REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1443/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 364,75 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3106/2023-17 od 30. siječnja 2026., 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3106/2023-17 od 30. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-3106/2023-17 od 30. siječnja 2026. Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 364,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 28,00 EUR (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 80. st. 6. u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), sve u vezi s odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) jer je zaključio da je osiguranik tuženika, kao osoba koja upravlja i gospodari lovištem u predjelu gdje se nezgoda dogodila, odgovoran za predmetnu nezgodu. Sud je utvrdio da je uzrok predmetne nezgode izlijetanje divljači (jelena) na željezničku prugu na relaciji između kolodvora Gradec i Sveti Ivan Žabno, da taj dio pruge nije zaštićen zaštitnom ogradom i da se u utuženo razdoblje nije provodio skupni lov. Visinu štete sud je utvrdio uvidom u računa društva Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o., koje je popravljalo oštećenu lokomotivu, i Čazmatrans promet d.o.o., koje je prevozilo putnike iz predmetnog vlaka. Odluku o parničnom trošku sud je zasnovao na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupaka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da se u trenutku štetnog događaja nije provodio lov, a ako i postoji odgovornost tuženika ona se prosuđuje prema načelu krivnje, pa da je tužitelj bio dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, tako i uzročnu vezu između propusta tuženika i nastale štete, što tužitelj nije dokazao. Smatra da sama činjenica naleta lokomotive u vlasništvu tužitelja na divljač, bez dokazivanja uzročne veze provođenja lova, ne može predstavljati pravnu osnovu za naknadu štete, slijedom čega da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Pritom je ukazao da je do štetnog događaja došlo na željezničkoj pruzi, odnosno izvan područja lovišta pa da se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova. U prilog navedene tvrdnje pozvao se, između ostalog, na odluku ovog suda poslovni broj Pž -3870/2022 od 6. studenog 2023.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu, na osnovi odredbe čl. 365. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i u skladu sa zakonom.
7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju je tuženik izričito ukazao. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato se ovaj sud nije upuštao u ocjenu žalbenih navoda takve naravi.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na lokomotivi u njegovom vlasništvu i štete u visini prijevoza putnika iz predmetnog vlaka uslijed naleta vlaka u tužiteljevom vlasništvu na divlju srnu koja je izletjela na željezničku prugu kojom se kretao vlak u tužiteljevom vlasništvu. Nezgoda se dogodila 4. travnja 2022., na pruzi L 214 na dionici između kolodvora Gradec i Sveti Ivan Žabno na području nadležnosti tuženikova osiguranika.
10. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osiguratelju osobe koja gospodari lovištem na čijem je području bila divljač-jelen koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.
11. Osporavajući svoju odgovornost za štetu tuženik je ukazao da šteta na tužiteljevoj lokomotivi nije nastala zbog provođenja lova i da se nesreća dogodila na željezničkoj pruzi koja nije dio lovišta. Osporio je i visinu štete te zatraženi tijek kamata.
12. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, stoga treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu.
13. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da divljač čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu č l. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.
14. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik, odnosno njegov osiguratelj, mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a što tuženik, nije dokazao. Prema tome, tužitelj, suprotno tuženikovom shvaćanju, nije trebao dokazivati uzročnu vezu između štetnog događaja i štete niti ima mjesta primjeni odredaba o odgovornosti za štetu po načelu krivnje.
15. Činjenica što se šteta dogodila na prometnici ( željezničkoj pruzi) također ne utječe na tuženikovu odgovornost, jer neposredan uzrok štete je divljač koja je istrčala iz lovišta i naletjela na vlak koji se kretao željezničkom prugom.
16. S obzirom na to da je tuženik odgovoran za štetu koju divljač prouzroči na području na kojem je lovoovlaštenik, neovisno od toga što šteta nije nastala zbog provođenja lova, tuženik je dužan tužitelju platiti iznos naknade iz ugovora o osiguranju na ime nastale štete uvećanu za zateznu kamatu sukladno čl. 29. st. 2.
ZOO-a po stopi za ostale odnose.
17. Neodlučno je tuženikovo pozivanje na odluku ovog suda poslovni broj Pž-3870/2022 od 6. studenog 2023. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da divljač nije opasna stvar jer kako je već prethodno navedeno divljač na cesti (tako i željezničkoj pruzi) predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti (željezničkoj pruzi) predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.).
18. Odluka o parničnom trošku pravilno je zasnovana na odredbi čl. 154. st. ZPP-a.
19. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP -a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Sudac
Ružica Omazić
