Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-378/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Mariji Jurić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanele Boltužić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ŠG zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO -DO-295/2022 od 20. srpnja 2022., nakon javno provedene rasprave, u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, optužene ŠG, braniteljice optuženice, odvjetnice CG, oštećenog GG i opunomoćenice oštećenika, odvjetnice Matee Begić, dana 10. ožujka 2026. objavio je, a dana 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., 72/25. i 13/26; dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda s kaznenim nalogom ovog suda broj K-378/2022 od 10. kolovoza 2022.

II. Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., 72/25. i 13/26 ; dalje u tekstu: ZKP/08)

Optužena ŠG, djevojački ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer ŠG i DG, rođene Š, rođena **.**.1982., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, primalja, zaposlena u Općoj bolnici dr. Ivo Pedišić Sisak s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00 eura, završena srednja škola, neudana, majka dvoje djece od čega jedno maloljetno, vlasnica 1/3 vikendice na Viru, suvlasnica zemlje u Stupnu, vlasnica automobila Fiat Bravo godina proizvodnje 2014., kazneno neosuđivana kriva je

što je,

dana 29. studenog 2019., u 12,54 sati, u [adresa], svom bivšem izvanbračnom suprugu GG, putem mobilne aplikacije WhatsApp, u cilju da ga ustraši, nakon što su razmjenjivali poruke vezano za zajedničko dijete ŽG, napisala: " Nemaš ti pojma na šta sam spremna", "Mrzim ga", "Ja sam ga u stanju zaklat", što je kod GG izazvalo osjećaj straha za život svog djeteta ŽG

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi

čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – označeno po članku 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu KZ/11), kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11

III. te se optužena ŠG na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci

IV. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženici se izriče

UVJETNA OSUDA

te se kazna na koju je optužena ŠG osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. u svezi članka 145. stavak 1. i stavka 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08, optuženica je dužna naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (jedna stotina eura) te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem, dok se oslobađa od plaćanja troškova svjedoka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu sa kaznenim nalogom protiv optužene ŠG zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – označeno po članku 139. stavak 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, povodom koje je Općinski sud u Sisku donio presudu sa kaznenim nalogom poslovnog broja K-378/2022-2 od 10. kolovoza 2022. protiv koje je optuženica podnijela prigovor pa je sudac temeljem članka 542. stavka 4. ZKP/08 dostavio spis optužnom vijeću koje je svojim rješenjem od 2. siječnja 2023. potvrdilo citiranu optužnicu.

1.1. Budući je održana rasprava te je donesena presuda, to je sud temeljem članka 544. stavka 1. ZKP/08 stavio izvan snage presudu sa izdanim kaznenim nalogom.

2. Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnice optužena ŠG je izjavila da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

3. U obrani optužena ŠG na raspravi je navela da je to bilo izazvano u afektu. Njoj je bilo jako teško u tom periodu. Nije imala nikakvu pomoć od GG. On je nju uspio isprovocirati. Dok nje nije bilo kod kuće jer je bila na poslu sinovi nisu izvršavali svoje obveze i nisu bili poslušni. Ona inače radi u bolnici i to je smjenski rad, a smjene joj traju neprekidno 12 sati. Njezin rad je ozbiljan i odgovoran i nema vremena i ne može biti toliko na mobitelu. Tako je primjerice radila smjenu od 12 sati, a ako je ŽG popodne u školi onda bi mu rekla da napiše lektiru, tražila je pomoć i od GG, ali ništa od toga. Iako je prošlo puno vremena od događaja ona je vjerojatno poslala te poruke, mora da je poslala te poruke jer ih nije mogao poslati nitko drugi s njezinog mobitela. Ona to nije ozbiljno mislila. Nikada nikome ne bi mogla nauditi. Njoj je to jednostavno bio pretežak period života. Svjesna je težine poruka i žao joj je što je to poslala. U vrijeme događaja ŽG je bio 5. razred, a C 7. ili 8. razred. Vezano za školske obveze ŽG je stalno morala voditi na instrukcije iz engleskog dok je C više bio samostalan. Njihov otac je u to vrijeme bio u Irskoj. Obraćala se njihovom ocu za pomoć, ali je ta pomoć izostajala. Kućne obaveze djeca su izvršavala kako kada. Djecu nije fizički kažnjavala, nije ih tukla. Obzirom da je od njihovog oca izostala pomoć, imala je pomoć od svojih sestara i roditelja. Imala je velikih problema s autoritetom u odnosu na djecu. Pokušala je razgovarati putem telefona s GG o tom problemu pa da joj pomogne, ali je on njoj uvijek govorio da bude, ali nikada nije imao vremena. Zapravo je više to njima predstavio da nema vremena. Danas su odnosi između nje i njezine djece super. S GG baš i nema komunikaciju. Sve što ga je tražila da obavi oko ŽG on nije učinio. Djecu nikada nije petljala u takve stvari, koliko zna oni su saznali za ovo, i to zadnji put kada su trebali doći na sud.

4. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženica dana 29. studenog 2019., u 12,54 sati, u [adresa], svom bivšem izvanbračnom suprugu GG, putem mobilne aplikacije WhatsApp, nakon što su razmjenjivali poruke vezano za zajedničko dijete ŽG, napisala: " Nemaš ti pojma na šta sam spremna", "Mrzim ga", "Ja sam ga u stanju zaklat".

4.1. U ovom postupku je bilo sporno da li navedene riječi objektivno predstavljaju ozbiljnu prijetnju bivšem izvanbračnom suprugu da će usmrtiti zajedničko dijete ŽG i da li je to kod GG izazvalo osjećaj straha za život svog djeteta.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dokumentaciju dostavljenu od strane Centra za socijalnu skrb Sisak, pročitao i pregledao poruke putem aplikacije Whatsapp između ŠG i HG, pročitao iskaz oštećenog GG sa rasprave 6. studenog 2025., na kraju dokaznog postupka izvršio je uvid u kaznenu evidenciju za optuženicu, a optuženica je ispitana na kraju dokaznog postupka.

6. Iz dokumentacije dostavljene od strane Centra za socijalnu skrb Sisak od 4. siječnja 2021. u bitnome proizlazi da je obitelj u tretmanu toga Centra od veljače 2018. i to u postupku obveznog savjetovanja radi uređivanja sadržaja roditeljske skrbi. Oštećenik i optuženica su u tom postupku sklopili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u kojem su dogovorili da će oboje djece stanovati s majkom, a osobne odnose s ocem ostvarivati jednom mjesečno tijekom vikenda koji će otac provoditi u Hrvatskoj . U svibnju 2020. oštećenik se telefonski obratio tome Centru s prijavom nasilničkog ponašanja od strane optuženice prema djeci napominjući da je zbog majčinog ponašanja mlt. C jedan period stanovao kod bake i djeda po majci. Tijekom postupka saznalo se da su djeca po prekidu zajednice roditelja izbjegavala i nevoljko kontaktirala s ocem, a majka to obrazlaže kao posljedicu njihovom svjedočenju očevom nasilničkom ponašanju prema njoj tijekom zajednice, dok oštećenik smatra da su djeca odbijala kontakte radi negativnog utjecaja majke. Po prekidu zajednice roditelji nisu uspostavili primjerenu i konstruktivnu komunikaciju i suradnju u roditeljskoj ulozi. Optuženica je iznijela mišljenje da su veći problemi u odnosu nje i djece počeli kada su djeca češće počela komunicirati s ocem, opisala je svoju odgojnu nemoć i izloženost visokoj razini roditeljskog stresa. Navela je da je povremeno telefonski tražila oštećenikovu pomoć u odgojnoj ulozi no da od njega nikada nije dobila adekvatnu reakciju, dok oštećenik opisuje da je optuženica u takvim situacijama uglavnom vikala, bila histerična i da on nije niti mogao razumjeti što ona od njega želi. Po prijavi oca djeca su u razgovoru s psihologom opisala događaje kada je optuženica vikala na mlt. ŽG, udarila ga rukom po glavi, unijela mu se u lice i pljunula ga, što je C snimio i poslao ocu radi čega je majka plakala. Opisali su i događaj kada su se C i ŽG posvađali zbog čega je optuženica vikala na njih, pljuvala ih, izvadila madrace iz kreveta i odnijela ih ispred stana te im govorila ''marš van iz stana'', a zatim ih tražila da se vrate natrag. Nakon toga je ŽG otišao teti, a C se vratio u stan. ŠG je govorila o odgojnoj nemoći i visokoj razini roditeljskog stresa uz nastojanje umanjivanja svojih neprimjerenih odgojnih postupaka. Doznalo se da na djecu učestalo viče, da ih psuje i da povremeno udari ŽG. Veći problemi u odnosu majke i ŽG pojavili su se kada je zbog epidemiološke situacije uzrokovane korona virusom krenula nastava na daljinu kada optuženica opisuje situacije u kojima od ŽG traži da odradi školske obaveze što on odbija i ponaša se bahato prema majci. Oštećenik je pak naveo da je majka djeci dopustila da probaju cigarete i alkohol da bi nakon toga vikala na njih za isto. Djeca su opisala svoju opterećenost sukobima u obitelji, osjećaj napetosti i potrebu da se presele da žive s ocem u Irskoj. Kako je provedenim postupkom utvrđeno da je u obitelji visoka razina konflikta, da roditelji po prekidu zajednice nisu uspostavili adekvatnu suradnju u roditeljskoj ulozi, da kod majke dominira visoka razina roditeljskog i obiteljskog stresa, da su djeca buntovnog ponašanja, skloni idealizirati oca koji djecu zbog boravka u Irskoj rijetko viđa, učestalo ih kontaktira ali bez stvarnog sudjelovanja u roditeljskoj ulozi, rješenjem toga Centra optuženici i oštećeniku određena je mjera stručne pomoći i potpore. Utvrđeno je da majka ne nalazi primjerene načine da s djecom uspostavi topliji emocionalni odnos, dok su djeca u pojedinačnim razgovorima istaknula pozivan odnos s ocem.

7. Uvidom u poruke iz aplikacije Whatsapp između optužene ŠG i oštećenog HG utvrđeno je da su optuženica i oštećenik razmjenjivali poruke vezano za zajedničko dijete ŽG te da je optuženica napisala, ''nemaš ti pojma na što sam spremna'', ''mrzim ga'' i ''Ja sam ga u stanju zaklat''.

8. U svom iskazu danom na raspravi 6. studenog 2025., a koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, oštećeni GG je izjavio da zna se ovdje radi o porukama koje je njemu ŠG poslala. Ona je njemu u tim porukama prijetila da on ne zna što je ona u stanju napraviti. Napisala mu je da je u stanju zaklati sina ŽG. Bilo je još poruka i video poziva. Ne zna više što reći jer je to bilo prije 6 godina. Te poruke je doživio tako da mu nije bilo ugodno. Ona je u to vrijeme imala probleme i sa starijim sinom, tako da je situacija bila kaotična i kritična, u jednu ruku. O tim porukama i pozivima razgovarao je sa sinom ŽG. Prolazio je s njim kroz te poruke da vidi što je bilo, ali se ne bi sjetio detalja jer je prošlo već 6 godina. Misli da navod da će zaklati dijete ne bi rekao da bi ona ostvarila, ali da je fizički spremna kazniti maltretirati dijete to jest. Nije prolazio s ŽG kroz tu poruku da će ga ona zaklati, već je prolazio kroz druge poruke da ona ima problema s njime. U to vrijeme živio je u Irskoj, a djeca su bila sa majkom. O odnosima djece i optuženice dobivao je saznanja prvenstveno od djece. Djeca su mu govorila da su odnosi kaotični sa puno nasilja, deranja i vike. Djeca su mu vjerojatno govorila kako se osjećaju, ali se zbog proteka vremena više točno ne sjeća. Djeca danas žive s njim u Irskoj, i to od 2020. Ili 2021. Danas je ŽG u malo boljim odnosima s majkom nego C. Sin C živi s njim. Sa ŽG je razgovarao o porukama sa problemima sa majkom, a problemi su bili sljedeći: svađe i konstantna maltretiranja. Djeca su tada bila stara 13 ili 14 godina. On je brinuo o uspjehu djece u školi, i to na način da je s ŽG čitao lektiru i pomagao mu sa zadaćama i to na način da bi ga dijete nazvalo kad god mu je trebala pomoć, i to preko Whatsappa. Pokušao je razgovorom sa ŠG i ublažiti te svađe, ali je komunikacija s njom bila jako teška.

9. Uvidom u kaznenu evidenciju za optuženika utvrđeno je da je optužena ŠG kazneno neosuđivana.

10. Sud je materijalnu dokumentaciju i to dokumentaciju dostavljenu od strane Centra za socijalnu skrb Sisak u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer je jasna i određena, izdana od ovlaštenih osoba te nema niti jedne okolnosti koja predmetnu dokumentaciju dovodi u pitanje. Također, optuženica nije niti osporavala vjerodostojnost materijalne dokumentacije.

11. Sud je poruke putem aplikacije Whatsapp između ŠG i HG prihvatio kao vjerodostojne jer je sama optuženica potvrdila da je poslala te poruke.

12. Sud je prihvatio iskaz oštećenog GG jer je isti potvrđen materijalnom dokumentacijom i to izlistom poruka i dokumentacijom Centra za socijalnu skrb te dan jasno i određeno o onome što mu je poznato iz neposrednih opažanja. Također, oštećenik nema motiv lažno iskazivati i time se dovesti u situaciju da se protiv njega pokrene kazneni progon.

12.1. Tako je oštećenik iskazao da mu je optuženica u tim porukama prijetila da on ne zna što je ona u stanju napraviti, da je u stanju zaklati sina , a što optuženica nije niti sporila, a isto je potvrđeno izlistom poruka između optuženice i oštećenika. Također, iskazao je da je te poruke doživio tako da mu nije bilo ugodno. Povezujući navod da mu zbog tih prijetnji nije bilo ugodno sa navodima kako je situacija bila kaotična i kritična te da je optuženica fizički spremna kazniti i maltretirati dijete, sud zaključuje da su te poruke kod GG izazvale osjećaj straha za život svog djeteta ŽG. Navedeno potvrđuje i činjenica vođenja ovog kaznenog postupka kao i obraćanje Centru za socijalnu skrb Sisak s prijavom nasilničkog ponašanja od strane optuženice prema djeci. Iz svega navedenog sud zaključuje da je oštećenik poduzeo sve mjere radi zaštite svog djeteta ŽG upravo zbog straha za život svog djeteta. S tim u vezi, nije životno niti logično da bi osoba koja ne osjeća strah poduzimala sve radnje radi zaštite svog djeteta, pa čak inicirala kazneni postupak i sudjelovala u istom kao oštećenik. Stoga, iako nije izrijekom naveo da je osjetio strah za život svog djeteta već naveo kako mu nije bilo ugodno te da je optuženica spremna fizički kazniti i maltretirati dijete, u okolnostima kada su mu djeca govorila da su odnosi kaotični sa puno nasilja, deranja i vike , a sam oštećenik navodi da je situacija bila kritična, sud zaključuje da je oštećenik osjetio strah za život svog djeteta.

13. Sud je prihvatio navode optuženice u dijelu u kojem je iskazivala o izostanku pomoći GG u odgoju i brizi za djecu jer je iz dostavljene dokumentacije Centra za socijalnu skrb utvrđeno da ih on učestalo kontaktira ali bez stvarnog sudjelovanja u roditeljskoj ulozi. Stoga sud prihvaća da joj je bilo jako teško u tom razdoblju. Međutim, njezini navodi da to nije ozbiljno mislila i da nikada nikome ne bi mogla nauditi nisu relevantni i nemaju utjecaja na postojanje kaznenog djela prijetnje. Naime, za postojanje kaznenog djela prijetnje nije odlučno da li je optuženica napisane riječi prijetnje zaista namjeravala ostvariti, niti da li je to objektivno mogla učiniti, već je potrebno utvrditi da je upućena prijetnja objektivno podobna da kod oštećenika izazove osjećaj straha. S tim u vezi, poruke sadržaja " Nemaš ti pojma na šta sam spremna", "Mrzim ga", "Ja sam ga u stanju zaklat" u kontekstu razgovora oko zajedničkog djeteta, a u okolnostima velikih problema s tim djetetom i nemogućnošću uspostavljanja roditeljskog autoriteta i neposlušnosti djeteta, svakako su objektivno podobne kod oštećenika izazvati osjećaj straha.

13.1 Stoga sud zaključuje da su takvi navodi optužnice usmjereni isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu sud je našao nedvojbeno dokazanim da je optužena ŠG počinila kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 na štetu GG.

14.1 Dakle, optužena ŠG je dana 29. studenog 2019., u 12,54 sati, u [adresa], svom bivšem izvanbračnom suprugu GG, putem mobilne aplikacije WhatsApp, u cilju da ga ustraši, nakon što su razmjenjivali poruke vezano za zajedničko dijete ŽG, napisala: "Nemaš ti pojma na šta sam spremna", "Mrzim ga", "Ja sam ga u stanju zaklat", što je kod GG izazvalo osjećaj straha za život svog djeteta ŽG.

14.2. Na opisani je način optužena ŠG svojim ponašanjem ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 jer sadržaj poslanih poruka predstavlja ozbiljnu i izravnu prijetnju oštećeniku za život njihovog zajedničkog djeteta te je takva prijetnja po svom sadržaju i opisanim okolnostima u kojima je izrečena nesumnjivo bila objektivno podobna kod oštećenika izazvati osjećaj straha, i koja je kod oštećenika izazvala strah, time da je djelo počinjeno prema bivšem izvanbračnom suprugu koji je temeljem članka 87. stavka 9. KZ/11 bliska osoba.

14.3. Treba istaknuti da je za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 dovoljno da se ponašanje optuženice može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, a što u konkretnom slučaju prijetnja da je u stanju zaklati njihovo zajedničko dijete jest, neovisno o tomu je li optuženica tu prijetnju namjeravala ostvariti, jer kazneno djelo postoji bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići.

14.4. Naime, zakonski opis kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, podrazumijeva da počinitelj drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, dok cilj postupanja počinitelja nije izrijekom naveden kao zakonsko obilježje ovog kaznenog djela (za razliku od kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. KZ/11 u kojem je izričito propisano da cilj ozbiljne prijetnje mora biti ustrašivanje ili uznemiravanje osobe kojoj je prijetnja upućena). Međutim, kako je u činjeničnom opisu navedeno da je optuženica prijetila u cilju da ustraši GG to je potrebno i taj dio činjeničnog opisa valjano obrazložiti. S tim u vezi, iz iskaza optuženice sud zaključuje da je bila izrazito nezadovoljna s ponašanjem oštećenika u vidu izostanka njegove pomoći u odgoju djece i njegovim odsustvom jer je isti živio u [adresa] jer je navela da nije imala nikakvu pomoć od GG, a je on nju uspio isprovocirati, da mu se obraćala za pomoć, ali je ta pomoć izostajala, da je pokušala razgovarati putem telefona s GG o problemu s djecom pa da joj pomogne, ali je on njoj uvijek govorio da bude, ali nikada nije imao vremena. Naime, njihovi odnosi su bili teško narušeni i nisu mogli uspostaviti valjanu komunikaciju vezano za odgoj djece dok je istovremeno optuženica imala velikih problema s autoritetom u odnosu na djecu, a kako je to i sama navela. Stoga sud zaključuje da je optuženica iz razloga izostanka pomoći i potpore oštećenika kao oca njezine djece, odnosno konkretno oca ŽG o kojem su razmjenjivali poruke, poslala poruke GG da nema pojma na što je spremna, da ga mrzi (ŽG) i da ga je u stanju zaklati upravo s ciljem da ustraši GG, a u čemu je i uspjela. Naime, riječi prijetnje su kod GG izazvale osjećaj straha za život svog djeteta, a koji strah je obrazložen pod točkom 12.1. ove presude.

14.5. Dakle, riječi optuženice izravna su prijetnja GG da će njemu blisku osobu (čl. 87. stavak 9. KZ/11), sina ŽG, usmrtiti a koja je kod GG izazvala osjećaj straha za život svog djeteta. Takva prijetnja svakako kod oštećenika može izazvati strah, svakako je podobna da kod oštećenika izazove strah za život djeteta te je u konačnici i izazvala strah kod oštećenika.

15. Dakle, svojom radnjom opisanom pod točkom 14.1. optužena ŠG je ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11.

16. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

16.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženice.

16.2. Optuženica je bila svjesna svoje radnje, odnosno da će pisanjem poruka naprijed navedenog sadržaja prijetiti bivšem izvanbračnom suprugu da će usmrtiti zajedničko dijete te je znala da će time ustrašiti GG i kod njega izazvati strah za život djeteta. Navedeno jasno ukazuje da je optuženica željela prijetiti oštećeniku smrću djeteta, dakle htjela je to postupanje kao takvo i kao svoje, iz čega je utvrđeno da je postupala s izravnom namjerom.

16.3. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dopušteno prijetiti drugim osobama te da je takvo ponašanje u cijelosti društveno neprihvatljivo. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njezino postupanje.

17. Stoga je utvrđeno da je optužena ŠG u vrijeme počinjenja kaznenog djela prijetnje bila ubrojiva, postupala je s izravnom namjerom i bila je svjesna protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženice te je proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11.

18. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženoj ŠG sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

19. Stupanj krivnje optuženice je maksimalan, jer je ubrojiva, postupala je s izravnom namjerom te je bila svjesna protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

20. Sud je optuženici olakotnim cijenio kaznenu neosuđivanost iz čega je zaključio da je počinjenje ovog kaznenog djela eksces u njezinom inače urednom ponašanju, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te izraženo žaljenje zbog slanja takvih poruka dok otegotnih okolnosti nije našao.

21. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine.

22. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je optuženici kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci s izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od dvije godine prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

22.1. Naime, uvjetna osuda koja je izrečena optuženici kao prijetnja kaznom, primjerena je i težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ali i osobnim svojstvima optuženice, čije ponašanje je stavljeno na provjeru kroz duže vremensko razdoblje, čime se optuženici daje mogućnost da kroz to vrijeme uskladi svoje ponašanje tako da više ne dolazi u sukob sa zakonom.

22.2. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja do počinjenja predmetnog kaznenog djela, kao i nakon istog, nije bila u sukobu sa zakonom, a kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije, pa sud smatra da je kazna zatvora od sedam mjeseci dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenog djela te da ju nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a ujedno će se jačati i svijest optuženice, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženici ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela.

23. Stoga, kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci s izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja dvije godine u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest optuženice, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest optuženice i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

24. Dakle, cijeneći da je optuženica kazneno djelo počinila s izravnom namjerom te utvrđene okolnosti, svrhu kažnjavanja te zapriječenu kaznu za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 do tri godine, ovaj sud je optuženicu na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

25. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08, sud je obvezao optuženicu na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (jedna stotina eura) uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka, te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem, a sve s obzirom na imovinske prilike optuženice koja je zaposlena i prima plaću, te ima jedno maloljetno dijete pa plaćanjem ovako odmjerenih troškova neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje i uzdržavanje osobe koje je po zakonu dužna uzdržavati. Međutim, s obzirom da optuženica ostvaruje primanje od 1.500,00 eura, sud smatra da bi plaćanjem ostalih troškova ovog postupka bila ugrožena njezina egzistencija. Stoga je sud, temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobodio optuženicu plaćanja troškova dolaska svjedoka iz Irske u Republiku Hrvatsku.

U Sisku, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj KO-DO-295/2022

2. Optužena ŠG

3. Branitelj, odvjetnica CG

4. Oštećeni GG

5. Opunomoćenica oštećenika, odvjetnica Matea Begić