REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-162/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Gereciju, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupano po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate , nakon održane glavne i javne rasprave 18. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice te u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 9. travnja 2026..

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011292324 sklopljenog dana 09.05.2006. godine između tužiteljice AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora, solemniziranog dana 10.05.2006. godine pod posl. br. OU-199/06 od strane javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca, i to dio stavka 7.2. koji glasi: „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora“.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana namiri tražbinu u iznosu od 3.409,77 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do dana 31.07.2015. godine obračunava u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima na:

- iznos od 1,23 EUR, od dana 20.10.2008. godine do isplate;

- iznos od 0,15 EUR, od dana 20.11.2008. godine do isplate;

- iznos od 0,69 EUR, od dana 20.12.2008. godine do isplate;

- iznos od 14,38 EUR, od dana 20.01.2009. godine do isplate;

- iznos od 14,68 EUR, od dana 20.02.2009. godine do isplate;

- iznos od 7,75 EUR, od dana 20.03.2009. godine do isplate;

- iznos od 8,43 EUR, od dana 20.04.2009. godine do isplate;

- iznos od 8,59 EUR, od dana 20.05.2009. godine do isplate;

- iznos od 2,58 EUR, od dana 31.05.2009. godine do isplate;

- iznos od 6,62 EUR, od dana 20.06.2009. godine do isplate;

- iznos od 7,31 EUR, od dana 20.07.2009. godine do isplate;

- iznos od 6,71 EUR, od dana 20.08.2009. godine do isplate;

- iznos od 6,49 EUR, od dana 20.09.2009. godine do isplate;

- iznos od 4,85 EUR, od dana 20.10.2009. godine do isplate;

- iznos od 7,59 EUR, od dana 20.11.2009. godine do isplate;

- iznos od 8,91 EUR, od dana 20.12.2009. godine do isplate;

- iznos od 12,26 EUR, od dana 20.01.2010. godine do isplate;

- iznos od 14,14 EUR, od dana 20.02.2010. godine do isplate;

- iznos od 18,18 EUR, od dana 20.03.2010. godine do isplate;

- iznos od 18,21 EUR, od dana 20.04.2010. godine do isplate;

- iznos od 23,93 EUR, od dana 20.05.2010. godine do isplate;

- iznos od 6,02 EUR, od dana 31.05.2010. godine do isplate;

- iznos od 26,57 EUR, od dana 20.06.2010. godine do isplate;

- iznos od 29,16 EUR, od dana 20.07.2010. godine do isplate;

- iznos od 36,15 EUR, od dana 20.08.2010. godine do isplate;

- iznos od 36,57 EUR, od dana 20.09.2010. godine do isplate;

- iznos od 37,91 EUR, od dana 20.10.2010. godine do isplate;

- iznos od 36,02 EUR, od dana 20.11.2010. godine do isplate;

- iznos od 51,73 EUR, od dana 20.12.2010. godine do isplate;

- iznos od 48,80 EUR, od dana 20.01.2011. godine do isplate;

- iznos od 49,38 EUR, od dana 20.02.2011. godine do isplate;

- iznos od 52,22 EUR, od dana 20.03.2011. godine do isplate;

- iznos od 49,14 EUR, od dana 20.04.2011. godine do isplate;

- iznos od 55,55 EUR, od dana 20.05.2011. godine do isplate;

- iznos od 16,85 EUR, od dana 31.05.2011. godine do isplate;

- iznos od 66,65 EUR, od dana 20.06.2011. godine do isplate;

- iznos od 79,98 EUR, od dana 20.07.2011. godine do isplate;

- iznos od 88,61 EUR, od dana 20.08.2011. godine do isplate;

- iznos od 239,04 EUR, od dana 20.09.2011. godine do isplate;

- iznos od 109,06 EUR, od dana 20.10.2011. godine do isplate;

- iznos od 63,78 EUR, od dana 20.11.2011. godine do isplate;

- iznos od 68,44 EUR, od dana 20.12.2011. godine do isplate;

- iznos od 72,89 EUR, od dana 20.01.2012. godine do isplate;

- iznos od 73,51 EUR, od dana 20.02.2012. godine do isplate;

- iznos od 71,96 EUR, od dana 20.03.2012. godine do isplate;

- iznos od 72,10 EUR, od dana 20.04.2012. godine do isplate;

- iznos od 72,35 EUR, od dana 20.05.2012. godine do isplate;

- iznos od 2,29 EUR, od dana 21.05.2012. godine do isplate;

- iznos od 18,49 EUR, od dana 31.05.2012. godine do isplate;

- iznos od 74,20 EUR, od dana 20.06.2012. godine do isplate;

- iznos od 72,34 EUR, od dana 20.07.2012. godine do isplate;

- iznos od 70,62 EUR, od dana 20.08.2012. godine do isplate;

- iznos od 65,87 EUR, od dana 20.09.2012. godine do isplate;

- iznos od 72,26 EUR, od dana 20.10.2012. godine do isplate;

- iznos od 72,92 EUR, od dana 20.11.2012. godine do isplate;

- iznos od 1.156,66 EUR, od dana 23.11.2012. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana namiri parnični trošak u iznosu od 1.628,20 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 9. travnja 2026. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 9. svibnja 2006. sklopila s tuženikom ugovor o kreditu br. 90111292324, solemniziran kod javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca pod br. OV-2889/07, 2. travnja 2007. kojim je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 65.100,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi tuženika važećoj na dan korištenja kredita. U čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja , s rokom otplate od 360 mjeseci s namjenom za kupnju nekretnine – stana ili obiteljske kuće. Tužiteljica i tuženik su 30. ožujka 2007. sklopili aneks ugovora o kreditu broj 9011292324 kojim je ugovoren rok otplate kredita kroz 84 mjeseca od dana sklapanja tog aneksa. Također, ističe da je navedeni kredit u cijelosti otplaćen.

1.1. Za vrijeme trajanja otplate kredita, redovna kamatna stopa je jednostranom odlukom tuženika s početnih 4,35% godišnje, više puta mijenjana na štetu tužiteljice bez pregovaranja uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužiteljica otplatila u odnosu na one sadržane u početnom otplatnom planu kredita. Slijedom navedenog, ništetan je dio odredbe članka 4. predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope.

1.2. Nadalje, prilikom sklapanja predmetnog ugovora, tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužiteljici je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže z bog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, već je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se ugovorna kamata otplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a uz to je i promjenjiva jednostranom odlukom banke, to jest tuženika.

1.3. Razvidno je kako su u predmetnom ugovoru postojala dva promjenjiva elementa – valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužiteljica je u trenutku sklapanja ugovora, niti tijekom otplate predmetnog kredita nije mogla znati koliko će iznositi njezina kreditna obveza.

2. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne a što ima za posljedicu primjenu predmetnog ugovora o kreditu oslobođenog učinka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu.

3. Tužiteljica ističe da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune prema švicarskom franku na dan isplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjući povećanje tečaja CHF prema kuni, te je stoga uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF prema kuni uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja, po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. ĆK, dipl.oec., tužiteljica je podneskom od 18. studenoga 2024. istaknula da nema prigovora niti primjedbi na predmetni nalaz i mišljenje, te isti prihvaća u cijelosti, te navedenim podneskom usklađuje tužbeni zahtjev.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovi tako i u visini, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja te navodi da su prednik tužitelja i tuženik 9. svibnja 2006. sklopili ugovor o kreditu broj 9011292324, te da je odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima propisano da tražbine zastarijevaju 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

6. Tuženik smatra da tužiteljici nisu ugovorom o kreditu br. 9011292324 koji je zaključen 9. svibnja 2006. povrijeđena njena prava kao potrošača a sve jer tuženi nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) te na navodno jednostrano mijenjanje kamatne stope a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Netočno tužitelj navodi da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bile utvrđene navedene povrede iz ugovora o kreditu br. 9011292324 koji je zaključen 9. svibnja 2006.. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

7. Nadalje tuženik navodi da je za naglasiti da su stranke u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile i u tekstu samog ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da se na sve što nije regulirano ugovorom o kreditom primjenjuju opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. U čl. 7. Ugovora o kreditu stranke su jasno ugovorile da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos rate te se obvezuje plaćati tako izmijenjene rate. Pored navedenog tuženik ističe prigovor zastare pozivajući se na opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u slučaju stjecanja bez osnove te ističe da podnošenjem predmetne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa jer je takvo tumačenje u suprotnosti s odredbama čl. 241. Zakona o obveznim odnosima.

8. Tuženik posebno ističe da je u konkretnom slučaju došlo do zatvaranja obveze odnosno ispunjenja ugovora u cijelosti te je u primjeni čl. 326. st.2. Zakona o obveznim odnosima i ništetnost se više ne može isticati. Tuženik se sukladno navedenom protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti u cijelosti odbiti navodeći da je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan i to jer je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi, te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule, jer volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo je određena ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom, jer je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti preds tavlja javnu ispravu, te tužbeni zahtjev koji je postavljen se odnosi na ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, a iznosi koji su navedeni u petitu tužbenog zahtjeva su postavljeni u kunama čime isti ne proizlaze iz navedenog ugovora o kreditu i tako postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cijelosti je nepodoban za odlučivanje, te slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

9. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u ovosudni spis i to ugovor o kreditu broj 9011292324 od 9.5.2006., te aneks ugovora o kreditu broj 9011292324 od 30.3.2007. (list 6-10 spisa), knjigovodstvenu karticu kredita "Privredna banka Zagreb",

korisnik RK (list 11-15 spisa), plan otplate (list 16 spisa), uz priloženu dokumentaciju (list 17- 22 spisa), pregled uplata po kreditu 30.3.2021. (list 23-24 spisa), sudske odluke (list 51-59 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ĆK, prof.dr.sc. dipl.oec. od 9.7.2024. (list 72-76 spisa), u pisano očitovanje sudskog vještaka od 25.8.2025. (list 87 spisa), saslušana je kao stranka u postupku tužiteljica AK.

10. Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice usklađen podneskom od 18. studenoga 2024. u cijelosti je osnovan.

11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike u otplati kredita između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule stvarno plaćala i iznosa koji bi tužiteljica plaćala da je plaćala anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslavu Zovko prof. dr.sc. dipl.oec. Vještak u svom nalazu navodi da je tužiteljica s tuženikom 16. veljače 2006. sklopila ugovor o kreditu broj 9011292324 na iznos od 65.100,00 CHF s rokom otplate 360 mjeseci i kamatnom stopom 4,35% godišnje. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu te se obračunavaju prema srednjem tečaju banke na dan uplate.

11.1. Kredit je sukladno knjigovodstvenoj kartici kredita (list 11 spisa) isplaćen 20. svibnja 2006.. Na dan isplate kredita, srednji tečaj CHF tužene iznosio je 4,671336 kn.

11.2. Sukladno navedenom, a prema pregledu uplata po kreditu (listovi 23-24 spisa), vještak je napravio izračun u tablici 1 Nalaza i mišljenja. Nadalje, vještak u svom mišljenju ističe da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije, vještak je mišljenja da sveukupno potraživanje tužiteljice radi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli iznosi 3.409,77 eura , a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1.

12. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.oec. Vatroslava Zovko u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.

13. Tužiteljica AK je iskazala da je podnijela predmetnu tužbu iz razloga što je došlo do pretplate kamate po ugovor o kreditu iz 2006., kao i zbog promjene valutne klauzule. Nadalje, iskazuje da kada je realizirala namjenski hipotekarni kredit za kupnju stana da se informirala i u Zagrebačkoj banci u kojoj je tada bila klijent te u Privrednoj banci Zagreb te da su joj u Privrednoj banci Zagreb uvjeti za realizaciju kredita u CHF bili povoljniji te da ju je u Privrednoj banci Zagreb tada ponuđen kredit u CHF bio najpovoljniji s najpovoljnijom kamatom i da je imala osjećaj da je to najsigurniji kredit. Realizirala je kredit u iznos od 65.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, kredit je otplaćivala u kunama, mjesečno ispočetka oko 1.700,00 kuna, a kasnije su se rate povećavale te joj e pred kraj otplate kredita rata iznosila oko 2.200,00 kuna mjesečno. Kredit je u cijelosti otplatila 2012.. Nadalje, iskazuje da prilikom realizacije kredita nitko od djelatnika u banci ju nije upozorio na bilo kakve rizike u vezi valutne klauzule i kamatne stope, niti ju je javni bilježnik upozorio u vezi rizika promjenjive kamate i promjenjive valutne klauzule kod navedenog kredita, već je bila samo upozorena da ukoliko ne bude otplaćivala kredit redovno, da bi joj mogao biti zaplijenjen stan u kojem stanuje. Navedeni kredit je realizirala isključivo radi kupovine stana u kojem je stanovala sa sinom do 2013., a sada u stanu koji se nalazi u Križevcima stanuje i nadalje njen sin. Također, iskazuje da prilikom sklapanja navedenog ugovora o kreditu nije joj bila ponuđena mogućnost pregovarati s bankom o uvjetima kredita.

14. Iskaz tužiteljice AK sud u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da ista ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku te njen iskaz nije u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima tijekom ovog postupka.

15. Budući su prigovori tuženice na predmetni nalaz i mišljenje pravne naravi, a o kojima prigovorima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja, isti ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja jer ga je vještak izradio u skladu sa zadatkom koji mu je povjeren od strane suda.

16. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice usklađen podneskom od 18. studenoga 2024. osnovan u cijelosti.

17. Predmet spora je potraživanje tužiteljice radi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, temeljem ugovora o kreditu br. 9011292324 od 9. svibnja 2006., a prema tečaju CHF na dan isplate kredita, odnosno zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.409,77 eura s osnove promjenjive valutne klauzule sa zakonskom zateznom kamatom kao posljedice ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF sadržane u navedenom ugovoru o kreditu.

18. Među strankama je sporno jesu li predmetne odredbe Ugovora o kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.

19. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da niti na jednom mjestu nisu utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope slijedom čega je odredba da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetna. S tim u vezi, ugovorna odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženice o njegovom nesavjesnom ponašanju na njezinu štetu budući da je upravo tuženica ta koja je bez valjane pravne osnove stekla iznose kamate koje je tužiteljica platila u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope od 4,35 %. Prema tome, tužiteljica sukladno odredbama članka 1111. te članka 1115. Zakona o obveznim odnosima osnovano potražuje od tuženice povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope, te povrat onoga što je stečeno bez osnove uz zatezne kamate. Tužitelj navodi i da je odredba o promjeni kamatne stope ključna odredba Ugovora o kreditu, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. U odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. tužiteljica ističe da su relevantna utvrđenja iz iste postala pravomoćna, kojom presudom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO/91, a isto propisuje članak 241. ZOO. Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takovog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.

21. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP propisano da pokretanje ili vođene postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

22. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 20. travnja 2022., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženika nije osnovan.

23. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9011292324 od 9. svibnja 2006. (list 6-10 spisa), utvrđeno je da su ga tužiteljica i tuženik sklopili 9. svibnja 2006., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 65.100,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s namjenom kredita za kupnju vozila, da je člankom 4. ugovorena redovna godišnja kamata od 4,35%, a koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te da je člankom 7. Ugovorena otplata u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, aneksom ugovora o kreditu od 30.3.2007. u članku 2. istoga navedeno je da sukladno odluci banke broj UB826-49/05 od 16.3.2005. i UB958-54/05 od 7.6.2005. mijenja se točka 1. ugovora o kreditu broj 9011292324 i isti sada glasi: iznos odobrenog kredita iznosi 24.227,41 CHF te se mijenja točka 4.1. i glasi: na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima, a koja u vrijeme zaključenja navedenog aneksa ugovora iznosi 4,30 % godišnje. Mijenja se točka 7.1. i sada glasi: rok otplate kredita je 84 mjeseca, računajući od dana sklapanja navedenog aneksa ugovora o kreditu.

25. Tužiteljica je podneskom od 18. studenoga 2024. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovko od 9. srpnja 2024. na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

26. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 18. studenoga 2024. je u cijelosti osnovan.

27. Sukladno članku 138. a ZZP/09 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

28. Člankom 502. c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

29. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. istog Zakona propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

30. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu specificirao podneskom od 18. studenoga 2024. sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovko, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtjeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka.

31. S tim u vezi, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji je u članku 81. stavak 1. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, pojam nepoštene ugovorene odredbe bio je sadržan i u odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07.

32. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nepoštenost tuženice utvrđena je u presudi koja je donesena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013., a potvrđena presudom VTSRH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženica kamatnu stopu mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe. Dakle, nakon donošenja predmetnih presuda tužitelj, kao i svaki potrošač, raspolaže sudskim odlukama kojima je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, a sve sukladno članku 502. c ZPP.

33. Stoga, je tuženica dužna vratiti tužiteljici ukupan iznos od 3.409,77 eura s osnove pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO., a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), kao i imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je tužiteljici priznao sljedeće troškove parničnog postupka: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 21.8.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 25.9.2023. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 3.10.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 18.10.2023. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 18.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 18.2.2026. u iznosu od 200,00 eura što ukupno iznosi 1.250,00 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 39,10 eura, pristojba na presudu u iznosu od 39,10 eura, predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 1.628,20 eura, kako je to odlučeno pod točkom III. izreke presude.

Velika Gorica, 9. travnja 2026.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.

DNA:

- pun. stranaka

- kal. 20 dana