REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-49/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa TD, službena osoba, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 09. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/389, URBROJ: 512-2501-24-2 od 27. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/389, URBROJ: 512-2501-24-2 od 27. studenog 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24- 01/1798, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 14. listopada 2024., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i postupovnih povreda (manjak obrazloženja odlučnih činjenica). Navodi da je u spornom razdoblju obavljao dužnost na uličnim stražama i zaštiti određenih objekata primjerice škole kao i na osiguranju stanovništva imovine. Stoga zaključuje da je u predmetnom razdoblju bio aktivni sudionik oružanih snaga što potvrđuju i izjave svjedoka. Osporava utvrđenja upravnih tijela da nije sudjelovao u borbenom sektoru i iznosi vlastito viđenje naravi sudjelovanja naoružanih odreda Narodne zaštite u Domovinskom rati kao i historijat ratnih događanja na području mjesne zajednice [adresa]. Smatra bitnom i činjenicu da brojna sela u općini Suhopolje niti danas nisu obnovljena te da je općina [adresa] i nadalje općina posebne državne skrbi. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da se, prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, pri čemu u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite. Smatra da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, te ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nemaju materijalnih dokaza o njegovoj pripadnosti Narodnoj zaštiti. Također, ističe da se aktivnosti koje je tužitelj naveo da je obavljao ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 10. ožujka 2026. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

4.2. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda, a tužitelj je izjavio da bi priznanje statusa prvenstveno imalo utjecaj na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri mjesnoj zajednici [adresa] (općina [adresa]), podnio 4. rujna 2024.

7.1. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju i utvrđeno je, na temelju dopisa Područnog Odsjeka za poslove obrane Virovitica, od 16. rujna 2024., da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ Suhopolje, u bilo kojem razdoblju, pri čemu tužitelj prema podacima iz službene evidencije u vremenu iz zahtjeva nije regulirao obvezu služenja vojnog roka i nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. Tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (razvidno iz preslike službene evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu u ukupnom trajanju od 35 dana kao pričuvni sastav Ministarstva unutarnjih poslova u razdoblju od 3. kolovoza 1995. do 6. rujna 1995.

U odnosu na predložene svjedoke utvrđeno je da se:

- svjedok JD nalazi na popisu pripadnika NZ pri MZ Suhopolje u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 29. listopada 1991.;

- svjedok FD nalazi na popisu pripadnika NZ pri MZ Suhopolje u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. ;

- svjedok DD nalazi na popisu pripadnika NZ pri MZ Suhopolje u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 30. listopada 1991.

9. U odnosu na tužitelja nije utvrđeno postojanje zapreka iz članka 21. Zakona.

10. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica od 10. rujna 2024., proizlazi da je tužitelj pristupio naoružanim odredima Narodne zaštite u mjesnoj zajednici [adresa] 1. srpnja 1991. te je u istima sudjelovao do 31. prosinca 1991. Tužitelju nije poznato zašto se ne nalazi na službenom popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite te smatra da se radi o neažurnosti i nepreciznom vođenju evidencije, pri čemu ne posjeduje niti iskaznicu pripadnika Narodne zaštite. Navodi da je kao pripadnik Narodne zaštite bio vojnik odnosno stražar, da je zapovjednik odreda bio JD, da je zaduživao pri dolasku na stražu lovačko naoružanje a kasnije pušku marke PAP, te je držao stražu odnosno čuvao objekte od interesa za mjesnu zajednicu posebno školu i prilaz naselju Suhopolje od mogućeg napada agresora iz okolnih naselja, i to u naoružanim ophodnjama po ulicama i stražama na punktovima svaku večer, prema rasporedu po koji su izrađivali evidentičari. Tužitelj je naveo da na području djelovanja odreda Narodne zaštite Suhopolje nije bilo borbenog djelovanja. Tužitelj je također izjavio da je u spornom razdoblju bio malodoban te nije bio zaposlen i nije bilo zapreka za izvršavanje zadaća u Narodnoj zaštiti.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka FD, na zapisniku Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica od 10. rujna 2024., proizlazi da je isti kao pripadnik Narodne zaštite pri MZ Suhopolje sudjelovao od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991.; da je obavljao dužnost pripadnika vojnika - stražara; da mu je poznato da je tužitelj bio pripadnik navedenih odreda Narodne zaštite u zatraženom razdoblju te da je također obavljao dužnost pripadnika stražara, pri čemu je bio angažiran na osiguranju naselja, držao je stražu, čuvao je stanovništvo i imovinu i vitalne objekte u [adresa]. Svjedoku je poznato da je tužitelj zaduživao neke od pušaka koje su im bile na raspolaganju pri odredu Narodne zaštite, primjerice lovačka puška i puška PAP. Svjedoku je poznato da na području djelovanja odreda narodne zaštite Suhopolje nije bilo borbenog djelovanja.

Iz iskaza saslušanog svjedoka DD, na zapisniku Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica od 10. rujna 2024., proizlazi da je isti kao pripadnik Narodne zaštite pri MZ Suhopolje sudjelovao od 1. srpnja 1991. do 30. listopada 1991., sadržajno proizlazi istovjetno iskazu svjedoka FD. Dakle, već iz vremena (nespornog) sudjelovanja navedenih svjedoka u Naoružanim odredima narodne zaštite pri mjesnoj zajednici [adresa] proizlazi da je jedini svjedok koji bi mogao posvjedočiti o cjelokupno zatraženom razdoblju da je tužitelj sudjelovao kao pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite FD, obzirom da preostali svjedoci nemaju priznato razdoblje u čitavom spornom razdoblju sudjelovanja tužitelja.

Stoga iskaze svjedoka u dijelovima zatraženog sudjelovanja kada isti nisu niti bili pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ Suhopolje, sud nije mogao ocijeniti vjerodostojnim.

14. Iz iskaza oba svjedoka, kao i tužitelja, ne proizlazi postojanje borbenih djelovanja navedenog odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju.

15. Tužitelj niti u zahtjevu ne navodi da je u predmetnom razdoblju sudjelovao u oružanom otporu agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, te navedeno, također, ne proizlazi iz priloženih izjava svjedoka JD, FD i DD.

16. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ Suhopolje, koju činjenicu je moguće osporavati.

17. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: Zakon), propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

18. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

19. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

21. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju kao (mogući) pripadnik Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.

22. Iz ukupnosti izvedenih dokaza ne proizlazi niti da je tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata bio evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe. Stoga tužitelj nije doveo u sumnju činjenicu da se ne nalazi na službenim popisima, jer ne raspolaže nikakvim relevantnim materijalnim dokazima.

23. Iz iskaza svjedoka kao i samog tužitelja konzistentno proizlazi da tužitelj nije u spornom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način propisan člankom 3. stavak 2. Zakona.

24. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

25. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

26. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

27.1. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

27.2. Valja istaknuti i da predmet ovoga spora nije i ocjena zakonitosti rješenja kojima je drugim podnositeljima zahtjeva priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

28. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

29. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. izreci ove presude.

U Osijeku 9. travnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku