Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-484/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ranije iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, Kralja Tomislava 10 A, protiv tuženika UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi predaje nekretnina u suposjed, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 3. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Željka Štapeka, odvjetnika iz Karlovca, a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ranije iz [adresa], preda u suposjed nekretninu, i to: kčbr. [katastarska čestica] uz cestu u površini od 1957 m2 (Oranica od 1302 m2; Kuća i dvorište od 655 m2), koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno s kućom [adresa] i gospodarskim zgradama sagrađenim na toj nekretnini, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka, po troškovniku i u cijelosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zajedno s tuženikom suvlasnica nekretnine u 1/3 dijela, i to kčbr. [katastarska čestica] uz cestu u površni od 1957 m2, Oranica od 1302 m2; Kuća i dvorište od 655 m2, koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Napose iIznosi da se na id. nekretnini nalazi kuća na adresi [adresa] i gospodarske zgrade, koje su duži niz godina u isključivom posjedu tuženika i da joj tuženik ne dopušta stupiti u posjed id. nekretnina. Dodaje da je po svom punomoćniku uputila dopis tuženiku, preporučeno poštom dana 25.srpnja 2025. sa zahtjevom da joj omogući stupanje u suposjed id. nekretnina i preda joj po jedan primjerak svih ključeva predmetne kuće, što znači ključeva ulaznih vrata i svih drugih prostorija u kući. No, tuženik iako je njezin zahtjev primio dana 29. srpnja 2025. nije postupio do danas po istom, pa obzirom joj ne želi dobrovoljno predati u suposjed predmetne nekretnine, to tužiteljica podnosi tužbi i predlaže po provedenom postupku donijeti presudu kao u odbijajućem dijelu izreke ove odluke. Uz to potražuje troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije daje očitovanje u odnosu na izričaj tužiteljice vezano uz uskraćivanje „predaje ključeva cijele nekretnine“ i navodi da tužiteljici nije mogao predati na raspolaganje „cijelu kuću, okućnicu i vrt“, a u nastavku daje i obrazloženje za to i predmet spora. Bitnim ističe da se njemu umanjuje i uskraćuje pravo na dom, te pobliže navodi da je „nakon prekida postupka“ razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u predmetu broj R1-127/23-25 izjavio žalbu Županijskom sudu u Karlovcu, a tužiteljica je „ne čekajući rješenje tog suda“, kako navodi, putem svog odvjetnika zahtijevala predaju svih ključeva. Tražila je od njega, koji ima 80 godina i 80%-tnu invalidnost da „plaća prijevoz iz [adresa] do Karlovca, traži po Karlovcu kancelariju odvjetnika Štapeka da bi mu predao ključeve cijele kuće, bez ikakvog drugog prijedloga i dogovora o načinu t.j. sadržaju (i) opsegu sukorištenja posjeda kuće i okućnice“, kako doslovno iznosi, sve to iako on po „Ustavu ima pravo na dom, na mir i sigurnost“. U nastavku tuženik osporava tvrdnju tužiteljice da bi bio u isključivom posjedu cijele kuće i predmetne nekretnine, te tvrdi da je stan u potkrovlju namijenjen tužiteljici i da ga on ne koristi, te štoviše ističe da tužiteljica u predmetnoj kući ima svoje osobne stvari „koje je ostavila još prilikom odlaska“ iz kuće 1990. i nije se htjela vratiti u kuću“, zbog „kojih razloga je taj brak i razveden“. Tuženik uz to ističe da je odmah „po razvrgnuću bračne zajednice“ tužiteljici dao na znanje „da joj stan u potkrovlju stoji na raspolaganju i da joj neće smetati, da si može dovesti koga želi da s njom živi“, No, ona kako dalje iznosi nije pokazala interes već je ostala živjeti u [adresa], iako „nije bila bolesna (i) u kolicima kao sada“. Tuženik pri tom napose ističe da je tužiteljica zadržala ključeve kuće i da je do predmetnog stana mogla doći u svako doba.

