REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-291/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ranku Tomaševiću, odvjetniku iz Zagreba, Baštijanova 2A, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ranka Tomaševića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika KS, odvjetničkog vježbenika, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopušten otkaz koji je tuženik Zagrebački holding d.o.o. dao tužiteljici CS odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj ZGH-11-22-1578; 01-10-24-14 od 9. prosinca 2024. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku tužiteljicu vratiti na rad na radno mjesto direktorice Sektora nabave odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaćom odgovara tom radnom mjestu, kao i naknaditi joj parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do plaćanja, sve to u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 9. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu direktorice Sektora nabave, koji je ugovor o radu tuženik otkazao i što je tužiteljica sudski pobijala te ishodila pravomoćnu presudu kojom je predmetni otkaz utvrđen kao nedopušten, uz nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na spomenuto radno mjesto odnosno radno mjesto koje bi po svojim karakteristikama i plaćom odgovaralo tom radnom mjestu (presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pr-1769/2022 od 6. veljače 2024., presuda Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž R-223/2024 od 10. srpnja 2024.). Međutim tuženik je nakon toga svojom Odlukom od 9. prosinca 2024. ponovno otkazao ugovor o radu tužiteljice, uz ponudu izmijenjenog ugovora, i koji otkaz tužiteljica pobija u ovom postupku smatrajući da je isti nezakonit, uz potraživanje naknade parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da je predmetni otkaz zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u presudu ovoga suda poslovnog broja Pr-1769/2022 od 6. veljače 2024. (str. 8-23 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-223/2024 od 10. srpnja 2024. (str. 24-31 spisa), preslike e-mail poruka (str. 32, 37, 50, 52-53, 126 spisa), Opis poslova (str. 33, 111-114 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-3349/2024 od 4. listopada 2024. i 12. prosinca 2024. (str. 34-36, 38-41 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-70/2025 od 22. siječnja 2025. (str. 42-44 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu od 9. prosinca 2024. (str. 45-46 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 20. siječnja 2025. (str. 47-49 spisa), dopis Sindikata od 2. prosinca 2024. (str. 51 spisa), Uputu o načinu provođenja analize tržišta u Zagrebačkim cestama (str. 54-56 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije u predmetu Pr-1769/2022 (str. 80-92 spisa), Odluku tuženika od 3. prosinca 2018. i 25. travnja 2017. (str. 93, 152 spisa), dopis tuženika od 14. listopada 2024., s prilogom (str. 94-110 spisa), Ugovor od 3. prosinca 2018. (str. 115-118, 132- 135 spisa), obračunske isprave (str. 119-122 spisa), Pravilnik o organizaciji iz travnja 2017. (str. 136-151 spisa), Odluku o ostvarivanju prava na dar od 25. veljače 2025. (str. 153-154 spisa), Kolektivni ugovor od 26. ožujka 2024. (str. 156-209 spisa) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revd-4372/2024 od 26. studenog 2025. (str. 300-304 spisa), kao što je saslušana i sam tužiteljica te svjedok CSD, obje na ročištu održanom 15. listopada 2025. (str. 216-219 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu direktorice Sektora nabave, koji je ugovor o radu tuženik otkazao i što je tužiteljica sudski pobijala te ishodila pravomoćnu presudu kojom je predmetni otkaz utvrđen kao nedopušten, uz nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na spomenuto radno mjesto odnosno radno mjesto koje bi po svojim karakteristikama i plaćom odgovaralo tom radnom mjestu (presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pr-1769/2022 od 6. veljače 2024., presuda Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž R-223/2024 od 10. srpnja 2024.), pri čemu je tuženik naknadno, i to Odlukom od 9. prosinca 2024. ponovno otkazao ugovor o radu tužiteljice, uz ponudu izmijenjenog ugovora, i koji otkaz tužiteljica pobija u ovom postupku smatrajući da je isti nezakonit, čemu se tuženik tijekom ovog postupka protivio, smatrajući da je predmetni otkaz zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Pritom iz pobijane Odluke o otkazu proizlazi, a kako navodi tuženik, da je tužiteljica tj. radnica 3. prosinca 2018. s poslodavcem sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima koji je otkazan odlukom o poslovnom uvjetovanom otkazu od 2. srpnja 2022.. Nadalje je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-223/2024-3 od 10. srpnja 2024. utvrđeno da je otkaz ugovora o radu od 2. srpnja 2022. nezakonit, da radnici nije prestao radni odnos te je poslodavcu naloženo vratiti radnicu na rad na radno mjesto direktorice Sektora nabave odnosno radno mjesto koje bi po svojim karakteristikama i plaćom odgovaralo radnom mjestu tužiteljice prije otkazivanja.

