Poslovni broj: Usž-917/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, Crnatkova 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3082/2025- 6 od 3. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3082/2025-6 od 3. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, obustavljen je upravni spor, te je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćnosti rješenja. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke tog rješenja.
2. Tuženik podnosi žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda navodeći u bitnome da je sud rješenje donio formalistički jer je, postupajući po tužbi, trebao ispitati zakonitost propuštanja. Navodi da je protiv prvostupanjskog rješenja od 21. svibnja 2025. tužitelj izjavio žalbu 9. lipnja 2025. koja je tuženiku dostavljena 25. lipnja 2025. od prvostupanjskog tijela. Ističe da je donio rješenje o žalbi 13. kolovoza 2025. koje je opunomoćeniku tužitelja dostavljeno 20. kolovoza 2025. Navodi da ne osporava da rješenje o žalbi nije doneseno i dostavljeno tužitelju u roku od 60 dana, ali su za to u konkretnom slučaju postojali opravdani razlozi. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o šutnji uprave jer se u predmetu postupalo, a tužitelj je imao mogućnost izbjeći podnošenje tužbe da je upozorio tuženika o propustu odlučivanja o žalbi, što tužitelj nije učinio. Smatra da su sudu procesni rokovi važniji od utvrđivanja pravog stanja stvari. Ističe da je o tužbenom zahtjevu trebalo drugačije odlučiti, pa bi i odluka o trošku bila drugačija. Predlaže poništiti rješenje prvostupanjskog suda i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika navodi da žalbeni navodi promašuju predmet upravnog spora jer se u ovom sporu ne raspravlja o meritumu upravne stvari
– priznavanju prava/ posljedici ozljede na radu, već isključivo o postojanju šutnje uprave radi propuštanja donošenja i dostave drugostupanjskog rješenja u zakonskom roku te posljedici toga – obustavi spora nakon prestanka šutnje i odluci suda o trošku. Ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužba podnesena 19. kolovoza 2025., a da je tuženik odluku o žalbi dostavio opunomoćeniku tek 20. kolovoza 2025., dakle nakon isteka roka iz članka 121. Zakona o općem upravnom postupku, pa je u trenutku podnošenja tužbe šutnja uprave postojala, što tuženik i priznaje da rješenje o žalbi nije doneseno i dostavljeno u roku od 60 dana. Navodi da tuženik nastoji relativizirati pravne posljedice tog propusta pozivanjem na opravdane razloge. Smatra da navodi tuženika da je tužitelj mogao izbjeći podnošenje tužbe da je prethodno upozorio tuženika na propuste nisu osnovani jer to nije propisano ni Zakonom o općem upravnom postupku ni Zakonom o upravnim sporovima. Ističe da zakonski rokovi nisu stvar osobnog komoditeta ni slobodne procjene pojedinog tijela, nego procesna pravila koja vrijede jednako za sve sudionike postupka. Navodi da je u vezi s troškovima prvostupanjski sud pravilno primijenio Zakon o upravnim sporovima i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Smatra da bi bez pokretanja spora radi šutnje uprave i nadalje čekao odluku koju je tuženik dostavio tek nakon podnošenja tužbe. Ističe da je sud pravilno obustavio upravni spor nakon prestanka šutnje i pravilno odlučio o trošku. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.-ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj 19. kolovoza 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave navodeći da je 9. lipnja 2025. izjavio žalbu protiv rješenja Regionalnog ureda Zagreb od 21. svibnja 2025., a tuženik nije u zakonskom roku donio odluku o toj žalbi. Predložio je da se naloži tuženiku donijeti rješenje o žalbi , uz naknadu troškova upravnog spora sa zateznim kamatama. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne osporava tvrdnje tužitelja da rješenje o žalbi nije donio u zakonskom roku od 60 dana te navodi da je rješenje donio 13. kolovoza 2025., odnosno dva dana nakon isteka zakonskog roka iz članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – ZUP).
7. Prvostupanjski sud je pozivom na članak 106. stavak 1. točku 2. ZUS -a obustavio upravni spor jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS- a, dakle da je tuženik u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu i odlučio o žalbi tužitelja.
8. S obzirom na to da je sud obustavio spor, tužitelj je uspio u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27. stavkom 1. alinejom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.).
9. Kako je tužitelj tužbu podnio zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku donese odluku o žalbi, pravilno je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi zatraženi trošak upravnog spora.
10. Žalbeni navodi tuženika nisu osnovani imajući na umu da je u konkretnom slučaju tužbom zatraženo donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku (članak 42. stavak 2. točka 2. ZUS-a). Tužitelj je iskoristio mogućnost da ga u sporu zastupa odvjetnik, spor zbog šutnje uprave pokrenut je opravdano imajući na umu članak 121. ZUP-a i tužitelj je uspio u sporu te je tuženik u obvezi nadoknaditi mu opravdani trošak nastao u ovom upravnom sporu.
11. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
