REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-610/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AN, rođenog **.**.2004., državljanina Demokratske Republike Nepal, kojeg zastupa opunomoćeni Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave dana, 09. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/10986, Urbroj: 511-01-212-26-9 od 26. siječnja 2026. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, Zagreb, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište 30.03.2026. g. – iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR plus 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvijestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/10986, Urbroj: 511-01-212-26-9 od 26. siječnja 2026. godine odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio podnijela AN. rođen **.**.2004. godine u mjestu Parbat, Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanka Savezne Demokratske Republike Nepal.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijano rješenje tuženika nezakonito jer je prvenstveno činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ističe da je tuženik pogrešno ovaj predmet svrstao na način da je tužiteljicu odredio kao ekonomskog migranta, a da pri tome nije uočio da se radi o političkim razlozima zbog kojih je tužiteljica napustila zemlju podrijetla. Naime, ukoliko bi se tužiteljicu valjano ispitalo, tada bi bilo jasno da je tužiteljica iz siromašne obitelji. Tužiteljica, a kako bi uopće došla u Republiku Hrvatsku, morala je od trećih osoba pozajmiti znatan iznos novaca, a za koji iznos se očekivalo da će tužiteljica vratiti jednom kada se zaposli i počne zarađivati u Republici Hrvatskoj, a što se ustvari nije dogodilo, te je tužiteljica i onolikom malo koliko je radila morala novac slati kući kako bi njezina obitelj vratila dugovanje, što u cijelosti nije niti uspjela vratiti. Naime, dug nije vraćen u značajnom dijelu, te je kao razlog toga, a kada je tijekom sredine prošle godine tužiteljica zbog prijetnji njoj i njezinoj obitelji morala zatražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Naime, tužiteljica je prije nešto manje od godine dana zatečena zbog u Republici Hrvatskoj bez prava boravka, a događalo se s tužiteljicom to da su nepošteni poslodavci s tužiteljicom manipulirali, da joj nisu isplaćivali ono što je zaradila, da su joj uzimali pola plaće zbog smještaja, dok je drugu polovicu slala kući radi povratka duga. Kada je rekla da će sama naći jeftiniji smještaj dobivala je otkaz. U isto vrijeme je na tužiteljičinu obitelj u Nepalu rastao pritisak, gdje se od tužiteljice tražilo da vrati pozajmicu, a koju nije zbog gore navedenih okolnosti uspjela vratiti. Tužiteljici u Republici Hrvatskoj za život nije ostalo ništa. Kako je vraćanje išlo sporo, tako su se prijetnje pojačavale. Tužiteljičini roditelji su išli u Nepalu na policiju u pokušaju da ih policija zaštiti, međutim policija nije željela niti zaprimiti prijavu, rekavši da su sami krivi i da je uredu da nastradaju ukoliko ne vraćaju svoje dugove. U slučaju povratka tužiteljice u zemlju podrijetla, ističe se da joj je obitelj rekla da tužiteljici prijete da će je ubiti, te je očito da bi bila u velikoj opasnosti da će joj se nešto napraviti. Pri tome nije odlučno ponašanje državnih vlasti. S tim u vezi postoji i pogrešna primjena prava tuženika, a koji zaključuje da ne postoji opasnost od izabranih državnih vlasti. Međutim, to uopće nije bitno, a niti sama opasnost mora isključivo dolaziti od strane državnih vlasti. ističe se da je i praksa ESLJP takva da nije uvijek potrebno da represija dolazi od strane službenih državnih vlasti, već je moguća i pasivna represija ili nemogućnost zaštite od represije, ili u ovom slučaju nevoljkosti da se represija iskorijeni.

Zaključno predlaže da sud poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik odbija kao netočne navode tužiteljice iz tužbe, s obzirom da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i tijekom cijelog postupka je prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Tuženik je također u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) i Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Tužiteljica u zemlji podrijetla nije bila proganjana zbog njezine rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Tijekom postupka utvrđeno je da nije bila izložena proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla. Ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Iz provedenog upravnog postupka nesporno proizlazi da je tužiteljica državu podrijetla napustila zakonito, bez ikakvih poteškoća, koristeći se vlastitom važećom putnom ispravom. Navedena okolnost upućuje na zaključak da tužiteljica u trenutku napuštanja države podrijetla nije bila u interesu nadležnih tijela, niti je bila izložena proganjanju ili stvarnom riziku od ozbiljne štete. Tužiteljica je sam navela da je u Republiku Hrvatsku došla s ciljem zaposlenja, za što je prethodno ishodila dozvolu za boravak i rad. Tek nakon što navedena dozvola više nije bila produljena, odnosno kada ju više nije mogla ponovno ishoditi, izrazila je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Takav slijed događaja pravilno je ocijenjen u pobijanom rješenju te opravdano upućuje na zaključak da podnošenje zahtjeva nije bilo motivirano postojanjem osnovanog straha od proganjanja, već promjenom njegova boravišnog statusa u Republici Hrvatskoj.

Tuženik smatra da je tužba neosnovana te predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 30. ožujka 2026. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti tužitelja za kojeg su i opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika naveli da isti više nije u Hrvatskoj, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/10986, Urbroj: 511-01-212-26-9 od 26. siječnja 2026. godine Sud je utvrdio da je istim odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio podnijela AN. rođen **.**.2004. godine u mjestu Parbat, Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanka Savezne Demokratske Republike Nepal, s obrazloženjem kako je tražiteljica međunarodne zaštite u zahtjevu navela da je zemlju podrijetla napustila bez ikakvih poteškoća, koristeći se vlastitom putnom ispravom. Istaknula je da je u Republiku Hrvatsku stigla isključivo iz ekonomskih razloga jer u Nepalu nije mogla preživjeti, a trebala je financijski pomoći obitelji, zbog čega je prethodno ishodila dozvolu za boravak i rad. Kada nije mogla ishoditi dozvolu boravka i rada, a zatečena je u nelegalnom boravku u Republici Hrvatskoj, izrazila je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Nadalje, tražiteljica je izričito izjavila da u zemlji podrijetla nije osobno imala nikakvih političkih problema, nije bila kažnjavana, tužena, pritvarana, izložena mučenju, maltretiranju, niti joj je mjesto prebivališta bilo pretresano. U Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR- a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi se kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može biti potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi. Ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica. Uvidom u spis utvrđeno je da je tražiteljica dobrovoljno legalno napustila svoju zemlju podrijetla, da imenovana nije zemlju podrijetla napustila zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja već isključivo zbog ekonomskih razloga, a budući da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite isti se dalje neće razmatrati. Tražiteljica je tijekom postupka navela da je u Republiku Hrvatsku došla isključivo iz ekonomskih razloga odnosno zbog posla što nije razlog za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu Članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Jedini razlog napuštanja zemlje podrijetla prema tražiteljičinim tvrdnjama je egzistencijalne prirode. Navedenim je sebe definirala kao ekonomsku migranticu, a ne tražiteljicu međunarodne zaštite. Tražitcljica prema vlastitim navodima u zemlji podrijetla nije bila kažnjavana, tužena, pritvarana, uhićena niti joj je mjesto boravka bilo pretreseno. također, nije pripadnica niti jedne političke stranke. Uz navedeno, tražiteljici nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja nepalskog teritorija, koji je prema vlastitim navodima napustila legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom, a k tome je u Republiku Hrvatsku došla temeljem dozvole za boravak i rad. Stoga se ocjenjuje da tražiteljica nije bila izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je vjerojatno da bi mogla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik proganjanja ili ozbiljne nepravde po povratku u zemlju podrijetla. Novinski članci od rujna 2025. godine pokazuju kako su se u Nepalu odvijali prosvjedi protiv korupcije, koji su eskalirali 9. rujna 2025. kada su državne zgrade zapaljene. Nemiri su izbili zbog zabrane društvenih mreža. Također, vlada je tu zabranu u međuvremenu povukla, a prosvjedi su se pretvorili u širi pokret protiv korupcije. Iako su. prema nekim informacijama, desetci ljudi poginuli, a više njih i ozlijeđeno, prosvjedi su se odvijali samo na području glavnog grada, odnosno Kathmandua? gdje tražiteljica ionako nije živjela. Politička situacija u Nepalu se stabilizirala te nisu zabilježeni novi nemiri i prosvjedi, stoga za tražiteljicu ne postoji rizik od povratka. Uvidom u tražiteljičine navode utvrđeno je da nema niti jednog podatka daje bila žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti da je vjerojatno da će to biti po povratku u Nepal. Kako je u slučaju tražiteljice utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tražiteljica nije imala problema prilikom napuštanja zemlje podrijetla, koju je prema vlastitim navodima napustila legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom.

Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan

Sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. Zakona zahtjev će se odbiti kao očito neosnovan, ako tražiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. Zakona te ako postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. Zakona.

Prema članku 20. Zakona, azil će se priznati tražiteljici koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Sukladno članku 41. stavku 1. točkama 1., 6. i 7. Zakona, Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od 2 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva, ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama Odjeljka III. glave III. Zakona utvrdi da je tražiteljica iznijela samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva te je duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru te je izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske.

Analizom izjava tražiteljicc koje su ocijenjene vjerodostojnima, njezinih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjenom budućeg individualnog rizika, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljičin život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Tražiteljica je zemlju podrijetla napustila isključivo iz ekonomskih razloga.

Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražiteljici koja ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Prilikom utvrđivanja postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se tražiteljica međunarodne zaštite nalazi. Utvrđujući osobne okolnosti tražiteljice, a imajući u vidu opisano činjenično stanje, nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da će se tražiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te ozbiljnoj i individualnoj prijetnji životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražiteljica međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za odobrenje azila navedene u članku 20. niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona te da su ispunjeni uvjeti iz članka 41. stavka 1. točki 1., 6. i 7. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 38. stavak 1. točka 5. odlučiti kao u izreci rješenja.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se supsidijarna zaštita, priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Odredbom članka 38. stavak 1. točka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se zahtjev odbiti ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. navedenog Zakona.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je tuženik pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, te da dokazima potkrijepi svoj zahtjev, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi. Naime i sud ocjenjuje vrlo kontradiktornima i nedosljednima iskaze tužitelja dane pred tuženikom, a na Sud tužitelj nije došao dati svoj iskaz, oko razloga zbog kojih je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu razlozi napuštanja Nepala (kao zemlje podrijetla) odnosno isti su ocijenjeni nevjerodostojnima, a i iz razloga što tužitelj nije pobio niti pojasnio uočene proturječnosti, nelogičnosti i netočnosti ne došavši ni na Sud. Uz to, za tužitelja nije utvrđeno postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog rizika od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u zemlji podrijetla. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan odlukom tuženika temeljem koje je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, lako tuženik ima razumijevanja za nezadovoljstvo tužitelja navedenom odlukom, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito.

Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite sukladno članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa je zato i u skladu sa zakonom njegov zahtjev odbijen.

13. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

15. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 54. citirane Tarife iznosi Vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500 EUR, te za pristup na ročište 30.03.2026. g. – iznos od 500,00 EUR, , ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 09. travnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis