REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-179/2025-10

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Cvrković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Cvrković & partneri d.o.o. Vukovar, dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Vukovar, Županijska 9, OIB: 74724110709, kojega zastupa JČ, službena osoba, radi uklanjanja jednostavne građevine – ograde s nogostupom, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, KLASA: UP/II-363-01/24-01/39, URBROJ: 2196-09-01/4-25-4 od 27. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela Općine Gunja, KLASA: UP/I -363- 03/24-01/1, URBROJ: 2196-14-03-1-1 od 29. listopada 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-01/24-01/39, URBROJ: 2196-09-01/4-25-4 od 27. siječnja 2025. odbijena je žalba protiv rješenja komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela Općine Gunja, KLASA: UP/I -363- 03/24-01/1, URBROJ: 2196-14-03-1-1 od 29. listopada 2024.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke naređuje se investitoru/vlasniku, BČ iz [adresa], da u roku od 30 (trideset) dana od dana zaprimanja rješenja, ukloni jednostavnu građevinu i to ogradu sa nogostupom koja je izgrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ispred njegovog stambenog objekta u [adresa], protivno odredbama Zakona o cestama („Narodne novine" broj. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23) i Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20, 145/24, dalje u tekstu: ZKG). Točkom 2. izreke rješenja određen je način izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe i upozoren je investitor/vlasnik, da će se izvršenje naredbe o uklanjanju iz točke 1. izreke provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ako izvršenik u roku od 30 (trideset) dana od dana zaprimanja rješenja, ne postupi po naredbi iz točke 1. ovoga rješenja. Točkom 3. izreke rješenja određeno je da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

2.1. Tužitelj u tužbi ističe da nije investitor niti vlasnik građevine. Naime, u zemljišnim knjigama je kao vlasnik upisan OČ, sin tužitelja, koji živi na navedenoj adresi i koji je izgradio spornu ogradu. Ističe da je starije životne dobi (rođen **.**.1942.) i teško narušenog zdravstvenog stanja, a dolaskom komunalnog redara zatečen je ispred kuće, zbog čega je komunalni redar pogrešno zaključio kako je isti investitor ili vlasnik nekretnine. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja, saslušanjem OČ (sina tužitelja), saslušanjem komunalnog redara, te očevidom na licu mjesta.

2.2. Smatra da sporna ograda nije građevina kao ni jednostavna građevina, jer je riječ o žičanoj ogradi visine 1,10 m. Stoga smatra da komunalni redar (kao ni tuženik) nije niti nadležan za donošenje osporavanog rješenja.

2.3. Nadalje, smatra da prvostupanjsko rješenje nije dovoljno određeno jer ne sadržava podatak što se konkretno i u kojoj površini odnosno dužini mora ukloniti. S druge strane formulacija ograda s nogostupom je za tužitelja nejasna jer pješačke staze (nogostupa) nema. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

3.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da čl. 49. st. 1. i 3. Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine" br. 153/13., 115/18., 145/24.) propisuje da mjere propisane navedenim Zakonom komunalni redar naređuje rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci. Na citiranu odredbu pozvalo se prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja pobijanog rješenja. Stoga smatra neosnovanim navod tužitelja da on nije investitor kao ni vlasnik građevine. Smatra da u prilog navedenom govori i činjenica da tužitelj to ističe tek u sporu (a ne ranije). Također, iz spisa predmeta proizlazi da je ranijim rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Općine Gunja, KLASA: UP/I-361- 01/23-01/2, URBROJ: 2196-14-03-1-2, od 7. prosinca 2023. odbijen zahtjev trgovačkog društva FULGOR d.o.o. iz Županje, Matije Gupca 34, za osnivanje prava uživanja upravo jednog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmetno zemljište) i to upravo za korist tužitelja. Prijedlog je odbijen iz razloga definiranog citiranom odredbom čl. 61. ZKG-a.

3.2. Tuženik osporava i stav tužitelja da mjera uklanjanja nije dovoljno jasno određena. Predlaže da sud procijeni potrebu uključivanja prvostupanjskog tijela kao zainteresirane osobe u ovome sporu.

4.1. Tužitelj je 20. listopada 2025. dostavio podnesak u kojemu je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu, te je ponovio tužbene navode i naveo da se sporna ograda ne može smatrati građevinom, jer se ne radi o zidanoj ogradi. Smatra da se tuženik pogrešno poziva na zakonske (i podzakonske) odredbe koje nisu bili na snazi u vrijeme postavljanja ograde.

4.2. Opreza radi, tužitelj smatra da je pravo stvarne služnosti postavljanja i održavanja žičane ograde stečeno institutom dosjelosti u smislu primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), u čl. 186. stavak 1., prema kojoj je "stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), ili svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti". Smatra da je primjenom članka 228. navedenog zakona stekao pravo služnosti predmetne ograde. Navodi da su okolnosti postavljanja ograde (u vrijeme gradnje kuće, dakle oko 1988. godine) bile takve da je nekretnina koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, predstavljala zaraslo divlje odlagalište otpada o kojemu nitko nije vodio brigu. Između nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], nije postojala ograda, zbog čega su nesavjesne osobe odlagale otpad i na privatnu nekretninu kč. br. [katastarska čestica]. Od strane tužitelja, sanirana je cijela nekretnina, pa i kč. br. [katastarska čestica], na način da je više desetaka kamiona otpada i šuta odneseno sa sporne nekretnine, te da je nekretnina nasipana zdravom zemljom i u cijelosti sanirana. Tužitelj kao tadašnji posjednik nikada nije izveo mjernika, već je ogradu postavio tamo gdje je smatrao da je granica tada njegove parcele. Do pokretanja predmetnog postupka, nije imao saznanja da bi ograda bila nezakonito postavljena.

5.1. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, u ovome sudu održana je javna rasprava 27. siječnja 2026., na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja i službena osoba tuženika, koja rasprava je odgođena kako bi se tužitelju omogućilo izjašnjavanje o podnesku koji je tuženik toga dana priložio u spis.

5.2. U citiranom podnesku tuženik osporava prigovor promašene pasivne legitimacije, s obzirom na odredbe članka 49. i 55. Zakona o građevinskoj inspekciji. Ističe da iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] proizlazi da je vlasnik nekretnine OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ali isto tako iz navedenog zk uloška proizlazi i uknjižba prava osobne služnosti stanovanja na nekretninama upisanim u listu A kao i pravo stvarnog tereta uzdržavanja na nekretninama u A za korist: ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ĐČ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], što je uknjiženo 22. studenog 2024., na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. kolovoza 2018. i Aneksa broj 1 ugovora o uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) od 22. studenog 2024. Navodi da je komunalni redar 08. listopada 2024. neposrednim opažanjem utvrdio da su ispunjeni uvjeti za donošenje spornog rješenja, a koje je donio 29. listopada 2024., a tužitelju dostavio s danom 31. listopada 2024., dok je tužitelj još uvijek bio vlasnik predmetne čestice, kao i u vrijeme izjavljivanja žalbe protiv prvostupanjskog rješenja. Nadalje, trgovačko društvo FULGOR d.o.o. iz Županje, Matije Gupca 34, 17. studenog 2023. podnijelo Općini Gunja zahtjev za osnivanja prava uživanja zemljišta jednog dijela k. č. br. [katastarska čestica] za korist BČ. Navodi da niti tužitelj ne spori da je ograda postavljena u vrijeme građenja kuće (oko 1988. godine). Navodi da tužitelj tek u tužbi iznosi navodno sporne okolnosti dokazivanja odnosno radnji poduzetih prilikom dolaska redara. Smatra da je prema odredbama ZUP-a, prvostupanjsko tijelo omogućilo sudjelovanje u postupku tužitelju kao i OČ. Osporava i prigovor o pogrešnoj primjeni odredbi Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima („Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, dalje u tekstu: Pravilnik), kao i mogućnost stjecanja vlasništva na javnom dobru dosjelošću. Ističe da žičana ograda podliježe odredbama Pravilnika jer je evidentno riječ o gradnji ograde, neovisno o konkretnom materijalu. Pri tome i Pravilnik polazi od činjenice potrebe usklađenosti gradnje s važećim prostomim planom (članak 1. Pravilnika). Tužitelj nije mogao izraditi ogradu u zaštitnom pojasu javnog dobra. Tuženik ističe da je argument tužitelja o stečenoj stvarnoj služnosti na javnom dobru u općoj uporabi (ili njegovom zaštitnom pojasu) pravno neodrživ prema propisima koji su trenutno na snazi, ali i prema dugogodišnjoj sudskoj praksi u Hrvatskoj. Sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 3. i čl. 186., stvarna služnost se može osnovati samo na nekretnini koja je u pravnom prometu, a javno dobro u općoj uporabi je izvan pravnog prometa, što potvrđuje i sudska praksa.

5.3. Zaštitni pojas javnog dobra oduvijek je bio reguliran posebnim zakonima (npr. Zakon o cestama, Zakon o vodama), koji zakoni su tada (kao i danas) zabranjivali radnje koje ugrožavaju funkciju javnog dobra. Čak i ako je ograda stara 30 ili više godina, protupravno zadiranje u javno dobro se ne može "legalizirati" protekom vremena kroz institut služnosti. Zaštitni pojas nije privatno pravo. Javno dobro je namijenjeno svima pod jednakim uvjetima. Postavljanjem ograde u zaštitni pojas, tužitelj je vršio isključivo posjedovanje dijela prostora koji mora biti slobodan ili pod posebnim režimom. Budući da se na javnom dobru ne može steći vlasništvo niti služnost dosjelošću (osim ako je stvar izgubila svojstvo javnog dobra, što ovdje nije slučaj jer je čestica proglašena i evidentirana kao javno dobro), komunalni redar je dužan štititi javni interes, a njegove su ovlasti regulirane ZKG-om i Zakonom o građevinskoj inspekciji.

5.4. Smatra da se tužitelj pogrešno poziva na propise iz vremena građenja jer su i u tadašnjem sustavu javna dobra (tadašnja "sredstva u općoj uporabi") bila zaštićena prema tadašnjem Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je vrijedio do 1996. (“Službeni list SFRJ“ broj 6/80, 36/90 te “Narodne novine“ broj 53/91, i 91/96), na dobrima u općoj uporabi nije se moglo steći pravo vlasništva niti služnost dosjelošću. Dakle, niti prema tadašnjim, niti prema današnjim propisima, posjedovanje dijela javnog dobra (ograđivanjem) ne vodi ka stjecanju zakonitog prava. Svrha zaštitnog pojasa je osiguranje održavanja i sigurnosti javnog dobra (npr. ceste ili kanala). Komunalni redar postupa prema trenutno važećim zakonima koji ga obvezuju da ukloni prepreke s javnih površina i iz zaštitnih pojaseva i za njegovo postupanje nije bitno kada je bespravna prepreka postavljena, već činjenica da ona danas zauzima prostor javnog dobra bez valjane pravne osnove (koncesije ili suglasnosti). Također, citirani Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima je u članku 29. i 55. izričito propisivao da se na sredstvima u društvenom vlasništvu (što su bila javna dobra) pravo vlasništva i služnosti može ne steći dosjelošću.

5.5. Čak i ako bi ograda na privatnoj čestici bila dopuštena, njezino zadiranje u zaštitni pojas javnog dobra (npr. ceste, kanala) podliježe strožim pravilima. Ako ograda nije postavljena uz suglasnost upravitelja tog javnog dobra, komunalni redar ima zakonsku osnovu za izdavanje naloga za uklanjanje. U pogledu prigovora neodređenosti koji dio ograde valja ukloniti ističe da se radi o uklanjanju ograde s nogostupom koja se nalazi na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i to ispred vlasnikovog stambenog objekta u [adresa] na adresi [adresa] (koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a graniči s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koja je izgrađena suprotno Zakonu o cestama i ZKG-u, što proizlazi iz priloženih snimki navedenih čestica. Dakle, vidljivo je da se ograda tužitelja nalazi u zaštitnom pojasu na udaljenosti od 12,87 m umjesto 25 m od državne ceste DC214 Županja (DC55/ŽC4170) — [adresa]

— Rajevo Selo (GP Gunja (granica RH/BiH)iz čega proizlazi da tuženik treba ukloniti ogradu u dužini od 12,13 m koliko je potrebno da bi sporna ograda zadovoljavala uvjete iz članka 2. stavka 1. i članka 55. stavka 2. Zakona o cestama, odnosno članka 61. stavka 1. i 2. ZKG-a.

6.1. Sud je ponovno održao raspravu 10. ožujka 2026., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, na kojoj raspravi su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda.

6.2. Sud je na raspravi odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, zatim za saslušanjem OČ (sina tužitelja), saslušanjem komunalnog redara, te očevidom na licu mjesta, jer je dio predmetnih dokaza već izveden u upravnom postupku i daje valjanu osnovu za izvođenje zaključka o zakonitosti osporavanog akta, Dok izvođenje preostalih dokaza s obzirom na njihovu dokaznu snagu ne bi moglo proizvesti donošenjem presude drugačijeg sadržaja, dakle i primjenom odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/2024., dalje: ZUS), te članka 93. stavak 2. ZUS-a.

6.3. Opunomoćenik tužitelja je zatražio naknadu troškova upravnog spora prema troškovniku kojeg je priložio u spis.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istom te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i članka 47. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sud nije uključio prvostupanjsko tijelo kao zainteresiranu osobu u ovoj upravnoj stvari, obzirom da isto nije smatrao potrebnim, niti svrsishodnim.

9. Nadalje, sud ocjenjuje neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno provoditi predmetni postupak i donijeti izrečenu mjeru kojom se tužitelju nalaže uklanjanje sporne ograde, do potrebne udaljenosti od državne ceste.

10. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi kako je komunalni redar izvršenim očevidom (8. listopada 2024.), zatim uvidom u Geoportal i javni webGIS preglednik utvrdio da su ispunjeni uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja o uklanjanju, te je spisu priložio preslike dokumentacije sa navedenih (javno dostupnih) preglednika.

11. Iz snimke zaslona sa Geoportala razvidno je da se ograda tužitelja nalazi na 12,87m udaljena od predmetne ceste, odnosno državne ceste DC214 Županja (DC55/ŽC4170) - [adresa] (GP [adresa] (granica RH/BiH).

12. Iz pribavljenog očitovanja Hrvatskih cesta, Poslovne jedinice Osijek (kao pravne osobe koja upravlja navedenom javnom cestom), KLASA: 960-03/24-01/495, URBROJ: 345-910- 553/449-24-2 AS od 21. studenog 2024., također proizlazi da su jednostavna građevina, ograda i nogostup, izgrađeni na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se u zemljišnim knjigama vodi kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Gunja. U očitovanju je također navedeno da je predmetna građevina izgrađena u zaštitnom pojasu državne ceste DC214 Županja (DC55/ŽC4170) - [adresa] (GP [adresa] (granica RH/BiH)), te da je uvidom u arhivu Hrvatskih cesta d.o.o., Područne jedinice Osijek, utvrđeno da TI Osijek, za predmetnu građevinu nije izdala suglasnost, posebne uvjete niti bilo koji drugi akt niti je sudjelovala u postupku ishođenja odgovarajućeg akta za gradnju.

13. Valja istaknuti i da je rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Općine Gunja, KLASA: UP/I-361-01/23-01/2, URBROJ: 2196-14-03-1-2, od 7. prosinca 2023., odbijen kao neosnovan zahtjev trgovačkog društva FULGOR d.o.o. iz Županje, Matije Gupca 34, za osnivanje prava uživanja upravo jednog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmetno zemljište) za korist tužitelja, na temelju odredbe članka 61. ZKG-a.

14. Odredbom članka 61. st. 1. ZKG-a propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da se komunalna infrastruktura upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom.

15. Iz izvatka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je ista upisana kao javno dobro u općoj uporabi, dakle neotuđivo vlasništvo Općine Gunja (komunalna infrastruktura).

16. Valja istaknuti i da tužitelj tijekom postupka čini nespornim postojanje ograde, vrijeme izgradnje, činjenicu da je osobno istu gradio oko 1988. godine, dužinu izgradnje i svrhu, te ne osporava stvarnu udaljenost ograde od predmetne ceste.

17. Tuženik osporava stav da predmetna ograda nije građevina, te se poziva na sadržaj odredbi ZKG-a, Zakona o cestama, Zakona o građevinskoj inspekciji, Zakona o gradnji i Pravilnika, te Zakona o cestama, citiranih u obrazloženju osporavanog (kao i prvostupanjskog rješenja).

18. Odredbom čl. 42. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano je da poslove nadzora koje na temelju ovoga Zakona obavlja upravno tijelo provode komunalni redari koji imaju ovlasti obavljanja nadzora propisane ovim Zakonom.

19. Odredbom čl. 49. st. 1. i 3. Zakona o građevinskoj inspekciji određeno je da mjere propisane navedenim Zakonom komunalni redar naređuje rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom, te ako komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

20. Odredbom čl. 51. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano je da komunalni redar u provedbi nadzora ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti uklanjanje ruševine zgrade, otklanjanje oštećenja pročelja i pokrova postojeće zgrade koja nisu nosiva konstrukcija, uklanjanje građevine, usklađivanje provedbe zahvata u prostoru koji nije građenje, uklanjanje zahvata u prostoru koji nije građenje, obustavu građenja zgrade, privremenu obustavu izvođenja radova, dovršenje vanjskog izgleda zgrade, izlaganje energetskog certifikata.

21. Odredbom čl. 3. toč. 11. Zakona o gradnji („Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24) propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovita povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezana s tlom ili sklop nastao građenjem.

22. Pravilnikom su određene jednostavne i druge građevine i radovi koji se mogu graditi, odnosno izvoditi bez građevinske dozvole u skladu s glavnim projektom i bez glavnog projekta, građevine koje se mogu uklanjati bez projekta uklanjanja te se propisuje obveza prijave početka građenja i stručni nadzor građenja tih građevina, odnosno izvođenja radova, dok se odredbom čl. 2. istog Pravilnika navodi i ograda.

23. Članak 1. stavak 2. Pravilnika propisuje da su se u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu.

24. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 10. Zakona o cestama propisano je da je »zaštitni pojas« zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana ovim Zakonom.

25. Odredbom čl. 55. st. 2. Zakona o cestama propisano je da se zaštitni pojas u smislu stavka 1. ovoga članka mjeri se od vanjskog ruba zemljišnog pojasa tako da je širok sa svake strane: autoceste, 40 m, brze ceste u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, 40 m, državne ceste, 25 m, županijske ceste, 15 m, lokalne ceste, 10 m. Stavkom 3. istog članka propisano je da je zabranjena je poduzimati bilo kakve radove ili radnje u zaštitnom pojasu javne ceste bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom ako bi ti radovi ili radnje mogli nanijeti štetu javnoj cesti, kao i ugrožavati ili ometati promet na njoj te povećati troškove održavanja javne ceste.

26. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da su sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.

27. Nadalje, odredbom članka 186. stavak 3. navedenog zakona propisano je da stvarna služnost može postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u općoj ili u javnoj uporabi, ako se tome ne protivi njihova pravna narav.

28. U odnosu na javno dobro koje predstavlja komunalnu infrastrukturu (cestu i predviđeni pojas oko iste, prema članku 55. stavak 2. Zakona o cestama) valja zaključiti da pravna narav iste ne dopušta stjecanje služnosti na istoj.

29. Sudska praksa u pogledu mogućnosti stjecanja služnosti dosjelošću kontinuirano i ujednačeno zauzima stav da se na javnom dobru u općoj uporabi ne mogu stjecati stvarna prava, uključujući i služnost dosjelošću (npr. presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-871/2022-2 od 5. listopada 2022.). Nadalje, ako je posjednik znao ili morao znati da nekretnina predstavlja javni put, njegov posjed nije pošten, što je nužna pretpostavka za dosjelost (presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-730/2021-32 od 20. prosinca 2024.).

30. Činjenicu da je upravo tužitelj bio upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. 6087u k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio i uvidom u povijesni zk izvadak za navedeni zk.uložak. Kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] tek je od 22. studenog 2024. (dakle nakon donošenja prvostupanjskog rješenja) bio uknjižen OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], uz istovremenu uknjižba prava osobne služnosti stanovanja na nekretninama upisanim u listu A kao i pravo stvarnog tereta uzdržavanja na nekretninama u A za korist: ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ĐČ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na temelju sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. kolovoza 2018. i Aneksa broj 1 ugovora o uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) od 22. studenog 2024.

31. U konačnici tužitelj sam navodi u podnesku od 20. listopada 2025. da je ogradu postavio bez prethodnog angažiranja mjernika, prema vlastitom nahođenju, oko 1988. godine.

32. Slijedom navedenoga, na temelju ukupnosti izvedenih dokaza, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi na navedenoj čestici, kao komunalnoj infrastrukturi koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (javnu cestu na upravljanju Hrvatskih cesta d.o.o.), imao pravo građenja ili pravo služnosti, sve sukladno odredbi čl. 61. st. 2. ZKG-a, kao ni suglasnost pravne osobe koja upravlja javnom cestom sukladno odredbi čl. 55. st. 2. Zakona o cestama.

33. Sud iz razloga prethodno iznesenih u obrazloženju presude smatra da je komunalni redar bio ovlašten obavljati poslove nadzor sukladno odredbama Zakona o građevinskoj inspekciji.

34. Navedene činjenice tužitelj ničim nije doveo u dvojbu već tužbenim navodima iznosi okolnosti i poziva se na dokaze koji nisu odlučni za ovaj upravni spor.

35. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi činjenica tko je investitor predmetne gradnje, te na koji način je ogradu potrebno udaljiti od državne ceste DC214 Županja (DC55/ŽC4170) - [adresa] (GP [adresa] (granica RH/BiH), sukladno odredbi članka 55. stavak 2. Zakona o cestama, u vezi odredbe članka 2. stavak 1. toč. 10. zakona o cestama.

36. Dakle tužitelj, odnosno sin tužitelja OČ, kao vlasnik predmetne nekretnine, dužan je ogradu odmaknuti od navedene državne ceste u dužini od 12,13 m koliko je potrebno da bi sporna ograda zadovoljavala uvjete iz članka 2. stavka 1. i članka 55. stavka 2. Zakona o cestama, odnosno članka 61. stavka 1. i 2. ZKG-a.

37. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika (kao i prvostupanjsko rješenje) sud je ocijenio zakonitim te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS - a odlučio kao u točki I. i točki II. izreke ove presude.

38. U odnosu na troškove spora tužitelja odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 9. travnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku