P-2663/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja PD (VUČEMILOVIĆ) , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ( s boravištem u [adresa],100S Sweetwoter Blvd) zastupan po punomoćnici i odvjetnici Gordani Vuković., protiv tuženika 1. BOTA UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po pun. Neviu Sanader, odvj. u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika Marine Čoga, odvj. u [adresa], objavljeno 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se naprama tuženim UD , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] SPLIT i GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da je tužitelj ED , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], kulture dvorište, površine 54 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], kulture dvorište, površine 2 m2 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa tuženi trebaju trpjeti upis tog prava u zemljišnim knjigama.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu u Omišu, temeljem ove pravomoćne presude upisati pravo vlasništva tužitelja ED , OIB: [osobni identifikacijski broj] na čest. zem. [katastarska čestica], kulture dvorište, površine 54 m2, čest. zem. [katastarska čestica], kulture dvorište, površine 2 m2 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako je to utvrđeno ovom presudom, uz istovremenu uknjižbu brisanja istog tog prava sa imena tuženih BOTA

UD , OIB: [osobni identifikacijski broj] i GD, OIB: [osobni identifikacijski broj]

III. Dužni su tuženici u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.006,48 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1.U tužbi se navodi kako su tuženici u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] ZU 1774 na čest zem 5007/20 kulture dvorište površine 54 m2, te čest zem 5007/21 kulture dvorište, površine 2 m2 u [adresa] upisani kako suvlasnici za po ½ dijela. U PL 3182 k. o. [katastarska općina] na kat čest. [katastarska čestica] površine od 54 m2 i kat čest 8819/2 površine 2 m2 upisani kao suposjednici za po ½ dijela istih nekretnina. Predmetne nekretnine da su u isključivom posjedu i vlasništvu tužitelja ED i njegove supruge LD više od 40 godina, da ih je kupila pok. LD od RD (P) Fistanića pok. U **.**.1980., glede čega postoji ugovor potpisan od strane svjedoka HD i BD. U tom ugovoru predmetno zemljište da se opisuje kao trokut površine 40 m2 koji se nalazi u maslinama, a graniči s parcelom novi broj 8118 i 8819 te sa sjevera javnim putem, uz koji ugovor je sastavljena i rukom crtana skica. Od istog prodavatelja svoju nekretninu da je kupio prednik tuženika pok. ČD **.**.1978., glede čega je sastavljen kupoprodajni ugovor, gdje su točno naveden ZK oznake kupljene nekretnine i površina. Nakon što je kupila predmetne nekretnine, prednica tužitelja da je s obitelji uredila parking i vrt sa maslinom, za što je prethodno trebalo izgraditi potporni zid i na njega nasloniti betonsku ploču. Svi ti radovi da su okončani 1999., te da su postavljeni lanci, da je vrt s maslinom ograđen zidom i ogradom od željeza koja je postavljena 2000., a koje radove je izveo OD, koji održava vrt s maslinama i ostale nekretnine u vlasništvu tužitelja, glede čega mu pomaže DD i ĆD. Tužitelj da se tuženima obraćao radi mirnog rješenja spora bezuspješno. Prednik tuženik ČD da je u predmetu Z-28167/17 tražio provedbu geodetskog elaborata kojim je usklađena i cijepana čest zem 5007/3 u čest zem 5007/3, 5007/20 i 5007/21 te se prednik tuženika obvezao izdati tužitelju tabularnu izjavu, no to nije mogao učiniti jer je na predmetnim nekretninama do njegove smrti bilo upisano fiducijarno vlasništvo u korist Splitske banke dd. Predložene je donošenje presude sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističu kako predmetne nekretnine nikada, niti u jednom dijelu nisu bile u vlasništvu i posjedu tužitelja ED, niti njegovih prednika. Osporava vjerodostojnost i istinitost kupoprodajnog ugovora na koji se tužitelj poziva i njemu priležeću rukom crtanu skicu, odnosno činjenicu da bi pok. ŽD kao prodavatelj s prednicom tužitelja LD zaključio navedeni ugovor. Navedeni ugovor da nije prijavljen javnom tijelu (poreznoj upravi, zemljišniku, katastru..), te da ne postoji način na koji bi tužitelji dokazali da je doista sastavljen u vrijeme kada je to u samom ugovoru napisano. Prednica tužitelja da je 7.5.1980. zaključila kupoprodajni ugovor za kupnju čest zem 5007/5 koji je valjano sastavljen i prijavljen nadležnim tijelima, odnosno valjano ovjeren, te da je neživotno i nevjerojatno da bi 15.8.1980., na blagdan Velike Gospe sastavila ugovor na koji se tužitelj poziva, odnosno da u takvom kratkom vremenskom periodu jedan ugovor ovjeri, a drugi sastavlja u nevaljanoj formi, rukom i bez ovjere. Na konkretni slučaj da se primjenjuje paragraf 431 OGZ-a, gdje se traži upis u zemljišne knjige, a tužitelj ni njegov prednik da nisu zatražili niti postigli upis u zemljišne knjige. Pok. ŽD da nije bio vlasnik čest zem 5007/3 jer je istu ranije ugovorom prodao predniku tuženika, temeljenjem čaga se isti upisao ka vlasnik predmetnih čestica za cijelo, pa stoga nije mogao prenijeti na drugoga više prava nego što ih je sam imao. Tužitelj da ničim ne dokazuje da bi opisani realni dio predmetne nekretnine iz ugovora o kupoprodaji predstavljao novoformirane kat čest 8819/2 i kat čest 8819/3 koje su nastale cijepanjem kat čest 8819. Temeljem ugovora na koji se tužitelji pozivaju iz 1980., predmet kupoprodaje ne bi bile sporne nekretnine već trokut koji predstavlja realni dio kat čest 8819 u površini od 11 m2 i realni dio kat čest 9575 u površini od 2 m 2 koji su nakon provedbe prijavnog lista od 7.6.1989. pripojeni novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] koja je već u vlasništvu tužitelja. Ugovor na koji se tužitelj poziva da nije valjan i iz razloga jer ne sadrži oznake katastarske općine u kojoj se nekretnina nalazi, niti tabularnu izjavu prodavatelja, niti druge podatke za određivanje i identifikaciju predmetne nekretnine. Površina predmetnih nekretnina i dijela nekretnine koji je ranije odcijepljen od kat čest. [katastarska čestica] u površini od 11 m 2 te kat čest 9575 u površini od 2 m2, što zajedno s predmetnim nekretninama daje površinu od 67 m2, značajno premašuje površinu od 40 m2 koje je navodno prednica tužitelja kupila. Tuženici također ističi da su predmetne nekretnine u njihovom posjedu i posjedu njihovih prednika od 1978., dok tužitelj prije cca 6 godina nije nezakonito izgradio zid s ogradom na mjestu gdje se nalazi maslina te postavio stupiće s lancem na mjestu gdje je parking, a s druge strane prednica tužitelja niti sam tužitelj nisu zakonito niti formalno uvedeni u posjed predmetnih nekretnina. Prednik tuženika i tuženici da su se nesmetano koristi predmetne nekretninama kao vlasnici i posjednici istih te nemaju saznanja je li tužitelj i njegova prednica potajno, na nepošten način stupio u posjed predmetnih nekretnina kada tuženici nisu na toj lokaciji. Vlasništvo predmetnih nekretnina tužitelji da nisu, mogli steći dosjelošću s obzirom da su nepošteni posjednici, jer su znali da se predmetne nekretnine nalaze u vlasništvu tuženika. Također, što se tiče radova koje je izveo tužitelj 1999. i 2000., nakon što je prednik tuženika već bio uknjižen u zemljišnoj knjizi, tužitelj da je znao kao radove izvodi na tuđoj nekretnini, te da mu izvršena ulaganja ne daju pravo na vlasničkopravni, već eventualno obvezno pravni zahtjev u pogledu čega je prekludiran. Dakle, tuženici smatraju kako tužitelj nema sve potrebne kvalitete za stjecanje vlasništva dosjelošću.

3.Rješenjem ovog suda od 16.10.2023. prekinut je predmetni postupka zbog smrti tužitelja ED te je rješenjem od 8.2.2024. sukladno odredbi čl. 215. ZPP-a nastavljen postupak u odnosu na njegovog naseljenika FD.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom kupoprodajnog ugovora od 15.8.1980., s priležećom ručno rađenom skicom, rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša broj O-3303/17 od 5.10.2017., kupoprodajnog ugovora od 5.7.1978. zaključenog između RD i ČD, izvatka iz zemljišnih knjiga za čest zem 5007/3, 5007/20 i 5007/21 ZU 1774 k. o. [katastarska općina] od 19.1.2022., prijepisa posjedovnog lista za kat čest 8819/1, 8819/2 i 8819/3 k. o. [katastarska općina], popisa arhivske dokumentacije Područnog ureda za katastar Split Ispostava za katastar nekretnina Omiš klasa 930-04/22-05/93 od 9.3.2022., rješenja Općinskog suda u Omišu Z-369/80, prijavnog lista broj 40/89 od 7.6.1989., zk izvatka za čest zem 5007/3, izvatka iz Trgovačkog registra za Drvo mont d.o.o., narudžbenice od 11.4.1975., računa broj 90/85, priznanice od 18.6.1985., rješenja ovog suda Z-35608/22 od 7.11.2022., rješenja javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz [adresa] broj O-5605/22 od 4.9.2023., fotografija očevidom na predmetnim nekretninama i vještačenjem po vještaku geodetske struke Tomislavu Čipčiću, te saslušanjem svjedoka HD, MD, ID, DD, ZD, CD, TD, VD, SD, KD i ŠD.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje prava vlasništva za cijelo čest zem 5007/20 i 5007/21 ZU 1774 k. o. [katastarska općina].

7.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je 15.8.1980. sklopljen ugovor o kupoprodaji između LD, majke tužitelja i ŽD, predmet kojega je dio zemljišta u obliku trokuta površine cca 40 m2 koji se nalazi pod maslinama, a graniči sa parcelom novi broj 8818, parcelom broj 8819 i sa sjevera javnim putem, za iznos od 30.000,00 tadašnjih dinara, koji ugovor je potpisan od strane sinova pok. ĐD kao svjedoka,

- kako naprijed navedeni ugovor pisan ručno nije ovjeren od strane tadašnjih upravnih tijela niti je predan u zemljišnik radi provedbe upisa,

- kako sastavni dio naprijed navedenog ugovora od 15.8.1980. čini i ručno sastavljena skica, na kojoj su prikazane čestice stranaka i "trokut koji je predmet kupoprodaje",

- kako je rješenjem Općinskog suda u Omišu Z-369/80 od 8.8.1980. na temelju kupoprodajnog ugovora od 25.7.1980., ovjerenom od strane nadležnih upravnih tijela dopušten upis prava vlasništva čest zem 5007/5 ZU 1869 k. o. [katastarska općina] na ime majke tužitelja LD,

- kako je 5.7.1978. sklopljen kupoprodajni ugovor između JD kao prodavatelja i ČD kao kupca, predmet kojega je čest zem 5007/3 koja, kako se navodi prema starim katastarskim mapama 1:2880 odgovara čest zem 8819 prema 1:1000 u površini od 415 m2 k. o. [katastarska općina], koji ugovor je uredno ovjeren od strane nadležnih upravnih tijela,

- kako je prednik tuženika temeljem prednjeg ugovora o kupoprodaji od 5.7.1988. bio uknjižen kao vlasnik čest zem 5007/3 za cijelo,

- kako su kao vlasnici čest zem 5007/3, 5007/20 i 5007/21 ZU 1174 k. o. [katastarska općina] upisani tuženici ad.1 i ad.2 za po ½ dijela prema ZK izvatku od 19.1.2022., te su isti upisani kao suposjednici za po ½ dijela kat čest 8819/1, 8819/2 i

8819/3, PL 3182 k. o. [katastarska općina],

- kako su tuženici u međuvremenu prodali čest zem 5007/3 ZU 4819 k. o. [katastarska općina] površine 401 m2 AD N koja se uknjižila kao vlasnica, što proizlazi iz zk izvatka ZK odijela Omiš od 10.5.2024.,

- kako je sud 11.9.2024. izvršio očevid na predmetne nekretninama s vještakom mjernikom Tomislavom Čipčićem dipl. ing. geodezije radi identificiranja, mjerenja i utvrđenja stvarnog stanja predmetnih čest zem 5007/20 (kat. čest. zem. 8819/2) i čet zem. 5007/21 (kat. čest. zem. 8819/3) k.o. Rogoznica

- kako je tužitelj prilikom očevida kao predmet spora pokazao prostor (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo omeđeno slovima A B C D E F A) južno uz Ulicu Put Vrulje, koji je sa istoka omeđen betinskim zidom i dvorištem susjednog posjeda na kojem se nalazi stambeni objekt anagrafske oznake Put Vrulje 54 (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama linija omeđena slovima C i D), sa sjevera betonskim zidom sa željeznom ogradom, željeznim lancem i ulaznom pješačkom kapijom (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama linija omeđena slovima C B i A), sa zapada istočnim rubom objekta u vlasništvu tužitelja (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama linija omeđena slovima A i F). Tužitelj je kao južnu granicu na terenu pokazao zamišljenu liniju koja presjeca njegovo dvorište (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama linija omeđena slovima D i F).

- kako je prilikom očevida utvrđeno da u naravi, predmet spora predstavlja sjeveroistočni dio ograđenog posjeda za koji tužitelj tvrdi da je njegovo vlasništvo i na kojem se nalazi stambeni objekt anagrafske oznake Put Vrulje 52, 2 pomoćne zgrade, stambeni objekt bez anagrafske oznake i uređeno dvorište.

- kako je prilikom očevida utvrđeno da se na tom sjeveroistočnom dijelu ograđenog posjeda nalazi sjeverni dio betonskog stubišta u funkciji cijelog posjeda, betonski plato/parking ograđen željeznim lancem prema Ulici Put Vrulje, stablo masline i sjeverni dio zemljanog kosog platoa.

- kako je vještak geodet na temelju očevida na predmetnim nekretninama, podataka iz zemljišnika i katastra, te koordinatnog preklopa snimljenog stanja sa službenim katastarskim planom ovog područja utvrdio da prikazani predmet očevida (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo označeno slovima A B C D E F A) ima površinu od 56 m2 i nalazi se na:

 ZK čest. zem. [katastarska čestica] (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo označeno slovima B C D E B) koja se vodi u zemljišniku u ZK ulošku br. [broj ZK uloška] (u prilogu) kao dvorište od 54 m2, a usklađena je sa kat. čest. zem. [katastarska čestica] koja se vodi u kat. operatu u Posjedovnom listu br. 3182 (u prilogu) u istoj kulturi i površini;

 ZK čest. zem. [katastarska čestica] (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo označeno slovima A B E F A) koja se vodi u zemljišniku u ZK ulošku br. [broj ZK uloška] kao dvorište od 2 m2, a usklađena je sa kat. čest. zem. [katastarska čestica] koja se vodi u katastarskom operatu u Posjedovnom listu br. 3182 u istoj kulturi i površini.

- kako iz nalaza vještaka geodeta proizlazi da su čest zem. 5007/20 (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) i čest zem. 5007/21 (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] nastale provedbom Geodetskog elaborata Ureda ovl. ing. geod. Petar Garmaz B44/2016 iz listopada, 2016. god. sukladno Rješenju o utvrđivanju građevne čestice.

- kako je vještak priložio potvrdu nadležnog Upravnog odijela za graditeljstvo i prostorno uređenje Ispostava Omiš klasa 350-05/16-11/000039 od 30.11.2016. iz kojeg proizlazi da je temeljem geodetskog elaborata B44/16 od 14.10.2016. kojega je izradio ovlašteni geodet PŽ izvršena parcelacija kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- kako svjedok UŽ sin pok. NŽ, prodavatelja iz naprijed navedenih ugovora od 15.8.1980. i 5.7.1978. u svom iskazu navodi da su predmetne čestice 5007/20 i 5007/21, kao i čestica 5007/3 bile u vlasništvu njegove obitelji. Čestica oznake 5007/3 da je prodana predniku tuženika od kada se isti nalazi u posjedu te čestice dok sporne čestice, koje je svjedok identificirao prema skici vještaka kao čest zem 5007/20 i 5007/21 unutar lika A B C D E F A po njegovom iskazu ne pripadaju i nisu pripadale čest zem 5007/3, već većoj čestici koja je bila u vlasništvu njegove obitelji i koja se protezala sjeverno u odnosu na liniju A B C D. Tvrdi da su sporne čestice 5007/20 i 5007/21 prodane prednici tužitelja 1980., te da su se u to vrijeme na istima sadile masline, koje je i nakon kupoprodaje uz suglasnost prednika tužitelja obrađivao njegov otac, jer su oni živjeli u [adresa]. Prednici tužitelja da su kasnije sagradili skale na kupljenim česticama i betonski plato. Posjed tužitelja da se proteže na čest zem 5007/22 gdje je izgrađena garaža, čest zem 5007/5, te na spornim česticama čest zem 5007/20 i čest zem 5007/21 od kupoprodaje 1980., te da prednik tuženika nikada nije bio u posjedu tih nekretnina. Nakon pregleda kupoprodajnog ugovora od 15.8.1980. ovaj svjedok navodi da se na istom nalaze njegov potpis i potpis pok. brata, oca i majke tužitelja, te da je ručno izrađena skica sastavni dio ugovora o kupoprodaji na kojoj je posjed tužitelja označen kao kat čest 8818, a posjed tuženika 8819, te je na sjeverno istočnom dijelu posjeda tužitelja ucrtan i trokut koji je bio predmet kupoprodaje, šrafiran tamnijom bojom. Tvrdi da je ovaj dio čestice, koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora od 15.8.1980. pripadao drugoj većoj čestici koja je imala površinu preko 1100 m2 i koja je razdvojena zbog potrebe gradnje javnog puta. Na spornom dijelu zemljišta da je bila posađena jedna maslina i dvije jabuke, a površinu prodane čestice da su on i brat utvrdili mjereći dužinu i širinu metrom. U vrijeme kupnje predmetne čestice da su bile nasute zbog toga što je iznad njih prošao javni put.

- kako svjedok GŽ u svom iskazu navodi da je za prednika tužitelja izvodio stolarske i građevinske radove na česticama oznake 5007/20, 5007/21 i 5007/5, te tvrdi da je za prednika tužitelja obavio radove izravnanja terena na predmetnim česticama unutar oznaka A B C D E F A, kako bi imao gdje istovariti žalo, jer je radio kuću na čest zem 5007/5. Ove radove da je izveo početkom 90-tih, te da za tužitelja i dan danas izvodi radove koji su mu potrebni, odnosno održava njegovo imanje dok ovaj živi u [adresa]. Tvrdi da nikada nitko nije došao i tvrdio da je zemljište unutar lik A B C D E F A njegovo. Betonski plato da je sagrađen početkom 2000. po nalogu tužitelja i da ga nitko za vrijeme izvođenja tih radova nije ometao. Posjedi stranaka da su ograđeni svaki svojim zidom, tako da postoje dva zida na istoj međi, jedan do drugoga. Prednik tuženika da je na svoj zid stavio ogradu, dok je tužiteljev zid niži. Osobno da je postavio ogradu uz cestu na posjedu tužitelja, dok su tuženici takvu ogradu imali od ranije i nikada nisu osporavali tužitelju pravo posjedovanja spornog zemljišta. Sporne nekretnine da su početno bile u rasulu jer je zemlja padala prema dolje zbog strmog terena, da je morao izgraditi potporne zidove, postaviti travne rešetke za kosine, nasipati, izravnavati i dr., te da je te poslove radio povremeno od 2000. do 2005., tako da taj plato od 2005. izgleda jednako kao danas. Na njemu je formirana zelena površina na kojoj je posađeno cvijeće i n a kojoj se i dalje nalazi stara maslina, a tužitelj da njemu i DD plaća održavanje tog dijela nekretnine, podrezivanje masline i dr. Tvrdi da tuženici nikada predmetni plato nisu koristili za parkiranje. Inače, da je na predmetnu nekretninu dolazio svakodnevno za vrijeme izvođenja radova i da na istu dolazi jednom tjedno u obilazak, kako netko ne bi provalio. Lanac linije A B C da je postavljen 2010. godine.

- kako svjedok ID u svom iskazu navodi da je susjed stranaka, da se njegova nekretnina nalazi sjeverno u odnosu na javni put i predmetne nekretnine te ima oznaku 8835, odnosno zk čest. 5007/2. Navodi da su i njegovi prednici, kao i prednici stranaka kupili nekretnine od ŽD, i to redom prvi njegovi roditelji, potom ČD i konačno G. Kat. zem. 8819/2 da je prvotno bila ponuđena njegovim roditeljima od strane prodavatelja, no kako su na svojoj čestici definirali parking mjesta i sve što im je bilo potrebno, navedena čestica da im nije trebala. Kada su došli G, njegova majka da ih je informirala o činjenici da EŽ prodaje spornu česticu i da su je oni kupili, te ih istog dana informiraju o tome. Kupoprodaja da je obavljena u kolovozu 1980. od kada su G u posjedu predmetnih nekretnina, što mu je sve poznato s obzirom da je i sam do 2020. bio vlasnik čestice iznad njihove, te je svako ljeto gledao stanje nekretnine ispred sebe, koje je i dalje nepromijenjeno. Svjedok navodi da je od umirovljenja 2013. do prodaje svog dijela nekretnine iznad puta bio i po 5 mjeseci u [adresa], te zna kako se stanje nije mijenjalo u pogledu gabarita čestice i stanja posjeda, s time što su G na toj čestici u međuvremenu nešto radili. Tako da su napravili jedno parkirno mjesto, sagradili zid od ceste prema njihovim zidu iza kojega se nalazi maslina. Na tom području da je bila kosina te da su G angažirali radnike koji su sagradili potporne zidove odnosno betonske kocke kako zemlja ne bi klizila prema dolje, te su ujedno nasipali teren da bi dobili blažu padinu, sve to u razdoblju od 90-tih do 2010., nakon čega nije bilo većih zahvata osim odražavanja, sadnje cvijeća i sl. problem s parkiranjem u [adresa] da je eskalirao nakon 2010. te da bi se netko znao parkirati na parkirnom dijelu predmetnih čestica, pa je po nalogu tužitelja postavljen lanac. Za svo to vrijeme od 1980. do danas, prednik tuženika niti njegova obitelj nije tvrdio da je to zemljište njegovo niti postavljao pitanja glede predmetnog zemljišta. Tuženik da je imao definirano parking mjesto na sjevernom dijelu svoje kat čest 8819/1.

- Svjedok DD u svom iskazu navodi da je predmetne čestice uvije smatrao u vlasništvu tužitelja jer se nalaze unutar njegovog kompleksa. Prednik tužitelja da ga je angažirao da obrađuje njegovu zemlju i čuva kuću dok je on u [adresa] gdje je odselio 1974-1975. Ne zna kada je točno kupljeno predmetno zemljište, o istom brine od 1987. do 2017., skoro 30 godina. Na spornom dijelu unutar lika A B C D E F A da se nalazila maslina, da je obrađivao zemljište ispod nje i da se ista nalazi i danas na istom mjestu. Za građevinske radove na predmetnim česticama da su bile zadužene druge osobe, dok je on obrađivao zemlju i čuvao kuću. Kroz to vrijeme nikakav plato na sjevernom dijelu nije bio betoniran, a dolazio je dva do četiri puta mjesečno, niti su bili sagrađeni bilo kakvi zidovi. Zemljište unutar lika A B C D E F A držao je kao vlasništvo prednika tužitelja i dok je on dolazio na tu nekretninu, prednik tuženik da nikada nije dolazio niti tvrdio da je to zemljište njegovo, niti je bilo tko drugi to tvrdio, a dobro je poznavao prednika tuženika. Svjedok je čest zem 8818/2 pokazao kao prostor–parking na kojem je prednik tužitelja ostavljao vozilo, navodi da se zapadno od masline do stepeništa nalazio neobrađeni dio gdje su se vozila mogla mimoići i popeti pod maslinu, zbog čega se moralo otklonit granje da bi vozilo prednjim krajem ušlo unutra.

- Svjedok ZD u svom iskazu navodi da je upoznao prednika tužitelja i njegovu suprugu 1991. kada je od njih iznajmio stan u [adresa], dok je u [adresa] počeo dolaziti 1993. Tamo da je obavljao zemljane radove koji su bili potrebni, dok je za građevinske radove bio zadužen GŽ, a dolazio je i DD. Roditelji tužitelja da su boravili u [adresa] od lipnja do konca rujna ili listopada svake godine, te da kroz to razdoblje dok su oni bili živi nikakvih problema sa susjedima vezano uz predmetne parcele nije bilo. Ključeve kuće nakon njihovog odlaska u [adresa] da su imali on, GŽ i DD kako bi mogli doći intervenirati ako je bilo potrebno, te su brali masline, čupali i kosili travu. Zidovi na predmetnoj parceli da su isti, parking da je bio nasipan prije 1993., a oko 2000. da je betoniran. GŽ da je radio potporne zidove s južne strane parkinga i masline gdje je stavljao betonske mrežaste blokove i sadio cvijeće da se zemlja ne urušava. Kasnije da je tu zavarena ograda na zid od ceste koju je izradio LŽ, bravar iz [adresa]. Kada je dolazio u [adresa] susreo bi prednika tuženika i nikada nije vidio da bi postojale bilo kave trzavice, odnosno negativni tonovi između njega i prednik tužitelja. Do 2015. da ništa nije bilo sporno te da je te godine kao punomoćnik prednika tužitelja otišao u katastar radi provjere stanja čestice i utvrdio da je upisana na prednika tuženika i da je pod hipotekom. Nazvao je tuženu ad.1. te su se našli na predmetnim parcelama, a ona da mu je rekla kako je zemljište tužiteljevo i da će mu izdati tabelarnu izjavu da ga može prepisati na sebe. Nakon 10-tak da a da mu je rekla kako je zemljište pod hipotekom i da će po isplati kredita ispusti tužitelju tabelarnu izjavu nakon čega se nije javila. Svjedok je naveo kako je na predmetnim parcelama betoniran parking oko 2000., a lanac postavljen par godina kasnije, da ga koriste tužitelj i njegova supruga, da je istočni zid jednak 45 godina, da svatko ima svoj zid, da su obje parcele kultivirane i obrađene te da nije mogao pretpostaviti da je nešto sporno.

- Svjedok CD u svom iskazu navodi da se s tuženom ad. 1. druži od 1986./1987., da je dolazila kod nje na kupanje ljeti, te da je tom prilikom automobil parkirala u kosu na kat čest. [katastarska čestica]. Prethodno bi provjerila je li parking s istočne strane slobodan, ali najčešće nije bio. Na dijelu gdje se parkirala ispod masline, da je bio neobrađen teren, deniveliran, zbog čega je i parkirala koso. Na to područje da je intenzivno dolazila d 2006. do 2010. jer je gradila kuću u [adresa]. U tom razdoblju da je svakodnevno dolazila kod tužene ad.1. Na dijelu gdje se parkirala da osim masline nije bilo ničega i da teren nije bio ravan. Zadnji put da je tamo bila 2010. i da je stanje bilo isto. Kada bi dolazila, tužena ad.1. da bi joj rekla da se parkira ispod masline ako je prvi parking zauzet, te da je nikada nitko nije smetao da se tu parkira. Također, da nikada nije vidjela bilo koga da nešto radi na predmetnim nekretninama, da je smatrala kako se radi o nekretnini u vlasništvu tuženika, da nikada nisu spomenuli da bi im susjedi uskratili dozvolu za parkiranje. Ne sjeća se drugog graničnog zida koji se proteže od toče C prema moru, navodi da se nije zagledavala i da se ne sjeća.

- Svjedok TD u svom iskazu navodi da je dolazio kod tuženika ad.2. od početka 80-tih na kupanje, te da je pomagao prilikom izvođenja radova na njegovoj nekretnini, a češće da je dolazio ljeti nakon 1984., kada je kuća već bila dovršena. Na spornom dijelu unutar oznaka A B C D E F A da je uglavnom parkirao vozilo, da je na tom dijelu postojao stup te da je govorio tuženiku ad.2. da ga izmjesti kako bi se lakše parkira. Koliko se sjeća, tada nije postojao na skici označeni betonski plato u sjeverno zapadnom dijelu sporne čestice od stepeništa označenog linijom A B, dok se sjeća dvostrukog zida duž linije C D te dalje prema moru vertikalno. Parkirao je na ovom mjestu cca 10-ak puta godišnje i nikada ga nitko nije spriječio u tome, a na parkingu tuženika nije se mogao parkirati jer je već bilo zauzeto. Kod tuženika je dolazio do 2018., te da je tada vidio zid od linije C B do linije betonskog platoa koji ranije nije bio izgrađen, no nije postavljao pitanje tko ga je izgradio niti kada. Godinu i pol dana ranije tog zida da nije bilo, no postojao je betonski plato, no ne zna od kada. Nije primijetio lanac niti ogradu na tom platou, niti da je ispod masline uređen teren s betonskim pločama. Nije se interesirao kod tuženika tko je izgradio plato, kapiju i skale. Stup o kojemu je govorio da je maknut 1985. Na navedenom mjestu da se parkirao po nalogu tuženika, da su se prema predmetnom zemljištu odnosili kao vlasnici, i da nije vidio nekoga trećega da ga koristi.

