Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4692/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba RU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Szabo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o., Zagreb, Hebrangova 9 i SU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Nera Gajdarov Beg, odvjetnica u Zagrebu, Petrinsjka 59 a, radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, nakon usmene i javne rasprave, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-943-03/23-01/29, URBROJ:514-04-02-01-01/08-24-02 od 12. rujna 2024.

II Nalaže se tužitelju naknaditi trošak zainteresiranoj osobi RU u iznosu od 2.500,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

III Nalaže se tužitelju naknaditi trošak zainteresiranoj osobi SU u iznosu od 2.050,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-943-03/23-01/29, URBROJ:514-04-02-01-01/08-24-02 od 12. rujna 2024. povodom žalbe zainteresiranih osoba poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/23- 12/1, URBROJ: 251-04-01/053-23-4 od 20. veljače 2023., kojim je odbijen zahtjev SU, ĐU i TU, za određivanje naknade primjenom Zakona o izvlaštenju („Narodne novine", br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12), za oduzeto nacionalizirano zemljište zk.č.br. 2604/5 površine 516 čhv k. o. [katastarska općina] i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije podnositelja zahtjeva isticanog tijekom prvostupanjskog upravnog postupka, s obzirom na to da predlagatelji nisu dokazali pravni slijed iza osobe stvarnog vlasnika SU (Janka) Đure utvrđenog u postupku deposedacije z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], rješenjem o deposedaciji broj: 06-III-8347/1- 1960. od 13. srpnja 1960., slijedom čega smatra da je zahtjev trebalo odbaciti. Navodi da se dokumentacija koja prileži spisu, u bitnome svodi na rješenje o deposedaciji i da nema naznake da je postupak određivanja naknade uopće započet pa da ga, pozivom na odredbu članka 46. Zakona o izvlaštenju nije niti moguće nastaviti. Naime, ukazuje da do donošenja Zakona o izvlaštenju 1994. postupak oduzimanja zemljišta iz posjeda bio je odvojen od postupka određivanja naknade, i naknada se određivala u posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji ili deposedaciji. Napominje kako je 1. siječnja 1997. stupio na snagu Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, dalje: Zakon o naknadi ), prema kojem prijašnji vlasnici imaju pravo na naknadu za imovinu oduzetu na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta koje su kasnije deposedirane rješenjima nadležnih skupština općina. Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u više odluka (Uzz-5/1999 od 5. svibnja 2022., VSRH Rev 2214/2012 od 2. prosinca 2015., Rev 112/2015 od 7. listopada 2020., U zpz 5/2014 od 24. rujan 2019.), prema kojem se u slučaju kad je postupak za određivanje naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, tj. nakon 1. siječnja 1997., naknada za oduzeto građevinsko zemljište određuje po postupku i na način propisan Zakonom o naknadi, te da se ne može smatrati da je postupak pokrenut samom okolnošću da je upravno tijelo bilo u obvezi pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, već u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi je li taj postupak u smislu navedenih odredbi i pokrenut i da postupak za određivanje naknade započinje donošenjem rješenja nadležnog tijela. Budući da u ovom slučaju tog rješenja nije bilo, smatra da postupak za određivanje naknade nije započet prije 1997. Slijedom navedenog, kako je zahtjev za određivanje naknade nedvojbeno podnesen tek 3. lipnja 2014., odnosno kako postupak određivanja naknade nije započeo po deposedaciji (60. - ih godina prošlog stoljeća), smatra da je pogrešan zaključak tuženika da je predlagateljima potrebno utvrditi naknadu sukladno odredbi članka 46. ZI.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbene navode u cijelosti, te se poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja.

3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba SU u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u bitnom se pozivajući na sadržaj obrazloženja rješenja tuženika.

4.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba RU u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u bitnom se pozivajući na sadržaj obrazloženja rješenja tuženika. Poziva se na stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na članak 46. Zakona o izvlaštenju, prema kojem je člankom 46. Zakona o izvlaštenju propisana primjena tog propisa, između ostalog i glede određivanja naknade u započetim postupcima u kojima do njegovog stupanja na snagu nije pravomoćno određena naknada, što bi značilo da se navedeni zakon primjenjuje kad su nekretnine oduzete bez obzira na temelju kojih propisa je nekretnina ekspropirana uz uvjet da nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi, a to se odnosi i na slučaj deposedacije. Stoga, ističe da je kad naknada nije bila određena, kao u konkretnom slučaju, zakonodavac predvidio pravni put iz Zakona o izvlaštenju.

5.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja Grada Zagreba, opunomoćenika zainteresirane osobe RU i opunomoćenice zainteresirane osobe RU, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 u daljnjem tekstu:ZUS), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 20. veljače 2023. utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev SU, ĐU i TU, za određivanje naknade primjenom Zakona o izvlaštenju („Narodne novine", br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12), za oduzeto nacionalizirano zemljište zk.č.br. 2604/5 površine 516 čhv k. o. [katastarska općina]. U obrazloženju se navodi da za predmetnu nacionaliziranu nekretninu postupak određivanja naknade prijašnjem vlasniku JU nije bio pokrenut po službenoj dužnosti po ranijim propisima, prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, već da je pokrenut zahtjevom SU, ĐU i TU dana 3. lipnja 2014, a da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske za postupak određivanja naknade za predmetno oduzeto nacionalizirano zemljište, pokrenut 3. lipnja 2014. nisu mjerodavne odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

10. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 12. rujna 2024. sud je utvrdio da je istim poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, s obrazloženjem da postupak deposedacije završava određivanjem naknade za oduzeto, deposedirano zemljište uz primjenu odredba Zakona o eksproprijaciji (Službeni ist FNRJ, broj: 12/57 i 13/65) koji je bio na snazi u vrijeme deposedacije nekretnine oznake zk. 2604/5 k. o. [katastarska općina], odnosno na način i u postupku kako je to bilo propisano kasnijim Zakonom o eksproprijaciji (Službeni list SFRJ, broj 11/68 i 36/68, Narodne novine, broj: 53/71 i 52/73), te Zakonom o eksproprijaciji (Narodne novine, broj 10/78, 5/80, 30/82 46/82, 28/87, 39/88 i 73/91), a nakon što je taj Zakon prestao važiti , uz primjenu odredaba Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94, 35/04, 112/00-OUSRH, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12). Posebno napominje da je prema ranije važećim propisima nadležno upravno tijelo bilo dužno po službenoj dužnosti (ex officio) provesti postupak određivanja naknade za deposedirano zemljište nakon okončanja postupka deposedacije , da raniji vlasnik deposediranog zemljišta nije bio aktivno legitimiran sam pokrenuti postupak određivanja naknade za zemljište čiji je postupak deposedacije pokrenuo korisnik deposedacije, da pravo vlasnika (korisnika) deposediranog zemljišta da mu se odredi naknada proizlazi iz samog postupka oduzimanja prava korištenja, na koji postupak prijašnji vlasnik zemljišta nije dobrovoljno pristao. Navodi da je prijašnji vlasnik jedino mogao inicirati nastavak postupka na koji postupak, također, nije imao utjecaja, niti je pravnu zaštitu mogao zatražiti u izvanparničnom postupku, budući se takav postupak mogao pokrenuti tek nakon neuspješno okončanog upravnog postupka. Također, ističe da je u konkretnom slučaju već prethodnim pravomoćnim drugostupanjskim rješenjem, KLASA:UP/II-944-07/20-01/02, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-21-04 od 27. kolovoza 2021. kojim je prethodno poništeno prvostupanjsko rješenje KLASA:UP/I- 943-05/14-11/4, URBROJ:251-14-11/401- 19-34 od 10. prosinca 2019. ocijenjeno da postupak u konkretnom slučaju nije pokrenut 3. lipnja 2014., kada su podnositeljice podnijele zahtjev za određivanje naknade za deposediranu nekretninu, već 1960. godine kada je doneseno rješenje o deposedaciji, pa da je tada, sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, trebalo po službenoj dužnosti odrediti i naknadu. Stoga ukazuje da je u ovom postupku već ocijenjeno da postupak određivanja naknade nije pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, već daleko prije, pa su ocijenjeni osnovanim prigovori žaliteljica da je prvostupanjsko tijelo o postojanju njihovog prava na određivanje naknade za deposedirano zemljište bilo dužno odlučiti primjenom Zakona o izvlaštenju. Nadalje, obrazlaže da su, kako u postupku do donošenja pobijanog rješenja nije utvrđeno da je nakon što je rješenjem deposedirano predmetno nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište, donijeta pravomoćna odluka o naknadi, u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za nastavak započetog postupka naknade za deposedirano zemljište, primjenom Zakona o izvlaštenju, pa da će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku zainteresiranim osobama utvrditi naknadu za predmetnu imovinu, primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o izvlaštenju.

11. Sukladno članku 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14) odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

12. Prema članku 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2014. odredbe tog Zakona primjenjuju se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti.

13. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je u postupku utvrđeno da su SU, ĐU i TU, prijedlogom od 3. lipnja 2014. zatražile isplatu naknade za dio kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 516 čhv, pod novom oznakom k. č. br. [katastarska čestica], koja je oduzeta iz posjeda tadašnjem vlasniku JU rješenjem Narodnog odbora Općine Zagrebačka Dubrava, Broj: 06-III-8347/1-1960 od 13. srpnja 1960., tvrdeći da naknada za predmetnu nekretninu nije nikada određena ni isplaćena. Zahtjev su podnijele pozivom na odredbe članak 46. Zakona o izvlaštenju(„Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12). Iz toga rješenja od 13. srpnja 1960. proizlazi da je isto doneseno na temelju članka 38. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj 52/ 58), a da je predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište u k. o. [katastarska općina] oduzeto u svrhu izvođenja radova na podizanju I. etape stambenog naselja Čulinec. Točkom II. izreke tog rješenja određeno je da će se visina i način isplate naknade odrediti posebnim rješenjem Odjela za financije istog Odbora i to za svakog ranijeg faktičnog vlasnika, odnosno za pojedinu katastarsku česticu.

14. Nadalje iz spisa proizlazi da niti u ponovnom postupku u spis nisu priloženi odnosno pribavljeni novi dokazi iz kojih bi nesporno proizlazilo da je nakon deposedacije predmetnih nekretnina odlučeno o naknadi.

15. Iz podataka spisa proizlazi i da je rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-944-07/20-01/02, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-21-04 od 27. kolovoza 2021. poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Trećeg područnog odsjeka, KLASA:UP/I-943-05/14-11/4, URBROJ:251-14-11/401- 19-34 od 10. prosinca 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak. Navedenim rješenjem tuženika ocijenjeno je da postupak u konkretnom slučaju nije pokrenut 3. lipnja 2014., kada su podnositeljice podnijele zahtjev za određivanje naknade za deposediranu nekretninu, već 1960. godine kada je doneseno rješenje o deposedaciji, pa da je tada, sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, trebalo po službenoj dužnosti odrediti i naknadu . Nadalje, obrazlaže da su, kako u postupku do donošenja pobijanog rješenja nije utvrđeno da je nakon što je rješenjem deposedirano predmetno nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište, donijeta pravomoćna odluka o naknadi, u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za nastavak započetog postupka naknade za deposedirano zemljište, primjenom Zakona o izvlaštenju, pa da će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku zainteresiranim osobama utvrditi naknadu za predmetnu imovinu, primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o izvlaštenju.

16. Budući da tužitelj nije podnio tužbu protiv navedenog rješenja tuženika isto je postalo pravomoćno u odnosu na dio da postupak u konkretnom slučaju nije pokrenut 3. lipnja 2014., kada su podnositeljice podnijele zahtjev za određivanje naknade za deposediranu nekretninu, već 1960. godine kada je doneseno rješenje o deposedaciji te da su ispunjeni uvjeti za nastavak započetog postupka naknade za deposedirano zemljište, primjenom Zakona o izvlaštenju. Prema tome ovaj sud smatra da se u ovom postupku navedeno rješenje smatra pravomoćno važećim aktom koji je za tijela koja vode postupak u ovoj upravnoj stvari, kao i za stranke pravno obvezujuća i kontra njih se, sve dok su na snazi, ne može donijeti odluka u ovom predmetu.

17. Neosnovan je i prigovor tužitelja nedostatka aktivne legitimacije, budući da iz povijesnog stanja zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je kao prijašnji vlasnik bio upisan prvo RUE iz [adresa], a potom temeljem nasljeđivanja njegovi sinovi LU, BU, IU, PU i DU, svi iz [adresa], (Z-2065/44), koji su izvršili diobu nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nekretnine koje su pripale nasljednicima LU, BU, IU i PU otpisane su iz tog uloška, a predmetna čestica ostala je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana na DU (Đuru) Horvat-Huzeka iz [adresa], koji je stoga nesumnjivo SUE, što se vidi i iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. MU i JU te iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj: 0-3045/96 od 23. travnja 1996. i broj 0-4797/99 od 22. prosinca 1999., koja su donesena za naknadno pronađenu imovinu iza pok. JU, za nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga je omaškom u aktu o deposedaciji od 13. srpnja 1960. napisano ime prijašnjeg vlasnika ĐUE iz [adresa], umjesto ispravno SUE iz [adresa].

18. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.

19. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a riješio kao u izreci.

20. Zainteresiranoj osobi RU je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i pristupa na ročište 23. ožujka 2026. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR.

21. Zainteresiranoj osobi SU je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 27/1), za razmatranje spisa u iznosu od 50,00 Eura (Tbr. 36/1) i pristup na ročište 23. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 Eura (Tbr. 27/2) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.050,00 EUR.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3. zainteresiranoj osobi SU putem e komunikacije

4. zainteresiranoj osobi RU putem e komunikacije

5. U spis