7. Iako je radnica temeljem sklopljenog ugovora o radu direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima od 3. prosinca 2018. u radnom odnosu kod poslodavca na neodređeno vrijeme, funkcija direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima utvrđena je u trajanju mandatnog razdoblja od 4 godine, počevši od 10. prosinca 2018. do 9. prosinca 2022.. Iz navedenog, dakle, proizlazi da bi imenovanoj radnici mandat u trajanju od 4 godine na koji je imenovana direktoricom Sektora istekao dana 9. prosinca 2022., da joj radni odnos u međuvremenu nije prestao temeljem odluke o otkazu ugovora o radu od dana 2. srpnja 2022..

8. Odredbom čl. 12. st. 3. prethodno spomenutog ugovora o radu direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima, utvrđeno je da je poslodavac, između ostaloga, i po isteku mandata direktora Sektora radnici u obvezi ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Dakle, da imenovanoj radni odnos kod poslodavca nije prestao temeljem odluke o otkazu ugovora o radu od dana 2. srpnja 2022., poslodavac bi joj po isteku mandata 9. prosinca 2022. bio u obvezi ponuditi ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

9. Nadalje, kako je radnica vraćena na rad temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-223/2024-3 od 10. srpnja 2024. kojom je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu bio nezakonit, a poslovi radnog mjesta kojeg je imenovana obavljala, kao i organizacijska jedinica kojom je imenovana rukovodila su prestali postojati, CS je potrebno regulirati radno-pravni status sukladno važećim aktima poslodavca koji reguliraju pitanje organizacije u Zagrebačkom holdingu d.o.o..

10. Nadalje, Sektor podrške zajedničkim poslovima kod poslodavca ne postoji, sve i da navedeni Sektor i dalje postoji u organizacijskoj strukturi poslodavca, CS bi, da nije bilo nezakonite odluke o otkazu od 2. srpnja 2022., prestao mandat u trajanju od 4 godine tijekom kojeg je imenovana obavljala funkciju direktorice tog Sektora, u kojem slučaju bi joj poslodavac bio u obvezi ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

11. Uvažavajući opisane činjenice i uzimajući u obzir znanje, vještine i kompetencije radnice te odredbu čl. 12. st. 3 sklopljenog ugovora o radu direktorice Sektora za podršku zajedničkim poslovima, poslodavac je ponudio radnici sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta ekspert za nabavu i u Sektoru za nabavu, koeficijenta složenosti poslova 4.40, dakle poslodavac joj je ponudio one poslove koji korespondiraju poslovima iz čl. 12. st. 3. ugovora o radu direktorice Sektora od 3. prosinca 2018..

12. Kako imenovana nije prihvatila ponudu ugovora o radu poslodavca za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta eksperta za nabavu i u Sektoru za nabavu, koju ponudu je zaprimila 15. studenog 2024., poslodavac radno- pravni status imenovane nastoji regulirati ovim otkazom ugovora o radu direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima (koje radno mjesto je prestalo postojati) uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu za poslove radnog mjesta Ekspert za nabavu I. u Sektoru za nabavu.

13. S obzirom da se tužiteljica protivila takvim navodima tuženika te je pobijala predmetnu Odluku u ovom postupku, to su u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušana tužiteljica kao i svjedok CSD.

14. Tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika kroz više godina, s tim da je i ranije radila u sustavu trgovačkih društava vezanih za Grad Zagreb tj. Gradskoj plinari. Također, ističe da joj je tuženik u jednom trenutku otkazao postojeći ugovor o radu i to za radno mjesto Direktorice Sektora podrške zajedničkim poslovima, koju Odluku je pobijala na sudu te je ishodila pravomoćnu presudu sebi u korist tj. kojom je utvrđena nedopuštenost otkaza te je naloženo tuženiku da ju vrati na rad na radno mjesto Direktora Sektora nabave odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto. Međutim, tuženik ju nikada faktički nije vratio na takvo radno mjesto, te je u tom smislu pokretala i ovršni postupak, da bi onda u jednom trenutku tj. u prosincu 2024. donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, i pobijanje koje je predmet ovog postupka. Pritom smatra da kod tuženika postoje radna mjesta koja bi odgovarala nalogu iz pravomoćne presude tj. da je se vrati na posao Direktora Sektora nabave odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, no tuženik je to u bitnome odbijao jer je zaposlio drugu osobu na tom radnom mjestu. Ponuđeno radno mjesto Eksperta za nabavu I. u Sektoru za nabavu nije odgovarajuće, npr. i manji koeficijent složenosti poslova nego njezin posao ranije, ovaj je 4,40 a ranije je imala 8,00. Prihvatila je odnosno potpisala taj ponuđeni ugovor u svrhu osiguranja radnog mjesta i tekućih prihoda, no ustraje na ovom postupku i pobijanju Odluke od 9. prosinca 2024..

15. Pritom također smatra da nisu odlučni razlozi koje tuženik navodi u Odluci o otkazu tj. da ne bi više postojalo njezino radno mjesto, a također smatra da nisu odlučni navodi o isteku mandata za ranije radno mjesto direktora, budući da je otkaz dobila bitno prije isteka mandata, a osim toga u tom ugovoru je i postojala klauzula da joj u slučaju isteka mandata te ponovnog neimenovanja trebaju ponuditi odgovarajuće radno mjesto tj. sukladno njezinoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i vještinama, što radno mjesto Eksperta za nabavu I., u vezi čega napominje da ima značajno radno iskustvo na poslovima visoke složenosti vezano za javnu nabavu, ima certifikat trenera javne nabave te je u tom smislu educirala brojne kadrove, a na njezin rad nije bilo niti primjedbi niti reakcija npr. represivnih tijela, npr. tužiteljstava ili sl., a što je u slučajevima javne nabave relativno česta pojava.

16. Zaključno navodi da mada je potpisala ugovor o radu za spomenuto radno mjesto Ekspert za nabavu I., u naravi ne obavlja te poslove već je razmještena u Podružnicu Zagrebačke ceste, gdje joj nisu niti osigurani primjereni radni uvjeti a niti ne dobiva redovite radne zadatke, tako da prvenstveno pomaže kolegama iz te Podružnice u njihovim radnim zadacima, u slučajevima kada joj je poznata materija. Ističe da bi joj bilo prihvatljivo vraćanje na mjesto Direktora Sektora za nabavu, podredno na neko od rukovodećih mjesta unutar četiri službe koje postoje u tom Sektoru, na koji način smatra da bi se poštovala i pravomoćna presuda koju je ranije spomenula. Kako je već spomenula, nije vraćena u Sektor nabave niti u bilo koju službu tog Sektora, već je razmještena u Podružnicu Zagrebačke ceste. Zaključno svemu navedenom dodatno ukazuje i da u Odluci iz prosinca 2024. tuženik ponovno navodi da dobiva otkaz jer njezino ranije radno mjesto pod tim nazivom više ne postoji, međutim to je bilo navedeno i u prvotnoj odluci o otkazu, a koja je pravomoćno utvrđena nedopuštenom, pri čemu ne spori da se u slučaju njenog ranijeg radnog mjesta radilo o mandatnom radnom mjestu, i ne spori da je dakle prije sklapanja ugovora o radu potrebno imenovanje na predmetnu funkciju.

17. S druge strane, svjedok CSD je iznosila da je zaposlena kod tuženika i to na poslovima radnog mjesta Direktorice Sektora upravljanja ljudskim potencijalima, i što je bila i u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak, te je bila uključena u postupanje vezano za otkazivanje tužiteljici u oba navrata. Pritom ne spori da je tužiteljica ishodila pravomoćnu presudu kojom se prvotni otkaz utvrđuje nedopuštenim te se utvrđuje da radni odnos nije prestao i nalaže se vraćanje na rad, i što je onda tuženik i učinio tj. nije nudio novi ugovor o radu, mada radnog mjesta pod imenom Direktor Sektora podrške zajedničkim poslovima više nije bilo po novoj organizaciji koja je u međuvremenu donesena. Koliko zna tužiteljica je tijekom vremena i dobivala određene radne zadatke. Međutim, tuženik je procijenio da su se ostvarili zakonski uvjeti da se predmetni ugovor ponovno otkaže uz ponudu izmijenjenog ugovora, budući da, kako je već rekla, tog radnog mjesta više nije bilo u sistematizaciji a radi se i o mandatnom radnom mjestu te bi mandat tužiteljice svakako istekao i prije ovog novog otkazivanja tj. negdje 2022. budući da je na poziciju imenovana negdje 2018.. Pritom je tužiteljici ponuđen ugovor pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto za koje smatraju da odgovara njenoj stručnoj spremi i drugim uvjetima te je raspoloživo. Ne spori i da se u izreci pravomoćne presude spominje vraćanje na mjesto Direktora Sektora nabave odnosno drugo radno mjesto koje bi odgovaralo radnom mjestu tužiteljice prije otkazivanja, i za što smatra da je zbunjujuće budući da Sektor nabave nije niti postojao u vrijeme otkazivanja ugovara o radu tužiteljici po prvi put, niti je ona imala ugovor za takvo radno mjesto. Kako izreka pravomoćne presude sadrži navod da radni odnos tužiteljice nije prestao temeljem ranijeg ugovora o radu to ju je poslodavac i vraćao na to radno mjesto, odnosno pristupio je ponovnom otkazivanja kada je utvrđeno da ugovor o radu za nepostojeće radno mjesto ne može opstati kroz duže vrijeme. U tom smislu smatra da je postupanje tuženika bilo zakonito te sukladno okolnostima nastalim nakon nove sistematizacije. Što se tiče eventualnog vraćanja tužiteljice na radno mjesto Direktora Sektora za nabavu, ističe da je odgovarajuća osoba već imenovana i to putem javnog natječaja, kao što su imenovani voditelji četiri službe unutar Sektora, tako da nije razmatrano da bi se tužiteljica vratila na ta radna mjesta, no kako je već rekla, prvenstveno je od strane poslodavca uzimano u obzir da temeljem pravomoćne presude radni odnos tužiteljice nije prestao temeljem ranijeg ugovora o radu te je onda i vraćena na to radno mjesto, odnosno ponovno joj je otkazan ugovor o radu za to radno mjesto jer ono temeljem nove sistematizacije više nije postojalo, kako je prethodno već obrazložila.

18. Kako se prilikom drugog otkazivanja iz prosinca 2024. nije radilo o kolektivnom višku radnika već samo o otkazivanju tužiteljici, navodi da nisu niti provođene radnje u tom smjeru prije otkazivanja, a nije bilo mogućnosti niti savjetovanja s radničkim vijećem koje nije niti ustrojeno. Kod tuženika je aktivno više od 20 sindikata sa svojim sindikalnim povjerenicima, no nisu se usuglasili o zajedničkom predstavniku te tuženik nije niti u mogućnosti obraćati se takvom predstavniku, što onda nije niti učinjeno u konkretnom slučaju. Po njezinom sjećanju postoji mogućnost da su se pisanim putem obratili spomenutim sindikatima, mada zakonske obveze zapravo nije bilo, a u novijem razdoblju niti to više ne rade. Ističe da je točno da je u ranijem ugovoru o radu za mjesto Direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima bila i tzv. zaštitna klauzula vezano za obvezu ponude drugog odgovarajućeg radnog mjesta u slučaju isteka mandata, i smatra da bi takva obveza bila ispunjena ponudom radnog mjesta Eksperta za nabavu I., budući da je tužiteljica zaista i stručnjak za poslove javne nabave, a koje radno mjesto je tužiteljici i ponuđeno npr. izmijenjenim ugovorom uz otkaz od 9. prosinca 2024., a pritom nije bila ugovorena obveza zadržavanja koeficijenta. Sam Sektor nabave je osnovan temeljem nove sistematizacije iz ožujka 2023., dok kolega ES nije bio zaposlen na mjestu Direktora Sektora već negdje 2022. na mjesto Voditelja Službe za nabavu, što je tada još bilo aktualno. Po formiranju novih Sektora dotadašnjim voditeljima Službi postojeći ugovori su preneseni sukladno novoj sistematizaciji te su zadržali čelne pozicije tj. postali su Direktori Sektora do isteka mandata, tako da je kolega ES momentalno Direktor Sektora za nabavu do isteka mandata negdje u svibnju 2026.. Ukupnost poslova sadašnjeg Sektora je u bitnome podudarna sa ranijim poslovima Službe za nabavu.

19. Ocjenjujući prethodno izneseno tj. dokaze izvedene tijekom ovog postupka, za zaključiti je da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužiteljici uz ponudu izmijenjenog ugovora, u smislu odredbe čl. 123. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.). Pritom nije sporno da je tužiteljica prethodno radila na radnom mjestu direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima, koji ugovor je otkazan i što je tužiteljica pobijala sudskim putem te je ishodila naprijed citiranu pravomoćnu presudu kojom je predmetni otkaz utvrđen nedopuštenim te je naloženo vraćanje na rad, na radno mjesto direktora Sektora nabave odnosno drugo radno mjesto koje bi po svojim karakteristikama i plaćom odgovaralo radnom mjestu tužiteljice prije otkazivanja. Također nije sporno da je tuženik svojom daljnjom Odlukom od 9. prosinca 2024. ponovno otkazao ugovor o radu temeljem kojeg je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima, iz razloga što to radno mjesto uslijed reorganizacije provedene u međuvremenu više nije niti postojalo te je tužiteljici ponuđeno drugo radno mjesto (Ekspert za nabavu I.) za koje tužiteljica smatra da nije odgovarajuće njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

20. Za ukazati je s tim u vezi da je predmet ovršnog postupka, kojeg je tužiteljica i pokretala (vidljivo npr. iz rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovr-3349/2024 od 4. listopada 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu), ispunjenje naloga iz izreke pravomoćne presude poslovnog broja Pr-1769/2022 ovog suda tj. vraćanje tužiteljice na radno mjesto direktorice Sektora nabave odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, i navedeno nije predmet ovog postupka , i što onda uključuje i da se u ovom postupku ne utvrđuju okolnosti vezane za raspoloživost odgovarajućeg radnog mjesta tj. da li su već popunjena radna mjesta na koja bi se tužiteljica željela vratiti, i dr..

21. S druge strane, nije bilo zakonske prepreke da tuženik, nakon pravomoćnosti presude poslovnog broja Pr-1769/2022 kojom je održan na snazi ugovor o radu tužiteljice za radno mjesto direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima, no koje radno mjesto je prestalo postojati uslijed reorganizacije, ponovno otkaže predmetni ugovor tužiteljice za radno mjesto direktora Sektora podrške zajedničkim poslovima, s obzirom na već spomenutu okolnost da predmetno radno mjesto više nije niti postojalo, i što prihvaća i ovaj sud kao opravdani razlog otkazivanja (u građanskim postupcima ne postoji ograničenje ne bis in idem tj. moguće je ponovno otkazati ugovor o radu koji je prethodno već otkazivan, i koji raniji otkaz je sudskim putem utvrđen kao nedopušten). Pritom je tuženik ponudio novo radno mjesto tužiteljici (Ekspert za nabavu I.) za koje radno mjesto tužiteljica smatra da nije adekvatno, no predmetna ponuda nije predmet raspravljanja u ovom postupku, u kojem se odlučuje samo o zakonitosti otkaza (za koji otkaz je zaključeno da je zakonit, s obzirom da predmetno radno mjesto više ne postoji uslijed reorganizacije, a također i iz razloga što je s 9. prosinca 2022. istekao mandat tužiteljice koji je preduvjet za sklapanje takve vrste ugovora o radu) dok sadržaj spomenute građansko-pravne ponude za radno mjesto Ekspert za nabavu I. ne utječe na utvrđenje da li je otkaz od 9. prosinca 2024. (toč. I. izreke Odluke o otkazu s ponudom, od 9. prosinca 2024.) zakonit ili ne.

22. Dakle, o tome na koje će radno mjesto tužiteljica biti vraćena nakon pravomoćnosti presude poslovnog broja Pr-1769/2022 odlučuje se u ovršnom postupku pokrenutom tim povodom, i isto nije predmet odlučivanja u ovom postupku, dok je, odlučujući o zakonitosti otkaza od 9. prosinca 2024., utvrđeno da je isti zakonit s obzirom da je radno mjesto za koje je ugovor o radu od 3. prosinca 2018. bio sklopljen (direktor Sektora podrške zajedničkim poslovima) prestalo postojati, pri čemu istovremena ponuda drugog radnog mjesta (Ekspert za nabavu I.) tj. sadržaj i adekvatnost takve ponude ne utječu na zakonitost samog otkaza.

23. Ukazuje se i da tuženik kao poslodavac prije predmetnog otkazivanja nije bio dužan provoditi postupak savjetovanja iz čl. 150. Zakona o radu, budući da nije utvrđeno da bi kod tuženika bilo formirano radničko vijeće odnosno da bi djelovao sindikalni povjerenik tj. predstavnik s ovlastima radničkog vijeća, u kojem smislu nije bilo potrebno saslušavati svjedoka RS.

24. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, kao i nagrada u visini od po 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 6. veljače 2026. te za sastav podneska od 24. listopada 2025., što je ukupno 350 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 700,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (175,00 eur) iznos od 875,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

26. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika