Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3229/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja Reitzel (Suisse) S.A., kojeg zastupa Valentina Šokec, odvjetnica u Zagrebu, Prištinska 8a, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Reizl d.o.o., Sesvete, Ivana Lukačića 2a, koje zastupa Roko Perić, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, radi registracije žiga, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384- 04/23-010/1284, URBROJ: 559-03/3-25-010/ICO od 21. srpnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora. III Nalaže se tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

IV Zahtjev za naknadu troškova spora zainteresirane osobe se u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao neutemeljen prigovor tužitelja na objavljenu prijavu za registraciju žiga broj Z20231284A, podnesenu za verbalni žig ''REIZL'', podnositelja zainteresirane osobe, te je usvojena prijava za registraciju navedenog žiga u odnosu na sve proizvode za koje je žig prijavljen.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je prijava podnesena za široko naznačene proizvode iz razreda 30 Nicanske klasifikacije proizvoda i usluga te je podnio prigovor na objavljenu prijavu temeljem svojih ranijih sličnih figurativnih žigova '' ZL' reg br. EUTM (IR) W01023386 i EUTM(IR) W10552233, obrazlažući da je prijava za registraciju žiga ''REIZL'' slična njegovim ranijim žigovima jer su znakovi slični i podnesena je za istovjetne i/ili slične proizvode radi čega postoji vjerojatnost dovođena javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj. Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio stupanj pažnje relevantne javnosti radi čega je pogrešno utvrdio razinu vizualne i auditivne sličnosti te vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, a relevantna javnost predstavljaju potrošači hrane i pića, dakle, široko kućanstvo. Smatra da je razina pozornosti potrošača niža kad se radi o jeftinim artiklima za svakodnevnu uporabu koje potrošači kupuju na dnevnoj bazi. Navodi da tuženik nije uzeo u obzir da potrošači neće detaljno uspoređivat znakove i da, s obzirom na nisku razinu pažnje prosječnog potrošača, čak i nizak stupanj sličnosti između znakova može izazvati zabunu. Smatra da su znakovi vizualno zapanjujuće slični i ne prihvaća obrazloženje tuženika da između znakova postoji tek manja vizualna sličnost. Navodi da je vizualna sličnost između riječi "REITZL" i "REIZL" i da dominantni dijelovi znakova imaju nekoliko zajedničkih slova i sličnu strukturu. Navodi da je više od polovice slova identično i da obje riječi imaju ista tri početna slova i završavaju sa riječi L. "REITZEL" ima slova T i E, no ona su između I i L pa će biti teže vizualno ih uočiti, a naročito pri bržem čitanju. Zaključuje da su ključne vizualne komponente u usporedbi znakova dovoljno slične da mogu izazvati zabunu među potrošačima, naročito u okolnostima smanjene pažnje. Navodi da su znakovi auditivno gotovo identični. Zaključuje kako je, u uvjetima niske razine pažnje, gdje potrošači nerijetko pojednostavnjuju i prilagođavaju izgovor riječi, očekivano da će potrošači riječi „REITZEL“ i „REIZL“ auditivno poistovjećivati. Ističe da bi potrošači mogli biti dovedeni u zabunu, misleći da se radi o povezanim znakovima, odnosno da potiču iz istog izvora odnosno istog proizvođača, te da se, u najmanju ruku, radi o povezanim društvima. Poziva se na smjernice i praksu EUIPO-a prema kojima, ukoliko dva znaka sadrže isto prezime, ali samo jedno od njih sadržava i vlastito ime, u pravilu je uobičajeno da će postojati vjerojatnost zabune jer je moguće da će potrošači pogrešno zaključiti kako proizvodi odnosno usluge u pitanju imaju zajedničko podrijetlo, ističući kako je isto već iznio i u prigovoru, ali je tuženik zanemario. Smatra da bi registracija znaka "REIZL", zbog zbunjujuće sličnosti, mogla naštetiti njegovom brendu i ukupnom poslovanju društva i da bi bilo neprihvatljivo omogućiti tom društvu da se oslanja na tržišni ugled i dugogodišnju tradiciju tužitelja i njegovih ranijih žigova jer bi mu to olakšalo izlazak na tržište. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe da je prosječni potrošač predmetnih proizvoda iz razreda 29 i 30 dobro informiran i da s prosječnom pažnjom i opreznošću pristupa nabavci tih proizvoda utemeljeno na relevantnoj europskoj sudskoj praksi, na koju se poziva. Navodi da su utvrđene i opisane razlike između suprotstavljenih znakova dovoljne za utvrđenje nepostojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu čak onih potrošača čija razina pažnje bi moguće bila niža u odnosu na relevantne proizvode iz razreda 29 i 30 MKPU. Ističe da potrošači žigove na tržištu percipiraju kao neodvojivu cjelinu svih verbalnih i figurativnih elemenata, a upravo se početni dio najprije primijeti i pamti, što je u konkretnom slučaju " HL". Ističe kako je „HUGO“ srednje rasprostranjeno muško ime u Hrvatskoj te smatra da će hrvatski potrošači riječi „ ZL“ izgovarati kako se i piše, prema pravilima hrvatskog jezika. Smatra da veliki dio prosječnih potrošača na hrvatskom tržištu posjeduje barem pasivno znanje njemačkog jezika te razumije osnove gramatike njemačkog jezika pa će stoga, obzirom na postojanje sličnosti samo u dva glasa „R“ i „L“ prilikom izgovora t zbog navedene razlike u ukupnom broju glasova i slogova, postojati iznimno niska razina auditivne sličnost između suprotstavljenih znakova, a čak i za onaj dio hrvatskih potrošača koji ne prepoznaje i razumije njemački jezik, razlike između suprotstavljenih znakova su više nego očite. Prvenstveno zbog dodatne početne riječi od četiri slova „HUGO“ koja svojom pozicijom plijeni pažnju potrošača, te dodatnih različitih slova „T“ i „Z“ u verbalnom elementu „REITZEL“ ranijih žigova. Također, unatoč tome što figurativni elementi nisu posebno upečatljivi i istaknuti, isti su ipak od određenog utjecaja odnosno u određenoj mjeri doprinose sveukupnom dojmu koji suprotstavljeni znakovi ostavljaju na potrošače. Razlikovanju znakova doprinosi i činjenica da ne postoji zajednički koncept koji bi omogućio dovođenje u vezu dva znaka, budući da raniji znakovi predstavljaju strano ime i prezime, dok hrvatski potrošač neće percipirati verbalni element osporavanog znaka kao prezime, već kao riječ bez značenja. Postojeće razlike između suprotstavljenih znakova značajno utječu na doživljaj znakova i prevladavaju istaknute sličnosti koje proizlaze iz usporedbe razlikovnih verbalnih elemenata „REITZEL” i „REIZL” suprotstavljenih znakova, isključujući vjerojatnost zablude kod potrošača, čak uzimajući u obzir i povećani stupanj sličnosti odnosno istovjetnost između suprotstavljenih proizvoda na koje se tužitelj poziva. Ističe kako ti suprotstavljeni verbalni elementi ne predstavljaju isto prezime u smislu prakse na koju se poziva tužitelj, a, uostalom, pojam „REIZL“ osporavanog znaka hrvatski potrošači niti neće doživjeti kao prezime. Stoga je ispravno isključio postojanje bilo kakve vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na sve proizvode obuhvaćene prijavom osporavanog žiga, pa je tako isključena mogućnost, kako direktne zablude, tako i mogućnost povezivanja ranijih žigova s osporavanim znakom na način da javnost pretpostavlja da predmetni proizvodi potječu od istog ili gospodarski povezanog poduzeća. Zbog navedenog, ne postoji opasnost da će potrošači proizvode označene ranijim žigovima i osporavanim znakom povezivati kao proizvode istog izvora odnosno proizvođača ili povezanih poduzeća, kako to neosnovano zaključuje tužitelj. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnom navodi da je tuženik nakon brižljive ocijene svih relevantnih okolnosti donio ispravnu odluku te je argumentirano obrazložio zbog čega javnost, odnosno potrošači nisu bili izloženi dovođenju u zabludu davanjem zaštite navedenom verbalnom žigu, odnosno u čemu se sve očituju brojni značajni razlikovni elementi između verbalnih žigova tužitelja i zainteresirane osobe, a koji osiguravaju da potrošači ne budu u zabludi. Ističe da tužitelj ne iznosi niti jedan konkretan argument da će javnost u Republici Hrvatskoj biti dovedena u zabludu.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu (Narodne novine, broj 14/19) propisano je da se neće registrirati žig za koji je podnesena prijava ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti i sličnosti proizvoda i usluga obuhvaćenim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

9. Iz provedenih dokaza proizlazi da je zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu podnijela zahtjev za registraciju verbalnog žiga ''REIZL''.

10. Tužitelj je podnio prigovor, tvrdeći da je navedena prijava slična njegovim ranijim žigovima '' ZL' te da je prijava podnesena za istovjetne i/ili slične proizvode, radi čega postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu Republici Hrvatskoj, koja uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigovima, a naglašava da potpadaju pod isti razred 30 MKPU.

11. Tuženik je u postupku ocjene sličnosti proizvoda te sličnosti prijavljenog žiga ''REIZL'' i registriranih ranijih žigova tužitelja te vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigovima, ocijenio sličnost proizvoda ranijih žigova tužitelja i prijave zainteresirane osobe potvrdio istovjetnost odnosno sličnost proizvoda iz razreda 30 MKPU.

Što se tiče stupnja pažnje prosječnog potrošača, utvrdio je da ona varira ovisno o kategoriji proizvoda i usluga te je zaključeno, u odnosu na proizvode iz razreda 29 i 30, da je relevantna javnost ,odnosno prosječni potrošač predmetnih proizvoda, dobro informiran i da s prosječnom pažnjom i opreznošću pristupa nabavci tih proizvoda.

Obrazložio je da se prilikom ocjene sličnosti znakova uzima u obzir vizualna, auditivna i konceptualna sličnost znakova, a koja se temelji na ukupnom dojmu koji znakovi ostavljaju, posebno uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne dijelove pa je tako utvrđeno da postoji razlika u figurativnim elementima, prvenstveno u vidu kolorističkih izbora boja, izbora oblika okvira te stiliziranog slova "R" prijavljenog znaka, a i zbog činjenice da slova koja dijele znakovi nisu istovjetno razmještena te da su kod ranijih žigova nadodana još dva slova i ispred riječ ''HUGO'', zbog čega prijavljeni znak i zaštićeni žigovi su vizualno slični, ali samo u manjoj mjeri.

Zaključeno je da će zbog riječi ''HUGO'' hrvatski potrošači percipirati ranije žigove kao njemačkog podrijetla pa će ga izgovarati kao '' HL' dok će prijavljeni znak izgovarati kao ''REIZL'', te zbog navedene razlike u ukupnom broju glasova i slova postoji iznimno niska razina auditivne sličnosti između ranijih žigova i prijavljenog znaka.

Utvrđeno je da konceptualna usporedba nije moguća jer će dio hrvatske javnosti prepoznati strano ime i prezime dok verbalni element "REIZL" kod prijavljenog znaka za hrvatske potrošače nema značenje. Utvrđeno je da su raniji žigovi razlikovni kad se uzme u obzir razlikovnost njegovog verbalnog elementa " ZL". Vjerojatnost dovođenja u zabludu temelji se na ukupnom dojmu koji znakovi ostavljaju, a posebno uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne dijelove.

Tuženik je zaključio kako između ranijih žigova i prijavljenog znaka ne postoji sličnost u dovoljnom mjeri za postojanje vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu. Naime, između zaštićenih žigova i prijavljenog znaka utvrđena je vizualna sličnost u manjoj mjeri te iznimno niska razina auditivne sličnosti dok konceptualna usporedba nije moguća, a nedvojbeno da verbalni elementi "HUGO REIZEL" kod ranijih žigova i "REIZL" kod prijavljenog znaka, u odnosu na relevantne proizvode, predstavljaju razlikovne elemente tih znakova koji imaju odlučan utjecaj na ocjenu njihove sličnosti. Naime, potrošači žigove na tržištu percipiraju kao cjelinu. Opći dojam koji zaštićeni žigovi i prijavljeni znak ostavljaju na percepciju relevantne javnosti nije dovoljno sličan da bi se utvrdila postojanje vjerojatnost i dovođenje u zabludu kod te javnosti. Stoga je isključena vjerojatnost dovođenje javnosti u zabludu u odnosu na sve proizvode obuhvaćene prijavom osporavanog žiga za koji je utvrđeno da su istovjetni/slični proizvodima ranijih žigova na kojima se temelji prigovor.

12. Sud nalazi da je osporavano rješenje iscrpno i pravilno obrazloženo te da su uzeti u obzir svi navodi tužitelja izneseni tijekom postupka i ocijenjeni su svi dokazi. Također, u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno je činjenično stanje i pravni propisi, a isto tako dani su i razlozi koji su bili odlučni za utvrđivanje činjenica u konkretnom slučaju, što sud prihvaća i nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Na prigovore koje je tužitelj iznosio tijekom postupka tuženik je odgovorio u obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru na tužbu, a što ovaj sud u cijelosti prihvaća.

13. Stoga sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora, te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Radi navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

14. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

15. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27.1. i 27.2. te 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25) te je sud zainteresiranoj osobi priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i pristup na ročište, za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura. Sud zainteresiranoj osobi nije priznao trošak (točka IV izreke) sastava podneska od 24. rujna 2025., jer je u istom zainteresirana osoba iskazala interes za sudjelovanjem u predmetnom sporu, slijedom čega ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje spora, jer je sudu dužan u spor uključiti zainteresiranu osobu. Slijedom navedenog, ovaj podnesak ne predstavlja opravdan izdatak za vođenje spora.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis