Poslovni broj: Usž-506/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić-Babić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FV iz [adresa], koju zastupa Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, M. K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1365/2025-5 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1365/2025-5 od 29. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a, u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne odluke o trošku.
2. Tuženik je protiv odluke o trošku podnio žalbu zbog pogrešne primjene odredbi o troškovima. Smatra da u slučaju obustave spora radi šutnje uprave tužiteljica nema pravo na naknadu troška te ne nalazi da je tužiteljica u ovom predmetu osnovano pokrenula upravni spor. Navodi da je tužiteljica iskoristila pravnu zaštitu te da podnošenje tužbe radi šutnje uprave, iako formalno dopušteno, suštinski je nepotrebno za zaštitu prava tužiteljice i predstavlja nepotreban trošak. Smatra da se radi o zloporabi procesnih ovlaštenja s ciljem naplate troška spora te ukazuje da je saznao za upravnu tužbu tek 10. rujna 2025., a rješenje povodom prigovora tužiteljice je doneseno prije toga, zbog čega podnošenje tužbe nije bilo od utjecaja na postupanje tuženika. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja.
3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe. Ukazuje da je tuženik odluku o prigovoru mogao dostaviti elektroničkom poštom kada je donesena, međutim kako ju je otpremio putem redovne pošte sa zakašnjenjem, to je tužiteljici onemogućio da na vrijeme sazna za istu. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Us I-1365/2025-10 od 29. listopada 2025. obustavljen spor koji je tužiteljica pokrenula radi šutnje uprave dana 17. srpnja 2025., nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu predložio obustavu spora jer je 11. srpnja 2025. donio rješenje, kojim je odlučeno o prigovoru tužiteljice, a koje je dostavljeno tužiteljici 21. srpnja 2025.
5.1. Pobijanom točkom II. izreke navedenog rješenja naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR-a, pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. i 2. u vezi članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS).
6. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).
6.1. Prema odredbi članka 147. stavkom 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, dok je stavkom 6. istog članka ZUS-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu.
7. S obzirom da je prvostupanjski sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor nakon što je tuženik tijekom spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu, to tužiteljica u smislu citirane odredbe članka 147. stavka 6. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova upravnog spora.
8. Razmatrajući žalbene prigovore, ovaj Sud nalazi kako tuženik ne spori da je rješenje o prigovoru dostavljeno tužiteljici nakon što je pokrenut predmetni upravni spor, slijedom čega je pravilno utvrđeno da je tijekom spora prestala šutnja uprave, u smislu članka 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21).
9. Stoga se nisu mogli uvažiti prigovori tuženika, već je po obustavi upravnog spora zbog razloga iz članka 106. st.1. toč. 2., u vezi s člankom 103. st. 1. ZUS -a, prvostupanjski sud pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi priznao tužiteljici, kao opravdan, traženi trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR-a sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).
10. Kako tuženik u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost odluke o trošku, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao po točkom I. izreke.
11. U odnosu na traženi trošak sastava odgovora na žalbu tužitelj ice, ovaj Sud nalazi da nije riječ o opravdanom izdatku, nužnom za donošenje odluke o žalbi, radi čega je primjenom članka 144. st. 1. ZUS-a, u vezi s člankom 148. st. 1. ZUS-a, isti zahtjev tužiteljice valjalo odbiti točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
