Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-3993/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja CZ, državljanin Republike Bjelorusije, trenutno smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, kojeg zastupa kojeg zastupa SZ, pravna savjetnica udruge Projekt građanskih prava Sisak, S. i A. Radića 5, Sisak, OIB: 84168586405, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/51071, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 24. rujna 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati udruzi Projekt građanskih prava Sisak, S. i A. Radića 5, Sisak, OIB: 84168586405, pružatelju pravne pomoći, sveukupno iznos od 1.000,00 (tisuću) EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, dok se u preostalom dijelu odbija sa zatraženim troškom.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/51071, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 24. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke) te mu je naloženo da u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napusti EPG odnosno u protivnom će biti udaljen.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da tužitelj nije svijeno i s namjerom izbjegao vojnu obvezu u svojoj zemlji podrijetla, Bjelorusiji jer je pretpostavljao da će rado zdravstvenog stanja biti oslobođen od služenja vojnog roka. Međutim, kako je zaprimio poziv za služenje vojnog roka to je napustio zemlju podrijetla. Također postojala je mogućnost da se Bjelorusija uključi u rat protiv Ukrajine jer iako nije proglašena opće mobilizacija, Bjelorusija je omogućila vojnu infrastrukturu Rusiji pa je tužitelj imao opravdan strah za svoj život. Navodi da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog izbjegavanja služenja vojnog roka te mu prijeti kazna zatvora. Smatra da mu nije omogućeno u ispitnom postupku da iznese tijek svih događaja i da se utvrde sve odlučne činjenice radi donošenja zakonite odluke već su mu samo postavljana pitanja i iz utvrđenih činjenica izveden je pogrešan zaključak pa predlaže da ga se sasluša. Smatra da ispunjava uvjete iz članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te predlaže da sud poništi poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Smatra da je tužitelju u ispitnom postupku dana mogućnost da iznese sve informacije vezane uz zahtjev te je osim postavljenjem pitanja upućen i da nadoda ukoliko smatra nešto bitnim. Navodi da nema uvjerljivih i verificiranih izvora da bi bila u tijeku opća mobilizacija u Bjelorusiji obzirom da tužitelj tvrdi da je napustio Bjelorusiju zbog mogućnosti uključenja u rat protiv Ukrajine. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7.. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23 i 40/25) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
9. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka
20. i 21. ovoga Zakona.
10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
11. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.
12. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom ispitnom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojem je saslušan, postavljana su mu mnogobrojna pitanja i omogućeno mu je da se izjasni na zapisnik o svemu što smatra bitnim, dakle tuženik je proveo saslušanje sukladno odredbi članka 35. Zakona. Nakon toga, tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te donio odluku nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta i pravilno ocijenilo da ne postoje razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelja povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, sa prijetnjom kazne ili smaknućem, da će biti izložen mučenju nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje životu tužitelja zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, sve u smislu članaka 20. i 21. Zakona.
13. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.
14. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.
15. Vezano za dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, sud je smatrao da izvođenje ovog dokaza nije potrebno budući je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno, između ostalog i na temelju ispitivanja tužitelja tijekom upravnog postupka, dok tužitelj nije iznio nikakve druge činjenice niti dokaze u tužbi niti putem svog punomoćnika na ročištu a koje bi upućivale bilo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka, bilo na bitnu povredu pravila postupka.
16. Također se napominje da je iz spisa predmeta tuženika, razvidno da tužitelj nije odmah podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu već je prvo 6. svibnja 2023. zaustavljen kako prevozi iz BIH u RH nezakonito strane državljane, radi čega je osuđen presudom Općinskog suda u Karlovcu, posl. broj: Kmp-20/2023-30 od 17. svibnja 2023. za kazneno djelo iz članka 326. Kaznenog zakona, na kaznu zatvora i tek po izlasku iz zatvora 23. studenog 2023. podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu. Navedeno zajedno sa svim iznesenim razlozima od strane tuženika, također upućuje na nepostojanje razloga da se tužitelju odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj.
17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Što se tiče predloženog odgodnog učinka tužbe, napominje se da u uputi o pravnom lijepu u osporenom rješenju stoji da tužba odgađa izvršenje rješenja pa o istome nije sud odlučivao.
19. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
20. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji odnosno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a. Preostali trošak na ime cestarine i goriva nije priznat budući da nema nikakvih dokaza da bi nastao.
U Zagrebu 9. travnja 2026.,
Sutkinja:
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja
2. tuženiku
3. U spis
