REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1232/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR LUIGI d.o.o., OIB: 54635062082, Split, Ulica blaženog Ivana Merza 8, kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika RESTA MOULDS s.r.l., Italija, Lombardija, Mortara, Via Cattanea 1, kojeg zastupa punomoćnica Ana Perković Žaja, odvjetnica iz Splita, radi isplate iznosa od 13.850,00 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-44/2020-22 od 28. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-44/2020-22 od 28. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odlučeno je:
„I Nalaže se tuženiku RESTA MOULDS s.r.l. da tužitelju LUIGI d.o.o. isplati iznos od 13.850,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 5.000,00 EUR-a od 20. srpnja 2013.,
- na iznos od 6.000,00 EUR-a od 29. kolovoza 2013.,
- na iznos od 2.850,00 EUR-a od 19. travnja 2014.,
pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II Nalaže se tuženiku RESTA MOULDS s.r.l. da tužitelju LUIGI d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 3.875,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LUIGI d.o.o. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud utvrdio kako su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o djelu temeljem odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 37/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO). Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg je tuženik tužitelju trebao izraditi kalupe za cipele na temelju prototipa kalupa koji je na 3d printeru napravljen u tvornici tužitelja, nadalje nije sporno da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 13.850,00 EUR, da je iznos od 5.000,00 EUR isplaćen 19. srpnja 2013., iznos od 6.000,00 EUR 28. kolovoza 2013., a iznos od 2.850,00 EUR 19. travnja 2014. Nije sporno niti da je tužitelj obavijestio tuženika da je izradio kalupe koji imaju greške i odstupanja od zadanih parametara, kao ni to da te greške nisu otklonjene niti nakon višestrukih primjedbi tužitelja, niti su bile uporabljive za tužitelja jer tuženik nikada nije isporučio kalupe kako je bilo ugovoreno. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev uz primjenu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a na ime povrata uplaćenih iznosa. Odluka o troškov ima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP).
3. Protiv presude, sadržajno pobijajući u dijelu u kojem nije uspio u sporu, tuženik je podnio žalbu pobijajući odluku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom se navodi da je pogrešan zaključak suda da kalupi koje je izradio tuženik nisu izrađeni u skladu s ugovorom jer su izvršene korekcije sukladno primjedbama tužitelja i tuženik je temeljem provedenih korekcija, smatrao da su ispunjeni uvjeti za izradu serije kalupa. Navodi da sud nije utvrdio postoji li djelomično ispunjenje obveze, niti je razmatrao mogućnost umanjenja naknade, već je bez valjanog obrazloženja prihvatio zahtjev za potpunim povratom isplaćenog iznosa. Nadalje, navodi da kada djelo ima nedostatke, naručitelj nema pravo automatski zahtijevati povrat cjelokupne isplaćene naknade, već zahtijevati otklanjanje nedostataka, sniženje cijene ili raskid ugovor uz naknadu već izvršenog dijela rada, dok sud nije utvrdio da je ugovor raskinut. Sud je pogrešno prim ijenio materijalno pravo. Navodi da nema raskida ugovora bez dokaza da djelo nema uporabnu vrijednost. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti presudu i vrati ti predmet na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 625,00 EUR.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe č l. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. tog Zakona i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna. U obrazloženju pobijane presude navedeni su razlozi o odlučnim i relevantnim činjenicama, što pobijanu presudu čini pravilnom. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, međutim to nije od utjecaja na pravilnost odluke jer pravilnom primjenom materijalnog prava odluka je ista.
6. Iz stanja spisa proizlaze sljedeća utvrđenja:
- među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg je tuženik tužitelju trebao izraditi kalupe za cipele na temelju prototipa kalupa koji je na 3D printeru napravljen u tvornici tužitelja
- među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 13.850,00 EUR, iznos od 5.000,00 EUR isplaćen 19. srpnja 2013., iznos od 6.000,00 EUR 28. kolovoza 2013., a iznos od 2.850,00 EUR 19. travnja 2014.
- iz email korespondencije stranaka utvrđeno je da je tužitelj od tuženika zahtijevao izradu potplata čija debljina unutrašnjosti potplata, debljina kože, spojnice gornjišta i potplata na kalupu da odgovara - u potpunosti kalupu - kojeg je tužitelj dostavio tuženiku
- po izradi prvih kalupa utvrđeno je da je tužitelj e-mailom odmah obavijestio tuženika kako na modelima postoje deformacije, da zadebljanje nije odgovarajuće te moli istog da to ispravi, održan je sastanak na kojem su predstavnici tuženika prihvatili da postoje nedostatci i da je dogovoreno što je na probnom modelu potrebno ispraviti
- da su predstavnici tužitelja otišli u tvornicu u Italiju kako bi izvršili provjeru. Tada su pregledani probni kalup i utvrđeno je da ništa ne odgovara. Predstavnici tuženika su tada priznali nedostatke u izradi kalupa. Riječ je bi la o tehnološkim nedostatcima jer gornji i donji dio kalupa nisu bili kompatibilni, odnosno jedan drugome ne odgovaraju
- iz sadržaja više e-mailova utvrđeno je da je tužitelju više puta pozivao tuženika na isporuku i dostavu dva kalupa za testne primjerke (listovi spisa 10 .-28.) te da tužitelj u e-mailu od 7. kolovoza 2014. obavještava tuženika da nisu naručili seriju kalupa dok ne prođu testni kalupi
- konačno, iz sadržaja maila tužitelja od 17. prosinca 2014. proizlazi da čeka odgovor od tuženika - što to znači da zaboravi predujam od 13.750,00 EUR a da nisu dobili što su naručili? Odgovor tuženika od 17. prosinca 2014. glasi - da, da je dobro razumio i da imaju sve njihove kalupe iz prve serije koje nisu uzeli sa sobom.
7. Temeljem ovakve činjenične građe spisa, pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 1111. st. ZOO-a, prvenstveno jer su stranke bili u poslovnom odnosu ugovora o djelu. Iz ocjene dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da je posao koji je obavio tuženik za tužitelja imao takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim odnosno da je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima dogovorenog (debljine potplata i sl.) u smislu odredbe čl. 609. ZOO-a, unatoč tužiteljevim uputama, dolaskom u tvornicu tužitelja i davanju daljnjeg roka za izradu djela i sl. Nadalje iz zadnje prepiske stranaka proizlazi da je ugovor raskinut, tuženik obavještava da neće vratiti novce, dok je kod njega ostala roba za koju tvrdi da je u redu, iako su stranke utvrdile da ne odgovara nacrtima tužiteljima i 3D uzorcima.
8. Raskid ugovora se odnosi na prekid važenja ugovora između dviju strana. Raskid ugovora može biti jednostran, kada jedna strana odluči prekinuti ugovor zbog kršenja ugovornih obveza druge strane, ili može biti sporazumni, kada obje strane dogovore prekid ugovora. Pravne posljedice, mogu biti obveza nadoknade štete ili povrat plaćenih sredstava. Ovdje konkretno tužitelj traži povrat plaćenih sredstava i stoga je valjalo prihvatiti njegov zahtjev temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a. Visina nije sporna niti kada su izvršene pojedinačne uplate.
9. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnim troškovima.
10. Stoga je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Lenka Ćorić