2.1. Nasuprot tome, tuženik opisuje kako je nakon teške saobraćajne nezgode i dugog oporavka u toplicama došao (kod tužiteljice) u [adresa] za vrijeme dok su još oni bili u braku, ali mu je ona rekla „što si došao da mi smetaš“. Stoga je platio prijevoz i vratio se u [adresa], ali nije mogao odmah ući „u svoju kuću“, jer je bila zauzeta od strane trećih osoba, pa je morao privatno stanovati dok nakon "podužeg vremena" nije povratio posjed svoje kuće. Potom je, kako dalje navodi, ishodio materijal za obnovu cijele kuće i tog stana u potkrovlju, te je plaćao majstore „a radilo se o velikom trošku zamjene krova, ugradnje stolarije i još mnogih drugih radova“, pri čemu tužiteljica nije pitala koliki trošak otpada na nju, iako je po njemu trebala učestvovati u 1/3 troškova. Tuženik uz to dodaje da on obrađuje „samo svoje“ zemljište ukupne površine od 2/3 dijela koliko otpada na njega, ali kada kosi travu pokosi svo zemljište „jer bi inače zaraslo u kupinu i trnje“. Pri tom napose ukazuje da imovina nije samo pravo nego i obveza odnosno da imati imovinu ne znači samo imati prava nego imati i obveze. Najzad se tuženik očituje „da se njega optužuje da nije za dogovor“ i suprotno tome tvrdi da je on „od početka za dogovor, ali nije mogao pristati se kuća proda na dražbi kao što je to tužiteljica tražila" Opetuje i da mu je to jedini dom i da ima 80 godina, 80%-nu invalidnost i bolestan je, pa si ne može više stvoriti pravi dom, a tužiteljica je tražila prizemlje koje nije predviđeno za stanovanje jer nema osnovne uvjete. Također njemu podrum služi za pohranu stvari t.j. kako navodi „za pohranu ljetine, krumpira, graha, luka, zimnice, bačvi za vino, košnice za pčele jer uzgaja pčele“, te u smislu potonje navedenog prilaže uz odgovor fotografije kao dokaz pohranjenih stvari u podrumskom prostoru. Ujedno se, a propo tako prikazanog prostora ne nalazi da bi isti barem u tom prikazanom dijelu izgledao kao uređeni prostor za stanovanje. Vezano pak uz pohranu ljetine i dr. dodaje da si vrt uredi „na dosta velikoj površini vrta i okućnice“ te proizvede hranu za zimu „jer ne živi u blizini nekog tržnog centra, a i želi uzgojiti nešto zdravije za prehranu“, pa mu je dakle taj prostor potreban. Zbog svega navedenog predlaže „odbaciti tužbu“ tužiteljice, uz prijedlog da stranke međusobno dogovorno pronađu rješenje u ovom sporu. Ujedno predlaže da sud donese rješenje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer je on „penzioner“ i nema sredstava za plaćanje odvjetnika, te je od početka sam nastojao razriješiti spor bez odvjetnika.

3. Radi utvrđivanja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u podnesak upućen tuženiku s punomoći i dokazom o urednom zaprimanju id. na listu 7-9 spisa te uvid u troškovnik tužitelja. Uz to je pročitao odgovor na tužbu s preslikama fotografija u privitku i podnesak tužitelja od 11. 11. 2025., kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika.

4. U predmetu ovog spora a vezano uz predaju predmetne nekretnine u suposjed tužiteljici, tuženik nije posebno predložio provesti određenje dokaze, osim što je uz odgovor na tužbu priložio fotografije pohranjenih stvari u prizemnom dijelu prostora kuće, dok je tužiteljica unatoč tome što je u tužbi predlagala provesti točno određene dokaze do kraja postupka odnosno na pripremnom ročištu odustala od provođenja istih, smatrajući da je tužba neosporno osnovana i da tužbeni zahtjev treba usvojiti, pa kako nije ustrajala u provođenju dokaza kojima bi dokazala tvrdnje iznesene u tužbi i pogrešno je smatrala da predložene dokaze ne treba provoditi, sud je po dovršenom postupku odluku mogao donijeti samo na osnovu provedenih dokaza i temeljem stanja u spisu.

5. Međutim, temeljem ovako provedenih dokaza i stanja u spisu nije nađeno da su osnovane tvrdnje tužiteljice u tužbi i ne utvrđuje se da bi na temelju provedenih dokaza te utvrđenih činjenica i činjeničnog stanja trebalo usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev i donijeti afirmativnu odluku u korist tužiteljice. Tužiteljica je naime uz tužbu priložila izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odijela Vojnić, za katastarsku općinu [katastarska općina] a za zk uložak broj [broj ZK uloška] iz kojeg proizlazi da je ona na predmetnoj nekretnini t.j. kat. čestici br. [katastarska čestica] uz cestu u površni od 1957 m2, Kuća i dvorište od 655 m2, Oranica od 1302 m2; ukupne površine 1957 m2, upisana kao suvlasnica u 1/3 dijela, dok je tuženik upisan kao većinski vlasnik u suvlasničkom udjelu od 2/3 dijela, kako je to uostalom navedeno u tužbi. U odnosu na tako upisane udjele i stvarna prava stranaka na predmetnoj nekretnini, tuženik ne osporava tužiteljici njeno suvlasničko pravo i posjed na navedenoj nekretnini, već samo ističe postojanje evidentne potrebe da se pobliže utvrdi dio nekretnine koji će uživati tužiteljica, ukoliko nije zadovoljna s onim dijelom koji po tuženiku tužiteljica već ima u posjedu i može uživati. Odnosno, tuženik govori o potrebi dogovora o uživanju i nekom drugom rješenju razvrgnuća nekretnina u suvlasništvu obiju stranaka, ukoliko postojeći (tuženik govori o "namijenjenom" dijelu nekretnine) tužiteljici ne odgovara, a što napose proizlazi iz navoda u odgovoru na tužbu. Pri tom suvlasničko pravo obje stranke na predmetnoj nekretnini nije sporno i tuženik to pravo priznaje tužiteljici, pa je prema tome nesporno da je tužiteljica suvlasnica id. nekretnine i da ima pravo na posjed id. nekretnine u određenom suvlasnom dijelu kako i navodi u tužbi.

6. Sporno je međutim kako to proizlazi iz navoda tuženika u odgovoru na tužbu zašto tužiteljica ne koristi to svoje pravo, jer tuženik tvrdi da ista ima ključeve (evidentno cijele nekretnine) i zna za stan u potkrovlju u kojemu se štoviše nalaze njezine osobne stvari, a „koje je ostavila još prilikom odlaska“ iz kuće 1990., što je po tuženiku i bio razlog za razvod braka, s time da tuženik ne priječi tužiteljici korištenje id. stana i njenog pripadajućeg suvlasnog dijela na ostaloj zemlji.

7. Iz potonjih navoda tuženika u odgovoru na tužbu proizlazi dakle da tužiteljica nije u posjedu samo zato što očito ne prihvaća posjed koji joj pripada na stanu, za koji po tvrdnji tuženika, ima ključeve i tuženik joj se jasno očitovao te joj prepustio apsolutnu slobodu u pogledu korištenja tog dijela nekretnine (može dovesti koga želi da živi s njome i sl. kako već navodi u odgovoru na tužbu). Pri tom treba reći da tužiteljica u podnesku od 11. studenog 2025., kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu nije negirala da ne bi imala ključeve od kuće o kojima tuženik govori, niti je negirala išta od činjeničnih navoda tuženika u pogledu meritornih navoda tuženika glede posjedovanja ključeva i stvari u označenom stanu u potkrovlju, a kako je već naveo tuženik naveo u odgovoru na tužbu, već je samo i dalje tvrdila;

- da se ne nalazi u posjedu i suposjedu sporne nekretnine,

- da se tuženik nalazi u isključivom posjedu sporne nekretnine i

- da se tuženik oglušio na dopis koji mu je ona uputila prije pokretanja ovog parničnog postupka i da nije voljan predati tužiteljici u suposjed sporne nekretnine.

8. Međutim, kako je već navedeno takve tvrdnje tužiteljice nisu mogle biti utvrđene osnovanima, jer je tuženik tvrdio u odgovoru da tužiteljica ima ključeve predmetne nekretnine i da joj on ne osporava suvlasničko pravo, posjed i korištenje stana u potkrovlju u koji može dovesti koga ona želi, a tuženik joj neće smetati i sl. , kako je već navedeno u odgovoru na tužbu. Stoga proizlazi kako tužiteljica samo ne želi stanovati u stanu koji joj je namijenjen u potkrovlju i za koji po tvrdnji tuženika ima ključ, iako u id. stanu već ima svoje osobne stvari ostavljene još prilikom odlaska iz kuće 1990. godine. Prema tome bi bilo ispravno provesti postupak razvrgnuća predmetne nekretnine, što i tuženik sukladno izražava u odgovoru na tužbu, te bi u tom smislu svrsishodnije bilo provesti postupak razvrgnuća umjesto što ovom tužbom traži predaju predmetne nekretnine u suposjed, u uvjetima kada već dakle tuženik ne spori tužiteljici pravo na suposjed id. nekretnine i napose dijela stambenog prostora uz pripadajući dio zemlje, te tvrdi da tužiteljica ionako ima ključeve za pristup u nekretninu, a napose u stambeni dio iste nekretnine u kojem je ionako još davno ostavila svoje stvari, te joj se tuženik jasno očitovao da joj na ime njenog suvlasnog dijela neće priječiti punu slobodu korištenja tog dijela navedene nekretnine.

9. Uz to se štoviše uvidom u e-upisnik utvrđuje da je po prijedlogu tužiteljice već bio pokrenut postupak razvrgnuća nekretnina u suvlasništu navedenih stranaka, a u predmetu broj R1-127/23, protiv dakle protustranke UV, ali je doneseno rješenje od 30. srpnja 2025. kojim je prijedlog povučen. Naime, tužiteljica je kao predlagateljica u tom predmetu povukla prijedlog za razvrgnuće suvlasne zajednice nekretnina s tuženikom kao protustrankom, a do takvog povlačenja je štoviše došlo nakon što je održano ročište i provedeno vještačenje te je izrađen Nalaz vještaka u cilju razvrgnuća. Razvidno je i da se tuženik nakon toga žalio, ali je njegova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskoga suda kojim je utvrđeno povlačenje prijedloga za razvrgnuće. Također je razvidno da je u žalbi tuženik, uz to što je bio suglasan da se postupak razvrgnuća provede, sukladno kao u ovom postupku izrazio da predlagateljica (koja živi u [adresa]) ne pita za troškove zamjene krova, stolarije i za ostale troškove, a da je on 80%-tni invalid s 80 godina života te mu je predmetna nekretnina jedini dom, te je dakle bio suglasan da se provede postupak razvrgnuća za sve nekretnine u suvlasništvu stranaka, pa tako i zemlju u [adresa] te gradilišta na Turnju, koje nekretnine su evidentno bile predmet razvrgnuća u tom postupku. Dakle, bilo bi ispravnije navedeni spor rješiti kroz razvrgnuće suvlasne zajednice na svim nekretninama stranaka, pa tako i ovoj, ukoliko tužena nije suglasna s korištenjem stana u potkrovlju čije korištenje joj tuženik ne prijeći i tvrdi da tužiteljica ima ključeve za nesmetani posjed.

10. Slijedom navedenog, a kako dakle nije utvrđeno da tuženik ne dopušta tužiteljici suposjed predmetnih nekretnina u [adresa], već štoviše tvrdi da ista ima u posjedu ključeve i može nesmetano konzumirati pravo na suposjed, donesena je u pogledu zahtjeva iz tužbe odbijajuća odluka kao u točki I izreke ove presude, dok je u točki II donesena odluka o troškovima postupka po kojoj svaka stranka snosi svoje troškove. Takva odluka je donesena jer tuženik, iako je uspio u postupku, nije posebno potraživao ni specificirao svoje troškove postupka.

U Karlovcu 9. travnja 2026.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca.

2. Tuženiku TV, iz [adresa].