Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rat 4

Pp-3945/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Ane Tokić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv GŽ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), pokrenutim optužnim prijedlogom Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Kaštela pod klasom: 211-07/26-5/7217, od 21. ožujka 2026., nakon provedenog žurnog postupka u prisutnosti okrivljenika, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljenik GŽ, sin ZŽ i MŽ, G, rođ. **.**.1979. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]., SSS, trgovac, zaposlen u vlastitoj firmi "Drvo Kaštela" j.d.o.o, Kaštel Stari, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, dobrog imovinskog stanja, državljanin RH, nekažnjavan,

k r i v  j e

što je dana 21. ožujka 2026., subota, oko 19:00 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji naspram svoje sestre ZŽ i nećakinje ĆŽ na način da kad su došle u posjetu bolesnoj majci, vičući se obratio ĆŽ riječima: "tebi je ovo prvi i zadnji put da si ovde došla, ti ovdje nemaš što radit", te je istjerao iz kuće, nakon čega je galamio na svoju sestru ZŽ riječima: "ti ovde nemaš šta radit, ovo je moja mater, ovo nije tvoja kuća, ovo ti je prvi i zadnji put da si došla vidit svoju mater", ponavljajući to više puta, tijekom čega je i fizički na nju nasrnuo tako što ju je uhvatio za rukav jakne lijeve ruke te joj potegao i zavrnuo ruku poderavši joj jaknu, što je kod ZŽ izazvalo bol, a nakon čega je kada se ona istrgnula nastavio nasrtati u njezinom smjeru do izlaznih vrata, kada su ZŽ i ĆŽ otišle s navedene adrese. Takvo ponašanje okrivljenika je kod ZŽ i ĆŽ izazvalo povredu dostojanstva, uznemirenost i strah,

čime je počinio prekršaj iz članka 10. točki 1. i 3., kažnjiv po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se na temelju navedenog Zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 EURA (tristo) u koju mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona kao 79,64 eura uračunava vrijeme koje je proveo u uhićenju dana 21. ožujka 2026. u 22:15 sati do 22. ožujka 2026. u 13:30 sati kada je bio doveden na sud, tako da mu NOVČANA KAZNA IZNOSI 220,36 EURA.

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ista naplatiti prisilnim putem.

Ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku plati dvije trećine (2/3) izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom.

Na ime troškova prekršajnog postupka okrivljenik je dužan platiti iznos od 100,00 eura (sto) u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Kaštela, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika radi obiteljskog nasilja.

2. Okrivljenik je bio uhićen i doveden na sud tako da je protiv njega proveden žurni postupak na temelju članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.

3. Nakon što je upoznat s navodima iz optužnog prijedloga te upozoren po zakonu, GŽ je očitujući se o svojoj krivnji za prekršaj zbog kojeg se tereti izjavio da se ne smatra krivim. U svojoj obrani je naveo da je dana 21. ožujka 2026. oko 19:00 sati, kada su u stan koji je u vlasništvu njegovih roditelja u obiteljskoj kući u [adresa], došle njegova nećakinja ĆŽ sa svojom majkom ZŽ koja je njegova sestra, ljutito viknuo ĆŽ da joj je to prvi i zadnji put da je došla i da tu nema što raditi te joj rekao da napusti kuću, što je ona i učinila. Nakon toga da je počeo razgovarati sa sestrom ZŽ govoreći joj da u taj sat nema šta raditi u stanu roditelja te kako je nije sram da je u taj sat došla vidjeti svoju majku, na što mu je ona odgovorila da može doći kada god hoće i ostati koliko god hoće. Tada da je ispričao majci kako mi je ZŽ nekidan rekla za oca koji je trenutno u bolnici da mu đava sriću odnija, da kako izgleda neće ni izaći iz bolnice, te dodala da neće ni mater još dugo. To mu je ZŽ rekla kada je otac završio u bolnici, 16. ožujka 2026. jer su mu počele oticati noge i ruke i nije mogao hodati. Majka da na to nije ništa rekla i ne zna kako je uopće reagirala na to što joj je rekao, jer je soba bila u polumraku. Nakon toga rekao je ZŽ da ode iz kuće te je ona izišla iz sobe, krenula prema izlaznim vratima i zastala metar od izlaznih vrata gdje su se nalazile kutije s laminatom, a na kutijama bušilica koju je ona uzela, a prije toga rekla je kćeri ĆŽ koja se nalazila na skalama ispred vrata stana u zatvorenoj verandi i rekla joj da snima. Kada je uzela lijevom rukom tu bušilicu, da je krenula prema njemu kako bi ga udarila i tada da je ZŽ uhvatio za ruku kako bi joj uzeo bušilicu, a ona je jauknula, uzeo joj je bušilicu iz ruke i stavio je na kutije s laminatom, nakon čega mu je rekla da će ga tužiti.

4. U dokazne svrhe ispitane se u svojstvu svjedoka ĆŽ i ZŽ, žrtve obiteljskog nasilja.

5. Upozorena po zakonu i upitana na okolnosti predmetnog prekršaja ĆŽ je izjavila da je u vrijeme posjeta dana 21. ožujka 2026. s majkom bila u bolnici vidjeti djeda PŽ, oca njezine majke koji je tamo ležao od ponedjeljka (16. ožujka 2026.), jer je bio bolestan. Kada su završile s posjetom, odvezle su se u [adresa] vidjeti babu, odnosno majku njezine majke MŽ. U kuću da je prvo ušla njezina majka ZŽ, a ona za njom, te je prvo ugledala suprugu GŽ koja joj je nešto promrmljala. Kada su ušle u stan u kojem stanuju baka i djed, njezin ujak GŽ se razbjesnio i počeo joj govoriti da šta je ona tu došla, da ne treba dolaziti i da ode. Nije odmah reagirala jer se on nastavio raspravljati sa njezinom majkom, te ga je upitala zašto je bijesan. Na to joj je rekao da ode i izađe iz kuće, što je i učinila te ostala u verandi gdje je s njom razgovarala njegova supruga. Napomenula je nadalje da je i prethodne večeri, odnosno u petak 20. ožujka 2026. navečer oko 21:00 sati s majkom došla kod bake, ali su vrata bila zaključana, jer je prethodno toga dana njezina majka razmijenila nekoliko poruka ili poziva oko toga da će one doći vidjeti baku, no ujak joj je rekao da nemaju što dolaziti tako kasno vidjeti baku, a rekao joj je i to da će vrata biti zaključana, iako ona zna da su ranije vrata kuće kroz koja se ulazi na stubište uvijek bila otključana. Zbog toga što su vrata bila zaključana, nazvale su Policijsku postaju Kaštela i rekle da im GŽ onemogućava pristup baki, odnosno majci, a oni su im rekli da ne mogu ništa jer nije bilo nikakvog nasilja i da se za taj problem obrate vlasniku kuće. Kada im je rekla da je vlasnik kuće u bolnici, iz policije su im rekli da to sami riješe i da za njih tu nema posla. ĆŽ je rekla još i to da kada su ušle u kuću, zazvonio joj je mobitel, ali odmah da je odbila poziv i upalila snimanje na mobitelu, tako da ima snimljeno na koji način joj se GŽ obraćao te je predložila da se u dokazne svrhe pregleda ta snimka.

5.1. ĆŽ je dala sudu na uvid svoj mobitel te je pregledan dio snimke na kojoj se vidi i čuje da joj se GŽ ljutito obraća te da joj govori riječi navedene u optužnom prijedlogu. Nakon toga GŽ je izjavio da nema dodatnih pitanja ni primjedbi na iskaz ĆŽ, a nije imao komentara ni na pregledanu snimku.

6. Svjedokinja ZŽ kao žrtva obiteljskog nasilja je u vezi predmetnog prekršaja izjavila da je navedene prigode sa svojom kćeri ĆŽ došla u [adresa] na adresu [adresa] vidjeti svoju majku MŽ koja je ostala sama u prizemnom stanu, jer je otac koji inače s njom živi u stanu završio u bolnici 16. ožujka 2026. Prethodnog dana (petak), 15. ožujka 2026. da je nakon svoje fizikalne terapije na koje je odlazila svakodnevno dva tjedna, otišla vidjeti oca, kao što je to činila svakog dana otkad je on u bolnici, i to u vremenu od 16:30 do 17:30 kada je vrijeme posjeta u bolnici na Križinama. Kada su došle u [adresa] vrata kuće da su bila otključana, za razliku od prethodnog dana, 20. ožujka 2026. kada su bila zaključana u 21:00 sati kada je s ĆŽ došla posjetiti majku, i to nakon što je toga dana s bratom GŽ imala prepirku oko posjeta majci, jer mu je smetalo što je dolazila kasnije navečer, što ju je razljutilo, osobito kada je zatekla zaključana vrata. Zbog toga je zvala policiju i to im rekla, no te večeri oni da ništa nisu poduzimali jer nije bilo nasilja u obitelji. Kada su došle sutradan 21. ožujka 2026. oko 19:00 sati, vrata su bila otključana, pa su ušle, a GŽ da je ĆŽ odmah počeo govoriti da ona nema tu što tražiti, da je to njegova kuća, da izađe te ju je izgurao vani. Bila je prestravljena takvim njegovim ponašanjem prema ĆŽ, ali je otišla do majke i sjela na njen krevet da bi GŽ tada njoj počeo govoriti da će je istjerati vani, da je to njegova kuća, da ona tu nema što tražiti, da se ne brine o majci te da je ovo prvi i zadnji put da ju je došla vidjeti. Tvrdi da je i ranije dolazila viđati oca i majku kad god je mogla, međutim ne i zadnju godinu-dvije dana zbog zdravstvenih problema (u siječnju 2025. operirala je nogu radi čega ima komplikacije tako da i dan-danas ide na fizikalne terapije te je na bolovanju već četrnaest mjeseci). Smatra da joj brat GŽ nema pravo govoriti da ne smije viđati majku i dolaziti kad god želi, odnosno kad god može, jer je u tome ograničena s obzirom da ne vozi i nije joj zgodno dolaziti svakog dana.

6.1. Nadalje je ZŽ izjavila da ju je GŽ ovom prilikom stalno tjerao vani rukama, a kada su se našli u hodniku u kojem su pored zida bile neke kutije s laminatom i na njima bušilica, uzela je bušilicu kako bi mu dala do znanja da je ne može tek tako izbaciti, a on ju je tada snažno uhvatio za desnu ruku u kojoj je držala bušilicu i zavrnuo je tako da je ispustila bušilicu. Pri tom guranju da ju je hvatao za obje ruke, a tek kasnije je vidjela da joj je pri tome iskidao lijevi rukav jakete, što je uočila kada su ona i ĆŽ otišle prijaviti njegovo ponašanje policiji. Dok ju je gurao vani i kada joj je zavrnuo ruku da je počela jaukati i vikati ĆŽ da zove policiju, a ĆŽ je izašla iz verande i počela vikati upomoć, što da je čula jedna gospođa iz susjedne kuće. Dok su se vozile prema Policijskoj postaji Kaštela, ĆŽ joj je rekla da je sve snimila te su snimku pokazale policiji.

7. Kada je čuo svjedočenje svoje sestre, okrivljenik je izjavio da u vezi s bušilicom ona nije govorila istinu, tvrdeći da je bušilicu uzela kako bi njega napala, a on da ju je uhvatio za ruku kako bi joj uzeo bušilicu, pri čemu su joj na rukavu ostale mrlje od prašine, jer je u to vrijeme radio u stanu. Također tvrdi da joj nije zavrnuo ruku i da sestru nije gurao rukama kako bi izašla. Počeo joj je govoriti da izađe još u majčinoj sobi kada su se svađali. Nakon ovakvih bratovih riječi ZŽ je izjavila da nema komentara, ali su se svi troje (GŽ, ZŽ i ĆŽ) u sudnici nastavili prepirati oko imovine i skrbi nad roditeljima, a što je sud prekinuo jer nije predmet ovog prekršajnog postupka.

8. Nadalje je u dokazne svrhe pročitana dokumentacija koja se nalazi u spisu, i to: obavijest iz članka 109.a Prekršajnog postupka koja je uručena okrivljeniku, izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, neizdvojeni dijelovi službene zabilješke Policijske postaje Kaštela, dva obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, dva obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obavijesti žrtvama nasilja u obitelji, neizdvojene stranice Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji te je izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji iz koje je utvrđeno da u zadnje tri godine GŽ nije prekršajno kažnjavan.

9. Iz rezultata ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, svakog posebno, kao i u njihovim međusobnim odnosima, s jednakom pozornošću utvrđujući činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje su mu u korist, pri čemu nije vezan ili ograničen nikakvim dokaznim pravilima, sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, nedvojbeno proizlazi da su se kritične prigode u njegovom ponašanju ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

10. Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisana su prava žrtava nasilja u obitelji, krug osoba na koje se Zakon odnosi, određeni su oblici nasilja u obitelji, prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji, prikupljanje podataka o primjeni Zakona, osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji, kao i prekršajne odredbe za počinitelje prekršaja iz tog Zakona.

10.1. Tim Zakonom je u pravni poredak Republike Hrvatske prenijeta Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14. 11. 2012.)

10.2. Člankom 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da su osobe na koje se primjenjuje taj Zakon: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik, bivši bračni drug, bivši izvanbračni drug, bivši životni partner, bivši neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

10.3. Ovim Zakonom propisano je i što se smatra nasiljem u obitelji: 1) primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2) tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3) psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4) spolno uznemiravanje, 5) ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i 6) zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

11. GŽ i ZŽ su brat i sestra, dok je ĆŽ njegova nećakinja, pa se u konkretnom slučaju na njih primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ukoliko se dogodi bilo kakva vrsta obiteljskog nasilja, s time što je u ovom slučaju GŽ počinitelj obiteljskog nasilja, dok su ZŽ i ĆŽ žrtve obiteljskog nasilja.

12. Okrivljenik je očitujući se o svojoj krivnji za prekršaj izjavio da se ne smatra krivim, navodeći u bitnome da je tada doista ljutito viknuo ĆŽ da joj je to prvi i zadnji put da je došla, da tu nema što raditi i da napusti kuću, što da je i učinila, dok je ono što mu se stavlja na teret u odnosu na sestru ZŽ negirao te je tvrdio da je s njom razgovarao govoreći joj da u taj sat nema što raditi u stanu roditelja i da je može biti sram kada je u taj sat došla vidjeti svoju majku, na što mu je ona odgovorila da može doći kad god hoće i ostati koliko god hoće. Sestri da je također rekao da ode iz kuće tako da je ona izašla iz majčine sobe i krenula prema izlaznim vratima u blizini kojih je zastala i s kutije s laminatom uzela bušilicu u ruke i krenula prema njemu kako bi ga udarila, a on da ju je tada uhvatio za ruku kako bi joj uzeo bušilicu pri čemu je ona jauknula. Bušilicu joj je uzeo i odložio je na kutiju s laminatom, nakon čega mu je rekla da će ga tužiti.

12.1. Ispitane svjedokinje su drugačije opisale događaj, a navele su i okolnosti koje su mu prethodile, odnosno da su prethodne večeri bile vidjeti majku, odnosno baku MŽ koja je ostala sama nakon što je otac, odnosno djed Z završio u bolnici 16. ožujka 2026. Iz takvih navoda i njihove međusobne prepirke oko imovine i skrbi nad roditeljima, sudu je bilo jasno da je u pozadini svega upravo problem oko podjele imovine, posebno kuće u [adresa] u [adresa] koju svojata GŽ. Ne ulazeći u tu problematiku sud je analizirajući obranu GŽ te svjedočke iskaze ĆŽ i ZŽ, kao i priloženu materijalnu dokaznu građu utvrdio da su se kritične prigode u ponašanju GŽ ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

12.2. Naime, unatoč tome što se ne smatra krivim, GŽ u bitnome nije negirao da je ĆŽ i ZŽ ljutito tjerao iz kuće vičući na njih da je napuste i da tu nemaju što raditi, iako je to roditeljska kuća koja još nije vlasnički podijeljena te uz dozvolu vlasnika svatko u nju može pristupiti, a ljudski je i moralno da kćer i unuka dolaze u kuću posjetiti baku MŽ koja je ostala sama u stanu nakon što joj je suprug završio u bolnici. Činjenica da je ZŽ jauknula kada ju je on uhvatio za ruku i zavrnuo je, nesporno ukazuje da je prema njoj ispoljio ne samo psihičko nasilje, nego primijenio i fizičku silu, ali uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a što je sukladno članku 10. točki 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. Njegovo opravdanje da je to učinio zato što je ona krenula prema njemu kako bi ga udarila bušilicom ne može otkloniti njegovu prekršajnu odgovornost jer nema dokaza da joj je to bila namjera s obzirom da je ona izjavila da je na izlazu iz roditeljskog stana uzela bušilicu u ruku kako bi mu dala do znanja da je ne može tek tako izbaciti. Kada se uzme u obzir i njezino zdravstveno stanje zbog operirane noge i komplikacija radi kojih je na dugotrajnom bolovanju te odlazi na fizikalnu terapiju, malo je vjerojatno da bi ga ona uistinu bušilicom udarila. Uostalom, u činjeničnom opisu djela ta bušilica se ni ne spominje, već da ju je potegao i zavrnuo joj ruku poderavši joj jaknu, pri kojem zavrtanju joj je izazvao bol te je nasrtao na nju do izlaznih vrata, odnosno gurao ju je prema izlaznim vratima.

12.3. Ponašanje GŽ je sasvim sigurno prouzročilo povredu dostojanstva, uznemirenost i strah kod ZŽ i ĆŽ, pa su ga iste večeri prijavile policiji radi obiteljskog nasilja.

13. Dakle, na temelju svih izvedenih materijalnih i personalnih dokaza te njihovom međusobnom analizom, ovaj sud smatra dokazanim prekršaj opisan i pravno označen kao u izreci ove presude, pa je stoga GŽ proglašen krivim.

14. Za taj prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura (do maksimalno 6.630,00 eura – članak 33. stavak 3. Prekršajnog zakona) ili kazna zatvora do 90 dana.

15. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri sankcija sud je uvažio stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja i ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, sukladno člancima 6., 32. i 36. Prekršajnog zakona.

16. Kao olakotne okolnosti sud je GŽ cijenio to što do sada nije prekršajno kažnjavan i što je otac dvoje djece od koje je jedno maloljetno, dok osim samih obilježja počinjenog prekršaja nije bilo drugih posebno otegotnih okolnosti. Stoga mu je odlučeno izreći predloženu novčanu kaznu od 300,00 eura, smatrajući da je u konkretnom slučaju adekvatna težini počinjenog prekršaja i stupnju njegove prekršajne odgovornosti te da će se takvom kaznom ostvariti propisane svrhe izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 32. Prekršajnog zakona, odnosno da će utjecati na okrivljenika kako bi prestao s ispoljavanjem bilo kakvog oblika obiteljskog nasilja prema sestri i nećakinji. Također da će izrečena kazna djelovati i na druge građane u smislu postizanja generalne prevencije, posebno da će izraženi prijekor zbog počinjenog prekršaja prema okrivljeniku utjecati na njihovu svijest o povredi društvenih vrijednosti zaštićenih Ustavom, zakonima i odgovarajućim europskim konvencijama koje se odnose na zaštitu žena izloženih nasilju, kao i djece izložene nasilju.

17. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona novčana kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku plati dvije trećine novčane kazne.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te materijalne prilike okrivljenika, pri čemu je uvažen broj poduzetih radnji u postupku, zatim da se radi o prekršaju iz oblasti nasilja u obitelji, da je bio priveden na sud što je imalo za posljedicu dodatni angažman policije kao i to da paušalni trošak može biti određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju troškova paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13).

U Splitu 9. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Tokić, v.r.

Ljiljana Vuko, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Dostaviti :

- okrivljeniku

- žrtvama

- ovlaštenom tužitelju

- ovdje