REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4796/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima Nikoli Klaiću i Mladenu Klaiću, odvjetnicima u odvjetničkom društvu KLAIĆ & KLAIĆ, Kutina, Kolodvorska 24, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, zastupanog po FB, službenoj osobi, radi utvrđivanja zastare, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/9, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. kolovoza 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, KLASA: UP/I-416-02/18-06/103, URBROJ: 513-07-03/22-17 od 17. studenog 2022. i predmet se vraća na ponovni postupak pred prvostupanjsko javnopravno tijelo.

Prvostupanjsko javnopravno tijelo obvezno je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak spora u ostavljenom roku, a određuju se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora preko iznosa priznatog u točki III. izreke.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/9, URBROJ: 513-04- 23-2 od 28. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, KLASA: UP/I-416- 02/18-06/103, URBROJ: 513-07-03/22-17 od 17. studenog 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa koji na dan 1. siječnja 2022. iznose ukupno 246.750,60 kn, uz daljnju razradu tog iznosa po pojedinim obvezama doprinosa.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu doprinosa. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 19. ožujka 2026.

6. Sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16; dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

Prema članku 108. stavku 4. OPZ-a zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

Prema članku 109. stavku 10. OPZ-a, iznimno od stavka 4. članka 109. OPZ- a, kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

Prema članku 229. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14 i 115/16; dalje: ZD) na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ZD-a primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona.

7. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 20. lipnja 2018. podnio zahtjev za utvrđenje zastare prava na naplatu doprinosa. Javnopravna tijela odbijaju zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 246.9750,60 kn (na dan 1. siječnja 2022.), pobliže razrađenog po pojedinim osnovama doprinosa u prvostupanjskom rješenju. Obrazloženje je javnopravnih tijela, u bitnome, da glavnica duga doprinosa proizlazi iz dva rješenja (rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Kutina, KLASA: UP/I- 410-01/12-01/39, URBROJ: 513-07-03-05/12-01 od 30. srpanj 2012.; rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostava Kutina, KLASA: UP/I-410-01/2016-01/15, URBROJ: 513-07-25-05-2016-02 od 22. rujna 2016.) i da je osigurana založnim pravom na nekretnini (upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]., kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], 5/8 suvlasničkog dijela tužitelja), zbog čega u smislu članka 109. stavka 10. OPZ-a postoji zapreka za utvrđivanje zastare prava na naplatu glavnice dugovanih doprinosa.

8. Sud, za sada, ne može prihvatiti zaključak javnopravnih tijela.

9. Članak 109. stavak 10. OPZ-a omogućuje poreznom tijelo da namiri glavnicu duga i nakon proteka zastare pod pretpostavkom da je dug egzistentan i da je osiguran založnim pravom upisanim u javnoj knjizi. U takvom slučaju, postoji zapreka za utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga.

10. U konkretnom slučaju, prema postojećem stanju spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/13-01/1452, URBROJ: 513-04-21-29 od 11. lipnja 2021., poništeno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Kutina, KLASA: UP/I-410-01/12-01/39, URBROJ: 513-07-03-05/12-01 od 30. srpnja 2012. Posljedično, s učinkom ex tunc prestao je postojati i sam dug doprinosa utvrđen navedenim rješenjem Porezne uprave od 30. srpnja 2012. Stoga se javnopravno tijelo u smislu članka 109. stavka 10. OPZ-a ne može pozivati na to da je založnim pravom osiguran dug doprinosa, budući da taj dug pravno uopće nije egzistentan i to s učinkom ex tunc. Pored navedenog, iz sadašnjeg, javno dostupnog stanja zemljišnih knjiga, proizlazi da je u zemljišnim knjigama na nekretnini tužitelja provedeno brisanje založnog prava (broj Z-7663/2016) kojim je bilo osigurano namirenje predmetnog duga doprinosa utvrđenog citiranim rješenjem Porezne uprave od 30. srpnja 2012. (uz koje se vezalo rješenje o osiguranju Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-820/16 od 16. svibnja 2016. na temelju kojeg je proveden upis u zemljišne knjige pod brojem Z-7663/2016). Kod takvog stanja stvari, sud prihvaća tvrdnje tužitelja o tome da je neosnovano odbijen njegov zahtjev u odnosu na dug doprinosa koji (navodno) proizlazi iz citiranog rješenja Porezne uprave od 30. srpnja 2012.

11. U odnosu na rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostava Kutina, KLASA: UP/I-410-01/2016-01/15, URBROJ: 513-07-25-05-2016-02 od 22. rujna 2016., iz postojećeg stanja spisa proizlazi da je isto postalo izvršno 24. listopada 2016., a tužitelj na poziv suda nije dokazao da je ulagao pravna sredstva protiv tog rješenja i da je isto stavljeno izvan snage. Nadalje, iz podataka zemljišnih knjiga (izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] priložen uz tužbu; aktualno, javno dostupno stanje zemljišnih knjiga) i rješenja o osiguranju Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, poslovni broj Ovr-5856/16 od 17. studenog 2016. proizlazi da je radi osiguranja tražbine, utvrđene citiranim rješenjem od 22. rujna 2016., upisano založno pravo na nekretnini tužitelja (zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina]) pod brojem Z-16867/2016. Dakle, u odnosu na dug koji proizlazi iz rješenja Porezne uprave od 22. rujna 2016., prema postojećem stanju stvari može se zaključiti da je dug doprinosa egzistentan i da je osiguran založnim pravom upisanim u javnoj knjizi. Unatoč tome, sud u odnosu na taj dug, za sada, ne može otkloniti tužbene navode o nemogućnosti utvrđivanja pravog stanja stvari i visine eventualnog poreznog duga s osnova glavnice doprinosa. Naime, iz rješenja osporenih u ovom postupku, kao i ostalih podataka spisa, sud uopće ne može utvrditi koji dio glavnice duga doprinosa je utvrđen rješenjem Porezne uprave od 30. srpnja 2012. (koje je u međuvremenu poništeno), a koji dio glavnice duga doprinosa je utvrđen rješenjem Porezne uprave od 22. rujna 2016. (koji je pravno egzistentan i osiguran hipotekom), budući da su glavnice duga doprinosa u prvostupanjskom rješenju navedene u ukupnom iznosu po pojedinim osnovama doprinosa. Navedeno je neophodno kako bi se mogao razlučiti dio duga doprinosa za koji je (eventualno) opravdano utvrditi nastup zastare od dijela duga doprinosa za koji nije opravdano utvrditi nastup zastare.

12. Uvažavajući izloženo, ocjena je suda da je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je ista poništio i predmet vratio na ponovni postupak pred prvostupanjsko javnopravno tijelo temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Sud nije mogao sam riješiti upravnu stvar iz razloga koji su naprijed pobliže navedeni pod točkom 11. obrazloženja.

13. Prvostupanjsko javnopravno tijelo treba postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izloženim u točki 10. i 11. obrazloženja ove presude i kod odlučivanja o zahtjevu tužitelja uzeti u obzir situaciju u kojoj više ne egzistira rješenje kojim je utvrđen dug doprinosa (a niti založno pravo vezano uz taj dug) i jasno razlučiti (u pogledu visine) taj dug doprinosa od onog duga koji proizlazi iz drugog rješenja koje je pravno egzistentno i osigurano je hipotekom.

14. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom III. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što ukupno daje 2.500,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Plaćanje zateznih kamata je određeno sukladno članku 144. stavku 4. ZUS-a.

15. Tužitelj je pod točkom IV. izreke odbijen s ostatkom zatraženog iznosa troška po osnovi sastava podneska od 1. travnja 2025., s obzirom da je temeljnu i pravno relevantnu argumentaciju u ovom sporu iznio u tužbi, a u predmetnom podnesku u biti ponavlja navode tužbe i eksplicitno se na iste poziva.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik