REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1561/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužiteljice FAO, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta [obrt], [adresa], koju zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate iznosa od 154,58 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-539/2025 od 19. veljače 2026., 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-539/2025 od 19. veljače 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-539/2025 od 19. veljače 2026. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 154,58 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi za ostale odnose (točka II. izreke), te je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2026. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnosi u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 91,40 EUR.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona pravilna i u skladu sa zakonom.

5. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni one iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a na koje tuženik ukazuje u žalbi.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva razumljivo obrazložio, pozvavši se na činjenice utvrđene u dokaznom postupku koje nisu u protivnosti s ispravama u spisu.

7. Naime, u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud je ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka i u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno odbio tuženikove dokazne prijedloge, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke. Neprovođenjem tuženikovih dokaznih prijedloga tuženiku nije povrijeđeno pravo na raspravljanje pred sudom.

8. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP -a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato se ovaj sud nije upuštao u ocjenu žalbenih navoda takve naravi.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 154,58 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu broj 363/01/2 od 27. studenog 2023. i cijene rada (radnog sata) limara/lakirera koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.

10. Iz obrazloženja presude proizlazi da je 19. studenog 2023. nastala šteta na vozilu marke ŠKODA OCTAVIA 1,6, TDI, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika BKS LEASING d.o.o. Oštećeni je štetni događaj prijavio tuženiku kao osiguratelju te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je oštećenici isplatio razliku iznosa po obrazloženoj ponudi u kojoj se navodi kako je priznata manja satnica. Međutim, tužitelj u postupku tvrdi da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je vozilo prema nalogu vlasnika popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve prema pravilima struke, te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 363/01/2 u ukupnom iznosu od 808,54 EUR (uključujući PDV). Tuženik je bio dužan platiti osnovicu po navedenom računu u iznosu od 646,83 EUR, platio je iznos od 492,12 EUR, a razliku od 154,58 EUR po navedenom računu nije platio jer je za taj iznos osporavao cijenu rada limara i lakirera. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 7. listopada 2024. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, a o čemu je tuženik obaviješten.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio o aktivnoj legitimaciji tužitelja. Naime, tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja od 7. listopada 2024. između BKS Leasing d.o.o. kao ustupitelja i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine koja se temelji na račun broj 363/01/2 i izvidu štete 2382032205250, a o kojem ustupu je tuženik bio obaviješten. Prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

12. Neosnovano tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o pasivnoj legitimaciji tuženika. Naime, tuženik je u mirnom postupku koji se vodio prije pokretanja ove parnice, obavljenim izvidom štete i isplatom nespornog iznosa štete priznao osnovu dugovanja (čl. 240. st. 2. ZOO-a), a time i vlastitu pasivnu legitimaciju kao osiguratelj štetnika, kao i odgovornost za štetni događaj. Tuženik tijekom ovoga postupka nije niti tvrdio da je djelomično plaćanje računa obavljeno po drugoj osnovi. Stoga tvrdnje tuženika o tome da tužitelj nije dokazao postojanje svih pretpostavki za postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete i da unatoč sklopljenom ugovoru o ustupanju tražbine, nije vjerovnik predmetne tražbine, ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Visinu štete sud je utvrdio uvidom u izdani račun za popravak i Cjenik poslovanja tužitelja.

14. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

15. Dakle, tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, pa kako nesporno proizlazi da cijena satnice tužitelja iznosi 40,00 EUR uvećano za PDV to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.

16. S tim u vezi neosnovano se tuženik poziva na ugovornu odredbu odjeljka E.1. do E.3. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, koje se odnose na popravljanje štete neistinito ukazujući da je prvostupanjski sud zaključio da su te odredbe ništetne jer takav zaključak ne proizlazi iz obrazloženja pobijane presude. Ovaj sud je u presudama poslovni broj Pž-3616/2024-2 od 25. rujna 2024. i poslovni broj Pž-3371/2024-3 od 22. siječnja 2025. izrazio stav da se odredbu E.1. st. 2. u dijelu kojim je određeno da tuženik „...ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila“ ne može tumačiti na način da ograničava oštećenikovo pravo slobodnog izbora radionice, a da u odnosu na odredbu E.1. st. 3. kojom je određeno da „u slučaju neslaganja osiguranika s procedurom navedenom u prethodnom stavku, Adriatic može isplatiti naknadu iz osiguranja u opsegu koji proizlazi iz primjene ove i sljedećih odredbi Uvjeta“ termin „opseg“ nije definiran u pojmovniku Uvjeta, pa nije, s onom dozom sigurnosti koja bi bila potrebna za nedvojbeno tumačenje, precizirano odnosi li se „opseg naknade“ (tj. ograničenje opsega naknade) na novčani iznos koji u nekom apsolutnom iznosu, neovisno o strukturi računa, proizlazi iz izdanog računa za izvršeni popravak, ili na opseg radova na kojima se temelji iznos u ispostavljenom računu (primjerice, broj potrebnih sati i adekvatnost zamjenskih dijelova potrebnih za popravak). Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je utuženim računom obračunata upravo onolika količina radnih sati, koja je navedena u tuženikovom izvidu štete, a sporna je jedino cijena sata tih radova, ovaj sud ocjenjuje da odredba E.1. st. 3. Uvjeta o ograničavanju „opsega“ ne može biti argument za uskratu plaćanja razlike u cijeni.

17. Neosnovano tuženik osporava tužiteljičino pravo na zateznu kamatu, jer je prvostupanjski sud pravilno obrazložio da sukladno čl. 81. st. 1. ZOO -a s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu. Suprotno žalbenim navodima, kamata u konkretnom slučaju ne teče od dana donošenja prvostupanjske presude, već od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju (čl. 943. st. 4. ZOO-a). Stopu zatezne kamate prvostupanjski sud je odredio sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

18. Odluka o naknadi parničnih troškova pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Sudac

Ružica Omazić