- Svjedok VD u svom iskazu navodi da je prijatelj tuženika ad.1. od srednjoškolskih dana te da su često vikendima boravili jedan kod drugoga. Na nekretnini tuženika u [adresa] da je zadnji put bio negdje 2017/2018., a prije toga da je češće dolazio 80-tih i 90-tih godina, dok je od 2000. dolazio rjeđe. Sporna čestica unutar oznaka A B C D E F A držao je vlasništvom tuženika jer se tu parkirao kada bi dolazio kod njega, a na tom mjestu da su se parkirali i kamioni koji su dovozili građevinski materijal. Poznato mu je da je na liniji C D prema moru vertikalno postojao zid, a unutar linije A B C D E F A da je bila zemlja i nekakva maslina. Ne sjeća se betonskog platoa kao je označen na skici vještaka, dok se stepenica koje su ucrtane sjeća. Ne sjeća se postojanja kapije na stepeništu kod oznake A B, betonskog platoa niti zida na liniji A B C. Nikada ga nitko nije spriječio da svoje vozilo parkira na zemljanom platou, te da mu je tuženik ad.2. rekao da se tu može parkirati, te da su se tuženici i njihovi prednici ponašali prema spornim česticama kao vlasnici.

- Svjedokinja SD u svom iskazu navodi da je prijateljica tužene ad.1. i da je dolazila na njenu nekretninu u [adresa] od srednje škole. U početku da je unutar linija A B C D E F A bio odlagan građevinski materijal za gradnju kuće tuženika. Sjeća se masline koja je bila na tom području. Nakon završene gradnje da je dolazila na jednodnevno kupanje ljeti i ako ne bi bilo mjesta na parkingu tuženika, da se uvijek parkirala koso ispod masline, te da je bilo vrlo neugodno tu se parkirati zbog ceste. Kako živi u [adresa] od 1995., ljeti da dolazi u Omiš, a od 2010. nakon smrti majke tužene ad.1. da je rjeđe dolazila u [adresa]. Ne može se sjetiti je li postojao zid na liniji C D, ali se sjeća da je postojao od linije D južno. Ne sjeća se niti betonskog platoa unutar linija A B C D E F A, niti skala koje su ucrtane. Zadnji put je bila na nekretnini tužena ad.1 2013. ili 2015. te nije primijetila da bi se bilo što promijenilo na tom potezu. Zadnji put se parkirala na parkingu tuženika, a kada se parkirala na predmetnoj parceli ispod masline, nikada je nitko u tome nije ometao, te joj je tužena ad.1. rekla da se tu može parkirati. Nikakvog zida nije bilo od ceste prema sjevernom dijelu nekretnine na liniji A B C, te 2015. nije primijetila nikakve promjene na predmetno spornom zemljištu.

- Svjedokinja KD u svom iskazu navodi kako joj je poznato gdje se nalazi sporna nekretnina prikazana na skici vještaka unutar lika A B C D E F A, s obzirom da je prijateljica tužene ad.1. od tinejdeerskih dana. Navodi da je kod nje dolazila u vrijeme gradnje, te kada je dolazila automobilom, da se parkirala na spornom dijelu predmetnih nekretnina jer je parkirno mjesto na nekretnina tuženika uvijek bilo zauzeto. Na spornom dijelu predmetnih nekretnina da se bilo teže parkirati zbog blagog nagiba. U razdoblju od 1988. do kraja 1990. da je češće dolazila kod tužene jer je u tom razdoblju života živjela u [adresa] i uvijek se parkirala na predmetnim parcelama, gdje se nalazila tratina i jedna maslina. Navodi kada je nikada nitko nije upozoravao da se tu ne može parkirati i da je vozilo znalo ostajati na tom mjestu cijeli dan. Da se tu može parkirati rekli su joj roditelji tužene ad.1. Ne može se sjetiti je li na liniji C D te vertikalno postojao zid, no na sa nekretnine tuženika s obzirom da se spušta, zbog visokog zida nije uopće vidjela susjednu nekretninu već taj visoki zid. Za vrijeme dok se gradila kuća tuženika na spornim nekretninama da se nalazio građevinski materijal za gradnju njihove kuće. Zadnji put je tamo bila negdje 2016. i situacija je bila ista. U vrijeme dok su tuženici prodavali svoju nekretninu, ugovorom da su bile obuhvaćene i predmetne nekretnine zbog čega joj je tužena ad.1. rekla kako će zbog njih morati na sud, jer ne žele dovesti sebe i kupce u neprilike. Potom je navela da prilikom zadnjeg posjeta predmetnim nekretninama nije vidjela zid na liniji B i C, da se ne sjeća je li tada bio uređen betonirani parking zapadno od, masline, tvrdi da je situacija bila ista kao i ranije te nije primijetila nikakvu promjenu na spornom dijelu nekretnine, niti postavljeni lanac, niti blokete radi sprječavanja urušavanja zemljišta prema dolje. Tvrdi da su se tuženici prema spornom dijelu zemljišta odnosili kao vlasnici. Inače, parkiranje da su dogovarali i s susjedima tuženika s istočne strane, Kuzmanićima, a kada god je dolazila, predmetni dio parcele da je bio slobodan za parkiranje.

- Svjedokinja RŽ u svom iskazu navodi da je tužena ad.1. njena nevjesta, te da je na predmetne nekretnine došla prvi put 1994/1995., te su se uvijek parkirali na spornoj nekretnini, jer se tu nalazio zemljani plato, a parking tuženika uvijek je bio zauzet. Na nekretninu tuženika da bi odlazila ljeti, maksimalno 7 do 10 dana i vikendima, te da su joj roditelji tužene ad.1. rekli da se tu može parkirati. Na spornom zemljanom platou nalazila se maslina, a sjeća se samo ograde duž linije C i D i niže. Osim masline ne sjeća se ničeg specifičnog na predmetnom zemljištu, pa tako ne zna je li jedan dio bio betoniran, ali se sjeća da su postojali blokovi s južne strane što se inače stavljaju za travu da zemljište ne klizi. Pretpostavlja da ih je postavio vlasnik zemljišta. Tvrdi kako nije vidjela skale na nekretnini tužitelja, ali misli da je postojao lanac na liniji A B C. Također, tvrdi da ih nikada nitko treći nije upozoravao da se na predmetnim nekretninama ne može parkirati. Na predmetnim nekretninama da nije bila barem 10 godina. Također, navodi da iznad betonskih bloketa koje sprječavaju pad zemlje nije postojao izgrađen betonski plato do ceste, da su maslinu brali roditelji tuženika i da je ona pomagala u branju iste prije 15 godina. Sjeća se također, stupa za struju koji je bio smješten na predmetnom spornom dijelu nekretnine, no ne sjeća se njegove točne pozicije, a isti je izmješten na traženje oca tuženika, koji joj je to osobno rekao. Iznosi također, da nikada nitko nije negodovao zbog toga što je vozilo parkirano na predmetnoj nekretnini, a tuženici su se prema istoj odnosili kao vlasnici.

- Tužitelj u svom iskazu navodi kako su njegovi roditelji kupili predmetnu česticu od pok. ŽD u kolovozu 1980., te da je tada upoznao cijelu obitelj prodavatelja. Po sklapanju ugovora da su uvedeni u posjed kupljene nekretnine, koja je u to vrijeme bila neizgrađena, s maslinom, a njegovi roditelji da su počeli graditi kuću, zbog čega su prvo sagradili stepenice da spoje kuću i put. Za vrijeme dok su njegovi roditelji dolazili nikada nitko nije tvrdio da je sporno zemljište njegovo, a oni da su na tom zemljištu čupali travu, obrađivali ga i kosili. Negdje 2015. da je saznao kako je sporni dio zemljišta upisan na tuženike odnosno njihove prednike. Istočna granica njegove nekretnine i zapadna nekretnine tuženika, odnosno zidovi koji su sagrađeni s obje strane, da su sagrađeni uz međusobno znanje i suglasnost polovicom 80-tih godina prošlog stoljeća. Prvi da je gradio otac tuženika i na svoju polovicu postavio željeznu ogradu oko cijele, dok je njegov otac sagradio nešto niži zid naslonjen na zid kojega je gradio prednik tuženika, tako da se sada vide dvije crte između tih dviju nekretnina. Na njegovoj nekretnini da je GŽ od točke C prema točki B do betoniranog platoa za parking podigao ogradu, betonirao dio za parking kojega je vještak na skici prikazao kao betonski plato, ispod njega sagradio potporni zid i duž cijelog južnog dijela iznad linije F E D postavio betonske ploče kako ne bi došlo do proklizavanja zemljišta, a ispod ploče je još jedan potporni zid, te potom plato. GŽ također da je mramorom obložio stepenici prikazane na skici vještaka, a navedeni izvođač da se pojavljuje na predmetnim nekretninama od početka rata 1991., te da je gradio malo po malo počev od zida od ceste na liniji C B 1993. kada je postavio i skaline, dok je parking izlio 2000., a ostale radove obavio u međuvremenu. Parking da je danas betoniran, na njemu su postavljene rampe i lanac, a GŽ da je lanac postavio negdje 2010. te rampu 2018. Tvrdi kako je s tuženom ad.1. razgovarao koncem ljeta 2021. i da mu je rekla kako neće biti problema glede spornog trokuta, da je to njegovo i da nikada ije bilo njihovo, da će mu izdati tabularnu ispravu, ali da pričeka do 15. rujna 2021. jer da će do tada prodati svoju parcelu, pa onda pitanje spornog dijela zemljišta otpada, odnosno ono pripada njemu. Par mjeseci kasnije tuženici da su prodali svoju parcelu i kuću, te s obzirom da se trebao vratiti u [adresa], da je angažirao odvjetnicu Vuković radi kontakta s tuženom ad.1. u vezi tabularne isprave. Vratio se iz [adresa] u prosincu 2021. posjetiti oca koji je bravio u domu za starije osobe Dioklecijan u [adresa], te je nazvao tuženika ad.2., da bi vidio što je u međuvremenu bilo i ispričao mu razgovor s njegovom sestrom. Tuženik ad.2. da mu je rekao kako je kontaktirao njegovu odvjetnicu i kako je sa svoje strane angažirao odvjetnika, te odbio da se nađi i razgovaraju. U [adresa] da prosječno boravi 2 mjeseca godišnje, osim što je u razdoblju studiranja boravio 3 mjeseca ljeti u [adresa]. Nije mu poznato od kada se na sjeverno istočnom dijelu čest zem 8819/2 nalazi stup od struje, no tvrdi da nikada nije vidio da itko od tuženika korisni sporni dio čestice i na njemu parkira vozilo jer su imali svoju česticu i parking.

- Tuženik ad.2. u svom iskazu navodi da su njegovi prednici svoje zemljište kupili 1978. od istih vlasnika ka i prednici tužitelja, te da su potom na kupljenom zemljištu počeli graditi kuću. Prilikom gradnje da su morali iznivelirati zemljište zbog pada sa zapada na istok, zbog čega je sagrađen polupropusni zid sa sigurnosnom ogradom. Otac da mu je rekao kako sporno zemljište može koristit prilikom parkinga, što je i činio po potrebi, kada nije bilo slobodnog parkirnog mjesta na njegovoj nekretnini. Zid kojega je spominjao u iskazu njegov otac da ga je sagradio početkom 2000., a ogradu nešto kasnije. Radove na spornom dijelu zemljišta da je trebalo riješiti nakon što se srede padovi zemljišta ispod, misli da se to odnosi na potporne zidove na predmetnom dijelu čestice koji su spominjani u ranijim iskazima. Otac da mu se razbolio 2008. i da je počeo propadati nakon majčine smrti 2010., kada je započela demencija koja je uznapredovala 2016., zbog čega je otac trebao stalnu brigu i skrb i zbog čega je rjeđe dolazio u [adresa]. Tvrdi da su predmetno zemljište uvijek koristili i da je trebalo riješiti potporni zid kako bi mogli graditi. Prije očeve smrti 2019. da su došli do informacija kako predmetno zemljište nije njihovo, ali provjerom u katastru utvrđeno je da je upis izvršen onako kako mu je otac rekao, da ga mogu koristiti praktički do stepenica na zapadnom dijelu tužiteljevog objekta. Predmetne čestice da nisu obuhvaćene kupoprodajnim ugovorom iz 2022. kojim je prodao svoju nekretninu u [adresa]. Za maslinu koja se spominje u iskazima da je bila planirana sječa. Predmet je njegovog razgovora sa punomoćnicom tužitelja da je bila parcela od 2 m2, a ne od gotovo 50 m2, te da se složio s ta 2 m2. Što se tiče radova koji su izvedeni 2008. na spornim nekretninama, smatrao je da se radi o potpornim zidovima koji su trebali riješiti sigurnost parcele: Nadalje, do 2016. da nije vidio betonirani parking, a nakon toga da je imao drugačije prioritete, tu misli na zdravstveno stanje oca. osobno da nikada nije razgovarao s E o spomenutim potpornim zidovima koje su trebali izvesti, pretpostavlja da njegov otac jeste kada mu je govorio o njima. Tvrdi da je otac čekao da se donja parcela iznivelira jer se na gornjoj ništa nije moglo raditi bez toga. Pretpostavlja kako je te radove trebao izvesti vlasnik zapadne parcele. Njegov otac da nije posjekao maslinu zbog toga što do 2008.potporni zidovi na donjoj parceli nisu bili sagrađeni, misli na one prikazane na skici vještva linijom E F D. Niti on niti njegov prednik nisu se obraćali tužitelju zbog toga što grade na predmetnim česticama, obrađuju maslinu, grade potporne zidove. Ispod masline da je mogao parkirati jer do 2010. nije bilo zida, a automobil bi ostajao jednim kotačem na cesti. Proteklih 40. godina da je prosječno dolazio jedanput mjesečno na godišnjoj razini u [adresa], a 1999. da je tamo boravio 8. mjeseci u komadu.

8.Dužnost je tužitelja u postupku da navede činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve – glavne i sporedne, građansko – pravne i procesne pravne. Tužitelj treba navesti pravno relevantne činjenice koje u svojoj cjelini čine jedan historijat događaja kojim pruža osnovu za isticanje određenog zahtjeva. Takve činjenice treba da pokažu kako postoji podudarnost između faktičnog stanja i onoga kojeg zakon predviđa kao i osnovu za pružanje pravne zaštite koju tužitelj traži.

9.Činjenice koje se navode u tužbi moraju biti dovoljno precizirano opisane da omogućuju konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa (sistem supstanciranja stvarne osnove spora). Tužitelj ranije nije morao, ali sada mora, već u tužbi iscrpno navesti sve elemente relevantnog činjeničnog stanja. Nadalje, dužan je navesti za koje se činjenice nude određena dokazan sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može dokazati.

10.Ne predlaganje dokaza za utvrđenje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev prema stajalištu sudske prakse nije razlog za odbacivanje, već za odbijanje tužbenog zahtjeva (VSRH Gž-2035/78).

11.Prema odredbi čl. 221. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12.Novelirani ZPP dakle inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza napušta i zamjenjuje pravilo da se dokazi izvode isključivo inicijativnom stranka. Također, radi koncentracije postupka promijenjena je uloga i koncepcija nekoliko procesnih instituta.

13.U vezi prednjeg, već se izjasnila i Sudska praksa, pa tako VSRH u svojoj odluci Rev-X-14/10-2 od 24. studenog 2010.g. decidirano navodi da ne postoji obveza suda na upozorenje stranka i na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika.

14.Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi članka 388. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) valja razmotriti kroz pravna pravila Austrijskog općinskog građanskog zakonika (OGZ) do stupanja na snagu ZOVO dana 1. rujna 1980. pa zatim prema odredbi ZV-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću koji su određeni pravilima OGZ-a zahtijevaju da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo zakonom određeno vrijeme. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ pošteni posjednik je onaj koji drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje, a nepošteni posjednik je onaj koji zna i iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

15.Dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva osniva se na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten). Zakonit posjed je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Pošten posjed postoji ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Istinit je posjed ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Navedena kakvoća posjeda uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten.

16. Činjenica da je posjedovna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepošten, a do nepoštenje posjednika ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanja u zemljišnim knjigama. Posjed nije sam po sebi nepošten ako je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na drugu osobu, a nepoštenje nije niti ako je posjednik propustio provjeriti stanje u zemljišnim knjigama (tako VSRH u odlukama Revx-76/2014 od 21. listopada 2014. i Rev- 1074/2021). Poštenje ne prestaje saznanjem da je netko drugi upisan u zemljišne knjige. Stoga nema niti prepreke da osoba, koja neku nekretninu posjeduje neometano kroz dovoljno dug period, dokazuje da je vlasnik na temelju dosjelosti, čak i ako je u međuvremenu došlo do promjene vlasništva. Valja ukazati da činjenica da su tužitelj i njegovi prednici kao posjednici nekretnine mogli znati ili su znali za upis u zemljišnim knjigama, odnosno da je ta nekretnina u tim knjigama u razdoblju njihova posjedovanja bila upisana kao vlasništvo tuženika ili prednika tuženika, ne čini samo po sebi posjed tužitelja i njegovih prednika nesavjesnim ili nepoštenim ako su tužitelj i njegovi prednici iz tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici.

17.Kod primjene pravnih pravila OGZ-a tada je bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige i ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen sa izvanknjižni vlasnikom uz predaju u posjed nekretnine predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji čini posjed zakonitim.

18.Također, prema pravnim pravilima OGZ-a presumira se da je posjed pošten, te u vrijeme važenja OGZ-a ali i danas za posjed nekretnine nije potrebna svakodnevna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da određena osoba u posjedu nego je bitno da određena osoba ima mogućnost svakodnevnog raspolaganja sa nekretninom (kao Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-641/18).

19.Prema Načelnom mišljenju Proširene sjednice bivšeg Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4.4.1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ-a u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472 OGZ-a od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina.

20.Dakle, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OZG-a te odredbama ZOVO (čl.28.) i ZVDSP (čl.159.) je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed. Stoga je u konkretnom slučaju pitanje poštenja posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

