Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2456/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu prvotužiteljice DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja EK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja SK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Senki Zuber Šanjek, odvjetnici u Varaždinu, Ulica braće Radić 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 48, OIB 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 4, OIB 43539267895, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, ulica braće Radić 2 i Ministarstva financija, Samostalnog sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Koturaška 43, OIB 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/23-01/217 Ur. broj: 514- 04-02-01-01/08-24-02 od 8. veljače 2024.
II Poništava se rješenje Varaždinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Klasa: UP/I-942-01/23-01/1, Ur. broj: 2186-10/8-23-13 od 24. travnja 2023.
III Oglašava se ništavim rješenje Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ispostave Ivanec, klasa: UP/I-942-05/11-01/6, ur. broj 2186-01-05/1-17-36, od 1. ožujka 2017.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu do 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura) u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/23-01/217 Ur. broj: 514- 04-02-01-01/08-24-02 od 8. veljače 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Varaždinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Klasa: UP/I-942-01/23-01/1, Ur. broj: 2186-10/8-23-13 od 24. travnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke I. i II. izreke pravomoćnog rješenja Ureda Državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ispostave Ivanec, KLASA: UP/I-942-05/11-01/6, Ur. broj: 2186-0-05/1-17-36 od 1. ožujka 2017. na način da je utvrđeno da su ovlaštenici prava na naknadu za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište DK u ½ dijela (što je neizmijenjeno u odnosu na ranije rješenje) te EK u ¼ dijela i SK u ¼ dijela, kao nasljednici iz pokojnog NK (OIB [osobni identifikacijski broj]), koji je prethodnim rješenjem bio utvrđen ovlaštenikom u ½ dijela. Podaci o oduzetom zemljištu te obliku i visini naknade ostali su neizmijenjeni.
Rješenjem Ureda Državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ispostave Ivanec, KLASA: UP/I-942-05/11-01/6, Ur. broj: 2186-0-05/1-17-36 od 1. ožujka 2017., koje je izmijenjeno predmetnim prvostupanjskim rješenjem, je DK i pokojnom NK, svakom za ½ dijela utvrđeno pravo na naknadu obveznicama Republike Hrvatske za nacionalizirano građevinsko zemljište, sada u sastavu nekretnina prema novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] od 1197 m2 upisane u p. l. 6506 k. o. [katastarska općina], utvrđena je naknada za predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 86.353,40 kuna te je obveznikom naknade određen Fond za naknadu oduzete imovine.
2. Tužitelji su u tužbi osporili način određivanja naknade te pravilnost same odluke o naknadi. Navode da prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge, da je prethodnim rješenjima naknada bila određena u puno višem iznosu te na je naknadno taj iznos umanjen protivno načelu zabrane reformatio in peius. Naglašavaju da je rješenjem od 22. veljače 2005. utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze u I zoni prema Odluci o izmjenama i dopunama Odluke Grada Varaždina o komunalnom doprinosu (objavljenoj u Službenom vjesniku Grada Varaždina br. 8/04), a pobijanim rješenjima je kod izračuna naknade uzet koeficijent položaja za III zonu Grada Varaždina. Naravno da je tako došlo do različitih izračuna naknade, a svakako da se prilikom određivanja naknade mora voditi računa o podacima važećim u vrijeme odlučivanja o visini naknade. Nakon izvršene identifikacije od strane VEKTRA Varaždin ustanovljeno je koje su nove čestica nastale od starih čkbr. [katastarska čestica], a u dopisu Grada Varaždina od 25. listopada 2016. nije navedeno u koju zonu pripadaju nove čkbr. [katastarska čestica] koje su također nacionalizirane tužiteljima, pa je stoga u najmanju ruku činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u dijelu u kojem je i za te nekretnine zaključeno da pripadaju u III zonu. Nije objašnjeno zbog čega su predmetne nekretnine završile u III zoni a prvobitno su bile u I zoni po rješenju od 22. veljače 2005. U nekim rješenjima piše da se zone ustanovljuju radi izračuna komunalne naknade a u drugim radi izračuna komunalnog doprinosa, što također ukazuje na nedovoljno utvrđeno činjenično stanje.
Nadalje ističu da su tužitelji su odmah po smrti EK (starijeg) obavijestili o tome prvostupanjsko tijelo, no, iako je on umro još 1. srpnja 2013., o tome se nije vodilo računa. Zahtijevaju poništavanje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Na održanom ročištu tužitelj je dodatno predložio da sud u ovom sporu provede građevinsko vještačenje radi procjene vrijednosti predmetnih nekretnina. Navedeno iz razloga što su tužitelji tijekom upravnog postupku priložili nalaz i mišljenje građevinskog vještaka VK, a koji dokaz uopće nije uzet u obzir prilikom rješavanje predmetne upravne stvari. Tužitelji smatraju da je navedeni vještak najkvalitetnije utvrdio vrijednost oduzetih nekretnina u vrijeme njihova oduzimanja. Ističe da predmetne nekretnine danas predstavljaju građevinsko izgrađeno zemljište na području grada Varaždina. Također predlaže da se saslušaju stranke osobno na okolnost pregovaranja s javnopravnim tijelima radi rješavanje ove upravne stvari, te na okolnost da stranke nisu bile pristale na iznos i način naknade koji im je određen ovim rješenjem, te da su i dalje suglasne sa zamjenom za drugo zemljište, pa čak i poljoprivredno.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Zainteresirana osoba Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje DORH) pridružila se navodima tuženika. Navela je da je prvostupanjskim rješenjem samo izmijenjena osoba jednog od ovlaštenika, na način da su kao ovlaštenici utvrđeni nasljednici jednog od prvotno utvrđenih ovlaštenika budući je isti preminuo. U vezi pitanja prava na naknadu, oblik i visinu naknade istaknula je da je rješenje od 01. ožujka 2017. potvrđeno II-stupanjskim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II- 942-01/17-01/141, Ur. broj: 14-04- 02-01-01/07-21-02 od 20. siječnja 2021., i I- stupanjskom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-773/21-11 od 29. lipnja 2022. i II-stupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3625/22-2 od 21. listopada 2022. Navodi koje tužitelji iznose u ovoj tužbi su istovjetni prigovorima ovlaštenika naknade s osnove kojih je vođen gore navedeni upravni spor, a koji su od strane sudova ocijenjeni neosnovanima.
4. Zainteresirana osoba Ministarstvo financija nije dostavila odgovor na tužbu.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.
7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se provede građevinsko vještačenje i da se saslušaju tužitelji osobno kao nepotreban, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga navedenih u ovoj presudi.
9. Između stranaka je sporno da li su javnopravna tijela donijela zakonita rješenja, a s obzirom na nespornu činjenicu smrti EK (oca ovdje prvo i drugotužitelja SK i EK) **.**.2013., da li su uzeti u obzir i raspravljeni svi odlučni prigovori tužitelja izneseni u upravnom postupku te, konačno, da li su pravilno i zakonito utvrđeni oblik i visina naknade.
10. Prema stavu ovog suda, odlučna činjenica u ovom upravnom sporu jest ta da je EK (OIB [osobni identifikacijski broj]) umro **.**.2013., odnosno tri godine i osam mjeseci prije donošenja rješenja od 1. ožujka 2017.
11. Prije svega, ističe se da je zahtjev stranaka podnesen 1997. godine te se tijekom upravnog postupka vođenog povodom tog zahtjeva primjenjivao Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 103/96, dalje ZUP/91), sve do pravomoćnog okončanja tog postupka. Postupak je pravomoćno okončan rješenjem od 1. ožujka 2017., koje je potvrđeno II-stupanjskim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/17-01/141, Ur. broj: 14-04- 02-01-01/07-21-02 od 20. siječnja 2021., i I-stupanjskom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-773/21-11 od 29. lipnja 2022. i II-stupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3625/22-2 od 21. listopada 2022.
12. Budući da je navedeni upravni postupak povodom zahtjeva stranaka bio pravomoćno okončan, ističe se da su ovdje osporavana rješenja donesena u novom upravnom postupku koji je vođen po službenoj dužnosti povodom dopisa Ministarstva financija klasa UP/I-943-06/23-005/0001, ur. broj 513-10-03-22-04-04 od 23. ožujka 2023. (koje nije dostavljeno sudu uz spis predmeta), kojim je predloženo oglasiti ništavim pravomoćno rješenje od 1. ožujka 2017. ili donijeti novi upravni akt kojim bi se utvrditi ovlaštenici i visina naknade, budući da je ranije utvrđeni ovlaštenik naknade EK preminuo prije donošenja rješenja pa rješenje nije bilo moguće izvršiti.
12.1. Dakle, osporena rješenja donesena su u novom upravnom postupku, koji je morao biti proveden po odredbama novog Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/2009, 110/2021, dalje ZUP).
12.2. Slijedom navedenog, a budući da je osporeno prvostupanjsko rješenje od 24. travnja 2023. doneseno u primjeni izvanrednog pravnog lijeka koji je postojao samo u odredbama „starog“ ZUP/91, odnosno koji je bio propisan odredbama članka 266. ZUP/91 (s time da je prvostupanjsko rješenje pogrešno navelo „265.“), prvostupanjsko rješenje je nezakonito, odnosno radi se o takvim procesnim povredama koje su u odlučnoj mjeri utjecale na odlučivanje o biti stvari. Uz navedeno, ističe se da čak i ova odredba nije pravilno primijenjena, jer je odredbom članka 266. stavka 1. ZUP/91, bilo propisano da se pravomoćno rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može ukinuti ili izmijeniti radi njegova usklađivanja sa zakonom ako organ, koji je donio to rješenje, smatra da je u tom rješenju nepravilno primijenjen materijalni zakon. U konkretnom slučaju povrijeđen je procesni, a ne materijalni zakon, jer je rješenje doneseno u odnosu na osobu koja u vrijeme donošenja rješenja nije više postojala te jer upravni postupak nije prekinut u odnosu na umrlu osobu i nije nastavljen u odnosu na nasljednike, čime je nasljednicima onemogućeno sudjelovanje u postupku.
12.3. Nadalje, ističe se da je i drugostupanjsko osporeno rješenje doneseno uz primjenu „starog“ ZUP/91 te je tuženik neosnovano potvrdio zakonitost prvostupanjskog rješenja donesenog po ZUP/91, što također predstavlja procesnu povredu koja je u odlučnoj mjeri utjecala na odlučivanje o biti stvari.
13. Radi svega navedenog sud je osporavana rješenja ocijenio nezakonitima te je ista poništio na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, radi čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.
14. Sud je točkom III izreke presude po službenoj dužnosti oglasio ništavim rješenje Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ispostave Ivanec, klasa:
UP/I-942-05/11-01/6, ur. broj 2186-01-05/1-17-36, od 1. ožujka 2017., na temelju odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. ZUP-a, jer smatra da njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.
14.1. Naime, rješenjem Ureda Državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ispostave Ivanec, KLASA: UP/I-942-05/11-01/6, Ur. broj: 2186-0-05/1-17-36 od 1. ožujka 2017., je DK i pokojnom NK, svakom za ½ dijela utvrđeno pravo na naknadu obveznicama Republike Hrvatske za nacionalizirano građevinsko zemljište.
14.2. Iz isprava u spisu i navedenog rješenja razvidno je da je EK umro tijekom upravnog postupka, i to čak tri godine i osam mjeseci prije donošenja rješenja od 1. ožujka 2017. Time je navedeno rješenje od 1. ožujka 2017. doneseno u odnosu na nepostojeću stranku, odnosno na način da je ovlaštenikom naknade (i isplate) utvrđena osoba koja zbog smrti u vrijeme donošenja rješenja više nije postojala.
14.3. Nesporno prvostupanjsko tijelo nije postupilo po odredbi članka 54. ZUP/91, jer nije pazilo da li osoba koja se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku te nije, nakon što je nastupila smrt stranke, postupak prekinula i nastavila ga u odnosu na nasljednike SK i EK. Dakle, SK i EK uskraćeno je pravo na sudjelovanje u upravnom postupku u položaju postupovnih stanaka (povreda odredaba članaka 49. i 7. ZUP/91), i to u razdoblju od tri godine i osam mjeseci trajanja postupka. Prema stavu ovog suda navedeno je itekako utjecalo na prava stranaka (nasljednika) u upravnom postupku, jer je iz spisa tuženika te rješenja od 1. ožujka 2017. razvidno da su od trenutka smrti EK **.**.2013. pa sve do donošenja rješenja provedeno niz procesnih radnji. Tako je, primjerice, (20. prosinca 2016.) održana usmena rasprava, u tom razdoblju pribavljeni su podaci od društva Vektra d.o.o. o identifikaciji čestica, podaci od Ministarstva financija o tržišnoj vrijednosti zemljišta (dopis 2. lipnja 2013.), očitovanje Grada Varaždina od 25. listopada 2016., navedeno je da su se ovlaštenici naknade po opunomoćeniku 20. prosinca 2016. (iako je jedan ovlaštenik u to vrijeme već nekoliko godina bio pokojan) „izjasnili da žele naknadu u obveznicama Republike Hrvatske“ (a što je sada sporno) te je javnopravno tijelo izvršilo izračun visine naknade. Dakle, nasljednicima nije omogućen položaj stranke i sudjelovanje u postupku, nije im omogućeno očitovanje pravnim pitanjima te o činjenicama i dokazima, nije im omogućeno predlaganje dokaza.
14.4. Slijedom svega navedenog, budući da je postupak nekoliko godina vođen u odnosu na stranku koja je umrla, odnosno koja je prestala postojati, bez da su u postupak zatim uključeni nasljednici, te da je rješenje doneseno i naknada utvrđena u odnosu na ovlaštenika koji u vrijeme donošenja rješenja više nije postojao, ovaj sud smatra da je rješenje od 1. ožujka 2017. ništavo, jer njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.
14.5. Vezano za ovo utvrđenje, ističe se da bi navedeno rješenje od 1. ožujka 2017. bilo ništavo i po „starom“ ZUP/91, budući da je odredbom članka 268. ZUP/91 bilo je propisano da se ništavim proglašava rješenje čije izvršenje uopće nije moguće te čije bi izvršenje bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka. Također, odredbom članka 54. ZUP/91 bilo je propisano da će u toku cijelog postupka organ po službenoj dužnosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku. Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o prirodi upravne stvari koja je predmet postupka.
15. Radi svega navedenog, sud utvrđuje da je navedeno rješenje od 1. ožujka 2017. ništavo na temelju odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. ZUP-a te je odlučio kao u točki III izreke presude, na temelju odredaba članaka 47. stavka 3. i članka 117. stavka 2. ZUS-a.
16. U postupku koji će se nastaviti voditi povodom zahtjeva stranaka (a u kojem je doneseno rješenje od 1. ožujka 2017. koje je ovaj sud oglasio ništavim) javnopravno tijelo dužno je prekinuti postupak u odnosu na pokojnog EK i nastaviti postupak u odnosu na nasljednike SK i EK. Nadalje, dužno je omogućiti SK i EK sudjelovanje u upravnom postupku u svojstvu stranaka te donijeti novu, zakonitu odluku.
17. Radi ovakvog utvrđenja suda sud nije analizirao i ocjenjivao preostale navode stranaka u ovom sporu koje se odnose na oblik naknade i visinu naknade, jer se radi o prigovorima koje će tužitelji moći isticati u upravnom postupku i o kojima su javnopravna tijela dužna donijeti novo i argumentirano rješenje.
18. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe te za pristup na jedno ročište za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 eura.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. Zainteresiranoj osobi
4. Zainteresiranoj osobi
5. U spis
