REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2431/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., OIB 28495895537, Radnička cesta 44, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BARBIŠ d.o.o., OIB 90957529655, Lina Bolmarčića 27, Malinska, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Demo, odvjetnik u Krku, radi isplate iznosa od 497,71 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-20/2025-10 od 30. travnja 2025., 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-20/2025-10 od 30. travnja 2025. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-20/2025-10 od 30. travnja 2025. u dijelu točke II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 160,00 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 209,34 EUR, kao i tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 206,64 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-20/2025-10 od 30. travnja 2025. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovrv-112/2021 od 7. ožujka 2024., kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 497,71 EUR, zajedno s troškovima te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 560,00 EUR (točka II. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 171. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) s obzirom na to da je utvrdio da je tuženik platio utužene račune i da je prilikom plaćanja točno naznačio da plaća upravo te račune.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv označene presude, koju pobija u cijelosti. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 171. ZOO-a. Obrazlaže da je tuženik bio dužan odrediti redoslijed plaćanja najkasnije u trenutku ispunjenja obveze, a da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik naknadno rukom naveo brojeve računa koje navodno podmiruje (račun 532-2-2 i 488-2-1). Tvrdi da oznake tuženika koje obveze podmiruje nisu dio stvarnog sadržaja bankovnih transakcija i elektroničkih potvrda o uplati, nego predstavljaju subjektivne i naknadne dopune od strane tuženika. Smatra da one kao takve ne mogu predstavljati vjerodostojan dokaz o namjeni plaćanja tuženika. Ukazuje da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kako je to predlagao tužitelj, a ne da se samoinicijativno upušta u činjenično konstruiranje sadržaja spornih uplata i redoslijeda namirenja. Također, tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio pravila o teretu dokazivanja i načelo dispozitivnosti, a suprotno odredbama članaka 7., 8. i 220. ZPP-a. Pobija i odluku o parničnom trošku. Ukazuje da dosuđeni troškovi bitno premašuju vrijednost predmeta spora što je neprihvatljivo, nerazmjerno te suprotno načelu ekonomičnosti postupka. Smatra da su tuženiku eventualno mogli biti priznati troškovi za sastav prigovora i zastupanje na ročištu. Posebno se protivi dosuđenim troškovima putnih troškova i izbivanja iz pisarnice. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 53,09 EUR, odnosno ukupno 209,34 EUR.

4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom stoga predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 6,64 EUR, odnosno ukupno 206,64 EUR.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda djelomično pravilna i zakonita, a kako je navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 497,71 EUR po osnovi računa 79-2020-3162 od 30. ožujka 2020. i računa 107-2020-3162 od 28. travnja 2020., koji su izdani tuženiku za obavljeni nadzor izgradnje i opremanja apart-hotela u Malinskoj na otoku [adresa], u ožujku i travnju 2020. godine.

8. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Dakle, u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, žalba se ne može podnijeti zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi stranaka koji se odnose na te žalbene razloge nisu uzeti u razmatranje, kao niti takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

9. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju ukazuje žalitelj. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i obrazloženim razlozima. Presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranaka i samih tih isprava i zapisnika. Ona sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, o ocjeni svih istaknutih prigovora te o sadržaju materijalnog prava koje je prvostupanjski sud primijenio.

10. Nakon analize i ocjene cjelokupnog spisa predmeta, prema ocjeni ovog suda, za zaključiti je da činjenično stanje, koje je utvrdio prvostupanjski sud, (čiju pravilnost i potpunost ovaj sud nije ovlašten ispitivati s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti), nije u suprotnosti s dokumentacijom u spisu i izvedenim dokazima.

11. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o praćenju realizacije investicije (interni financijski nadzor) broj FN- 125/2018., u skladu s kojim je tužitelj za tuženika obavljao poslove internog nadzora nad izgradnjom i opremanjem apart-hotela na lokaciji Malinska, otok [adresa] po cijeni od 1.500,00 kn / 199,08 EUR. Nije sporno niti da je tužitelj tuženiku za poslove obavljenog nadzora izdao ukupno 6 računa u razdoblju od studenog 2019. do travnja 2020. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari utužio posljednja dva računa izdana tuženiku i to račun 79-2020-3162 od 30. ožujka 2020. za obavljeni nadzor u ožujku 2020. (list 29. spisa) i račun 107-2020-3162 od 28. travnja 2020. za obavljeni nadzor u travnju 2020. (list 30. spisa).

12. Tuženik je uz svoj prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi dostavio potvrde o uplatama predmetnih računa (list 58. i 59. spisa) iz kojih jasno proizlazi da je tuženik podmirio predmetne račune, s točnom naznakom poziva na broj tužitelja kao primatelja transakcije za plaćanje utuženih računa i s opisom plaćanja koji odgovaraju utuženim računima. Na tim potvrdama o uplati nije rukom tuženika navedena naznaka o plaćanju.

13. U skladu s odredbom članka 171. ZOO-a, kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (stavak 1.). Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (stavak 2.). Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najotegotnije (stavak 3.). Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima (stavak 4.).

14. Pravila o redoslijedu ispunjenja i uračunavanju ispunjenja dispozitivne su naravi, u smislu mogućnosti vjerovnika i dužnika da sporazumom odrede uračunavanje plaćenih iznosa, u situaciji kada ono što je plaćeno nije dostatno za namirenje cijelog duga. Međutim, kad tog sporazuma nema, uračunavanje će se obaviti onim redom koji to odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Ako dužnik u trenutku ispunjenja nije odredio koju točno obvezu namiruje i kojim se redoslijedom ima uračunavati ispunjenje, redoslijed ispunjenja uračunava se prema navedenim pravilima Zakona o obveznim odnosima.

15. U konkretnom slučaju, između stranaka nije postojao sporazum o redoslijedu ispunjenja tuženikovih obveza, ali je tuženik jasno naznačio prilikom plaćanja da plaća ovdje utužene račune. Time je tuženik, kao dužnik, iskoristio svoje zakonsko pravo da odredi koju od više obveza podmiruje. U takvoj situaciji tužitelj kao vjerovnik je vezan izjavom dužnika o uračunavanju, te nema ovlaštenje samovoljno uzeti da se predmetne uplate odnose na ranije dospjele obveze.

16. Okolnost eventualnog postojanja ranijih nepodmirenih obveza tuženika nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da su predmet ovog spora račun 79-2020-3162 od 30. ožujka 2020. i račun 107-2020-3162 od 28. travnja 2020. Tuženik je prilikom izvršenja spornih uplata jasno naznačio da tim uplatama podmiruje ovdje utužene račune, čime je, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, odredio redoslijed ispunjenja, koji je tužitelj bio dužan poštovati.

17. Budući da je odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu, prvostupanjski sud je osnovano odbio provesti provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, sve imajući u vidu načelo efikasnosti i ekonomičnosti parničnog postupka.

18. Slijedom svega navedenog, u odnosu na glavno potraživanje, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Tužitelj pobija i odluku o parničnom trošku. Ispitujući predmetnu odluku, u granicama žalbenih razloga, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno priznao tuženiku trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 EUR, trošak sastava obrazloženog podneska od 8. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR, trošak sastava obrazloženog podneska od 21. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR i trošak pristupa na ročište od 24. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR, što ukupno iznosi 400,00 EUR. Stoga je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

21. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da troškovi prijevoza u iznosu od 60,00 EUR i troškovi izbivanja iz pisarnice u iznosu od 100,00 EUR nisu bili nužni u smislu citiranih zakonskih odredbi.

22. Naime, punomoćnik tuženika ima sjedište u [adresa], dok se postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci. Grad Rijeka predstavlja veće urbano i pravno središte s dovoljnim brojem odvjetnika. U takvim okolnostima sud ocjenjuje da je tuženik mogao angažirati punomoćnika sa sjedištem u [adresa], čime bi se izbjegli dodatni troškovi putovanja i izbivanja iz pisarnice. Pritom ovaj sud ne nalazi postojanje posebnih okolnosti koje bi opravdale angažiranje punomoćnika izvan sjedišta suda (osobita složenost predmeta, specijalizirana stručnost ili drugi opravdani razlozi), osobito imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti u kojem je naglašeno načelo ekonomičnosti postupka.

23. Slijedom navedenog, u odnosu na trošak prijevoza u iznosu od 60,00 EUR i trošak izbivanja iz parnice u iznosu od 100,00 EUR, valjalo je primjenom odredbe članka 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka, a kako je odlučeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

24. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a odlučeno je o troškovima žalbenog postupka. Tužitelj nema pravo na troškove žalbenog postupka iz razloga što nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, dok je uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje (parnični trošak) i to u razmjerno neznatnom dijelu. Također, odbijen je i tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović