Poslovni broj: Usž-921/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , OIB: 84397956623 , radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-512/2026-6 od 26. veljače 2026. , na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

rije š io je

Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-512/2026-6 od 26. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke obustavljen je upravni spor, te je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti tog rješenja, au ostalom dijelu zahtjeva za trošak se odbija.

2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja suda smatrajući da je odluka donesena protivno članku 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - ZUS) . Smatra da sastavljanje tužbe po odvjetniku zbog šutnje uprave nije nužno ni opravdano jer se radi o pokretanju vrlo jednostavnog upravnog spora koji tužitelj ne može izgubiti i koji je mogao pokrenuti podnošenjem tužbe usmeno na zapisnik suda bez ikakvih troškova. Ukazujući na članak 144. stavak 1. i članak 8. stavak 1. ZUS-a , smatra se da su cilj i svrha podnošenja tužbe u ovom upravnom sporu isključivo bili naplata troškova spora, odnosno da opunomoćenik tužitelja iskorištava upravni spor kao sredstvo za stjecanje financijske koristi. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da je tužbu podnio 2. veljače 2026., kada je tuženiku istekao rok za donošenje odluke o zahtjevu. Ističe da je odluku tuženik dostavio tek nakon poziva suda da dostavi odgovor na tužbu. Navodi da je tuženik odluku donio 21. siječnja 2026., dakle nakon proteka roka, a koju odluku mu još nije dostavio, a za odluku je saznao tek iz odgovora na tužbu. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

7. Prema članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).

8. Iz obrazloženja osporenog rješenja suda i stanja sudskog spisa proizlazi da je tužitelj podnio žalbu 19. listopada 2025. protiv rješenja Područne službe u Zagrebu od 7. listopada 2025., a tuženik do dana podnošenja tužbe nije o žalbi odlučio. Pozvao se na članak 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/08. i 110/21.-ZUP) i članak 40. stavak 2. ZUS-a. Tužbom je tražio da sud naloži tuženiku donošenje odluke u primjerenom roku te da mu naknadi trošak upravnog spora sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je odlučio o žalbi tužitelja rješenjem od 21. siječnja 2026. te je predložio sudu da donese rješenje o obustavi upravnog spora i da se odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

9. Prvostupanjski sud je pozivom na članak 106. stavak 1. točku 2. ZUS -a obustavio upravni spor jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS- a, dakle da je tuženik u tijeku spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu i odlučio o žalbi tužitelja.

10. S obzirom na to da je sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužitelj je uspio u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27. stavkom 1. alinejom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23.).

11. Imajući na umu da je tužitelj tužbu podnio zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku donese odluku o žalbi, pravilno je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi zatraženi trošak ovog upravnog spora.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnoj tužbi koju je tužitelj mogao podnijeti i usmeno na zapisnik. Na ocjenu opravdanosti troškova upravnog spora za sastav tužbe ( članak 144. stavak 1. ZUS-a ) nije od utjecaja složenost predmeta u odnosu na koji je spor pokrenut , već je li tužba podnesena u odnosu na zakonom propisani predmet upravnog spora, je li podnesena putem odvjetnika , je li u konačnici stranka uspjela u sporu i je li poduzeta radnja bila opravdana. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju tužbom zatraženo donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku ( članak 42. stavak 2. točka 2. ZUS-a ), odnosno ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku tužitelja ( članak 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a ), da je tužitelj iskoristio procesnu mogućnost da ga u sporu zastupa. odvjetnik , da je spor zbog šutnje uprave pokrenut opravdano imajući na umu članak 121. ZUP-a i da je tužitelj uspio sporu, to je tuženik u obvezi nadoknaditi mu opravdani trošak nastao u ovom upravnom sporu.

13. Razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda, koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a , odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća :

dr. sc. Sanja Otočan