REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-880/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Vučetić, odvjetnik u Varaždinu, Stanka Vraza 15, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe WE-KR d.o.o., OIB: 91604463925, Lepoglava, Donja Višnjica, Donja Višnjica 28, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/22-01/776, URBROJ: 338- 01-06-05-23-02 od 2. veljače 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin KLASA: UP/I-502- 03/22-02/111, URBROJ: 338-05-02-22-10 od 26. rujna 2022. te za vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/22-01/776, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 2. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin KLASA: UP/I-502-03/22- 02/111, URBROJ: 338-05-02-22-10 od 26. rujna 2022. kojim mu ozljeda od 18. siječnja 2022. prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S68.2 nije priznata ozljedom na radu te mu u svezi te ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija u cijelosti osporena rješenja kao nezakonita s obzirom da tuženik prilikom donošenja istih nije primijenio mjerodavne odredbe važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navodi da se pobijano prvostupanjsko kao i drugostupanjsko rješenje temelji na pogrešnoj primjeni članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Dodaje da se odluka zasniva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju pošto iz nespornih činjenica utvrđenih u predmetu proizlazi da do povrede nije došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja radnika na radnom mjestu nego krivnjom poslodavca koji je radnika uputio na rad na stroju za koji isti nije bio osposobljen. Iznosi da su tijekom prvog te ponovljenog upravnog postupka nesporno utvrđene slijedeće činjenice: da je radnik zaposlen za poslove bravara – zavarivača, da su poslovi radnog mjesta BRAVAR – ZAVARIVAČ za stroj na koji je radnik bio raspoređen – definirani kao poslovi s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima članka 3. točke 1., 2., 5., 16., 17., 18. (19. i 23.) i analizi mjesta u procjeni rizika, da radnik nije ispunjavao uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, jer nije završio stručno obrazovanje i osposobljavanje za zvanje autolimar i nije završio srednjoškolsko obrazovanje, da je radnik na predmetnom stroju radio po nalogu poslodavca te da je na rad na istom stroju raspoređen proizvodnim nalogom broj: 21545 koji je radniku predao poslovođa ĐV. Nastavlja da je sukladno navedenom jasno da do povrede na radu nije došlo njegovim skrivljenim ponašanjem, već krivnjom poslodavca, s obzirom da on nije samovoljno pristupio radu na stroju već je radio po nalogu poslodavca, iako je istom poslodavcu bilo poznato da on nije završio školovanje za zanimanje bravar te nije mogao biti osposobljen za rad na stroju na koji je uputom poslovođe poslodavca raspoređen. Smatra da se prema tome na ovaj slučaj ne mogu primijeniti odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Opisuje da se taj članak ne primjenjuje na slučajeve kada radnik radi po nalogu i uputi poslodavca, nego za slučajeve kada radnik postupa suprotno nalogu poslodavca, odnosno postupa skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno, pri čemu se podrazumijeva da je radnik za takav rad bio osposobljen, što ovdje nikako nije slučaj, jer se ovdje konkretno radi o radniku kojeg poslodavac nije obučio za rad na stroju na kojeg ga je rasporedio pošto isti nema stručnu kvalifikaciju za radno mjesto bravara. Ističe da prvostupanjski i drugostupanjski upravni organ u pobijanim rješenjima opetovano bez dokaza te suprotno utvrđenom činjeničnom stanju tvrdi da je on bio osposobljen za siguran rad na predmetnom stroju te da zbog toga postoji njegova odgovornost za štetni događaj i nastupanje povrede, a da nema odgovornosti poslodavca. Navodi da poslodavac tvrdi da je on bio osposobljen za siguran rad na stroju te da se prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru (str. 8.) poziva na zapisnik br. 15/39-12 Z-OS o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 9. srpnja 2012. Naglašava da je nasuprot toga notorna činjenica da on nije bio osposobljen za siguran rad na predmetnom stroju, a što je vidljivo i jasno iz slijedećih nesporno utvrđenih činjenica navedenih u zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite na radu, KLASA: UP/I-116-04/22-07/21, URBROJ: 443-02-04-09/-22-3 od 3. veljače 2022. u kojem stoji da: "Podnositelj žalbe nije bravar niti je završio školovanje za zanimanje bravar." Napominje da se kvalifikacija za obavljanje zanimanja bravar postiže na temelju srednjoškolskog školovanja koje traje tri godine te položenog završnog ispita. Obrazlaže da on nije završio srednjoškolsko obrazovanje niti je položio završni ispit za zanimanje bravar. Objašnjava da je zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđeno da je on završio samo jedan razred srednje škole i to smjer autolimar. Zaključuje da on nije bravar te da nije smio biti raspoređen na poslove bravara niti je mogao biti osposobljen za sigurno obavljanje poslova bravara. Smatra da tvrditi da je netko tko nema diplomu bravara osposobljen za sigurno obavljanje poslova bravara isto kao tvrditi da je netko tko nema vozačku dozvolu osposobljen za sigurnu vožnju i posao vozača. Navodi da je osposobljavanje nekoga za sigurno obavljanje zanimanja za koje nije kvalificiran besmisleno i protuzakonito te da je potpuno jasno da on koji nije završio školovanje za bravara ne može biti i nije bio "osposobljen" za sigurno obavljanje radnih zadataka bravar. Konstatira da je upravo zbog toga što on nije bio osposobljen za rad na predmetnom stroju poslodavcu WE-KR d.o.o. rješenjem sadržanim u zapisniku o inspekcijskom nadzoru naređeno da njega odmah udalji s mjesta rada na kojem je došlo do povrede. Ističe da se isto tako prema članku 4. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, poslovi s posebnim uvjetima rada, u kakve poslove spada posao na predmetnom stroju, mogu obavljati tek nakon što se utvrdi sposobnost radnika u pogledu zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti prije njegovog rasporeda na takve poslove, s time da se navedena sposobnost radnika provjerava u rokovima predviđenim istim pravilnikom. Naglašava da u konkretnom slučaju sposobnost radnika za rad na konkretnom predmetnom stroju kao poslu s posebnim uvjetima rada uopće nije utvrđena. Iznosi da Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada predviđa i provođenje obavezne provjere zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada i to u strogo određenim rokovima. Nastavlja da ti rokovi ni za jedan od poslova s posebnim uvjetima rada ne mogu biti duži od 48 mjeseci. Napominje da poslodavac tvrdi da je bio osposobljen za siguran rad na stroju pri čemu se, prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru (str. 8.) poziva na zapisnik br. 15/39-12 Z-OS o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 9. srpnja 2012. Konstatira da se radi, dakle, o ocjeni osposobljenosti koja je napravljena 9 godina prije štetnog događaja. Pojašnjava da bi prema tome takva ocjena osposobljenosti za rad na poslu s posebnim uvjetima rada čak i kada bi bila valjana - što ona nikako nije jer se ne može za zanimanje bravara i to za poslove s posebnim uvjetima rada "osposobiti" nekoga tko nije bravar – ne bi bila važeća jer u zakonom propisanom roku nije izvršena obavezna provjera psihičkih i zdravstvenih sposobnosti radnika za rad na poslu s posebnim uvjetima rada. Objašnjava da je potvrda o osposobljenosti za rad na koju se u obrazloženju pobijane odluke poziva nevažeća za konkretno radno mjesto i konkretni stroj na kojem je došlo do povrede. Ističe da je prema članku 27. Zakona o zaštiti na radu poslodavac obavezan na temelju procjene rizika osposobiti radnika za rad na siguran način u slijedećim slučajevima i to: prije početka rada, kod promjena u radnom postupku, kod uvođenja nove radne opreme ili njezine promjene, kod uvođenja nove tehnologije te kod upućivanja radnika na novi posao, odnosno na novo mjesto rada. Smatra da je u konkretnom slučaju iz očitovanja ĐV poslovođe i neposrednog rukovoditelja radnika vidljivo da je on tek u posljednjih 1 godinu i 6 mjeseci upućen na rad na stroj na kojem je došlo do povrede. Dodaje da s obzirom da se radi novom mjestu rada, novoj tehnologiji rada te novom stroju i radnom postupku, a tim više što se radi i o poslovima s posebnim uvjetima rada – poslodavac je na temelju članka 27. Zakona o zaštiti na radu bio dužan osposobiti radnika za rad na tom konkretnom stroju i to prije nego je počeo s radom na tom stroju, a što je nesumnjivo propustio učiniti. Zaključuje da prema tome potvrda

- zapisnik o osposobljenosti za rad na siguran način koji datira iz 2012., koji je učinjen devet godina prije prelaska radnika na novo radno mjesto i konkretan stroj, nije važeća i ne može se odnositi na konkretno radno mjesto i stroj na kojem je došlo do povrede. Objašnjava da se isto tako prema članku 4. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada poslovi s posebnim uvjetima rada, u kakve poslove spada posao na predmetnom stroju, mogu obavljati tek nakon što se sposobnost radnika u pogledu zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti utvrdi prije njegovog rasporeda na takve poslove, s time da se gore navedena sposobnost radnika provjerava u rokovima predviđenim istim Pravilnikom. Mišljenja je da u konkretnom slučaju sposobnost radnika za rad na predmetnom stroju kao poslu s posebnim uvjetima rada uopće nije utvrđena. Zaključno naglašava da je u postupku kao nesporno utvrđeno da je on obavljao radni zadatak po nalogu nadređenog mu radnika, a ne samoinicijativno te da za taj radni zadatak nije bio stručno osposobljen za rad na predmetnom stroju, odnosno nije završio školovanje za zanimanje bravar, nije bio osposobljen za siguran rad na stroju na kojem je došlo do ozljede, što je sve poslodavcu (koji je objektivno i odgovoran za ovakav ishod) bilo poznato, odnosno, moralo biti poznato. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje, vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je iz pribavljene dokumentacije u spisu vidljivo da je tužitelj zasnovao radni odnos radi obavljanja poslova bravara — zavarivača te da je prema ugovoru o radu raspoređen na poslove bravara — zavarivača, a da poslovi tog radnog mjesta bravar-zavarivač su definirani kao poslovi s posebnim uvjetima rada, zbog čega je bilo potrebno nesporno utvrditi je li procjena rizika za radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen predviđen rad i na stroju na kojem se tužitelj ozlijedio, dakle okolnosti vezane uz osposobljenost za rad tužitelja na stroju te je zatraženo pribavljanje u spis izvadka iz procjene rizika, zapisnika o ocjeni osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način za poslove bravar zavarivač i uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja. Iznosi da je rješavajući u ponovnom postupku pribavljen zapisnik br. 15/39-12 Z-OS o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način dovršen 9. srpnja 2012. za tužitelja (raspoređenog na poslove bravar, zavarivač kod imenovanog poslodavca) o osposobljavanju imenovanog za poslove bravar, zavarivač, a koje je provedeno u razdoblju od 27. lipnja 2012. do 9. srpnja 2012., pribavljena je potvrda o osposobljenosti za rad na siguran način izdana 9. srpnja 2012. za tužitelja, a za radno mjesto-poslove bravar, zavarivač te uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdano od strane Specijalističke ordinacije med. rada Dragutina Rogine, dr. med. spec. med. rada, 12. svibnja 2021. kojim je utvrđena zdravstvena sposobnost tužitelja, ali uz ograničenje za dizanje tereta iznad 15 kg. Ističe da se žalbeni navodi odnose na isticanje činjenice da se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada, da tužitelj nije ispunjavao uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada jer nije završio stručno obrazovanje i osposobljavanje za zvanje autolimar kao i da nije završio srednjoškolsko obrazovanje, a da je na predmetnom stroju radio po nalogu poslodavca, međutim, da po provedbi dodatnog dokaznog postupka i pribavljanja dodatne dokumentacije vezane za radno mjesto tužitelja utvrđeno je da isto nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u konkretnoj upravnoj stvari, budući da nesporno proizlazi da je tužitelj, koji je bio raspoređen za obavljanje poslova bravar, zavarivač kod imenovanog poslodavca, bio osposobljen za obavljanje poslova bravara što je vidljivo iz podataka zapisnika br. 15/39-12Z-OS o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način dovršenog 9. srpnja 2012. za tužitelja (raspoređenog na poslove bravar, zavarivač kod imenovanog poslodavca), a u svezi istog izdana je i potvrda o osposobljenosti za rad na siguran način za tužitelja 9. srpnja 2012. i to za radno mjesto-poslove bravar, zavarivač. Zaključuje da stoga, unatoč navodima tužitelja da se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada, da nije bio osposobljen za rad na siguran način na predmetnom stroju za savijanje limova jer nije završio stručno obrazovanje i osposobljavanje za zvanje autolimar i nije završio srednjoškolsko obrazovanje, a radio je po nalogu poslodavca, ostaje nepobitno da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravara-zavarivača (koji poslovi obuhvaćaju izrađivanje dijelova metalnih konstrukcija, obrada limova, metalnih profila i cijevi odnosno ručno i strojno rezanje metal, uz korištenje ručne električne bušilice, stupne električne bušilice, stroja za rezanje čeličnih profila, stroja za savijanje limova i aparate za zavarivanje i točkasto zavarivanje, ovisno o materijalu koji se obraduje te izvođenje raznih montažnih radova, a po potrebi upotrebljava strojeve s povećanim opasnošću, viličar, platformu ili dizalicu), dakle za rad na siguran način na predmetnom stroju, o čemu je u spis pribavljena ranije relevantna navedena dokumentacija, a na kojem stroju je tužitelj radio unatrag godinu i 6 mjeseci te je bio obučen za rad na predmetnom stroju kako je istaknuto i u pribavljenoj izjavi neposrednog rukovoditelja tužitelja. Dodaje kako je uz navedeno, u ponovnom postupku bilo potrebno nesporno utvrditi na koji način je točno došlo do predmetne ozljede tužitelja uz razjašnjavanje sporne činjenice pokretanja stroja od strane tužitelja prilikom čišćenja. Napominje da je poslodavac u pribavljenom očitovanju istaknuo da je tužitelj, koji je prošao osposobljavanje za rad na siguran način i na strojevima za savijanje limova, da je stroj za savijanje u pokretu onda kada radnik koji radi na stroju drži tipku za pokretanje na komandnoj ploči, a ako se tipka za rad pusti, stroj automatski staje, a samo čišćenje valjaka na navedenom stroju mora se obaviti na način da se valjci razmaknu, da je stroj isključen i da se tek onda pristupi čišćenju valjaka i da, s obzirom na opisani nastanak ozljede od strane tužitelja prema kojemu je do ozljede došlo na način da je uzeo krpu sa desnom rukom na komandnoj ploči držao tipku koja okreće valjke, a sa lijevom držao krpu i počeo brisati valjke, stroj nikako nije mogao biti uključen prije. Konstatira da je slijedom danog obrazloženja poslodavca nesporno da postoji obveza isključenja stroja (koji stroj za savijanje je u pokretu onda kada radnik koji radi na stroju drži tipku za pokretanje na komandnoj ploči, a ako se tipka za rad pusti, stroj automatski staje), a samo čišćenje valjaka na navedenom stroju mora se obaviti na način da se valjci razmaknu i da je stroj isključen te se tek onda pristupa čišćenju valjaka, a koje postupanje je izostalo od strane tužitelja u predmetnom slučaju zbog čega je prvostupanjsko tijelo Zavoda pravilno zaključilo da je do predmetne ozljede tužitelja došlo zbog nepravilnog korištenja sredstva rada, odnosno nepridržavanja pravila zaštite na radu i uputa za rad. Opisuje da tužitelj, prilikom čišćenja valjaka na stroju za savijanje limova, koji je bio u radu, nije prethodno obavio obveznu radnju isključenja stroja te je na taj način takvim svojim postupanjem, dakle svojim skrivljenim (nesavjesnim) ponašanjem, a postupajući protivno uputama istaknutim na stroju pridonio nastanku ozljede, uzimajući pri tom u obzir i ranije citiranu odredbu članka 68. Zakona o zaštiti na radu, stoga nedvojbeno, a neovisno o tome jesu li s medicinskom aspekta ispunjeni uvjeti za priznavanjem nastale ozljede tužitelju, s pravnog gledišta nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem traženog prava tužitelju koji, s obzirom na opisane okolnosti slučaja, podliježe primjeni odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona prema kojoj odredbi se ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu. Nadalje, slijedom iznijetog, utvrđeno je da žalbeni navodi na koje se poziva tužitelj nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje, s obzirom na nepobitnu činjenicu da tužitelj prije čišćenja stroja nije izvršio obvezu isključenja stroja čime je posljedično pridonio nastanku ozljede te stoga ne postoji pravna osnova za priznavanjem traženog prava žalitelju. Dodaje da s tim u svezi, postoje i pravna shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izložena u odluci tog Suda poslovni broj: Usž-1394/21-2 od 6. srpnja 2021. u kojoj je navedeno da je tužitelj prije nego što je započeo otklanjati nečistoće na površini senzora stroja trebao isključiti stroj odnosno njegove funkcioniranje, a ne čineći to, postupio je protivno pravilima zaštite na radu dakle nesavjesno stoga se ozljeda koja je nastala zbog takvog ponašanja tužitelja ne smatra ozljedom na radu u smislu članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona. Obrazlaže da s obzirom na sve navedeno otklanja sve prigovore tužitelja, odnosno razloge na koje se poziva tužitelj ističući činjenicu da je po provedenom postupku sukladno Zakonu o općem upravnom postupku činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno te da je pravilnom primjenom relevantnih propisa nesporno utvrđeno da ne postoji pravna osnova za priznavanjem tužitelju predmetnog prava. Napominje da polazeći od nesporne i ključne činjenice da se čišćenje stroja, na kojem je tužitelj radio (kako navodi i sam tužitelj, u posljednjih godinu i 6 mjeseci upućen je na rad na stroju), mora obaviti na način da je stroj isključen i da se tek onda pristupa čišćenju, a koje postupanje je izostalo od strane tužitelja, već upravo suprotno za vrijeme dok je stroj radio, tužitelj je pristupio čišćenju istog, tužitelj nedvojbeno podliježe primjeni odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a postupajući protivno uputama istaknutim na stroju pridonio je nastanku ozljede, pri čemu je potrebno uzeti u obzir i ranije citiranu odredbu članka 68. Zakona o zaštiti na radu, prema kojoj je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom i svakako pri tom voditi računa o svojoj sigurnosti ali isto tako i sigurnosti ostalih radnika. Smatra da u kontekstu iznijetog, svakako naglašava da okolnosti na koje se poziva tužitelj nisu od utjecaja te se istima u potpunosti želi zanemariti i otkloniti odgovornost tužitelja iako govori o situaciji čišćenja stroja od strane tužitelja i to za vrijeme dok stroj radi, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno u svezi istoga, zbog čega se zaključuje upravo s obzirom na takvo opisano ponašanje tužitelja da se radi o skrivljenom ponašanju tužitelja, te razmatrano u smislu citiranih propisa iz obveznog zdravstvenog osiguranje kojima je regulirano predmetno pitanje, ne postoji pravna osnova za priznavanjem traženog prava tužitelju. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da se je tužitelj 18. siječnja 2022. ozlijedio.

7. Sporno je, je li pravilno to što tužitelju u upravnom postupku ozljeda nastala 18. siječnja 2022. nije priznata ozljedom na radu.

8. Člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. toga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. toga Zakona.

9. Dok je člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. Člankom 37. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22.) propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

11. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite na radu KLASA: UP/I-116-04/22-07/21, URBROJ: 443-02-04-09/-22-3 od 3. veljače 2022. utvrđeno je da je tužitelj sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 30. lipnja 2016. za poslove bravara- zavarivača, da su se na stroju nalazili znakovi upozorenja od opasnosti uklještenja dijelova ruke i pisane upute za rad na siguran način te da tužitelj nije završio stručno osposobljavanje za zanimanje autolimar, jer nije završio srednjoškolsko obrazovanje do kraja.

12. Iz potvrde o osposobljenosti za rad na siguran način broj: 15/ 39 – 12 Z-OS od 9. srpnja 2012. utvrđeno je da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravar, zavarivač.

13. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj: 1940-2021-RA2 od 12. svibnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj sposoban za poslove bravar – zavarivač uz ograničenje dizanje tereta iznad 15 kg.

14. Iz opisa radnog mjesta bravar – zavarivač utvrđeno je da izrađuje dijelove metalnih konstrukcija, obrađuje limove, metalne profile i cijevi, da ručno i strojno reže metale uz korištenje ručne električne bušilice, stupne električne bušilice, stroja za rezanje čeličnih profila, stroja za savijanje limova i aparate za zavarivanje i točkasto zavarivanje, ovisno o materijalu koji se obrađuje, izvođenje raznih montažnih radova te po potrebi upotrebljava strojeve s povećanom opasnošću, viličar, platformu ili dizalicu.

15. Iz izjave tužitelja od 3. veljače 2022. proizlazi da je 18. siječnja 2022. došao na posao u II. smjenu u tvrtku WE-KR d.o.o., gdje radi na poslovima bravara – zavarača. Navedeno je da je nakon dolaska na mjesto rada gdje je radio i prethodnih dana, a to je stroj s četiri valjka od poslovođe SV zaprimio radne naloge po kojima je trebao izvršiti obradu na tom stroju. Dodao je da je do pauze radio na obradi čelika prema radnom nalogu, a da je nakon pauze koja je bila u 18:00 sati i traje do 18:15 sati nastavio sa izradom još preostalih komada. Iznio je da je nakon toga s obzirom da je to bio crni materijal, na valjcima ostalo nečistoća koje je trebao očistiti. Nastavio je da je stroj bio uključen, da je uzeo krpu te da je sa desnom rukom na komandnoj ploči držao uključenu tipsku koja okreće valjke, a lijevom je rukom držao krpu i počeo brisati valjke koji su se okretali. Istaknuo je da u jednom trenutku, da ne zna točno vrijeme, ali oko 19:15 sati su valjci zahvatili krpu i rukavicu koju je imao na ruci te mu je stroj povukao ruku između valjaka. Opisao je da je razmak između gornjeg i donjeg valjka bio 5 milimetara jer je tu debljinu obrađivao prije na stroju. Naveo je da je odmah zaustavio stroj i drugom tipkom podigao valjke kako bi si oslobodio ruku. Dodao je da je vidio da je sve zdrobljeno te je zvao radnike koji su bili u blizini da zovu hitnu. Iznio je da je cijelo vrijeme bio pri svijesti, da si je sam skinuo rukavicu i pokušao zamotati, da je tada već došao poslovođa JV koji je donio zavoje, ali da je već došla hitna koja ga je dalje preuzela i odvezla u bolnicu u Varaždinu. Opisao je je osim rukavica u radu koristio radno odijelo i zaštitne radne cipele. Izjavio je da kod tog poslodavca radi od 2014. godine s time da je oko 5 godina radio na terenu u inozemstvu, a da je u pogonu u Ivancu, osim poslova na ovom stroju, radio i poslove zavarivača.

16. Iz izjave ĐV proizlazi da je tužitelja 18. siječnja 2022. po dolasku na posao u popodnevnu smjenu kao i prethodnih dana odnosno zadnjih godinu i šest mjeseci uputio na rada na savijačicu s četiri valjka. Naveo je da pošto tužitelj nikad nije rekao da ne zna raditi na navedenom stroju odnosno da nije obučen za rad sa istim kako tvrdi, a poslove na navedenom stroju je obavljao na siguran način oko godinu i šest mjeseci do dana ozljede, nije bilo naznaka da će raditi na način suprotan pravilima zaštite na radu te da će se ozlijediti na način da sa jednom rukom drži tipke na upravljačkoj ploči, a da s drugom ide brisati valjke.

17. Iz očitovanja poslodavca od 5. rujna 2022. proizlazi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu bravar-zavarivač te da je osposobljen za rad na siguran način 9. srpnja 2012. Navedeno je da je sukladno procjeni rizika u opisu radnog mjesta vidljivo da radnici raspoređeni na navedeno radno mjesto koriste i strojeve za savijanje limova te da je stoga jasno da je prilikom osposobljavanja za rad na siguran način ozlijeđeni radnik prošao osposobljavanje za rad na siguran način i na strojevima za savijanje limova. Opisano je da je stroj za savijanje sa četiri valjka proizvođača BIKO, tip 4, tv. broj: [tvornički broj] u pokretu onda kada radnik koji radi na stroju drži tipku za pokretanje na komandnoj ploči, a ako se tipka za rad pusti stroj automatski staje. Istaknuto je da se na navedenom stroju čišćenje valjaka mora obaviti na način da se valjci razmaknu, da je stroj isključen i da se tek onda pristupi čišćenju valjaka.

18. Stoga kako je iz izjave tužitelja utvrđeno da je tužitelj predmetnog dana čistio stroj dok je stroj bio uključen na način da je uzeo krpu te da je sa desnom rukom na komandnoj ploči držao uključenu tipku koja okreće valjke, a lijevom rukom držao krpu i počeo brisati valjke koji su se okretali prema mišljenju ovog suda do ozljede je došlo zbog nesavjesnog ponašanja tužitelja na radnome mjestu u smislu članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa mu pravilno u upravnom postupku za tu ozljedu nije priznata ozljeda na radu. Naime, tužitelj je trebao isključiti stroj, a tek onda pristupiti čišćenju valjaka, a ne jednom rukom držati uključenu tipku koja okreće valjke, a drugom rukom držati krpu kojom briše valjke. Pri tome je sud imao u vidu da je tužitelj na tom stroju radio već godinu i šest mjeseci te da je bio zaposlen na radnom mjestu bravar – zavarivač već duži niz godina, a da to radno mjesto obuhvaća i rad na strojevima za savijanje limova, te da je prema uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj: 1940-2021-RA2 od 12. svibnja 2021. utvrđeno da je tužitelj sposoban za poslove bravar – zavarivač, a da je iz potvrde o osposobljenosti za rad na siguran način broj: 15/ 39 – 12 Z-OS od 9. srpnja 2012. utvrđeno da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravar, zavarivač. Također, važno je naglasiti da su se na stroju nalazili znakovi upozorenja od opasnosti uklještenja dijelova ruke te pisane upute za rad na siguran način. To što je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite na radu KLASA: UP/I-116-04/22-07/21, URBROJ: 443-02-04-09/-22-3 od 3. veljače 2022. navedeno da tužitelj nije završio srednju školu do kraja za zanimanje autolimara u okolnostima predmetnog slučaja ne utječe na drugačiju odluku suda.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) riješiti kao u točki I. izreke.

20. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. istog Zakona odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Goran Vučetić – putem e. komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija – putem e. komunikacije

3. WE-KR d.o.o., Lepoglava, Donja Višnjica, Donja Višnjica 28

4. U spis