Poslovni broj: Usž-1015/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G, džavljanina Palestine, smještenog u Prihvatni centar za strance, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3, radi ograničenja kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točaka I. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4946/2025-6 od 8. siječnja 2026., (ispravljena rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I - 4946/2025-9 od 20. veljače 2026.), na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju točke I. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4946/2025-6 od 8. siječnja 2026., (ispravljena rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4946/2025-9 od 20. veljače 2026.).
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije, Pleso, KLASA: KK-UP/I-216-03/25- 03/47, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 24. studenog 2025. Točkom II. izreke odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu. Točkom III. izreke nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć. Rješenjem suda odbijen je prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.
2. Rješenjem tuženika od 24. studenog 2025. utvrđeno je da se tužitelj smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova; smještaj u Centar određuje se na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca; smještaj se računa od dana donošenja rješenja (sve detaljno navedeno u izreci rješenja).
3. Tužitelj žalbu podnosi protiv točaka I. i III. izreke presude radi bitne povrede postupovnih odredaba, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u tužbi i na raspravi 7. siječnja 2026. osporio zakonitost i nužnost te opravdanost izricanja mjere, a posebice postojanje razloga iz članka 54. stavka 2. točke 1. i 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Navodi da ne postoji opasnost od bijega jer nije napuštao Republiku Hrvatsku ni tijekom ranijeg postupka međunarodne zaštite, već je to učinio nakon što je taj zahtjev odbijen i naloženo mu je napuštanje Republike Hrvatske. Ističe da postoje dodatni razlozi koji ga vežu za Republiku Hrvatsku jer očekuje zajedničko dijete s djevojkom koja je hrvatska državljanka i u visokom je stupnju trudnoće s komplikacijom. Navodi da prilaže rodni list iz kojeg proizlazi da je dijete rođeno **.**.2026. i upisano u Maticu rođenih 5. veljače 2026. Navodi, a u vezi potrebe zaštite javnog poretka, da je nakon ranije osude postao svjestan svog postupanja i nije počinio nakon toga ništa što bi se smatralo opasnošću za javni poredak ili nacionalnu sigurnost, da je u postupku zasnivanja obitelji i brige za dijete. Smatra da navedeni razlozi dovode u pitanje izbor mjere kao najstrože. Ističe da je sud odbio saslušati ga, a što je predlagao jer u spisu ne postoji dokumentacija koja bi ukazivala na stvarnu i konkretnu opasnost za javni interes i opasnost od bijega. Osporava obrazloženje suda da je sama okolnost da je izrazio namjeru za naknadnim zahtjevom za međunarodnu zaštitu dostatna za ograničenje kretanja u trajanju do tri mjeseca. Upire na rješenje od 30. prosinca 2025. koje je doneseno po Policijskoj postaji Dugo Selo na temelju Zakona o strancima o ograničenju kretanja u trajanju od dva mjeseca te ističe da se razdoblje preklapa s razdobljem smještaja po osporenom rješenju od 24. studenog 2025. Smatra da je sud trebao poništiti osporeno rješenje za onaj dio razdoblja od izrečenih tri mjeseca za koje mjera više nije zakonita. Navodi da je točkom I. izreke presude tužitelju ograničeno pravo na slobodu, pošteni postupak i učinkoviti pravni lijek. U odnosu na točku III. izreke presude tužitelj navodi da je u izreci naveden iznos od 1.250,00 kn, da je podnesen prijedlog za ispravak odnosno dopunsku presudu sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima smatrajući jer da je iznos u kunama omaška u pisanju. Kako o navedenom nije odlučeno, to je podnesena žalba i protiv te točke III. izreke. Predlaže usvojiti žalbu i potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je tužitelj vraćen u Republiku Hrvatsku 24. studenog 2025. po dublinskom postupku iz Češke preko Frankfurta, Njemačka, te da je tužitelj izrazio novu namjeru za međunarodnu zaštitu. Navodi da je provjerom utvrđeno da je tužitelju rješenjem o protjerivanju od 12. veljače 2025. određena mjera zabrane ulaska i boravka na području EGP-a na rok od pet godina. Nadalje ističe da je izdano rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja prema kojem se tužitelj bio dužan javljati jednom mjesečno u Policijsku postaju Dugo Selo, što nije učinio, već je napustio Republiku Hrvatsku. Stoga smatra da postoji opasnost od bijega jer nije poštivao javni poredak Republike Hrvatske. Osim toga da je iz dopisa Sigurnosno obavještajne agencije vidljivo da se tužitelj dovodi u vezu s aktivnostima vezanim za terorizam, stoga je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar sukladno članku 54. stavku 2. točkama 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ističe da se tužitelj očitovao o činjenicama prilikom donošenja rješenja o ograničenju slobode kretanja te nije imao primjedbi. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točke I. i III. izreke presude sukladno članku 134. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – ZUS) sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanim.
7. Iz obrazloženja presude proizlazi da je tužitelj već ranije podnosio zahtjev za međunarodnu zaštitu koji zahtjev je odbijen, da je Policijska postaja Dugo Selo izdala rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja te da se tužitelj bio dužan javljati jednom mjesečno policijskoj postaji, što nije poštivao, već je napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Njemačku. Iz zapisnika o saslušanju tužitelja od 24. studenog 2025. proizlazi da je tužitelj bio u zatvoru radi krijumčarenja migranata, da je nezakonito boravio u [adresa] nakon što mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, da je otišao u Njemačku radi zaposlenja te da je vraćen u Republiku Hrvatsku nakon što je zaustavljen na granici Češke i Njemačke i da je podnio naknadni zahtjev za azil jer se ne želi vratiti u Palestinu.
8. Sud je zaključio da je osporeno rješenje zakonito jer je radi zaštite javnog poretka i opasnosti od bijega tužitelju potrebno ograničiti kretanje jer se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja kretanja.
9. Sud je dostatno obrazložio neprihvaćanje prigovora tužitelja u vezi s donošenjem rješenja o ograničenju kretanja prema Zakonu o strancima te zašto nije saslušao tužitelja na okolnost da ne postoji opasnost od bijega i ponavljanja kaznenog djela.
10. Imajući na umu članak 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) te podatke spisa predmeta , pravilno je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke prvostupanjske presude).
11. Kako je Upravni sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Us I-4946/2025-9 od 20. veljače 2026. ispravio pogrešku u pisanju u točki III. izreke presude koje rješenje o ispravku je opunomoćenica tužitelja primila 25. veljače 2026. to je i žalba u odnosu na točku III. izreke presude odbijena.
12. S obzirom da je žalba odbijena to tužitelj nema pravo na trošak za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a , odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
