Poslovni broj: Usž-4140/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-925/2024-6 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-925/2024-6 od 3. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/86, URBROJ: 512-2501-24-2 od 22. ožujka 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 560-01/24-01/45, URBROJ: 512M2-6510-24-2 od 14. veljače 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredu Narodne zaštite Galovac u razdoblju od 30. srpnja do 31. prosinca 1991.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud zanemario njegove konkretne ratne aktivnosti, izviđanje, praćenje neprijateljskih aktivnosti na Aerobazi Zadar, građenje rovova, prepreka, blokiranje željezničke pruge [adresa] – [adresa], organiziranje mjesnih naoružanih straža, blokade, suradnju s MUP-om i HV-om. Smatra da je time djelovao u vezi s oružanim otporom agresoru. Njegov je zahtjev odbijen temeljem činjenice da se ne nalazi u evidenciji odreda Narodne zaštite Galovac. Tužitelj ističe da kao uvjet priznavanja njegovog zahtjeva nije propisan samo formalni uvjet upisa već i stvarno sudjelovanje u obrani. Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U upravnom postupku, provedenom po zahtjevu tužitelja radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Galovac u vremenu od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. izvršen je uvid u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Zadar, te su saslušani svjedoci PE i SE, kao i tužitelj. Iz navedenog očitovanja proizlazi da bivši Ured za obranu Zadar nije vodio službenu evidenciju pripadnika odreda Narodne zaštite općine Zadar, tako niti Galovac. Svjedok SE izjavio je da je tužitelj, kao jedan od osnivača dragovoljačkih odreda Galovac, organiziranih od svibnja 1991., bio zadužen za organizaciju i funkcioniranje mjesnih naoružanih straža u suradnji s pripadnicima pričuvnog sastava MUP-a PU zadarske te da su pratili neprijateljske aktivnosti u aerobazi JNA u Zemuniku Donjem. Svjedok PE izjavio je da je tužitelj bio zadužen za mjesne straže i evakuaciju stanovništva, da je sudjelovao u izviđanju, kontroli i nabavi oružja i opreme, surađivao sa Škabrnjskim bataljunom. Svjedoci u svojim izjavama potvrđuju navode tužitelja da je isti bio pripadnik odreda Narodne zaštite i da je obavljao organizacijske poslove oko ustrojavanja straža i dežurstava, ophodnje, čuvanje mjesta, straže. Iz izjava tužitelja i svjedoka ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u borbenim aktivnostima.
8. Prvostupanjski sud je proveo raspravu i utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon), koji je citirao u pobijanoj presudi.
9. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelj mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.
10. Neosnovani su žalbeni navodi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze, izvršio njihovu savjesnu i cjelovitu ocjenu, te o odlučnim činjenicama dao jasne i dostatne razloge. Okolnost što tužitelj drugačije ocjenjuje provedene dokaze ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio stajalište upravnog tijela da u konkretnom slučaju nisu ispun jeni kumulativno propisani uvjeti iz članka 3. Zakona prema kojem se status hrvatskog branitelja priznaje osobi koja je kao pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske ili kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bila izravno angažirana u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno pružala oružani otpor agresoru ili djelovala u izravnoj vezi s tim otporom. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tužitelj bio pripadnik borbenog sektora niti da je njegovo djelovanje predstavljalo pružanje oružanog otpora agresoru ili djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Radnje na koje se tužitelj poziva (organizacija straža, izviđanje, osiguranje i druge aktivnosti na lokalnoj razini) pravilno su ocijenjene kao aktivnosti koje same po sebi ne predstavljaju sudjelovanje u oružanom otporu u smislu citirane zakonske odredbe. Sudska praksa ovoga Suda je ustaljena u stajalištu da se takve aktivnosti, koje imaju značaj u širem kontekstu obrane, ne mogu izjednačiti s izravnim sudjelovanjem u borbenim djelovanjima. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja nužno je kumulativno ispunjenje zakonom propisanih uvjeta, što u konkretnom slučaju nije dokazano. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tužitelj osporava oslanjanje na službene evidencije. Iako evidencija sama po sebi nije jedini dokaz, njezin izostanak, u nedostatku drugih dokaza o izravnom sudjelovanju u borbenim djelovanjima, predstavlja relevantnu okolnost koju je upravno tijelo bilo ovlašteno uzeti u obzir.
11. Budući da iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju obavljao aktivnosti koje se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa.
12. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
