REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-117/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, radi isplate, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka II. i III. Ugovora o kreditu broj 02555 od 01. srpanj 2008. godine, zaključenog između ČC (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao korisnika kredita i Porsche Mobiliti d. o. o. (OIB 36514183925), Zagreb, Velimira Škorpika 21, kao kreditora, a koja glasi „iznos kredita uključuje troškove zaključenja ugovora u visini navedenoj u tč. III. ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja ugovora“ te „troškovi zaključenja ugovora (uklj. 22% PDV-a) iznose 946,11 CHF“ utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. naknaditi tužitelju JC troškove postupka u iznosu od 303,10 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 02555 od 1. srpnja 2008., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 26.175,74 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je dan na rok otplate od 84 mjeseca. Navodi da je kredit zaključen radi kupnje osobnog vozila marke Škoda, Fabia Combi Classic, 1.4 TDI. Člankom II. predmetnog ugovora ugovoreno je da „iznos kredita uključuje troškove zaključenja ugovora u visini navedenoj u tč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora“. Točkom III. ugovora, propisano je da „troškovi zaključenja ugovora (uklj. 22% PDV-a) iznose 946,11 CHF“. Temeljem tih odredbi ugovora o kreditu, kreditor sada tuženik je dana 01. srpnja 2008. godine, korisniku kredita naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 946,11 CHF. Suštinski, radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Spornim člankom Ugovora o kreditu, regulirana je obveza korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu kredita od strane tuženika, koja je korisniku naplaćena jednokratno u iznosu od 946,11 CHF. Tužitelj ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca, i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz navedenog proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je ugovoreno pravo tuženika da od korisnika naplati naknadu za obradu kredita, nepoštena, a slijedom toga i ništetna. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo. Isto tako, sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik korisnika uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Kao što je gore rečeno, sve je korisniku ponuđeno po principu uzmi ili ostavi, na način da je korisnik na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik korisniku nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u svezi sa postupkom odobrenja kredita. Ni na koji način nije korisniku prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena, odnosi. Odredba članka II. i III. ugovora je protivna načelu savjesnosti i poštenja, te je korisniku nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje tuženika za ekstra profitom) obveza. Nameće se zaključak kako takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te dužnosti njihove suradnje i zabrane zlouporabe prava. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi povrata iznosa preplaćenih po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi promjene tečaja valute kredita iskazane u CHF, a u svezi čega je Županijski sud u Slavonskom Brodu donio presudu u korist tužitelja br. Gž – 39/2024-3 od 10. prosinca 2025. godine, a OS u Bjelovaru presudu br. Pn-113/2019-69 od 23. studenog 2023.

2. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom se odredba članka II. i III. Ugovora o kreditu broj 02555 od 1. srpnja 2008., zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi „iznos kredita uključuje troškove zaključenja ugovora u visini navedenoj u tč. III. ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja ugovora“ te „troškovi zaključenja ugovora (uklj. 22% PDV-a) iznose 946,11 CHF“ utvrđuje ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik nije u roku od 30 dana određenom od strane suda za podnošenje odgovora na tužbu podnio odgovor na tužbu, a koju je uredno zaprimio 14. siječnja 2026.

4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti sa činjenicama koje su opće poznate, a isto tako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331 b st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), valjalo donijeti presudu zbog ogluhe i odlučiti kao kod točkom I i II izreke presude.

5. Odluka o naknadi troškova postupka tužitelju temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i za porez na dodanu vrijednost, iznosi 250,00 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 Eur i na presudu zbog ogluhe 26,55 Eur, tako da sveukupno trošak tužitelja koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 303,10 Eur.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rj o pristojbi na presudu zbog ogluhe 26,55 eura

- tuženiku