REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1038/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na inkluzivni dodatak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-787/2025-7 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-787/2025-7 od 18. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe kao i prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete, KLASA: UP/I-551-06/24-09/2034, URBROJ: 139-104-12/14-24-15 od 9. siječnja 2025. do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U bitnom ističe da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete od 9. siječnja 2025. ugroženo pravo na život. Opisuje svoje zdravstveno stanje i osobne prilike. Smatra da su mu združenim učincima triju zakona (Ovršnog zakona, Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o upravnim sporovima) povrijeđena prava te da je sud bio dužan odlučiti o njegovim prijedlozima u kontekstu okolnosti konkretnog predmeta i konkretnih (njegovih) životnih prilika. Mišljenja je da je riječ o pretjeranom formalizmu kojim mu je povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje. Prigovara što je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je vještačenjem 2008. godine utvrđena trajna promjena u njegovu zdravstvenom stanju. Naposljetku osporava stav prvostupanjskog suda prema kojemu ako tužitelj ne ispunjava uvjete za određivanje odgodnog učinka tužbe, ne ispunjava uvjete ni za izdavanje privremene mjere. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske koju smatra mjerodavnom u konkretnom slučaju.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi inkluzivnog dodatka predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, odnosno izdavanje privremene mjere ističući da bi mu izvršenjem prvostupanjskog rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti.

6. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete od 9. siječnja 2025. utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak (točka I. izreke). Točkom II. izreke određeno je da mu prestaje pravo na osobnu invalidninu priznato rješenjem Centra za socijalnu skrb, Podružnice Sesvete, KLASA: UP/I-551-08/18-01/663, URBROJ: 534-104-12/9-18-6 od 25. rujna 2018. s prvim danom idućeg mjeseca nakon što predmetno rješenje postane izvršno. Točkom III. izreke ukinuto je rješenje Centra za socijalnu skrb, Podružnice Sesvete od 25. rujna 2018. U točki IV. izreke navedeno je da žalba izjavljena protiv toga rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe s obrazloženjem da je člankom 30. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine,“ 156/23.) propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, pa u konkretnom predmetu nije ispunjena pretpostavka za određivanje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS).

8. Polazeći od činjenice da je za određivanje odgodnog učinka tužbe potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki propisanih člankom 42. stavkom 2. ZUS -a, prvostupanjski sud zaključuje da je neispunjenje jedne od njih dovoljno za odbijanje takvog prijedloga.

9. Prvostupanjski sud nadalje navodi da je odredba stavka 2. članka 42. ZUS -a specijalna u odnosu na odredbu o izdavanju privremene mjere (stavak 3. članka 42. ZUS-a). Polazeći od toga, a imajući na umu okolnost da u predmetnom slučaju predložena privremena mjera sadržajno odgovara institutu odgodnog učinka tužbe (jer tužitelj njenim izdavanjem u biti traži odgodu izvršenja prvostupanjskog rješenja), sud je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom izvršenja osporenog rješenja od 9. siječnja 2025.

10. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe (a koji je sadržan i u prijedlogu za izdavanje privremene mjere) u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, člankom 30. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da žalba izjavljena protiv rješenja Zavoda donesenoga na temelju toga Zakona ne odgađa izvršenje rješenja, zbog čega u konkretnom predmetu nije ispunjena jedna od pretpostavki za određivanje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. ZUS -a, a što je, samo za sebe, dostatan razlog za odbijanje tužiteljeva prijedloga.

11. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković