Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-82/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici Iris Šoštarić i Velimir Šoštarić, odvjetnici u Rovinju, Augusta Ferrija 35 A protiv tuženika 1. KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. Johannesa Engleithner iz Austrije, 4800 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Dijana Ažić, odvjetnica u Puli, Alda Negrija 22 A, radi utvrđenja i upisa u zemljišne knjige, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i nakon objave 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se djelomično kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se postojanje prava služnosti provoza u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća i pašnjak površine 287 m² na teret poslužne nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. [katastarska čestica] jedna kuća, jedna zgrada i pašnjak površine 353 m² i to istočnom stranom te nekretnine u širini 1,89 m koja je u suvlasništvu tuženika KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela.

II. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava služnosti provoza u skladu s točkom I. izreke ove presude.“

II. Usvaja se djelomično kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se postojanje prava služnosti prolaza u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća i pašnjak površine 287 m² na teret poslužne nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. [katastarska čestica] jedna kuća, jedna zgrada i pašnjak površine 353 m² , i to istočnom stranom te nekretnine u širini 1,89 m koja je u suvlasništvu tuženika KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela.

II. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava služnosti prolaza u zemljišnoj knjizi.“

III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća i pašnjak površine 287 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u naselju Barić Draga dok su tuženici suvlasnici susjedne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća, jedna zgrada i pašnjak površine 353 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ističe da njegova nekretnina ima jedini kolni i pješački pristup s javne prometnice - nerazvrstane ceste Barić Draga koja je upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Karlobag i to preko istočnog dijela nekretnine tuženika. Navodi da su on i njegov sada pokojni otac navedeni pristup koristili više od 50 godina te da takav način korištenja nikada nije osporavan ni od strane prijašnjeg vlasnika nekretnine tuženika ER niti od strane tuženika ili drugih osoba. Budući da tuženici nisu prihvatili prijedlog da se pravo služnosti prolaza i provoza sporazumno upiše u zemljišne knjige, tužitelj smatra da je to pravo stekao dosjelošću te predlaže da sud presudom utvrdi postojanje prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika u korist njegove nekretnine.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava služnosti provoza navodeći da takva služnost nikada nije izvršavana jer tužitelj nikada nije prolazio motornim niti drugim vozilima preko njihove nekretnine. S druge strane, navode da nikada nisu priječili tužitelju pješački prolaz kroz dvorište svoje kuće te smatraju da u tom dijelu spor između stranaka ne postoji i da postoji mogućnost sporazuma. Također ističu da su oni, kao i njihov pravni prednik nesmetano prolazili pješice preko dvorišta tužiteljeve nekretnine radi dolaska do obale zbog čega smatraju da bi se pravo služnosti prolaza pješice trebalo utvrditi i u korist njihove nekretnine na teret nekretnine tužitelja.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokazni postupak tijekom kojeg je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka ER, UR, HR i SR te očevid uz stalnog sudskog vještaka geodetske struke koji je na skici prikazao pravac i površinu predložene služnosti.

4. U podnesku od 15. listopada 2025. tužitelj osporava navode tuženika da on i njegovi pravni prednici nikada nisu vozilima prolazili preko nekretnine tuženika. Predlaže provođenje dokaza uvidom u zemljišnoknjižne izvatke, katastarski plan i zemljišnoknjižni izvadak za nerazvrstanu cestu, provođenje očevida na licu mjesta uz geodetsko vještačenje radi identifikacije nekretnina i trase puta, saslušanje svjedoka SR te parničnih stranaka. Također predlaže uvid u korespondenciju između stranaka iz studenoga i prosinca 2024. kao i saslušanje svjedoka UR i LR putem Općinskog suda u Bjelovaru. Navodi da će nakon provedenog geodetskog vještačenja precizirati širinu spornog puta te za sada zahtijeva utvrđenje prava služnosti prolaza i provoza istočnom stranom nekretnine tuženika u širini od 3 metra.

5. Nakon identifikacije nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] na licu mjesta 10. studenog 2025. sudski vještak geodetske struke dostavio je pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je vještačenje provedeno radi utvrđenja položaja i prostornog odnosa nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] kao i radi utvrđenja trase predložene služnosti prolaza i provoza koju tužitelj zahtijeva preko nekretnine tuženika. Vještak je utvrdio da je k. č. [katastarska čestica] nekretnina u vlasništvu tuženika koja bi prema prijedlogu tužitelja predstavljala poslužnu nekretninu dok je k. č. [katastarska čestica] nekretnina u vlasništvu tužitelja koja bi bila povlasna nekretnina. Postupajući po nalogu suda, vještak je izradio skicu lica mjesta i fotodokumentaciju kojom je grafički i vizualno prikazao stanje na terenu, položaj objekata, trasu predložene služnosti te relevantne dimenzije i visinske odnose. Na temelju izvršenih mjerenja vještak je trasu predložene služnosti prolaza i provoza definirao nizom lomnih točaka označenih slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K i ponovno A čime je zatvoren obuhvat površine koja bi bila opterećena služnošću. Navedene lomne točke određene su koordinatama te su snimljene pomoću GPS uređaja čime je precizno utvrđen njihov položaj u prostoru. Prema provedenim mjerenjima površina dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] na kojem bi se uspostavila služnost iznosi približno 35 m² dok ukupna dužina trase od javne prometnice označene kao k. č. [katastarska čestica] do nekretnine tužitelja iznosi približno 15,35 metara. Vještak je na više karakterističnih mjesta izvršio mjerenje širine prolaza. Na dijelu uz javnu prometnicu izmjerena širina iznosi 2,86 metara. Na dijelu prolaza kod stabla klena gdje se nalazi i pješačka betonska staza uz objekt tuženika, izmjerena širina iznosi 1,89 metara što predstavlja najuži dio trase. Na južnom uglu kuće tuženika širina prolaza iznosi 2,36 metara, mjereno od ruba betonske površine do pješačke staze. Vještak je pritom uočio da se istočno od navedene staze nalazi dio nekretnine koji je pošumljen i nepristupačan za promet vozilima. Osim horizontalnih dimenzija, vještak je izvršio i mjerenje nadmorskih visina na osi predložene trase služnosti kako bi se utvrdio nagib terena. Na ulazu u nekretninu tužitelja izmjerena je nadmorska visina od 6,58 m dok je na spoju s ulicom izmjerena visina od 9,77 m. Razlika visina iznosi 3,19 metara što na ukupnoj dužini trase od 15,35 metara predstavlja nagib od približno 20,8 %. Time je utvrđeno da predmetni prolaz ima značajan pad odnosno uspon. Na skici lica mjesta vještak je prikazao položaj objekata na predmetnim nekretninama odnosno kuću tužitelja na k. č. [katastarska čestica] i kuću tuženika na k. č. [katastarska čestica] te je trasu predložene služnosti grafički označio crvenom linijom i žutom šrafurom. Fotodokumentacija prikazuje stanje na terenu iz više smjerova uključujući ulaz u nekretninu tužitelja s ogradom i obiteljskom kućom, pogled od ulazne ograde prema ulici preko dijela nekretnine tuženika kao i pogled od južnog ugla kuće tuženika prema javnoj prometnici. Na fotografijama je vidljiv betonski dio prolaza uz kuću tuženika, pješačka betonska staza te stabla klena uz rub prolaza, kao i najkritičniji, odnosno najuži dio prolaza između stabla i betonske staze. Fotografije također prikazuju spoj predmetne trase s ulicom koja prolazi kroz naselje kao i odnos između ulice, predložene trase služnosti i kuće tuženika. Na pojedinim fotografijama jasno su označene i lomne točke koje definiraju granice trase služnosti čime je omogućena precizna identifikacija prostora na koji bi se eventualna služnost odnosila. Na temelju svih provedenih mjerenja, izrade skice lica mjesta i fotodokumentacije, vještak je zaključio da je prikazom dimenzija, širina prolaza, položaja objekata i nadmorskih visina nastojao vjerno prikazati stvarno stanje na terenu i prostorni odnos između katastarskih čestica koje su predmet ovog postupka odnosno k. č. [katastarska čestica] kao poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika i k. č. [katastarska čestica] kao povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja.

6. U podnesku od 22. siječnja 2026. tužitelj je naveo da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ali uz napomenu da je vještak u pisanom nalazu naveo kako širina tražene služnosti kod stabla klena do pješačke betonske staze iznosi 1,89 m, dok je prilikom očevida na licu mjesta, na zahtjev tuženika, izmjerena udaljenost od zgrade tuženika do stabla klena te je tom prilikom vještak naveo da ta udaljenost iznosi 2,00 m. Tužitelj smatra da se razlika u navedenim mjerenjima može objasniti time da se podatak od 1,89 m odnosi na širinu betonirane staze od zgrade tuženika do ruba betona dok preostalih 11 cm predstavlja prostor između ruba betona i samog stabla. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud zatraži očitovanje vještaka o toj primjedbi, bilo pisanim putem ili na glavnoj raspravi.

7. U očitovanju na primjedbu tužitelja sudski vještak je naveo da je tijekom očevida mjerenje izvršeno od betonske staze uz kuću tuženika do samog stabla dok je snimanje GPS uređajem provedeno od betonske staze do ruba betona koji okružuje stablo klena. Pojasnio je da prostor između ruba betona i stabla ne predstavlja kolnik niti betoniranu površinu, ali je istaknuo da su oba izmjerena podatka točna. Naveo je da je navedeni detalj vidljiv i na fotografijama izrađenim tijekom očevida.

8. Nakon pisanog očitovanja sudskog vještaka stranke nisu zahtijevale njegovo saslušanje na raspravi kod suda.

9. Od Općinskog građanskog suda u Zagrebu zamoljeno je saslušanje svjedoka ER, a od Općinskog suda u Bjelovaru saslušanje svjedoka UR i HR.

9.1. Svjedok ER, bivši vlasnik nekretnine koja je danas u vlasništvu tuženika, iskazao je da je preko njegove nekadašnje čestice postojao betonirani pješački prolaz kojim su ljudi godinama prolazili kako bi došli do plaže. Naveo je da se radilo isključivo o pješačkom prolazu širine oko dva metra te da se tim prolazom nije moglo prolaziti automobilom jer su temelji kuće bili izvučeni prema tom dijelu prolaza. Također je naveo da je na sredini prolaza neko vrijeme raslo drvo duda koje je kasnije posjekao nakon čega je taj dio dodatno betoniran. Prema njegovim navodima, prilikom gradnje kuće tužitelja sav građevinski materijal prenosio se ručno te smatra da ne postoji potreba za prolazom vozila preko tog dijela nekretnine.

9.2. Svjedokinja UR iskazala je da njezina obitelj posjeduje nekretninu u [adresa] još od sredine sedamdesetih godina te da joj je poznat raspored nekretnina stranaka. Navela je da između objekata na tom području postoje dva puteljka od kojih jedan vodi paralelno s magistralom, dok drugi vodi okomito od magistrale prema moru. Prema njezinim saznanjima, tim puteljkom koji vodi prema obali vlasnici nekretnina iz prvog reda do magistrale uglavnom su prolazili pješice, dok su vlasnici nekretnina niže prema moru, među kojima su i Đ, taj prolaz koristili i za dolazak vozilima na svoju nekretninu. Istaknula je da je osobno viđala roditelje tužitelja, a kasnije i njegovog brata kako vozilom prolaze tim putem prema njihovoj kući. Posljednji put takvo korištenje vidjela je prije četiri - šest godina.

9.3. Svjedok LR naveo je da njegova obitelj već desetljećima posjeduje nekretninu u blizini te da mu je poznat način korištenja prolaza prema obali. Prema njegovim riječima, prolaz su prvotno izgradili susjedi kako bi omogućili pristup plaži, a s vremenom je taj prolaz proširen i danas je betoniran. Istaknuo je da su ga svi susjedi koristili za pješački prolaz prema plaži, dok su članovi obitelji ĐR taj prolaz koristili i za dolazak automobilom do svoje nekretnine koja se nalazi u prvom redu do mora. Naveo je da prolaz završava na nekretnini K te da dalje prema obali vode stepenice. Prema njegovim navodima, taj prolaz postoji i koristi se već oko četrdeset godina, a nikada nije čuo da je itko branio njegovo korištenje dok je nekretnina bila u vlasništvu ER.

10. Na raspravi održanoj 5. ožujka 2026. tužitelj je ustrajao na tužbi i tužbenom zahtjevu s time da je u dijelu tužbenog zahtjeva ispravio širinu predmetne služnosti tako da umjesto u širini od 3 metra zahtijeva utvrđenje postojanja prava služnosti u širini od 1,89 metara.

10.1. Tuženici su se protivili uređenju tužbenog zahtjeva smatrajući da se radi o preinačenju tužbenog zahtjeva gdje tužitelj u ključnom dijelu svog zahtjeva širinu služnosti postavlja prilagođavajući se mišljenju i nalazu vještaka, a ne činjenici da je od podnošenja tužbe zahtijevao utvrđenje postojanja prava služnosti u širini od 3 metra.

10.2. Tužitelj je naveo da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva u slučajevima kada se neki dio ranije postavljenog zahtjeva usklađuje sa nalazom i mišljenjem vještaka. Ističe da je već u podnesku od 15. listopada 2025. prije zaključenja prethodnog postupka naveo da će točnu širinu puta precizirati nakon geodetskog vještačenja.

10.3. Takvo shvaćanje tužitelja prihvaća i sud budući da tužitelj prije geodetskog mjerenja nije mogao znati točnu širinu služnosti, a do zaključenja prethodnog postupka zadržao je pravo urediti tužbeni zahtjev po izvršenom geodetskom vještačenju pa se po ocjeni suda ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

11. Svjedok GR naveo je da obitelj tužitelja poznaje više od pedeset godina te da od djetinjstva boravi u [adresa] gdje njegova obitelj ima kuću u neposrednoj blizini nekretnina stranaka. Iskazao je da su njegov otac, otac tužitelja i tadašnji vlasnik nekretnine koja danas pripada tuženicima kupili parcele početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća te da je već tada postojao prolaz koji je vodio prema moru. Taj prolaz u početku nije bio asfaltiran niti je bio širine kakvu ima danas. Prema iskazu svjedoka, sporni prolaz koristili su susjedi za pješački dolazak na plažu, ali i za pristup kući tužitelja te nekretnini tadašnjeg vlasnika ER. Naveo je da je prolaz asfaltiran nakon 1995., a da su asfaltiranje i izgradnju stepenica prema moru organizirali tužitelj odnosno njegov otac. Svjedok je istaknuo da ER nije koristio prolaz za dolazak automobilom jer za to nije imao potrebe budući da se njegovoj kući moglo pristupiti s druge strane. Svjedok je naveo da je prvi put vidio automobil na tom prolazu nakon 1995. kada je ondje primijetio crveni automobil premda nije siguran čiji je bio. Također je naveo da je kasnije vidio i sivu Ladu bosanskih registarskih oznaka za koju pretpostavlja da je pripadala tužiteljevom bratu. Prema njegovim riječima, prolaz su vozilima eventualno koristili tužitelj, članovi njegove obitelji ili osobe koje su dolazile kod njih dok drugi susjedi za takvo korištenje nisu imali potrebe. Svjedok je također naveo da se uz prolaz nalazilo stablo duda koje je bilo smješteno uz betonirani dio prolaza, ali je naveo da se automobil mogao provući pored tog stabla. Dodao je da među susjedima nije bilo poznato da postoji spor ili problem vezan uz korištenje tog prolaza te da on osobno nikada nije čuo da bi netko od susjeda osporavao njegovo korištenje.

12. Tužitelj ĐR u svom iskazu naveo je da je njegov otac početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kupio predmetnu parcelu u [adresa] dok je kuća na toj parceli izgrađena tijekom osamdesetih godina. Sjeća se da je njegova obitelj prvi put boravila u kući 1986. Prema njegovim navodima, građevinski materijal za izgradnju kuće dopremao se do parcele spornim prolazom od Jadranske magistrale. U početnom razdoblju radilo se o prolazu od kamenog materijala i pijeska na kojem su postojale dvije betonske trake koje su omogućavale prolazak vozila. Tužitelj je naveo da je nakon probijanja Puta lavande krajem osamdesetih godina sporni prolaz dodatno uređen na način da se njime moglo prolaziti manjim vozilima pa čak i manjim kamionima. Nadalje je istaknuo da je prolaz krajem devedesetih godina u cijelosti betoniran, a radovi su, prema njegovim riječima, izvedeni uz suglasnost tadašnjeg vlasnika susjedne nekretnine ER s kojim je obitelj ĐR bila u dobrim susjedskim odnosima. Tužitelj je naveo da su njegov otac i brat redovito dolazili do kuće automobilom koristeći sporni prolaz te parkirali vozilo u dvorištu dok je i sam povremeno koristio taj prolaz za dolazak automobilom osobito kada u dvorištu nije bilo drugog vozila. Istaknuo je i da je sporni prolaz koristio i za dolazak majstora i dostavu materijala. Nakon smrti oca 2023. počeo je razmišljati o adaptaciji kuće te je u Općini Karlobag obaviješten da put postoji, ali nije formalno pravno riješen zbog čega je pokušao s tuženicima sporazumno riješiti pitanje služnosti. Budući da tuženici nisu pristali na formaliziranje služnosti provoza iako nisu osporavali pješački prolaz, tužitelj je pokrenuo ovaj sudski postupak.

13. Tužena ŠR iskazala je da su ona i njezin suprug predmetnu nekretninu kupili od ER u travnju 2022. nakon što su nekretninu prethodno nekoliko puta razgledali. Prema njezinim navodima, prilikom kupnje ER im je rekao da susjedi koriste sporni prolaz kao pješački put za dolazak do plaže dok o prolasku vozilima tim putem nije bilo govora. Navela je da su već prilikom razgledavanja zaključili da je prolaz vrlo uzak, da se uz njega nalaze stabla i raslinje te da stoga nije prikladan za promet vozilima. Tužena je istaknula da su nakon kupnje nekretnine čistili okolni prostor, rezali grane i uklonili neka stabla koja su rasla uz betonirani dio prolaza. Također je navela da su tužitelja prvi put osobno vidjeli u listopadu 2024. kada im je rekao da smatra da ima pravo prolaza uz njihovu kuću te je tražio da se taj put legalizira i formalno utvrdi kao služnost. Prema njezinim riječima, oni nisu zabranjivali pješački prolaz susjedima niti su ikada zatvorili prolaz, no nisu pristali na uspostavu služnosti provoza smatrajući da je put preuzak za promet vozilima. Tužena je također navela da od trenutka kada su kupili nekretninu nikada nije vidjela da bi tužitelj ili bilo koja druga osoba koristila sporni prolaz za dolazak automobilom do kuće te je istaknula da se protive tome da se sporni prolaz koristi za promet vozilima.

14. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist njegove nekretnine kao povlasne, a na teret nekretnine tuženika kao poslužne nekretnine. Tužitelj je u tužbi naveo da su on i njegovi pravni prednici kroz dulje vremensko razdoblje koristili sporni prolaz ne samo za pješački pristup već i za prolazak vozilima do svoje nekretnine slijedom čega smatra da je na taj način stečeno pravo stvarne služnosti prolaza i provoza dosjelošću.

15. Sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

16. Prema odredbi članka 174. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) služnost predstavlja ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari dok je njezin vlasnik dužan takvo korištenje trpjeti ili se suzdržavati od određenih radnji. U slučaju stvarne služnosti riječ je o pravu svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasne nekretnine) da se za potrebe te nekretnine služi drugom nekretninom (poslužnom nekretninom). Takvo pravo predstavlja iznimku od načela punog vlasništva te kao ograničenje vlasničkog prava mora biti jasno dokazano i utemeljeno na zakonom propisanim pretpostavkama.

17. Stvarna služnost može nastati na temelju pravnog posla, odluke suda ili na temelju zakona, a među zakonskim osnovama predviđeno je i stjecanje služnosti dosjelošću.

18. Sukladno odredbama članka 228 stavka 1 ZVDSP -a služnost se dosjelošću stječe ako vlasnik povlasne nekretnine kroz razdoblje od dvadeset godina pošteno i neprekidno izvršava sadržaj služnosti, a vlasnik poslužne nekretnine tome se ne protivi. Bitna pretpostavka za takvo stjecanje jest stvarno, kontinuirano i jasno izvršavanje sadržaja služnosti kroz zakonom propisano razdoblje.

19. U konkretnom slučaju tužitelj je tvrdio da su on i njegovi pravni prednici koristili sporni prolaz za dolazak vozilima do svoje nekretnine još od osamdesetih godina prošlog stoljeća odnosno od vremena izgradnje kuće na predmetnoj parceli. Međutim, sud ocjenjuje da takve tvrdnje tužitelja nisu dokazane na način koji bi omogućio zaključak o postojanju služnosti provoza dosjelošću.

20. Prije svega, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je sporni prolaz u početnom razdoblju bio zemljani put s dvije betonske trake koji je služio za dopremu građevinskog materijala prilikom izgradnje kuće te kao pješački prolaz. Međutim, takva okolnost sama po sebi ne predstavlja dokaz o trajnom i kontinuiranom izvršavanju služnosti provoza, već upućuje na jednokratnu ili povremenu uporabu puta u svrhu gradnje objekta. Sud smatra da korištenje prolaza u svrhu izgradnje objekta ne predstavlja izvršavanje služnosti u smislu trajnog i redovitog korištenja nekretnine za potrebe povlasne nekretnine, već je riječ o situaciji koja je vremenski ograničena i vezana uz specifične okolnosti izgradnje.

21. Nadalje, tužitelj je naveo da je sporni prolaz kasnije betoniran te da je troškove betoniranja snosio njegov otac uz suglasnost tadašnjeg vlasnika susjedne nekretnine. Međutim, takva okolnost, čak i kada bi se smatrala dokazanom, ne može sama po sebi predstavljati dokaz postojanja služnosti provoza. Naime, eventualna suglasnost tadašnjeg vlasnika nekretnine može upućivati na postojanje dobrosusjedskih odnosa i toleriranje određenog korištenja nekretnine, ali sama činjenica toleriranja ili dopuštanja prolaza ne znači nužno da je uspostavljena stvarna služnost u pravnom smislu.

22. Sud je također cijenio iskaz tužene koja je navela da su ona i njezin suprug predmetnu nekretninu kupili 2022. od prethodnog vlasnika te da im je prilikom kupnje rečeno kako susjedi sporni prolaz koriste isključivo kao pješački put za dolazak do plaže. Tužena je istaknula da tijekom vremena otkako su vlasnici nekretnine nikada nije vidjela da bi tužitelj ili bilo koja druga osoba koristila sporni prolaz za promet vozilima, već isključivo za pješački prolaz.

23. Sud je posebno imao u vidu i objektivne karakteristike samog prolaza. Iz izvedenih dokaza proizlazi da se radi o relativno uskom prolazu koji je omeđen vegetacijom i građevinskim objektima zbog čega je njegova pogodnost za promet vozilima ograničena. Takva fizička obilježja puta dodatno dovode u pitanje tvrdnju tužitelja da se sporni prolaz kroz dulje vremensko razdoblje redovito koristio za promet vozilima.

24. U postupku također nije dokazano da bi korištenje spornog prolaza za promet vozilima bilo kontinuirano i nesmetano tijekom zakonom propisanog razdoblja od dvadeset godina. Iz iskaza tužitelja proizlazi tek da je on sporni prolaz povremeno koristio za dolazak vozilom i to u situacijama kada u dvorištu nije bilo drugog vozila. Takav povremen način korištenja ne može se smatrati izvršavanjem služnosti u smislu zakonskih pretpostavki za stjecanje prava dosjelošću.

25. Sud pritom napominje da se pravo služnosti dosjelošću ne može temeljiti na povremenom ili iznimnom korištenju, već mora biti riječ o kontinuiranom i stabilnom izvršavanju sadržaja služnosti koje jasno pokazuje da vlasnik povlasne nekretnine smatra da ima pravo na takvo korištenje, a vlasnik poslužne nekretnine to trpi. U konkretnom slučaju navedeno nije dokazano.

26. Sud je također imao u vidu odredbu članka 175. ZVDSP-a prema kojoj svaka služnost mora imati razumnu svrhu. Svrha služnosti u konkretnom slučaju jest omogućavanje pristupa nekretnini koja bez takvog prolaza ne bi mogla služiti svojoj gospodarskoj namjeni. Međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi provoz automobilom bio nužan radi pristupa tužiteljevoj nekretnini niti da bi bez njega korištenje te nekretnine bilo onemogućeno.

27. Sud posebno ističe da je za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću nužno da ovlaštenik kroz zakonom propisano razdoblje od najmanje dvadeset godina neprekidno i nesmetano izvršava sadržaj te služnosti, i to na način koji jasno i nedvojbeno očituje postojanje takvog prava. Takvo izvršavanje mora biti stalno, uobičajeno i vidljivo odnosno mora biti takvo da vlasnik poslužne nekretnine može razumno zaključiti da druga osoba smatra kako ima pravo koristiti njegovu nekretninu u određenom opsegu, a ne da to čini tek povremeno ili uz njegovu prešutnu toleranciju.

28. U konkretnom slučaju sud je, analizirajući sve izvedene dokaze, utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje takvog kontinuiteta i intenziteta korištenja sporne površine koji bi ukazivao na izvršavanje služnosti provoza kroz cijelo zakonom propisano razdoblje. Naime, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je sporni prolaz koristio tek povremeno odnosno u određenim situacijama kada je dolazio do svoje nekretnine automobilom i kada u dvorištu nije bilo drugog vozila. Takav način korištenja ne može se smatrati redovitim i trajnim izvršavanjem služnosti, već predstavlja povremeno i prigodno korištenje prolaza koje ne ispunjava zakonski kriterij neprekidnosti.

29. Osim toga, tužitelj nije ponudio druge dokaze koji bi na uvjerljiv način potvrdili njegove tvrdnje o dugotrajnom i kontinuiranom korištenju prolaza za promet vozilima. U postupku nisu predočeni materijalni dokazi koji bi ukazivali na redovito korištenje prolaza za promet vozilima kroz dulje vremensko razdoblje. Također, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi sporni prolaz bio uređen ili održavan na način koji bi upućivao na njegovu stalnu uporabu za promet vozilima niti je dokazano da su se takve radnje obavljale kontinuirano kroz dulje vremensko razdoblje.

30. Sud je također cijenio činjenicu da iz iskaza tužitelja proizlazi kako su njegov otac i brat dolazili do kuće vozilom, no ni takva tvrdnja nije potkrijepljena drugim dokazima koji bi omogućili utvrđenje da je riječ o redovitom i kontinuiranom korištenju prolaza kroz zakonom propisano razdoblje. Sam iskaz tužitelja, kao stranke u postupku, sud je cijenio s posebnom pažnjom, vodeći računa o njegovom interesu za ishod postupka te je zaključio da takav iskaz, bez dodatne potvrde drugim dokazima, nije dostatan za utvrđenje odlučnih činjenica.

31. Nadalje, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je korištenje spornog prolaza za promet vozilima bilo očito u tolikoj mjeri da bi vlasnici poslužne nekretnine mogli zaključiti kako se radi o ostvarivanju prava služnosti, a ne o povremenom prolasku koji su eventualno tolerirali iz dobrosusjedskih razloga. U praksi je uobičajeno da susjedi povremeno dopuštaju prolaz preko svoje nekretnine bez namjere da time priznaju postojanje stvarnog prava služnosti, a upravo o takvoj situaciji se radi u konkretnom slučaju.

32. Sud je također uzeo u obzir da je tužitelj sam naveo kako je sporni prolaz koristio tek povremeno dok je istodobno iz iskaza tužene razvidno da od trenutka kada su ona i njezin suprug postali vlasnici nekretnine nikada nisu vidjeli da bi tužitelj ili bilo koja druga osoba prolazila tim putem automobilom. Takva okolnost dodatno dovodi u pitanje tvrdnju o kontinuiranom i redovitom korištenju prolaza za promet vozilima.

33. Prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka sud je posebno uzeo u obzir intenzitet i učestalost boravka svjedoka na spornom području. Iskazi svjedoka UR, LR i SR nisu cijenjeni kao potpuno vjerodostojni jer svi oni nisu dovoljno često i kontinuirano boravili u [adresa] kako bi mogli osobno pratiti, primijetiti i potvrditi redovito i neprekidno izvršavanje služnosti prolaza vozilima kroz zakonom propisano razdoblje od dvadeset godina. Njihovi iskazi temelje se prvenstveno na prisjećanjima i posrednim opažanjima tijekom povremenih posjeta ili sezonskih boravaka što ne omogućava pouzdanu prosudbu kontinuiteta i intenziteta korištenja prolaza u punom zakonskom smislu.

34. S druge strane, iskaz ER, bivšeg vlasnika poslužne nekretnine, sud je cijenio kao vjerodostojan i relevantan jer je on tijekom cijelog perioda prije prodaje nekretnine tuženicima osobno koristio spornu nekretninu te je iz prve ruke mogao svjedočiti o načinu i učestalosti korištenja prolaza. Njegov iskaz je vremenski i prostorno utemeljen i odnosi se na stvarno stanje na terenu pa pruža pouzdanu osnovu za utvrđivanje činjenica potrebnih za ocjenu postojanja služnosti.

35. Dakle, sud je razliku u intenzitetu i kvaliteti neposrednog znanja svjedoka uzeo kao ključni kriterij u ocjeni vjerodostojnosti te je stoga veće povjerenje dao iskazu ER dok su iskazi svjedoka UR, LR i SR ocijenjeni kao nedovoljni za dokazivanje kontinuiteta izvršavanja služnosti.

36. Polazeći od svih navedenih okolnosti, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je služnost provoza izvršavana na način koji bi bio kontinuiran, redovit i nesmetan kroz cijelo zakonom propisano razdoblje. Izvedeni dokazi upućuju tek na mogućnost povremenog ili toleriranog korištenja prolaza što nije dovoljno za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću.

37. Budući da je teret dokazivanja tih činjenica bio na tužitelju, a on navedeno nije dokazao, sud je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje postojanja tražene služnosti prolaza vozilima odnosno da dokazi izvedeni u postupku upućuju eventualno na povremeno ili tolerirano korištenje prolaza, ali ne i na postojanje stvarne služnosti u pravnom smislu.

38. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje postojanja služnosti provoza preko nekretnine tuženika u korist nekretnine tužitelja zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

39. S druge strane, u postupku je nesporno utvrđeno da je sporni prolaz desetljećima služio za prolaz do kuće tužitelja odnosno za prolaz mještana [adresa] rad pristupa na plažu. Navedeno ne osporavaju ni tuženici koji su tijekom postupka izričito naveli da nikada nisu priječili tužitelju pješački prolaz kroz dvorište svoje kuće te smatraju da u tom dijelu spor između stranaka ne postoji i da postoji mogućnost sporazuma. Također, da su i oni, kao i njihov pravni prednik nesmetano prolazili pješice preko dvorišta tužiteljeve nekretnine radi dolaska do obale. S obzirom da je nesporno utvrđeno da je tužitelj kao posjednik povlasne nekretnine kroz dvadeset godina izvršavao sadržaj stvarne služnosti prolaza, a tuženici i njihov pravni prednik nisu se tome protivili, sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje postojanja služnosti (pješačkog) prolaza preko nekretnine tuženika u korist nekretnine tužitelja zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

40. Odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke presude sud je donio primjenom odredbi članka 154 stavka 4 ZPP-a kojom je propisano da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ako su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

U Gospiću 9. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Velimir Šoštarić, odvjetnik u Rovinju, Augusta Ferrija 35 A

2. Dijana Ažić, odvjetnica u Puli, Alda J [adresa]