21.Cjeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Naime, nesporno je kako je prednica tužitelja pok. LD **.**.1980. zaključila ugovor o kupoprodaji nekretnine, trokuta površine 40 m2, koji graniči sa kat. čest. [katastarska čestica], koje u naravi predstavljaju sadašnje kat. čest. [katastarska čestica] (zk. čest. 5007/22) i kat čest. [katastarska čestica] (zk čest. 5007/5) u vlasništvu tužitelja te kat. čest. [katastarska čestica] (zk. čest. 5007/3) u vlasništvu tuženika (iako je u međuvremenu došlo do otuđenja te nekretnine). Nesporno je također da je prodavatelj RD prodao prednicima stranaka sadašnje čest. zem. [katastarska čestica], i to 5.7.1978. i 8.8.1988., od kada su isti u posjedu tih čestica, na kojima su gradili i koje su omeđili, tako da je posjed stranaka odijeljen zidom koji je vještak geodetske struke Tomislav Čipčić na skici od 12.12.2024. prikazao linijom C D i dalje okomito prema moru. Nesporno je također da su prednici tuženika upisani kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica], dakle i spornih čest. zem. [katastarska čestica] za koje tužitelj tvrdi da su predmet kupoprodajnog ugovora od 15.8.1980., te da je nakon sklapanja tog ugovora njegova prednica uvedena u posjed tih nekretnina, i da je tužitelj u posjedu istih neprekinuto do današnjeg dana putem svojih prednika. Iako se za valjanost kupoprodajnog ugovora tražila forma, dakle ovjera, u konkretnom slučaju ugovor od 15.8.1980. nije ovjeren, pa je trebalo utvrditi je li izvršena prava predaja i jesu li prednici tužitelja, odnosno tužitelj pošteni posjednici. Ovdje sud relevantnim drži iskaz svjedoka HD, sina prodavatelja NŽ, čiji potpis se nalazi na kupoprodajnom ugovoru od 15.8.1980. iz čijeg iskaza proizlazi da se radi o česticama koje su bile u vlasništvu njegov obitelji i da su iste prodane prednici tužitelja, te da je ona odmah po zaključenju ugovora stupila u posjed istih, odnosno da je u posjed uvedena od strane njegovog oca. Radi se o svjedoku kojemu su poznate činjenice vezane uz vlasništvo predmetnih nekretnina u trenutku kupoprodaje, kao i činjenice vezane uz pravu volju stanaka u pogledu predmeta kupoprodaje. Njegov iskaz sud stoga drži istinitim, uvjerljivim i logičnim, jer se radi o članu obitelji prodavatelja koji je s prednicima stranaka sklopio ugovore o kupoprodaji u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] (sada kat. čest. [katastarska čestica]) i kat. čest. [katastarska čestica] (sada 8819/1) te je u ugovoru od 15.8.1980. jasno navedeno da se radi o prodaji zemljišta u obliku trokuta koji se nalazi pod maslinama, a graniči s naprijed navedene katastarske čestice te sa sjevera javnim putem. Tuženici nisu dostavili niti jedan relevantni dokaz kojim bi doveli u pitanje istinitost iskazivanja ovog svjedoka. Sudu je životno uvjerljivo i logično da je majka stranaka nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora od 8.8.1980. s prodavateljem sklopila i ugovor koji se odnosi na predmetne nekretnine jer je tako čestica dobila spoj s javnim putem, a nije imala razloga sumnjati u legitimaciju prodavatelja, s obzirom da je isti bio vlasnik kat. čest. [katastarska čestica]. Također, sud drži uvjerljivim iskaz svjedoka HD da su on i brat metrom mjerili sporni trokut koji je predmet kupoprodaje, te u načinu mjerenja sud drži uzrok razlike u površini navedenoj u ugovoru i onoj utvrđenoj vještvom. Kada se iskazu ovog svjedoka pridoda i iskaz svjedoka ID, čija nekretnina se nalazi sjeverno u odnosu na javni put i položena je više u odnosu na predmetne nekretnine, jer se radi o strmom području, čiji su prednici također kupili svoju nekretninu od ŽD i na njoj gradili, za zaključiti je da se radi o iskazu svjedoka kojemu je dobro poznat način stjecanja vlasništva predmetnih spornih nekretnina i drugih nekretnina stranaka u postupku, ali i svjedoku koji ima neposredna dugogodišnja saznanja o tome tko je od stranaka i na koji način posjedovao predmetne sporne nekretnine. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da su predmetne čestice prvotno bila ponuđene njegovim roditeljima, no kako su oni na svojoj čestici definirali prostor za parking, da su o namjeri prodavatelja obavijestili prednike tužitelja, koji su ih kupili, te potom stupili u posjed istih. Ovaj svjedok je na svoju nekretninu do 2020. dolazio svako ljeto te je jasno i neometano mogao vidjeti što se događa s predmetnim nekretninama, odnosno tko je u posjedu istih. Stoga, i iskazu ovog svjedoka sud u cijelosti poklanja vjeru držeći ga životno uvjerljivim i logičnim, a tuženici nisu dostavili niti jedan relevantni dokaz koji bi doveo u sumnju istinitost iskazivanja i ovog svjedoka. Iz njegovog iskaza proizlazi da nitko od strane tuženika i njegovih prednika nikada nije tvrdio da je predmetno zemljište njegovo niti postavljao pitanja u vezi korištenja istog od strane tužitelja, koji su na predmetnom zemljištu sagradili potporne zidove, nasipali teren, sadili cvijeće i postavili lanac kako se treće osobe ne bi parkirale na njemu, s obzirom na činjenicu da se radi o području uskog javnog puta i deficita parkirnih mjesta. Sud poklanja vjeru i iskazima svjedoka DD, ZD i MD, jer se radi o osobama koje su u ime i za račun tužitelja i njegovih prednika u razdoblju dužem od 30 godina obavljali radove ravnanja terena na predmetnim česticama, izgradnje betonskog platoa, postavljanja ograde uz cestu, postavljanja betonskih potpornih kocki radi sprječavanja urušavanja zemljišta i dr. kako navode u svojim iskazima, što je sve navedeno u točci 7. obrazloženja ove odluke. Iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da ih za vrijeme izvođenja tih radova nikada nitko nije ometao, niti su prednici tuženika, pa niti tuženici tražili od njih obustavljanje radova i tvrdili da se radi o njihovom zemljištu. Ono što je najbitnije jeste da iz iskaza svih naprijed navedenih svjedoka proizlazi ono što je nesporno utvrđeno prilikom očevida, a to je da između posjeda stranaka postoji zid s obje strane na liniji C D, da je prednik tuženika sagradio viši zid na svojoj nekretnini, a prednik tužitelja niži na svojoj nekretnini, te da su na taj način posjedi stranaka definirani i svaki od njih poduzimao je posjedovne čine na svom posjedu. Dakle, nikada nitko od tuženika niti njihovih prednika nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi onemogućio tužitelja i njegove prednike u radovima koji su evidentno izvedeni na predmetnim nekretninama po tužiteljevom nalogu, odnosno nalogu njegovih prednika od kupoprodaje 1980. do danas. Što se tiče svjedoka CD, TD, VD, SD, KD i ŠD, radi se o svjedocima koji su u prijateljskim odnosima s tuženicima i koji su posjećivali tuženike ljeti radi odmora, odnosno dolaska na more. Ovi svjedoci nemaju nikakvih neposrednih saznanja o tome tko je i na koji način stjecao vlasništvo predmetnih nekretnina, svi su posvjedočili da su parkirali vozilo ispod masline koja se nalazi na čest zem 5007/20, no nemaju saznanja o tome postoji li zid između nekretnina stranaka na liniji C D, tko ga je gradio, nalazi li se na čest zem 5007/20 betonski plato i tko ga je gradio, tko je postavljao betonske kocke radi sprječavanja urušavanja i dr. Ovi svjedoci navode da su se ispod masline parkirali kada ne bi našli slobodno parirno mjesto na nekretnini tuženika, što je životno logično i uvjerljivo, imajući u vidu naprijed navedenu činjenicu uskog javnog puta i nedostatka parkirnih mjesta, te strmog terena. Međutim, ovi svjedoci su u prijateljskim odnosima s tuženicima i nemaju saznanja o tome što i kako je građeno na predmetnim nekretninama, za razliku od svjedoka HD, HŽ , ID, DD i ZD, koji su na predmetnim nekretninama više od 30 godina izvodili radove po nalogu tužitelja i njegovih prednika, a iz čijih iskaza proizlazi da je lanac na liniji A B C tj. od javnog puta postavljen 2010., pa se svjedoci tuženika nisu niti mogli nakon toga parkirati ispod masline, osim ako lanac nije bio spušten. Činjenica da su ispod masline parkirali vozilo kada je to bilo moguće, te da su zbog činjenice da su im prednici tuženika rekli da se tu parkiraju, radi čega su stekli utisak da se radi o njihovom vlasništvu, ne govori u prilog tome da bi sud iskazima ovih svjedoka poklonio vjeru u odnosu na svjedoku koji imaju konkretnih saznanja o tome od kada i na koji način su sve prednici tužitelja i tužitelj vršili posjedovne čine na predmetnih nekretninama, u čemu ih nikada nitko treći, pa niti tuženici ni njihovi prednici nisu sprječavali. Što se tiče iskaza stranaka, sud polazi od činjenice da se radi o subjektivnoj zainteresiranosti za uspjeh u sporu svake od njih, zbog čega i sam zakonodavac stranački iskaz tretira kao supsidijarno dokazno sredstvo. U odnosu na nalaz vještaka geodetske struke, isti je sukladno pravilima struke prikazao predmetne sporne nekretnine oznakama, površinom i kulturom, te s obzirom da niti stranke nisu imale primjedbi na takav nalaz i mišljenje, sud ga u cijelosti prihvaća.

22.Slijedom naprijed izloženog, ovaj sud smatra da su prednici tužitelja odnosno tužitelj pošteni posjednici predmetnih nekretnina, te da njihovo poštenje nije prestalo niti u trenutku saznanja da su prednici tuženika upisani u zemljišne knjige, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti. Prednici tužitelja zaključili su kupoprodajni ugovor s prodavateljem koji je bio vlasnik predmetnih nekretnina, isti ih je uveo u posjed kupljenih nekretnina i oni su na tim nekretninama od kupoprodaje do danas vršili posjedovne čine u čemu ih nitko od strane tuženika i njihovih prednika nikada nije sprječavao. Također, prednici tužitelja nikada nisu imali razloga posumnjati da se radi o nekretninama koje ne bi bile u vlasništvu prodavatelja, jer su i oni i prednici tuženika kupili svoje nekretnine od istog vlasnika, omeđili ih zidovima i koristili prema vlastitim potrebama. Tuženici u postupku nisu ničim doveli u pitanje poštenje posjeda tužitelja i njegovih prednika, te kako se radi o neprekinutom posjedu dužem od 30 godina, to su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću propisani naprijed citiranim zakonskim odredbama.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podnesaka od 2.9.2022., 16.10.2023., 10.5.2024., 24.9.2024., 24.6.2025., 7.7.2025. i 30.1.2026. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 6.9.2022., 19.10.2022., 13.5.2024., 17.6.2024., 11.9.2024., 18.2.2025., 14.3.2025., 16.6.2025., 26.9.2025., 19.1.2026. po 100 bodova, što ukupno iznosi 1800 bodova odnosno 3.600,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 900,00 eura daje iznos od 4.500,00 eura. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe tužbe i odluke u iznosu od po 53,00 eura, te trošak očevida i vještačenja u iznosu od 400,48 eura, tako da ukupni trošak iznosi 5.006,48 eura.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis