REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HV iz [adresa], i CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po opunomoćenici Radmili Bonifačić, odvjetnici u Zagrebu, Boškovićeva 3/I, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije), Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, kojeg zastupa ĐV, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Sektora za zastupanje Grada, Službe za zastupanje u upravnim postupcima, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica ŠV, radi poništenja rješenja o eksproprijaciji, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-06/18-01/3, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 22. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

izvlaštenja, Trećeg područnog odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/17-01/34, URBROJ: 251- 14-11/406-17-6, od 5. rujna 2017.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju presude.

IV. Nalaže se tuženiku i zainteresiranoj osobi da tužiteljima solidarno nadoknade troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tri tisuće sedamsto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora u preostalom zatraženom iznosu.

i

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje u odnosu na tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrlog **.**.2021.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome upravnom sporu.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-06/18-01/3, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 22. ožujka 2023. odbijena je žalba DVV, TV, LV, NV, HV i ZV, izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Trećeg područnog odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/17-01/34, URBROJ: 251-14-11/406-17-6 od 5. rujna 2017.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l - 409/15-12 od 6. lipnja 2017., u točki 1. izreke odbijen je zahtjev DVV iz [adresa], TV iz [adresa], LV iz [adresa], NV iz [adresa], HV iz [adresa] i CV iz [adresa], radi poništenja pravomoćnog rješenja Općine Trešnjevka, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne i stambene poslove, Broj: UP/I-05/3-6446/79 od 22. studenog 1979. Točkom 2. izreke navedenog rješenja odbijen je zahtjev DVV iz [adresa], TV iz [adresa], LV iz [adresa], NV iz [adresa], HV iz [adresa] i CV iz [adresa], radi naknade troškova pravnog zastupanja u ukupnom iznosu od 68.250,00 kuna.

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

2.1. Tužitelji (u vrijeme podnošenja tužbe: DVV iz [adresa], LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HV iz [adresa], i CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po opunomoćenici Radmili Bonifačić, odvjetnici u Zagrebu, Boškovićeva 3/I, te TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) su podnijeli tužbu Upravnom sudu u Zagrebu 5. srpnja 2023.(spis poslovni broj Us I - 3149/2023), te je predsjednica Visokog upravnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj: 31 Su - 582/2023-2 od 23. studenoga 2023. ustupila predmet Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3149/2023, na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku, svrsishodnom delegacijom.

2.2. Tužitelji u tužbi navode da osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje smatraju nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba postupka. Opisuju tijek postupka koji je prethodio donošenju predmetnih rješenja te ističu da tuženik nije iznio valjane razloge o odlučnim činjenicama niti iste iznio u obrazloženju osporavanog rješenja. Smatraju da su u postupku povrijeđene odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske, pravo zaštite vlasništva i ograničenja izvlaštenja iz članka 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske, načela jednakosti i nediskriminacije građana, odnosno građana pred državnom administracijom (članak 14., 19. i 26. Ustava Republike Hrvatske). Također, da su povrijeđena načela vladavina prava i nepovredivosti vlasništva, kao i pravo na pošteni postupak iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06. - u daljnjem tekstu: Konvencija) te članka 1. Prvog protokola uz Konvenciju kao i zabrana diskriminacije iz članka 14. Konvencije. Prvi Protokol Konvencije određuje pravo na mirno uživanje vlasništva, uvjete za oduzimanje istog u javnom interesu i uvjete kontrole vlasništva. Da bi vlasništvo, koje je građansko pravo, bilo oduzeto potrebno je da to bude u javnom interesu, da je to sukladno domaćem zakonu, da je legitimno i da se radi o proporcionalnom teretu za vlasnika (načelo proporcionalnosti građanskih prava propisano je i u Ustavu Republike Hrvatske). Stoga smatra da su prijelazne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" br. 79/06) imale nedopušteni retroaktivni učinak, te da su tužitelji osobno snosili neproporcionalni teret izvlaštenja. Ističe da je korisnik izvlaštenja (Grad Zagreb) propustio inicirati po službenoj dužnosti, postupak poništenja rješenja o eksproprijaciji pa makar kroz institut obnove, znajući kako mu nikada nije predan posjed sporne nekretnine te kako su protekli zastarni rokovi na temelju čl. 370. Zakona o obveznim odnosima (tj. protok roka od 10 godina, te se nije moglo tražiti izvršenje upravnog rješenja prema stavu iznesenom u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us - 4004/95.

