REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3409/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Ivanović, odvjetnik u Zagrebu, Selska 46, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi statusa HRVI iz Domovinskog rata, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/23-01/1020, URBROJ: 522-4/1- 1-2-23-6 od 12. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/23-01/1020, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-6 od 12. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Varaždinske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, civilno društvo i hrvatske branitelje Varaždin KLASA: UP/I-562-01/22-02/94 URBROJ: 2186-07/4-23- 12 od 25. siječnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma po osnovi ranjavanja, za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psihičke bolesti PTSP te na snazi ostaje rješenje od 15. studenoga 1996.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako prvostupanjsko tijelo i tuženik smatraju da bolest PTSP i oštećenje na osnovu multiple eksplozivne ozljede vrata i femoralnih regija iznosi manje od 20%. Napominje se da je tužitelju utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti. No ne daju niti jedno valjano obrazloženje zašto smatraju da isto nije u uzročno posljedičnoj vezi. Propuštaju također utvrditi da je tužitelj bio u borbenom sektoru i to na prvoj crti bojišnice na Pakračkom ratištu 1991. godine , gdje je ranjen. Uvjeti u kojima su hrvatski branitelji bili na ratištima i općenito u borbenom sektoru su takvi da je čak izvjesno da su prouzročili posljedice na zdravstveno stanje tužitelja , a koje se kasnije intenziviralo na gore. Također tužitelja začuđuje izostanak obrazloženja kako dijagnosticirani PTSP nije u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH. Ističe nadalje kako boluje od PTSP-a, a stres je jedan od vodećih uzročnika depresije i psihičkih oštećenja. Slijedom navedenog, tužitelju uistinu nije jasno kako i zašto prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključuju da bolesti tužitelja i potpuni gubitak radne sposobnosti nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem o obrani suvereniteta RH. Dodaje kako tuženik ne daje nikakvo obrazloženje za utvrđenje da je tjelesno oštećenje za bolest PTSP manje od 20% i nije navedeno koliko je to oštećenje. Tužitelju posebice nije jasno kako je oštećenje izračunato za manje od 20%, a kada je vještačenjem od 07.06.2023. utvrđeno oštećenje organizma od 20%, a ne manje od 20%. U svakom slučaju prigovora i nalazu vještaka po kojem je oštećenje samo 20%, jer je ono u stvarnosti više. Predlaže saslušati tužitelja, provesti medicinsko vještačenje i izvršiti uvid u isprave priložene spisu. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje te da svojom presudom riješi predmetnu upravnu stvar, podredno vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u postupku povodom žalbe pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: 562-02/23-01/1020, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-5 od 7. lipnja 2023. (u daljnjem tekstu: Vijeće). U istom se navodi kako je uvidom u medicinsku dokumentaciju i ratni put te na temelju pregleda branitelja, Vijeće utvrdilo kako tužitelj boluje od odgođene forme PTSP-a koji se cijeni s manje od 20% sukladno T 238a) Liste I što je tiskana uz Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 118/21, dalje Pravilnik).

3.1. Tuženik napominje kako je pogrešan navod opunomoćitelja tuž itelja o neutvrđivanju uzročno-posljedične veze bolesti tužitelja i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, budući da je jasno utvrđena uzročno-posljedična veza bolesti PTSP-a i sudjelovanja tužitelja u obrani Republike Hrvatske, ali stupanj oštećenja organizma iznosi mane od 20%. Dodaje kako je činjenica da je tužitelju utvrđen gubitak radne sposobnosti bez utjecaja na postupak utvrđivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, budući da se u postupku za utvrđivanje gubitka radne sposobnosti vještači i pravo priznaje prema drukčijim pravilima, načinima vještačenja i cijeni se prema drugoj listi oštećenja, za razliku od liste oštećenja koja se primjenjuje kod ocjenjivanja uzročno-posljedične veze sudjelovanja u Domovinskom ratu i oštećenja organizma u postupku utvrđivanja statusa HRVI-a iz Domovinskog rata.

3.2. Tuženik smatra da podaci spisa predmeta ne zahtijevaju izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnim sudskim vještacima na okolnost postotka oštećenja organizma, budući da tužitelj svojim (nepotkrijepljenim) navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. Tuženik se izričito protivi zahtjevu tužitelja za sporom pune jurisdikcije, posebno iz razloga što se ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se nalaz i mišljenje Vijeća ne bi trebalo smatrati stručnim i objektivnim, odnosno nema činjenice koja bi upućivala na okolnost koja bi ukazivala na nezakonitost osporavanog rješenja tuženika. S obzirom na navedeno, tuženik ističe kako nema potrebe da se predmetni spor pretvara u spor pune jurisdikcije u kojemu sam sud rješava upravnu stvar. Tuženik dodaje da se ovdje radi o stručno- medicinskom znanju te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, smatra da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja u kojem su sadržane konstatacije iz medicinske dokumentacije, uzeta je i pregledana medicinska dokumentacija spisa, ratni put tužitelja i cjelokupna dokumentacija upravnog postupka, a tužitelj je i osobno pregledan, slijedom čega navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje te je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Imajući na umu navedeno te uzimajući u obzir činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Tuženik stoga smatra kako je rješenje tuženika od 12. lipnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatru prof. prim. dr. sc. Ninoslavu Mimici.

6. U odnosu na navode tužbe prema kojima:

- „prvostupanjsko tijelo i tuženik smatraju da bolest PTSP i oštećenje na osnovu multiple eksplozivne ozljede vrata i femoralnih regija iznosi manje od 20%“,

- „propuštaju također utvrditi da je tužitelj bio u borbenom sektoru i to na prvoj crti bojišnice na Pakračkom ratištu 1991. godine, gdje je ranjen“,

- „tužitelja začuđuje izostanak obrazloženja kako dijagnosticirani PTSP nije u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH“ te

- „tužitelju posebice nije jasno kako je oštećenje izračunato za manje od 20%, a kada je vještačenjem od 07.06.2023. utvrđeno oštećenje organizma od 20%, a ne manje od 20%“,

sud je uvidom u spis nedvojbeno utvrdio:

- da je tužitelju rješenjem od 15. studenoga 1996. utvrđen status HRVI stalno temeljem oštećenja organizma od 20% po osnovi ranjavanja (multiple eksplozivne ozljede vrata i femoralnih regija obostrano),

- da je tužitelj zahtjevom od 14. studenoga 2022. tražio priznavanje statusa HRVI po osnovi bolesti psihe PTSP,

- da je u prvostupanjskom postupku nalazom i mišljenjem od 17. siječnja 2023. utvrđeno: da je tužitelju prethodno utvrđeno oštećenje organizma od 20% stalno temeljem ranjavanja (multiple eksplozivne ozljede vrata i femoralnih regija obostrano); da je bio hrvatski branitelj od 1. do 23. studenoga 1991., ukupno 23 dana, sve u borbenom sektoru; da se prvi put javio psihijatru 2020. godine; da su postavljene dijagnoze PTSP-a, organskog psihosindroma i depresivnog poremećaja; da je PTSP uzročno-posljedično vezan uz sudjelovanje u Domovinskom ratu, ali je lakog stupnja i oštećenje organizma po toj osnovi iznosi manje od 20%, dok ukupno oštećenje organizma i dalje iznosi 20% (po osnovi ranjavanja);

- da je u drugostupanjskom postupku nalazom i mišljenjem od 7. lipnja 2023. utvrđeno da se tužitelj psihijatrijski počinje liječiti 2020. godine, uz dijagnoze depresije i psihoorganskog oštećenja. Godine 2022. nalazom psihotesta nalaze se i simptomi PTSP-a. U kliničkoj slici dominiraju simptomi depresije psihoorganskog podrijetla, dok je PTSP lakšeg intenziteta. Žalbeno vijeće je mišljenja da stranka boluje od odgođene forme PTSP-a lakšeg stupnja, kojeg sukladno točki 238a) cijeni s manje od dvadeset posto, stalno. Ukupno oštećenje organizma iznosi 20% stalno.

6.1. Dakle, svi prethodno navedeni prigovori nisu osnovani te ukazuju da je tužba sastavljena bez upoznavanja sa stanjem spisa predmeta, jer je tužitelju utvrđeno oštećenje organizma od 20% temeljem ranjavanja i po toj osnovi priznat status HRVI za stalno, dok oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP jest uzročno-posljedično vezano uz Domovinski rat, ali iznosi manje od 20%, zbog čega po toj osnovi tužitelju nije priznat status HRVI. Nije osnovan ni prigovor kako tuženik ne daje nikakvo obrazloženje za utvrđenje da je oštećenje za bolest PTSP manje od 20%, jer je žalbeno liječničko vijeće obrazložilo svoj nalaz i mišljenje od 7. lipnja 2023. kao što je prethodno citirano. Nadalje, nakon ocjene da oštećenje organizma zbog PTSP-a iznosi manje od 20%, liječničko vijeće ne mora navesti koliko je to oštećenje, kako to tužitelj tvrdi, s obzirom da je prema čl. 12. st. 1. t. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19, 84/21, dalje Zakon) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Prigovor tužitelja da mu uistinu nije jasno kako i zašto prvostupanjsko tijelo i tuženik zaključuju da bolesti tužitelja i potpuni gubitak radne sposobnosti nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem o obrani suvereniteta RH, je potpuno promašen budući da je za bolest PTSP utvrđena uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH, dok gubitak radne sposobnosti nije predmet ovog postupka niti je od utjecaja na ocjenu oštećenja organizma C iz Domovinskog rata.

7. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi 11. ožujka 2025. naveo da je medicinsko vještačenje predloženo u tužbi potrebno provesti na okolnost visine odnosno postotka oštećenja organizma po osnovi psihičke bolesti PTSP.

7.1. Sud je u smislu članka 49. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, unatoč protivljenju tuženika, budući da sud smatra kako je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku koje se odnosi na medicinske činjenice, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka odgovarajuće specijalnosti. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih i među strankama spornih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

7.2. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ninoslava Mimice, specijaliste psihijatra od 20. srpnja 2025. je zaključno navedeno: „Nakon što sam proučio kompletan sudski spis i u njemu svu medicinsku dokumentaciju, poglavito onu psihijatrijsku, te nakon što sam 15.07.2025. godine osobno pregledao tužitelja razvidno je slijedeće: Tužitelj CM, r. **.**.1960. godine, sudionik je Domovinskog rata, ima 23 dana borbenog sektora, od 01. -23.11.1991. godine. Ranjen je na pakračkom ratištu 15.11.1991. godine uslijed eksplozije protupješadijske mine. Nastale su povrede vrata, desne natkoljenice i potkoljenice. Na prvi pregled kod psihijatra otišao je 28 godina nakon ranjavanja, 28 .10.2019. godine, po preporuci neurologa i tada je postavljena dijagnoza depresije (F32). Potom tijekom 2020. i 2021. godine liječen je ambulantno kod psihijatra u 4 navrata, a kao dijagnoza postavljena je i F06 (Drugi mentalni poremećaji uzrokovani oštećenjem i disfunkcijom mozga te tjelesnom bolešću). Tijekom 2022. godine liječen ambulantno u dva navrata kod psihijatra. Dana 19.09.2022. godine učinjeno psihologijsko testiranje koje je ukazalo na psihoorgansko oštećenje, te na ratni PTSP i depresivni poremećaj visokog intenziteta. Tek u nalazu psihijatra od 21.10.2022. godine postavlja se (kao treća), a ne vodeća dijagnoza PTSP-a. Tijekom 2023. godine također dva puta pregledan kod psihijatra, tijekom 2024. godine niti jednom, a tijekom 2025. jednom. Nikada nije liječen u psihijatrijskoj Dnevnoj bolnici niti je bio hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu. Zaključno, na temelju analize cjelokupne medicinske dokumentacije i ratnog puta te osobnog pregleda tužitelja, na temelju njegovog cjelokupnog funkcioniranja i liječenja, utvrdio sam da je postotak oštećenja organizma temeljem bolesti PTSP u tužitelja lakog stupnja, T238a iz Liste postotka oštećenja organizma (Lista I), trajno, te da oštećenje organizma iznosi manje od 20%.“

8. Tužitelj se očitovao podneskom od 5. rujna 2025. navodeći da osporava nalaz i mišljenje jer su činjenično i pravno manjkavi te nisu u skladu s utvrđenim medicinskim činjenicama niti s ranijom dokumentacijom i utvrđenjima drugih tijela. Vještak je u svom mišljenju zaključio da se kod tužitelja radi o posttraumatskom stresnom poremećaju lakog stupnja s manje od 20% oštećenja organizma, no takav zaključak ne odgovara stvarnom zdravstvenom stanju tužitelja. Naime, tužitelj je već ranije proglašen potpuno nesposobnim za rad, što je u izravnoj suprotnosti s ocjenom da se radi o tek manjem, ispod 20% oštećenju. Kako je moguće da je netko radno nesposoban, a utvrđeno mu je tek 20% oštećenja organizma? U nalazu se također nepotpuno i površno analizira uzročno-posljedična veza između ratnih trauma i sadašnjih psihičkih smetnji, iako je nesporno da je tužitelj ranjen na prvoj crti bojišta u Pakracu 15.11.1991. godine, pri čemu je zadobio višestruke tjelesne ozljede s trajnim posljedicama. Te su traume neodvojive od kasnijeg razvoja psihičkih poremećaja, a uzročno-posljedična veza jasno proizlazi i iz drugih medicinskih nalaza. Sam vještak navodi da je kod tužitelja prisutan kronificirani PTSP sa značajnim smetnjama u svakodnevnom funkcioniranju, uključujući probleme sa spavanjem, razdražljivost. Unatoč tome zaključuje da se radi o tek „lakom“ obliku bolesti, što predstavlja očitu kontradikciju i neusklađeno je s medicinskom praksom i Listom postotaka tjelesnog oštećenja.

9. Tuženik se očitovao podneskom od 8. rujna 2025. da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Na raspravi 10. ožujka 2026. saslušan je vještak prof. prim. dr. sc. Ninoslav Mimica, koji je u odnosu na prigovore tužitelja iskazao da se radna nesposobnost određuje potpuno drugačije nego što se određuje oštećenje organizma vezano za posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu, pri čemu usputno napominje da prema važećim tablicama odnosno Listi oštećenja organizma vezano za PTSP oštećenje može biti maksimalno 40%. Stoga bez obzira što se u ovom slučaju radi o kronificiranom PTSP-u, iz sve dokumentacije, a poglavito medicinske, koja se nalazi u spisu, razvidno je da je PTSP u tužitelja lakog stupnja, a što je vidljivo kroz modalitete liječenja te kroz sveukupno funkcioniranje tužitelja nakon predmetnog ranjavanja 1991. godine.

10.1. Na pitanje opunomoćenika tužitelja da li je moguće da se utvrđeni postotak oštećenja organizma poveća uslijed eventualnog pogoršanja zdravstvenog stanja, vještak odgovara da je to teoretski moguće i u praksi se povremeno i događa da s vremenom dolazi do pogoršanja osnovne bolesti.

10.2. Na pitanje opunomoćenika tužitelja zašto je kronificirani PTSP ocijenjen kao lakše oštećenje organizma s manje od 20%, vještak odgovara da su svi sadašnji PTSP-ovi vezani za Domovinski rat kronificirani. Naime, PTSP može biti akutan ili kronificiran. Akutan znači neposredno nakon traumatskog događaja još neko kraće vrijeme, a ako se simptomi javljaju i nakon nekog dužeg vremena, onda govorimo o kronificiranom stanju, koje onda može biti blago, srednje ili teško.

10.3. Nakon saslušanja vještaka opunomoćenik tužitelja je ostao kod dokaznog prijedloga iz tužbe za saslušanjem tužitelja, koji je sud odbio kao nesvrsishodan, jer se sporne medicinske činjenice utvrđuju medicinskim vještačenjem koje je provedeno.

11. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i činjenice koje je sam utvrdio, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, budući da je za utvrđivanje statusa HRVI po osnovi bolesti PTSP potrebno u dokaznom postupku utvrditi postojanje oštećenja organizma po toj osnovi od najmanje 20%, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, prema svim vještačenjima provedenim u upravnom postupku i upravnom sporu proizlazi suglasan zaključak vještaka da kod tužitelja postoji oštećenje organizma zbog bolesti PTSP koje je neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali isto iznosi manje od 20%. Stoga nije ispunjen uvjet iz članka 12. stavka 1. točke c) Zakona za utvrđivanje statusa HRVI po osnovi bolesti PTSP.

12. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marin Ivanović, Selska 46, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1 , [adresa] Zagreb

3. U spis