kako HT ne sudjeluje u uzdržavanju djece već da sve što je za djecu potrebno plaća ona. Njihova djeca idu zajedno u školu pa su joj većinom stvari u vezi tužiteljičine i tuženikove djece poznate pa može reći da kod svih potrebnih plaćanja je to tužiteljica sama plaćala. U periodu o kojem govori djeca stranaka bila su uredno opremljena i što se tiče odjeće te higijene te nikada njezina djeca nisu imala primjedbi ni na stanovanje niti na prehranu. Isto tako, nisu imali nikakvih nedostataka u opskrbljenosti školskim priborom. Nema saznanja da bi ikada išta za djecu, tj. za njihovo uzdržavanje doprinio tuženik. Smatra da je tužiteljica sve navedeno podmirivala iz sredstava koja ostvari na ime plaće. Nije nikada čula da bi HT ikada izvršio bilo kakvu uplatu na račun tužiteljice, a sa osnova uzdržavanja.

30. Svjedokinja ŽT u svom iskazu navodi da joj je poznato da se ovaj spor vodi radi neplaćanja uzdržavanja za djecu stranaka i to sa tuženikove strane i to u periodu koji slijedi njihovom razvodu, odnosno razlazu. Poznato joj je da su problemi između RT i HT počeli kada je njihova kćerka IT krenula u prvi razred, a nakon čega je došlo do njihovog razvoda, a nakon čega joj je RT pričala da HT ne sudjeluje niti u snošenju troškova uzdržavanja njihove mlljt. djece kao niti u otplati kredita koji su imali za stan. Sve što je trebalo za djecu i u kuću RT je sama kupovala. One su prijateljice nekakvih 18 godina i krsna je kuma IT pa joj je RT sve to pričala. Ono što je i sama mogla vidjeti u navedenom periodu, RT je vodila računa o svemu, pa je npr. bilo hrane u hladnjaku, djeca su bila primjereno odjevena, čista i uredna. IT je išla u školu sa svim potrebnim priborom. Koliko joj je poznato HT nije uplaćivao ništa na račun tužiteljice na ime uzdržavanja. Uz ono što je klasično vezano za uzdržavanje, IT je u sklopu nastave i vezano uz nastavu još išla na gimnastiku, odbojku i mažoretkinje, a što se sve plaća. U početku je RT vodila IT u školu, a kada ona to nije mogla, onda je to činila susjeda R, a za što je BT plaćala naknadu, ali ne zna u kojem iznosu. HT je ranije bio zaposlen, a onda mu se prije razvoda dogodila nesreća radi koje je bio na bolovanju. Mislim da se nesreća dogodila 2023. godine, a u što nije posve sigurna. U periodu o kojem priča, a radi se negdje o 2022., 2023., 2024. godini HT nije sudjelovao o brizi oko djece. Dopušta da je to u početku bilo zbog navedene ozljede, no nije sudjelovao ni kasnije kada mu je bilo bolje. U periodu o kojem priča, HT je dio vremena još živio u zajedničkom domaćinstvom sa RT i djecom. Iako je živio u zajedničkom domaćinstvu sa tužiteljicom i djecom, po priči HT nije baš ništa doprinosio ili činio u vezi sa uzdržavanjem mlljt. djece. Ne može sada odrediti sasvim točno, ali misli da se HT iz domaćinstva iselio u prvoj polovici 2024. godine.

31. Svjedok JT u svom iskazu navodi da je njegov brat, a ovdje tuženik iselio se iz kućanstva stranaka negdje pred Uskrs 2023. godine. Sve do tada on je u kućanstvo stranaka kupovao sve što je bilo potrebno za kućanstvo, kao i za djecu. Stranke prije Uskrsa 2023. godine nisu još bile razvedene. HT kada je otišao iz stana više nije imao nikakav kontakt sa HT i djecom jer je bio optužen za nasilje u obitelji. Kada kaže da je HT sve kupovao misli na odjeću i obuću, a isto tako je kupovao hranu potrebnu za njihovu prehranu. HT je plaćao i režije u kućanstvu. HT je tada bio zaposlen, no bio je na bolovanju te je primao naknadu od 500,00 eura. HT je bio na bolovanju još prije razvoda stranaka, no ne može se točno izjasniti od kada. U periodu kada je HT još bio zdrav radio je s njim na građevini i novac koji je zaradio ostavio je u kući na način da je isti dao HT, a što je sve bilo u periodu prije njegovog stradavanja. Sve do izlaska iz stana on je plaćao sve što je bilo potrebno. HT godinama ne pije, a isto tako niti ne kocka. Sva ova saznanja ima iz razloga što mu je Martin brat, a i osobno je dolazio kod njih. Njihova su djeca u tom periodu imali sve što je bilo potrebno u pogledu stanovanja, prehrane, higijene te sve što je bilo potrebno za školu ili vrtić. Njihovoj djeci u tom periodu ama baš ništa nije falilo. HT je također sudjelovala u brizi oko uzdržavanja djece. HT je bio na bolovanju zbog ozljede na radu jer je pao sa skele. Ne zna da li je njemu priznata navedena ozljeda, već samo zna da još mora ići na komisije, a pretpostavlja da je sada prijavljen na Zavodu za zapošljavanje. Tužiteljica mu se nikada nije žalila da HT ne sudjeluje u uzdržavanju djece. Jednom ga je samo nazvala da popriča sa bratom, no on je to odbio jer se nije htio miješati u njihov odnos. Tuženik se nije htio svađati pa bi prilikom svađa izlazio iz stana. HT je nakon što je izašao iz stana plaćao za uzdržavanje na uplatnice. Nakon što je izašao iz stana došao je stanovati kod njega u kuću te tamo plaća 100,00 eura za režije i 100,00 eura najamnine. Ovo nije prijavljivao jer je smatrao da ne treba jer se radi o njegovom bratu. Stan o kojem je govorio, a u kojem sada živi HT s djecom je bračna stečevina tužiteljice i tuženika svakog u ½ dijela. Stan su oni kupili na kredit budući je HT bila kreditno sposobna. U otplati ovog kredita sudjeluje i HT, odnosno sudjelovao je dok je bio u stanu, a sada nema više pristup stanu i vjerojatno mu HT niti ne da da sudjeluje u otplati pola kredita. Stranke uopće ne razgovaraju niti radi djece. HT sada niti nema mogućnosti da otplaćuje ovaj kredit. On mu pomaže dati novac da može platiti alimentacije kao što mu pomaže i da plati odvjetnika jer sve to košta, a primanja su nikakva. HT nikada nije od HT potraživao nikakav novac, odnosno povrat novca od kupnje stana. Oni su kupili stan prije nekakvih 7 godina. HT je vršio uplate za uzdržavanje jer mu je on dao 160,00 eura. Kada je govorio o uplatama ne može se posve odrediti oko toga da li je to bilo prije mjeseca siječnja 2024. godine ili poslije. 2022. i 2023. godine HT je bio na bolovanju i nije radio nigdje "na crno". Kada je HT živio u kućanstvu sa HT, on je kuhao, a rođendane je slavio kod njega u kući i u dvorištu te je sve potrebno za dječje rođendane financirao on sam. Kada je živio sa djecom HT je vodio djecu i u školu i u vrtić i to poprilično često. Kada su išli po djecu u vrtić i u školu HT bi u pekari uvijek kupio nešto za jesti. Po djecu je išao svaki dan jer mu bivša supruga, odnosno tužiteljica radi u Zagrebu. Isto tako, je znao djeci kupiti sladoled. Poznaje njihovu susjedu R i može reći da je ona također znala ići po njihovu djecu, a koliko sada može reći to vjerojatno nije bilo 2022. i 2023. godine već nakon što je HT otišao iz stana. Dopušta da je nakon Uskrsa 2023. godine R išla po djecu u vrtić i školu. Ne zna da li je to R činila iz razloga što je za to dobivala naknadu.

32. Svjedokinja ŠT u svom iskazu navodi da živi u izvanbračnoj zajednici sa Martinovim bratom JT. U utuženom periodu dolazila je u kućanstvo u kojem su živjeli tuženik i tužiteljica sa djecom. Zajedno je sa HT išla po djecu u školu i zatim kod njihove kuće. U tom vremenu HT je kupio djeci sve što je bilo potrebno pa primjera radi tako sve što je bilo potrebno za rođendane. On je kupovao hranu, odjeću i obuću. Bila je jednom prisutna kada su kupovali tenisice i cipele IT i to u „Deichmannu“. Djeca su zajedno s HT dolazila kod Ivine kuće na bazen, a isto tako i HT. Po Ivinom pričanju on je pozajmljivao novac HT, odnosno davao mu da bi platio uzdržavanje za djecu, ali ne može reći da li je to bilo i 2022. i 2023. godine. Djeca stanuju sa mamom u stanu, a taj stan je zajednički od HT i RT, ali ne zna kako su ga kupili, odnosno da li su ga kupili gotovinom ili kreditom jer ona to nije pitala. Tijekom utuženog perioda može reći da su djeca stranaka bila uredno odjevena i obuta, odnosno da su imali odjeću i obuću primjerenu dobi, da su bila nahranjena, uredna te da su imali svu opremu za školu i vrtić. Kada bi morala ocijeniti, može reći da je u tom periodu briga oko njihovog uzdržavanja vođena na odgovarajući način. Nju je HT vozio s posla pa je usput pokupio djecu u vrtiću i školi. HT je dio novca za kupnju obuće o kojoj je govorila posudio brat, a za ostalo ne zna. Zna da LT ima određenih zdravstvenih problema sa sluhom, ali ne zna podrobnije. PT je trebalo voziti u Zagreb na pretrage i ona je svjedočila jednom prilikom da je HT pitao RT da li hoće da ju on vozi u Zagreb na pretrage, no ona je to odbila, ali ne zna kada je to bilo. Auto s kojim su se tada trebali odvesti ne zna čiji je bio. LT je ranije nosio slušni aparatić, no sada ne zna da li nosi. Ne zna tko financira troškove vezano uz taj aparatić, no zna da su stranke zajedno išle po isti. Kada su stranke živjele u stanu onda su brigu oko uzdržavanja djece pružali zajedno. Tijekom zajedničkog života stranaka HT nije bio sklon alkoholu i kocki i nije bio odriješit ili bezobrazan prema djeci. HT je skuhao, a ona ne zna tko je kupovao te namirnice. On je tada bio sam doma. Rođendani su se slavili u Cankarovoj ulici, tj. kod Ivine kuće, budući je u stanu bilo malo mjesta, a bila je prisutna i majka. Sve što je bilo potrebno za proslavu rođendana njoj je dovezao HT, a ona mu je pomagala oko pripreme roštilja. Koliko poznaje HT, može reći da on nije odbijao snositi svoje obveze za uzdržavanje mlljt. djece stranaka.

33. Svjedok CT u svom iskazu navodi da u utuženom periodu, a i prije i poslije toga, putovao je sa RT na posao u Zagreb te mu se ona požalila kako sve što je potrebno za uzdržavanje mora snositi sama. Nije mu spominjala da bi tuženik nešto doprinosio za uzdržavanje. Ne zna kada se točno HT iselio iz njihovog kućanstva, no može reći da je bilo negdje početkom godine, koliko se sjeća to je bilo početkom 2024. godine, no u to nije posve siguran. Poznaje djecu stranaka te može reći da su ona i u tom periodu bila uredna što se tiče odjeće i obuće te higijene. Nije bio prisutan kada bi ona kupovala nešto od stvari potrebnih za uzdržavanje djece. Oni su radili u istoj tvrtki, odnosno u Pevexu, sada više ne putuju zajedno. Kao što je rekao, RT nikad nije pričala da bi suprug nešto doprinosio za uzdržavanje djece. Isto tako, nije mu nikada spomenula da bi tuženik kupovao nešto za kućanstvo dok su živjeli zajedno.

34. Imajući u vidu sadržaj naprijed navedenih iskaza, po ocjeni ovoga Suda, tuženik nije sa istima uspio na nedvojben i siguran način dokazati da je i u kojem obimu doprinosio uzdržavanju maloljetne djece u utuženom periodu. Njegov iskaz te iskaz njegova brata i šogorice nisu, po ocjeni ovoga Suda, dostatno uvjerljivi iz razloga što niti u dijelu u kojem iskazuju o uplatama preko računa isti nisu potkrepljeni sa niti jednom ispravom iz kojih bi te uplate bile vidljive. Sve to ukazuje na veću vjerodostojnost navoda tužiteljice i svjedoka koji iskazuju podudarno njezinom iskazu pa je Sud istima poklonio vjeru. Sve što je podudarno u iskazu stranaka oko doprinosa tuženika za uzdržavanje maloljetne djece u utuženom periodu je nedostatno, odnosno u manje značajnom obimu tj. na razini prigodnih kupnji, a ne na razini dostatnog, primjerenog i kontinuiranog doprinosa tuženika uzdržavanju maloljetne djece stranaka. Ostale svjedoke predložene po tuženiku, a koji se nisu odazvali pozivu, Sud nije saslušao jer je sam tuženik za njih naveo da nemaju podrobnija saznanja o predmetnom slučaju.

35. Kako je to već naprijed navedeno smislu odredbi članka 289. st. 2. Obiteljskog zakona smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. Obiteljskog zakona. Iz navedenoga može se zaključiti da Zakona ne stavlja kao pretpostavku da je iznos obveze tuženika za utuženi period već bio utvrđen nekom ranijom sudskom odlukom ili sporazumom roditelja već je očito dopušteno da se iznos iste utvrdi po prvi puta u postupku po tzv. „verzijskom zahtjevu“.

36. Odredbe članka 314. Obiteljskog zakona, na čiju primjenu upućuju odredbe članka 289. st. 2. Obiteljskog zakona, u stavku 1. propisuju da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. U smislu stavka 2. istog članka propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to: za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće, za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće i za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće. U smislu stavka 3. istog članka propisano je da iznimno od stavka 2. ovoga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma: ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja. U smislu odredbi stavka 4. istog članka pak je propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odredit odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj.

37. U svezi sa naprijed navedenim i s obzirom na utuženi period za napomenuti je da je Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 37/22) kao minimalan iznos uzdržavanja za dijete do šest godina (kao što je to tada bio maloljetni LT) propisala iznos od 1.211,93 kn (160,85 eura), a za dijete od 7 do 12 godina (kao što je to tada bila maloljetna IT) propisala iznos od 1.425,80 kn (189,24 eura). Nadalje, Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 48/23) kao minimalan iznos uzdržavanja za dijete do šest godina (kao što je to tada bio maloljetni LT) propisala je iznos od 172,67 eura, a za dijete od 7 do 12 godina (kao što je to tada bila maloljetna IT) propisala je iznos od 203,15 eura.

38. Prema tome, s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da maloljetna djeca stranka imaju vlastitu imovinu iz koje su u utuženom periodu mogli doprinositi svojem uzdržavanju, onda bi u slučaju tuženika do umanjenja minimalnog iznosa uzdržavanja prema odredbi članka 314. st. 3. Obiteljskog zakona moglo doći samo u obimu do 20% jer se radi o uzdržavanju dvoje djece. Naime, prema praksi ovog Suda (a i ostalih sudova) kod uzdržavanja dvoje djece minimalni iznos uzdržavanje se ovisno o svim okolnostima takvog slučaja može umanjiti maksimalno do 20 % jer je veće umanjenje predviđeno za slučajeve sa više djece za koje postoji obveza uzdržavanja pa je tako na primjer umanjenje od 50% u pravilu predviđeno za slučajeve sa četvero, petero ili više djece.

39. Sve navedeno u prednjem odlomku znači da je prema navedenim Odlukama, a u smislu naprijed citiranih odredbi članka 314. Obiteljskog zakona minimalni iznos koji je trebao doprinositi tuženik u utuženom periodu za maloljetnog PT od 1. listopada 2022. godine do 4. svibnja 2023. godine ( tj. u vrijeme važenja Odluke NN 37/22) bio 128,68 eura (160,85 eura -20%), a u periodu od 5. svibnja 2023. godine do 31. siječnja 2024. godine ( u vrijeme važenja Odluke NN 48/23) bio 138,14 eura (172,67 eura -20%).

40. Nadalje, shodno navedenom minimalni iznos koji je trebao doprinositi tuženik u utuženom periodu za maloljetnu IT od 1. listopada 2022. godine 4. svibnja 2023. godine ( tj. u vrijeme važenja Odluke NN 37/22) bio 151,39 eura (189,24 eura -20%), a u periodu od 5. svibnja 2023. godine do 31. siječnja 2024. godine ( tj. u vrijeme važenja Odluke NN 48/23) bio 162,52 eura (203,15 eura -20%).

41. Slijedeće pitanje koje se u smislu naprijed navedene odredbe članka 287. st. 1. Obiteljskog zakona javlja je koji se troškovi mogu smatrati opravdanima. U pravilu opravdanim troškovima smatraju se troškovi koji su određeni odlukom nadležnog suda ili sporazumom stranka u kojoj / kojem je prethodno odlučeno ili određeno koliki iznos na ime uzdržavanja je dužan isplaćivati roditelj koji ne živi s djetetom. Naime, kada je pravomoćnom sudskom odlukom ili sporazumom stranaka određen mjesečni iznos koji je dužan isplaćivati obveznik davanja uzdržavanja, zahtjev osobe koja je snosila troškove uzdržavanja djeteta ne može prelaziti taj iznos odnosno taj iznos je onaj za koji se može tražiti povrat (tako i u odluci VSRH br. Rev-1302/2008-2, od 28. siječnja 2009.).

42. U konkretnom postupku, kao je to već naprijed navedeno Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su sastavile i potpisale stranke kao roditelji dana 14. lipnja 2023. godine Sud je odobrio rješenjem broj R1 Ob – 401/2023-12 od dana 1. veljače 2024. godine tj. dan nakon utuženog perioda. Plan u dijelu u kojem su se stranke sporazumjele oko toga da tuženik plaća uzdržavanje za svako dijete u mjesečnom iznosu od po 80,00 eura prema dogovoru stranaka primjenjuje se tek od dana odobrenja Plana od strane suda tj. od dana 1. veljače 2024. godine, odnosno Plan i njegove odredbe o uzdržavanju nisu važile u ovom postupku utuženom periodu pa je Sud zahtijevane iznose utvrdio sukladno odredbama članka 314. Obiteljskog zakona na način koji je smatrao opravdanim iz naprijed navedenih razloga kao i razloga koji slijede.

43. Sa naprijed navedenim u svezi za napomenuti je da je Sud imao u vidu da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica kroz čitavi utuženi period ( od 1.10.2022. do 31.1.2024.) za svako dijete osigurala potrebno uzdržavanje (to potvrđuju i saslušani svjedoci kada opisuju djecu stranka u tom periodu) pa je time dakle ispunila obvezu i za tuženika, a u tužbenom zahtjevu zahtjeva iznos od samo 80,00 eura mjesečno po djetetu iz čega se vrlo jasno može utvrditi da su zahtijevani iznosi manji od polovice minimalno propisanih iznosa u utuženom periodu tako da ukoliko je tuženik tijekom utuženog perioda nešto i doprinio za uzdržavanje maloljetne djece stranaka to je zasigurno bilo manje od razlike od minimalno propisanih iznosa doprinosa uzdržavanja i zahtijevanih iznosa tako da je tužbeni zahtjev što se tiče zahtijevanih iznosa, po ocjeni ovoga Suda, u cijelosti osnovan.

44. No, što se tiče zahtjeva za zateznim kamatama na te iznose, po ocjeni ovoga Suda, isti nije osnovan za period od 25. u mjesecu do zadnjeg dana u mjesecu, a sve s obzirom na sadržaj naprijed citirane odredbe članka 289. st. 2. Obiteljskog zakona koja propisuje da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati. Prema tome, dospijeće za navedenu obvezu tuženika je krajem mjeseca tj. zadnjeg dana tekućeg mjeseca pa od toga dana tužiteljica ima i pravo na zatezne kamate na iznose koje je doprinosila umjesto tuženika. Za napomenuti je da su stranke u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dogovorile dospijeće tuženikove obveze sa 25. za tekući mjesec, no kako je to već naprijed navedeno taj Plan se s obzirom na raspolaganje stranaka u istom ne primjenjuje na utuženi period. S obzirom na navedeno Sud je u točki I. i II. izreke ove presude zatezne kamate sudio od prvog dana u slijedećem mjesecu, a za više zahtijevane (za prije suđenih datuma) zatezne kamate zahtjev tužiteljice smatrao neosnovanim i u točki III. izreke ove presude isti odbio.

45. Na temelju čl. 366. Obiteljskog zakona i u svezi sa odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku te članka 346. Obiteljskog zakona tužiteljici, zastupanoj po odvjetniku, dosuđena je naknada zatraženog parničnog troška. Naime, sud je vodio računa o svim okolnostima predmetnog slučaja i o ishodu ovoga postupka tj. da se je tuženik tijekom čitavog postupka u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu, a da je tužiteljica u konačnici uspjela gotovo u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom tj. nije uspjela samo sa neznatnim dijelom u odnosu na zatezne kamate.

46. U smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku u svezi sa člankom 346. Obiteljskog zakona Sud je tužiteljici kao opravdano potrebne priznao troškove koji se odnose na zastupanje po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2 eura Tbr. 7. st. 1. t. 1.), sastav podneska povodom odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2 eura Tbr. 8. i 7. st. 1. t. 1.), zastupanje na četiri ročišta u ukupnom iznosu od 800,00 eura ( 4x100 bodova x 2 eura Tbr. 9. st. 1. i 7. st. 1. t. 1.), te zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 100,00 eura (100 bodova x 2 eura Tbr. 9. st. 2. i 7. st. 1. t. 1.), te sastav jednog podneska u iznosu od 100,00 eura (100 bodova x 2 eura Tbr. 8. st. 3. i 7. st. 1. t. 1.),, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 350,00 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 1.750,00 eura.

U Bjelovaru, 9. travnja 2026. godine.

Sudac

Ivan Poljak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Pun. tužiteljice, odvjetnicima iz ZOU OT i dr.

- Pun. tuženika Zlatku Šimeku, odvjetniku