2.3. Dakle, nije izvršena svrha eksproprijacije, prinudnog i privilegiranog oduzimanja nekretnina, a to je bila izgradnja [adresa]. Predmetne eksproprirane nekretnine, kuća s pratećim objektima, [adresa], tadašnji korisnik eksproprijacije Općina Trešnjevka, a niti njezin pravni sljednik Grad Zagreb, nije upotrijebio u svrhu za koju su kuća i prateći objekti eksproprirani. Ističe da nije ispunjena niti jedna pretpostavka propisana odredbom članka 15. ZID Zakona o izvlaštenju, koje razloge citira, obzirom da se korisnik izvlaštenja nije brinuo o svojem vlasništvu i nije koristio mogućnost prisilnog izvršenja upravnog rješenja niti je ulazio u posjed sve do trenutka kada je podnesen zahtjev u ovoj upravnoj stvari. Smatra da je korisnik izvlaštenja propustio zatražiti izvršenje rješenja radi stupanja u posjed, dok je upravnosudska praksa prije donošenja (novog) Zakona o općem upravnom postupku, tumačila da se

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

na izvršenje rješenja donesenih u upravnom postupku analogno primjenjuje članak 370. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na zastaru potraživanja utvrđenih pravomoćnom sudskom ili odlukom drugog nadležnog tijela . Nakon proteka roka od 10 godina više se nije moglo tražiti izvršenje upravnog rješenja (citirana presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us-4004/95.).

2.4. S obzirom na navedeno, predlažu Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Podneskom od 12. listopada 2023. tužitelji su, između ostaloga, zatražili prekid spora do okončanja ostavinskog postupka iza pok. TV, te su predložili da Sud izvede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka IV, presumirane nasljednice. Tužitelji su također predložili da sud odredi odgodni učinak tužbe u ovoj upravnoj stvari.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja, te ističe da je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo sukladno uputi iz presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us l - 409/15-12 od 6. lipnja 2017. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da se protiv tužbi i pridružuje se navodima tuženika. Također se poziva na sadržaj obrazloženja presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us l - 409/15-12 od 6. lipnja 2017. Osporava tumačenje tužitelja o primjeni odredbe članka 31. stavak 1. Zakona o izvlaštenju, navodeći da nije bio u mogućnosti stupiti u posjed predmetne nekretnine, uslijed čega je 2004. i pokrenuo parnični postupak radi predaje u posjed nekretnina. Ističe da je korisnik izvlaštenja u cijelosti obeštetio tužitelje za izvlaštene nekretnine isplativši naknadu za stambeni i prateće objekte, zemljište i kulture. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-1584/2023-17 od 3. siječnja 2025. odredio prekid spora zbog smrti tužitelja TV, te je spor nastavljen rješenjem poslovni broj Us I-1584/2023-22 od 24. listopada 2025. Iz sadržaja priloženog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-3821/2021 od 7. ožujka 2025. proizlazi da su se zakonski nasljednici odrekli prava na nasljedstvo te je imovina ostavitelja prešla u vlasništvo Republike Hrvatske, kao ošasna imovina.

7. Zakonski nasljednik (sada tužitelj) DV dostavio je Sudu, 2. ožujka 2026., presliku rješenja o nasljeđivanju iza pok. DVV, poslovni broj O - 6198/2025 od 10. studenog 2025., donesenog po javnom bilježniku Tomislavu Žabeku iz Zagreba, iz kojega proizlazi da je navedena tužiteljica umrla **.**.2025., te da je njezinim nasljednikom u cijelosti proglašen DV, sin ostaviteljice, koji je istim podneskom i obavijestio Sud da preuzima vođenje spora. Stoga Sud nije određivao ponovni prekid spora.

8.1. Dana 10. ožujka 2026. u ovome sudu je održana rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, a odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji izostanak nisu opravdali, u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje: ZUS).

8.2. Opunomoćenica tužitelja je na održanoj raspravi izjavila da ostaje u cijelosti kod prethodno iznesenih navoda, te je zatražila naknadu troškova spora.

8.3. Opunomoćenica tužitelja izjavila je da na predmetnoj nekretnini nikada nije započeto građenje niti je privedena svrsi eksproprijacije, odnosno Grad Zagreb nikada nije stupio u posjed niti je dalje raspolagao. Smatra da je zainteresirana osoba

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

podnijela parničnu tužbu za stupanje u posjed pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu nakon što su tužitelji (odnosno u odnosu na neke tužitelje njihovi prednici) podnijeli zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji (od 22. studenog 1979.), te je predložila da Sud izvede dokaz saslušanjem tužiteljice CV koja sada živi u predmetnoj nekretnini odnosno dokaz saslušanjem DV kao sina pok. DVV, sada pok. tužiteljice, koja je u objektu na predmetnoj nekretnini imala vlastiti obrt (dakle uz izdanu obrtnicu koja je i glasila na navedenu adresu - [adresa]). Također ističe da je Grad Zagreb na raspolaganju imao i mogućnost izvršenja primjenom odredbi prethodno važećeg Zakona o općem upravnom postupku, a što nije poduzeo u smislu članka 270. st. 7. navedenog zakona. Objekat je legaliziran činjenicom postojanja na dan 15. veljače 1968.

8.4. Opunomoćenica tužitelja izjavila je i da ostaje kod prijedloga za određivanjem odgodnog učinka do pravomoćnosti presude, te je zatražila naknadu troška upravnog spora prema troškovniku kojeg je priložila u spis.

8.5. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a Sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja u svojstvu svjedoka IV, tužiteljice CV i tužitelja DV, kao i dokazni prijedlog za provođenjem očevida na predmetnoj nekretnini na okolnost da u istoj i nadalje živi tužiteljica CV s obitelji te da ista nije privedena namjeni eksproprijacije niti drugoj namjeni predviđenoj od strane zainteresirane osobe, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i stvaranja dodatnih nepotrebnih troškova, jer je pravo stanje stvari moguće utvrditi na temelju postojeće materijalne dokumentacije u spisu.

9. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave koje prileže istome, kao i u javno dostupne baze podataka (Uređena zemlja), odnosno eSpis.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da su DVV, TV i AV svi iz [adresa], kao zakonski nasljednici iza pok. RV podnijeli prvostupanjskom tijelu 11. ožujka 2004. zahtjev radi poništenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Trešnjevka Broj: UP/I-05/3-6446/79 od 22. studenog 1979. (dalje: rješenje o eksproprijaciji), na temelju Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", br. 9/94,35/94, 112/00, 114/01; dalje: Zakon o izvlaštenju).

12. Rješenjem o eksproprijaciji određena je eksproprijacija u korist općine Trešnjevka (pravnog prednika zainteresirane osobe) kuće u [adresa] s pratećim objektima sve sagrađeno na 149/467 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u p.l. 201 k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo FV, UV, VV, KV, SV i BV, svaka u 1/6 dijela, a stvarno vlasništvo RV iz [adresa], a radi pripreme i uređenja zemljišta za izgradnju naselja „ [adresa], primjenom Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“ broj: 10/78).

13. Podnositelji zahtjeva navode da korisnik eksproprijacije nikada nije priveo namjeni nekretninu radi koje je nekretnina eksproprirana, već se ista i dalje nalazi u faktičnom posjedu podnositelja.

14. Podnositelji zahtjeva priložili su presliku rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-5784/80, iza pok. RV, umrlog **.**.1980. iz kojega proizlazi da je da je RV umro 1980. godine, te su na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu O-5784/80 od 20. veljače 1981., Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

koje je postalo pravomoćno 20. ožujka 1983., njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni nećaci JV, AV i TV, svaki u 1/3 dijela.

15. Nadalje, podnositelj zahtjeva AV umro je 2007. godine te su njegovim zakonskim nasljednicima na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Igoru Martinoviću iz Zagreba, Petrinjska 14, kao sudskom povjereniku Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O-2924/07 od 04. lipnja 2007, utvrđeni supruga LV te djeca NV, HV i CV, koji su nastavili postupak, zajednički zastupani po opunomoćenici Radmili Bonifačić odvjetnici iz Zagreba.

16. U postupku je, između ostaloga, proveden i očevid, 4. svibnja 2004., uz sudjelovanje geodeta ĆV, u kojemu je utvrđeno da zemljište oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja stambenu kuću na adresi [adresa], sa pripadajućim dvorištem i voćnjakom, odnosno nekretnine koje su bile predmetom eksproprijacije nisu porušene; te da je predmetna nekretnina na adresi u [adresa] u faktičnom posjedu CV (tužiteljice u ovoj upravnoj stvari).

17. U postupku je utvrđeno i da je nekretnina oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] nekad bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao z.k. tijelo Al (A jedan) zemljište pod kućom i dvorište ukupne površine 1679 m2 (467 čhv-a), uknjiženo kao društveno vlasništvo, dok je kao z.k. tijelo All (A dva) upisana kuća [adresa] sagrađena na 149 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s uknjiženim vlasništvom u korist FV, UV, VV, KV, SV, BV svaki u 1/6 dijela;

- da je u listu C (teretni list) prethodno citiranog zemljišnoknjižnog uloška bilo upisano pravo korištenja na temelju članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, br. 52/58) na 318/467 dijela zemljišta z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist prethodno navedenih vlasnika stambenog objekta na adresi u [adresa];

- da je, po pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, na temelju rješenja Općine Trešnjevka Komisije za uzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje, Broj: UP/ I-05/3- 6449/79 od 19. prosinca 1979. određena deposedacija u korist Općine Trešnjevka neizgrađenog građevinskog zemljišta radi uređenja zemljišta za izgradnju naselja „ [adresa] i to 318/467 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižnih korisnika FV, UV, VV, KV, SV i BV svaki u 1/6 dijela a faktičnog posjednika RV iz [adresa];

- da su prethodna citirana rješenja provedena u korist korisnika izvlaštenja u zemljišnoj knjizi i u katastru zemljišta na katastarskoj čestici identične oznake.

18. Nadalje, utvrđeno je i da pred nadležnim upravnim tijelom, po pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji nije došlo do sporazuma s prijašnjim vlasnikom o naknadi za eksproprirane nekretnine, zemljište i kulture te je pred nadležnim Općinskim sudom u Zagrebu proveden postupak određivanje naknade koji je pravomoćno okončan rješenjem poslovni broj: R1-2753/81 od 03. ožujka 1983. kojim je JV, AV i TV određena naknada za eksproprirane nekretnine i to za stambeni objekt i prateće objekte u iznosu od 1.293,860,00 dinara, te zemljište oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 467 čhv-a u iznosu od 696.041,00 dinara i za kulture u iznosu od 54.110,00 dinara što čini ukupan iznos od 2.044.011,00 dinara uz naknadu troškova postupka u iznosu od 8.674,70 dinara. Navedena naknada je nesporno isplaćena na jednake dijelove zakonskim nasljednicima iza pok. RV, JV, TV i AV, kao i naknada za troškove postupka koja

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

je u cijelosti isplaćena JV, što (nesporno) proizlazi iz financijske dokumentacija dostavljene u podnesku Gradskog ureda za izgradnju Grada, Odjela za financijske i računovodstvene poslove KLASA: 401-02/04-01/211 od 12. siječnja 2005.

19. Na zapisniku održanog ročišta u prvostupanjskom tijelu 28. listopada 2005. podnositelji zahtjeva izjavili su da su suglasni i voljni vratiti revalorizirani iznos primljene naknade.

20. Prvostupanjsko tijelo je nakon provedenog postupka donijelo 25. travnja 2012. rješenje KLASA: UP/I-943-04/04-01/05 URBROJ: 251-14-02/406-12-46 kojim je usvojen zahtjev podnositelja te je u točki 1. izreke poništeno pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, a u toč. 2. izreke odlučeno je da će se o troškovima postupka donijeti poseban zaključak. U povodu izjavljene žalbe Grada Zagreba (na odluku o meritumu stvari) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, rješenjem KLASA: UP/Il-943- 04/12-01/188 od 28. studenog 2014., odbilo je žalbu kao neosnovanu, a u pokrenutom upravnom sporu Upravni sud u Zagrebu 6. lipnja 2017. donio je presudu poslovni broj: Us l - 409/15-12 kojom je u točki I. izreke poništeno prethodno citirano rješenje Ministarstva pravosuđa od 28. studenog 2014., dok je točkom II. izreke presude poništeno prvostupanjsko rješenje od 25. travnja 2012. Sud je bio stava da se rok iz zakonske odredbe članka 31. stavak 1. Zakona o izvlaštenju, kojim je propisan rok od dvije godine ne računa samo od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju već i od dana stupanja u posjed izvlaštene nekretnine, a u konkretnom slučaju taj uvjet nije bio ispunjen obzirom da sudski spor po pitanju posjeda koji se vodi pred nadležnim redovnim sudom u Zagrebu (započet 2004.), još uvijek nije riješen.

21. Uvidom u eSpis podatke spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Sud je utvrdio da je zainteresirana osoba, kao sljednik korisnika izvlaštenja, zastupan po tadašnjem opunomoćeniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko

— upravni odjel, u predmetu poslovni broj P-3092/2018 podnijela tužbu protiv protiv tuženika DVV, AV i TV, radi predaje u posjed eksproprirane nekretnine, 30. srpnja 2004., dakle nakon podnošenja zahtjeva za poništenjem rješenja o eksproprijaciji, pod poslovnim brojem P-6259/04, te se predmet i nadalje vodi, sada pod poslovnim brojem P-3092/2018. Dana 9. svibnja 2019. u navedenom predmetu je određen prekid postupka rješenjem poslovni broj P - 3092/2018-19 do pravomoćnog okončanja postupka poništenja rješenja o eksproprijaciji.

22. Grad Zagreb je, tada zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu, 30. srpnja 2004., dostavio podnesak u spis upravnog postupka u kojemu je naveo da su podnositelji zahtjeva bili dužni predati eksproprirane nekretnine korisniku eksproprijacije u posjed što nisu izvršili te je naveo da su na predmetnoj nekretnini izvođeni radovi radi kojih je eksproprirana, a koje ne definira, niti su isti identificirani prilikom obavljenog očevida.

23. U ponovnom postupku održana je usmena rasprava 06. srpnja 2017., u nazočnosti opunomoćenice Grada Zagreba, podnositeljice zahtjeva DVV i LV kao i odvjetnice Radmile Bonifačić iz Zagreba, Boškovićeva 3, na kojoj raspravi je opunomoćenica Grada Zagreba predložila da se u daljnjem tijeku postupka u cijelosti postupi sukladno pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l - 409/15-12 od 6. lipnja 2017. i odbije zahtjev podnositelja za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji. Opunomoćenica podnositelja zahtjeva istaknula je da, nakon isteka roka za dobrovoljnu predaju Grad Zagreb odnosno tadašnja Općina Trešnjevka, nikada nije pokrenula postupak prisilnog izvršenja rješenja o eksproprijaciji u svrhu stupanja u posjed predmetne nekretnine. Podnositelji zahtjeva zatražili su naknadu troškova pravnog zastupanja u postupku.

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

24. Iz izvršenog uvida u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Sud je utvrdio da je kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] brisana uslijed postupka obnove i upisa u glavnu knjigu Donje Vrapče pod brojem kč. br. [katastarska čestica] (kuća [adresa].a i dvorište sa 1679 m2), te da je nekretnina upisana kao vlasništvo Grada Zagreba, uz zabilježbu (Z-12974/2011) predmetnog zahtjeva radi poništenja rješenja o eksproprijaciji.

25.1. Odredba članka 31. Zakona o izvlaštenju propisivala je: Na zahtjev prijašnjeg vlasnika izvlaštene nekretnine pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništit će se ako korisnik izvlaštenja u roku dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja odnosno od dana stupanja u posjed nije započeo građenjem objekta ili izvođenjem radova radi kojih je nekretnina izvlaštena, ili ako izvlaštenu nekretninu ne koristi sukladno članku 2. stavka 2. ovoga Zakona (stavak 1.); Rok iz stavka 1. ovoga članka ne teče za vrijeme trajanja više sile (poplava i dr.) – stavak 2.; Ako su u slučaju iz stavka 1. ovoga članka izvlaštene nekretnine bile u suvlasništvu, pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništit će se, ako zahtjev za poništenje rješenja podnesu suvlasnici većeg dijela izvlaštene nekretnine (stavak 3.); Ukoliko korisnik izvlaštenja unutar roka iz stavka 1. ovoga članka nije započeo s građenjem objekta ili izvođenjem radova, a stupio je u posjed izvlaštene nekretnine i namjerava je otuđiti trećoj osobi, na prijedlog novog korisnika izvlaštenja ta će se nekretnina izvlastiti (stavak 4.); O zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju rješava ured državne uprave, a imovinske odnose između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine u slučaju spora rješava sud (stavak 5.).

25.2. Odredba članka 48. stavak 2. Zakona o izvlaštenju propisivala je da će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništiti i pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovoga Zakona ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako do dana stupanja na snagu ovoga Zakona korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana. Stavkom 3. navedenog članka bilo je propisano da će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništiti i pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovoga Zakona (članak 31.) ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978. godine, te ako korisnik eksproprijacije u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne dovrši gradnju objekta ili izvede radove radi kojih je nekretnina eksproprirana.

25.3. Nadalje, člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" br. 79/06 – dalje: ZID Zakona o izvlaštenju) bilo je propisano da se u članku 31. stavku 1. na kraju rečenice umjesto točke stavlja zarez i dodaju riječi: »ali ne po isteku pet godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno od dana stupanja u posjed.«. Stavak 5. mijenja se i glasi: »O zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju rješava ured državne uprave. Rješenjem kojim se odlučuje o poništenju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju odlučuje se i o predaji posjeda kada o tome ne postoji spor, a u slučaju spora o predaji posjeda i o imovinskim odnosima između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine rješava sud.«

25.4. Člankom 14. ZID Zakona o izvlaštenju brisana je odredba članka 48. Zakona o izvlaštenju.

25.5. Člankom 15. ZID Zakona o izvlaštenju bilo je propisano da će se postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama Zakona o izvlaštenju (»Narodne novine«, br. 9/94., 35/94., 112/00. i 114/01.) – stavak 1.; Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka primijenit će se odredbe ovoga Zakona i neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, odnosno izvlaštenju:

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

- u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane, odnosno izvlaštene nekretnine odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed;

- u slučaju ako je korisnik eksproprijacije odnosno izvlaštenja prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju priveo nekretninu drugoj namjeni od one za koju je eksproprirana odnosno izvlaštena ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornoga uređenja (stavak 2.).

26. S obzirom na sadržaj citiranih odredbi valjalo je najprije utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za poništenje rješenja o eksproprijaciji iz članka 31. Zakona o izvlaštenju, odnosno postoje li eventualne zapreke za poništenjem iz članka 15. stavak 2. ZID Zakona o izvlaštenju.

27. Najprije valja navesti da je eksproprijacija provedena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978. godine (odredba članka 48. stavak 3. Zakona o izvlaštenju), te je nesporan i nastup pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji kao i pitanje kasnijih postupaka oko isplate naknade, prethodno citiranih u obrazloženju presude.

28. Također je nesporno da je zahtjev za poništenjem podnesen prije stupanja na snagu ZID Zakona o izvlaštenju, te da je postupak valjalo provesti prema odredbama Zakona o izvlaštenju.

29. Sud zaključuje da su u cijelosti ispunjene pretpostavke iz članka 31. Zakona o izvlaštenju, uključujući i odredbu članka 7. ZID Zakona o izvlaštenju. Nadalje, kako je eksproprijacija određena na temelju propisa koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978. godine, a korisnik eksproprijacije u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju (dakle 2 godine od 18. veljače 1994.) nije dovršio gradnju objekta ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana, Sud zaključuje da su tužitelji dokazali pretpostavku iz članka 48. stavak 3. Zakona o izvlaštenju.

30. Nadalje, Sud nije utvrdio postojanje pretpostavki za odbijanje zahtjeva za poništenjem iz članka 15. ZID Zakona o izvlaštenju.

31. Kao što je to prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo u rješenju od 25. travnja 2012., odredba članka 31. Zakona o izvlaštenju ne propisuje kumulativan uvjet u smislu da bi početak roka za gradnju predviđenih objekata ili izvođenje radova (privođenje namjeni) bio uvjetovan i stupanjem korisnika izvlaštenja u posjed, dakle propisani uvjet stupanja u posjed predviđa mogućnost stupanja u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, a ne predstavlja samostalni razlog za naknadnim računanjem roka za gradnju/privođenju namjeni, bez ograničenja.

32. Suprotno paušalnim i neargumentiranim navodima zainteresirane osobe u konkretnom slučaju Grad Zagreb (kao ni Općina Trešnjevka) nije nikada stupio u posjed nekretnine na adresi [adresa], koja je bila predmetom provedenog postupka eksproprijacije, a što proizlazi iz provedenog očevida kao i iz činjenice naknadnog pokretanja postupka radi stupanja u posjed. U tom smislu zainteresirana osoba nije dokazala niti da je na predmetnoj nekretnini izvela ikakve radove komunalne infrastrukture, dakle nije započela sa predviđenim građenjem objekta niti izvođenjem radova radi kojih je eksproprijacija provedena (gradnja [adresa]). Zainteresirana osoba nije argumentirano niti otklonila navode tužitelja o izmjeni urbanističkog plana tog područja obuhvata. U tom smislu Sud ocjenjuje da nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari niti naknadno donesene lokacijske dozvole i građevinske dozvole za izgradnju/rekonstrukciju [adresa] i [adresa] (iz 2007. godine).

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

33. Dugotrajno onemogućavanje vlasnika u posjedu imovine predstavlja prekomjeran teret koji narušava ravnotežu između općeg interesa i zaštite prava pojedinca. Drugim riječima, svrha izvlaštenja prestaje postojati ako se nekretnina ne privede namjeni i ne preuzme u posjed u razumnim ili zakonom propisanim rokovima.

34. Kako je od pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji do podnošenja zahtjeva u ovoj upravnoj stvari proteklo više od dvadeset godina, ne može se govoriti o razumnim rokovima.

35. Također, pasivnost zainteresirane osobe u pogledu stupanja u posjed radi provedbe prvobitno zamišljenog projekta i/ili njegovih izmjena, dovela je do pogrešnog tumačenja odredbe članka 31. Zakona o izvlaštenju, jer bi na taj način korisnik izvlaštenja mogao disponirati datumom stupanja u posjed u neograničenom roku, a što Zakon o izvlaštenju ne predviđa.

36. U tom smislu tužitelji se pravilno pozivaju i na povredu Ustava Republike Hrvatske u pogledu zaštite vlasništva, odnosno povrede Konvencije.

37. Sud je razmatrao zakonitost osporavane odluke i primjenom članka 6. Konvencije, te smatra da je u provedenom upravnom postupku došlo do povrede prava na pošteno suđenje i do povrede načela dobrog upravljanja.

38. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela od 5. rujna 2017. nije mogao ocijeniti zakonitima te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijane akte i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude te je predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kao u toč. III. izreke presude.

39. U ponovljenom postupku prvostupanjsko će tijelo ponovno odlučiti o zahtjevu, pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju ove presude (članak 119. stavak 4. ZUS -a), te će posljedično odlučiti i o povratu uplaćene naknade kao i o troškovima upravnog postupka.

40.1. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražili su tužitelji (zastupani po opunomoćenici – odvjetnici) u ukupnom iznosu od 4. 398,75 eura.

40.2. Primjenom članka 144. stavak 1. ZUS-a Sud ocjenjuje opravdanim trošak: sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom 10. ožujka 2026., sukladno Tbr. 27, Tbr. 40 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 i 107/2025), za svaku radnju po 1.000,00 eura, uz pripadajući PDV, uvećano za 50 % (Tbr. 40; za zastupanje 5 osoba), dakle sveukupno 3,750,00 eura, također primjenom Tbr. 52. Tarife. Stoga je, a obzirom da su tužitelji uspjeli u sporu u cijelosti, valjalo odlučiti kao u toč. IV. izreke presude, primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.

40.3. Sud nije ocijenio opravdanim trošak sastava podneska od 28. lipnja 2024. s obzirom na činjenicu da je cjelokupni trošak vezan uz podnošenje tužbe i daljnje radnje u sporu u ime pok. TV, neosnovan.

40.4. Nadalje, Sud je ocijenio neopravdanim i trošak podneska tužitelja od 3. ožujka 2026. obzirom da isti nisu pravovremeno obavijestili Sud o činjenici smrti tužiteljice DVV (umrle **.**.2025.), već neposredno prije održavanja rasprave (10. ožujka 2026.).

40.5. Sud je ocijenio neopravdanim i zatraženi trošak delegacije – izbivanja iz pisarnice 7 sati i trošak cijene autobusne karte (koju opunomoćenica nije priložila uz troškovnik), obzirom da je u pozivu za ročište jasno i vidljivo bilo naznačeno da će se ročište održati na daljinu, radi ostvarenja načela efikasnosti, prema odredbi članka 89. stavak 2. ZUS-a, putem platforme Teams.

Poslovni broj: Us l-1018/2025-27

40.6. Slijedom navedenoga, valjalo je, primjenom članka 144. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u toč. V. izreke presude.

41. Gubitak stranačke sposobnosti zbog smrti stranke prije podnošenja tužbe predstavlja neotklonjiv nedostatak, što predstavlja ujednačeni pristup svih redovnih sudova u Republici Hrvatskoj, također sukladno zaključku sa zajedničkog sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (od 27. studenog 2019.). Budući da se navedeni nedostatak ne može otkloniti, tužbu u odnosu na tužitelja pok. TV, koji je umro prije podnošenja tužbe, valjalo je odbaciti kao u toč. I. izreke rješenja. Također, odvjetnica Radmila Bonifačić nije imala urednu punomoć za zastupanje navedene stranke, koji nedostatak, također, nije mogao biti otklonjen.

42. S obzirom na način rješavanja ove upravne stvari Sud nije odredio odgodni učinak tužbe do pravomoćnosti presude (zatražen u podnesku od 12. listopada 2023.), te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

U Osijeku 9. travnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. Tužiteljima po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi