Poslovni broj: Usž-916/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆS, državljanina Indije, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, Zagreb, Kruge 52, OIB:36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4063/2025-6 od 30. siječnja 2026. i žalbi tuženika podnesenoj protiv navedene prvostupanjske presude, na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4063/2025-6 od 30. siječnja 2026.
II. Poništavaju se točke II. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4063/2025-6 od 30. siječnja 2026.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda , točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25-03/757, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 5. listopada 2025. Točkom II. izreke odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu. Točkom III. izreke nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 eura, za pristup na ročište 26. siječnja 2026. godine iznos od 500,00 eura, ukupno 1.000,00 eura s uračunatih 25% PDV-a, što iznosi 250,00 eura te sveukupno 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 5. listopada 2025. tužitelj ĆS, državljanin Indije, smješta se u Prihvatni centar za stance Ministarstva unutarnjih poslova; smještaj se određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca; smještaj se računa od dana donošenja rješenja (sve detaljno navedeno u izreci rješenja).
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. izreke presude radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog spora. Navodi u bitnome da sud paušalno potvrđuje zaključke tuženika bez detaljnije analize jesu li doista postojale pretpostavke za najstrožu mjeru lišavanja slobode. Smatra da je sud propustio utvrditi je li tuženik postupao s dužnom pažnjom u postupku udaljenja. Ističe da, iako je u međuvremenu napustio Republiku Hrvatsku, zakonitost rješenja o smještaju mora se ocijeniti prema trenutku donošenja. Navodi da je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o strancima i Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u vezi s načelom razmjernosti jer sud kao i tuženik smatra da nepostojanje putne karte i adrese automatski isključuje blaže mjere, a činjenica da je nezakonito boravio u [adresa] ne može biti jedini i isključivi razlog za smještaj ako nisu razmotrene alternativne mjere poput obveze javljanja.
Predlaže ukinuti točku I. izreke presude.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da su u upravnom sporu utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donesena presuda prvostupanjskog suda, a žalbeni navodi ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.
5. Tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude navodi u bitnome da je VIII . policijska postaja Zagreb 5. listopada 2025. izdala rješenje o protjerivanju tužitelja kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno EGP - u u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja te mu je na temelju članka 216. stavka 1. Zakona o strancima izdano i rješenje o smještaju u Prihvatni centar na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca. Nadalje navodi da je protiv rješenja od 5. listopada 2025. vezano za ograničenje slobode kretanja, tužitelj zastupan po opunomoćeniku odvjetniku Stjepanu Babiću podnio tužbu. Ističe da je u presudi pogrešno navedeno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj jer se u dostavljenoj dokumentaciji sudu ne navodi da je tužitelj izraz io namjeru za međunarodnu zaštitu, već se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju i rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance postupalo isključivo po odredbama Zakona o strancima, a ne po odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti , pa je time sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć tužitelju u upravnom sporu , a točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću , pružatelju pravne pomoći, trošak za sastav tužbe i pristup na ročište 26. siječnja 2026. u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Poziva se na članak 3. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povrata („Narodne novine“, 132/21. – Pravilnik). Ističe da je tužitelju uručena lista pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu te mu je uručena i obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći, a primitak istih je vlastoručno potpisao. Na uručenoj listi odvjetnik Stjepan Babić se ne nalazi, već se nalazi na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite – Upravni sud u Zagrebu. Navodi kako je sud pogrešno naveo da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite , to je i u vezi s troškovima besplatne pravne pomoći priznat trošak na temelju Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila. Smatra da, kako odvjetnik Stjepan Babić nije na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka , nema osnove za odobrenje iste u predmetnom upravnom sporu. Predlaže da se točke II. i III. izreke presude ponište i odbije zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
6. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu tuženika.
7. Žalba tužitelja nije osnovana.
8. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
9. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – ZUS) ovaj Sud je utvrdio da je žalba tužitelja u odnosu na točku I. izreke presude neosnovana, a žalba tuženika je osnovana u odnosu na točke II. i III. izreke presude.
10. Prvostupanjski je sud ocjenjivao rješenje tuženika KLASA: UP/I-216-01/25- 03/757, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 5. listopada 2025. kojim je određen smještaj tužitelja u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca te je točkom I. izreke sud odbio tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja. Iz obrazloženja presude (točka 7.) proizlazi da je sud uvidom u navedeno rješenje utvrdio da je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno da se prisilno udaljenje stranca ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih člankom 213. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) jer tužitelj, stranac nema putne karte, nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, nezakonito boravi u [adresa] ukupno 431 dan. Nadalje iz točke 13. presude proizlazi da je sud ocijenio da postoje razlozi za ograničenje slobode kretanja tužitelju za razdoblje do tri mjeseca jer je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao legalno na temelju izdane dozvole za boravak i rad za poslodavca ART DELIVERY j.d.o.o. za pripremu brze hrane u periodu od 15. siječnja 2024. do 14. siječnja 2025., a od 5. lipnja 2024. do 29. srpnja 2024. tužitelj je imao prijavljeno boravište u [adresa]. Nadalje, da je u postupku utvrđeno da je na zahtjev poslodavca ukinuta dozvola za boravak i rad dana 29. srpnja 2024. , a tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku, nije podnesen novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad te je tužitelj nastavio boraviti u [adresa] do 4. listopada 2025. kada je priveden u VIII Policijsku postaju. Sud je obrazložio da je u postupku utvrđeno da je tužitelj sukladno članku 183. u vezi s člankom 55. Zakona o strancima nezakonito boravio u [adresa] i to 431 dan te je stoga i izdano rješenje o protjerivanju kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku i EGP, a potom je izdano i osporeno rješenje o smještaju u Prihvatni centar na temelju članka 216. Zakona o strancima.
11. Sud se pogrešno pozvao na odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, navodeći da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite. Međutim, navedeno nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer je sud ocjenjivao osporeno rješenje tuženika o ograničenju slobode kretanja. Stoga žalbeni navodi tužitelja i tuženika u odnosu na točku I. izreke presude nisu osnovani.
12. Međutim, u odnosu na odobrenu pravnu pomoć tužitelju i pružatelju pravne pomoći odvjetniku Stjepanu Babiću, imajući na umu podatke spisa odnosno činjenicu da imenovani odvjetnik nije na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka, to je ovaj Sud uvažio žalbu tuženika u dijelu koja se odnosi na točke II. i III. izreke presude, poništio te točke presude i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
13. Trebalo je stoga , na temelju članka 135. stavka 1., članka 135. stavka 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
