REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-159/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Istarske županije, OIB: 90017522601, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi uklanjanja, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-08/24- 01/134, URBROJ: 2163-18-09/3-24-2 od 13. prosinca 2024. i rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/24- 04/147, URBROJ: 2163-9-06/15-24-5 od 21. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/24-04/147, URBROJ: 2163-9-06/15-24-5 od 21. kolovoza 2024. naređeno je tužitelju da u roku od 8 (osam) dana od dana zaprimanja tog rješenja s poljoprivrednog zemljišta oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni dvije kamp prikolice. Toč. 2. izreke predmetnog rješenja određen je način izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe i upozorava se investitor da će se izvršenje naredbe o uklanjanju iz toč. 1. izreke provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ako izvršenik u roku od 8 (osam) dana od dana zaprimanja tog rješenja, ne postupi po naredbi iz toč. 1. ovoga rješenja. U toč. 3. izreke rješenja navedeno je da ukoliko izvršenik ne postupi prema nalogu iz toč. 1. toga rješenja u navedenome roku, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja da će pristupit izvršenju tog rješenja izricanjem novčanih kazni, te je toč 4. izreke određeno da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje istog.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-08/24-01/134, URBROJ: 2163-18- 09/3-24-2 od 13. prosinca 2024. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Tužitelj podnosi tužbu protiv rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je naloženo uklanjanje dvaju privremenih pomoćnih objekata (starih prikolica) s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da se na poljoprivrednom zemljištu ne mogu postavljati privremeni objekti za potrebe gradilišta. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost i pravilnost navedenog rješenja. Pri tome ističe kako je činjenično stanje sljedeće: tužitelj je vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na navedenoj čestici nalazi se stambena građevina koja je ozakonjena pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju od 11. kolovoza 2023., građevina je dovršena približno 70 % te predstavlja zakonito gradilište, na gradilištu su se nalazile dvije stare, oko 50 godina stare prikolice, koje služe isključivo za skladištenje alata, strojeva i građevinskog materijala, prikolice nemaju mogućnost stanovanja, nisu namijenjene turizmu i imaju isključivo privremenu funkciju. Prvostupanjsko tijelo je, putem treće osobe, uklonilo navedene objekte na trošak tužitelja, čime mu je nanesena znatna materijalna šteta i onemogućen nastavak gradnje. S obzirom na navedeno činjenično stanje, tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, upravna tijela svoju odluku temelje isključivo na Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, zanemarujući činjenicu da je građevina ozakonjena temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koji je lex specialis te da je zahtjev za legalizaciju podnesen 10. lipnja 2013., dakle prije stupanja na snagu relevantnih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu (2018.). Da je primjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu apsolutna, tada legalizacija na poljoprivrednom zemljištu uopće ne bi bila moguća, što očito nije zakonodavna namjera. Nastavno tužitelj ukazuje na povredu načela jednakosti pred zakonom. Postupanjem tuženih tijela povrijeđeno je ustavno načelo jednakosti pred zakonom (čl. 14. Ustava Republike Hrvatske). Građevina tužitelja je ozakonjena i pravnim učinkom izjednačena s građevinama koje imaju građevinsku dozvolu, te mora imati ista prava u pogledu uređenja gradilišta i postavljanja privremenih pomoćnih objekata. Ne postoji razumno i objektivno opravdanje da se zakonita gradilišta na poljoprivrednom zemljištu tretiraju strože od onih na građevinskom području. Nadalje, tužitelj ukazuje i na povredu načela legitimnih očekivanja i to stoga što je tužitelj postupao u potpunosti zakonito, podnio zahtjev za legalizaciju u propisanom roku te deset godina čekao okončanje postupka. Naknadna primjena propisa koji nisu bili na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva predstavlja povredu načela legitimnih očekivanja, koje je priznato i u praksi Europskog suda za ljudska prava. Zaključno tužitelj ukazuje na povredu načela razmjernosti jer u konkretnom slučaju nije proveden test razmjernosti: uklanjanje privremenih objekata ne štiti javni interes, već ga ugrožava; građevinski materijal i alati ostaju nezaštićeni, izloženi krađi i vremenskim utjecajima; time se povećava opasnost za sigurnost radnika i okoliša. Cilj zaštite poljoprivrednog zemljišta mogao se postići blažim mjerama, primjerice dopuštanjem privremenih objekata do završetka gradnje; određivanjem minimalnog funkcionalnog zemljišta.

4. Tužbenim zahtjevom uređenim na ročištu u ovom sporu tužitelj predlaže donošenje presude kojom će sud poništi pobijano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 17. prosinca 2025., čime je strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora. Na istom ročištu rasprava je zaključena te je objava zakazana za 15. siječnja 2026.

7. Dana 15. siječnja 2026. sud je rješenjem preotvorio raspravu sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ZUS-a te je potom nova rasprava održana 8. travnja 2026.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Odredbom čl. 90. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 20/18, 115/18, 99/19 i 57/22, dalje: Zakon) propisano je da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni nadzirati provođenje odluka o agrotehničkim mjerama i mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina iz čl. 10. i 12. Zakona (st. 1); da poslove iz st. 1. toga članka obavlja službenik jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba kojem je u opisu posla obavljanje tih poslova (u daljnjem tekstu: službenik) (st. 2.); te da je službenik u provođenju poslova iz st. 1 . toga članka ovlašten rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu provođenja odluka o agrotehničkim mjerama i mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina iz čl. 10. i 12. Zakona te je dužan o utvrđenom stanju i poduzetim mjerama redovito izvještavati nadležnu poljoprivrednu inspekciju.

11. Odredbom čl. 20. Odluke o agrotehničkim mjerama, mjerama za uređivanja i održavanje poljoprivrednih rudina, te mjerama zaštite od požara na području Grada Umaga ("Službene novine Grada Umaga" broj: 7/19, 17/22, dalje: Odluka o agrotehničkim mjerama, mjerama za uređivanja i održavanje poljoprivrednih rudina, te mjerama zaštite od požara na području Grada Umaga) propisano je da je u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta zabranjeno nasipavati poljoprivredno zemljište građevinskim otpadom i/ili drugim materijalom bez suglasnosti nadležnog tijela Grada; skidanje humusnog, odnosno oraničnog sloja površine poljoprivrednog zemljišta; postavljanje kamp kućica, prikolica, kontejnera i drugih pokretnih objekata i naprava koji mogu služiti za boravak osoba; ograđivanje gradnjom betonskih ili zidova od opeke osim tradicijskih suhozida; gradnja i nasipavanje puteva i cesta protivno odredbama važećeg prostornog plana i bez suglasnosti nadležnog tijela Grada. Svatko tko postupa suprotno prethodnom stavku, dužan je o vlastitom trošku poljoprivredno zemljište vratiti u prvobitno stanje.

11. Donošenju pobijanog rješenja prethodio je očevid komunalnog redara dana 16. srpnja 2024. na kojem je utvrđeno da je na zemljištu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se prema Prostornom planu uređenja Grada [adresa] ("Službene novine Grada Umaga" broj 3/04, 9/04, 6/06, 8/08, 5/10, 5/11, 5/12, 21/14, 10/15, 11/15, 19/15, 2/16, 12/17, 18/17, 12/21 i 31/21, dalje: Prostorni plan uređenja Grada [adresa]) nalazi izvan granica građevinskog područja u naselju Kanal, kao ostalo poljoprivredno zemljište isključivo osnovne namjene, oznake P3, oranica i koje je prema Prostornom planu uređenja Grada [adresa] zaštićeno obalno područje tj. nalazi se unutar prostora ograničenja zaštićenog obalnog područja mora, odnosno unutar pojasa kopna i otoka u širini od 1000 m od obalne crte i pojasu mora u širini od 300 m od obalne crte, ovdje tužitelj postavio dvije kamp prikolice. Navedenom očevidu nazočio je ovdje tužitelj koji je isti zapisnik potpisao bez stavljanja primjedbi.

12. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te navode tužitelja iz tužbe valja reći kako se donošenjem rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine” broj: 86/12, 143/13 i 65/17, 14/19) zemljištu na kojem se ista nalazi ne mijenja namjena (status) planirana prostornim planom. Slijedom navedenog, ako se radi o zgradi koja je ozakonjena izvan građevinskog područja na poljoprivrednom zemljištu, donošenjem rješenja o izvedenom stanju ne mijenja se prostorno-planski status (namjena) zemljišta (čestice) na kojem je ta zgrada izgrađena, pa tako poljoprivredno zemljište na kojem je ozakonjena nezakonito izgrađena zgrada ne postaje građevinsko zemljište.

13. Također, neodlučna je činjenica trenutka ozakonjenja građevine izgrađene na istom zemljištu (odnosno podnošenja zahtjeva za njezino ozakonjenje), obzirom navedena građevina nije predmet izreke tužbom pobijanih rješenja, za zakonitost kojih su odlučni zakoni i podzakonski propisi na snazi u vrijeme njihova donošenja. S tim u vezi u konkretnom slučaju tužitelj neosnovano upire i na povredu načela legitimnih očekivanja ističući kako naknadna primjena propisa koji nisu bili na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu stambene namjene koja se nalazi na istoj čestici, predstavlja povredu navedenog načela.

14. Nadalje, neosnovano se poziva tužitelj na nejednako postupanje glede primjene odredaba čl. 2. st. 1. toč. 7. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23 i 155/25) obzirom navedena odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer je iz fotografija koje prileže zapisniku o očevidu od 16. srpnja 2024. razvidno da se ne radi o privremenim građevinama za potrebe građenja osnovne građevine odnosno uređenja gradilišta.

15. Za utvrđenje zakonitosti pobijanih rješenja odlučna je primjena ranije citiranog Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Odluke o agrotehničkim mjerama, mjerama za uređivanja i održavanje poljoprivrednih rudina, te mjerama zaštite od požara na području Grada Umaga, na kojima su iste utemeljene.

16. Vezano za potonju odlučujuću Odluku o agrotehničkim mjerama, mjerama za uređivanja i održavanje poljoprivrednih rudina, te mjerama zaštite od požara na području Grada Umaga valja reći kako je ista presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-77/2025-5 od 26. siječnja 2026. ukinuta u dijelu čl. 20. u dijelu koji glasi:

"– postavljanje kamp kućica, prikolica, kontejnera i drugih pokretnih objekata i naprava koje mogu služiti za boravak osoba

– gradnja i nasipavanje puteva i cesta protivno odredbama važećeg prostornog plana i bez suglasnosti nadležnog tijela grada".

17. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari (odlučivanja o zakonitosti pobijanih rješenja) još uvijek nije pravomoćno odlučeno, te da je citirani opći akt ukinut odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te prestao važiti 6. ožujka 2026. (danom objave u Narodnim novinama), pri čemu se smatra da je opći akt u slučaju ukidanja nezakonit od njegovog donošenja, to se navedeni opći akt ne može primijeniti u ovome sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2029/15-2 od 21. siječnja 2016., Usž-3813/17-3 od 20. lipnja 2018.). Pritom se ističe da je i Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio pravno stajalište prema kojem sudske odluke koje bi bile utemeljene na ukinutom propisu, a donesene nakon njegova ukidanja (nakon objave presude Visokog upravnog suda kojom se ukida osporeni propis) ne bi bile valjane (odluke Ustavnog suda broj: U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017. i broj: U-III-2522/2017 od 21. rujna 2017.).

18. Stoga su pobijano rješenje tuženika kao i njime potvrđeno prvostupanjsko rješenje ocjenjeni nezakonitima te je sud na temelju odredbe čl. 117. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Rijeci 9.travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju putem opunomoćenika za primanje pismena PI iz [adresa]

- Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Pula, Riva 8