Poslovni broj: UsI-2452/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja ĐS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policije uprave dubrovačko – neretvanske, Postaje granične policije Metković, Ulica Grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, nakon javne rasprave održane i zaključene 12. ožujka 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko – neretvanske, Postaje granične policije Metković Klasa: NK-UP/I-216-02/25-19/397 Urbroj: 511-03- 18-25-1 od 25. rujna 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: NK-UP/-216-02/25-19-397 Urbroj: 511-03-18-25- 1 od 25. rujna 2025. ispravljenim rješenjem o ispravku Klasa: NK-UP/I-216-02/25- 19/397 Urbroj: 511-03-18-25-3 od 30. rujna 2025. protjeruje se tužitelj iz Republike Hrvatske te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od tri godine, računajući od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske.

2. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog rješenja tvrdnjama da se isto temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni materijalnog prava te povredi tužiteljevih procesnih prava. Tužitelj je državljanin Turske, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], koji ne razumije hrvatski jezik. Tijekom postupka tužitelj se nije mogao služiti svojim ni talijanskim jezikom niti mu je tijekom postupka osiguran tumač koji bi mu radnje u postupku mogao prevesti na jezik koji razumije. Time su povrijeđena tužiteljeva prava, koja okolnost za sobom povlači nezakonitost rješenja kojeg predlaže poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome opisuje tijek postupka i iznosi u njemu utvrđene činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje. U postupku je utvrđeno da je tužitelj državljanin treće zemlje koji u drugoj državi članici EU ima uredan status (boravišna dozvola Italije). Tužitelj je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja kaznenog djela i time pokazao značajan stupanj nepoštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske, u čemu tuženik vidi potrebu zaštite javnog poretka. Odluka o zabrani ulaska i boravka razmjerna je težini kaznenog djela za koji je tužitelj osuđen. Radi se o kaznenom djelu iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona kod kojeg je posljednjih godina zabilježen porast, koje karakterizira iskorištavanje bezizlazne životne situacije ljudi koje se krijumčari isključivo radi stjecanja protupravne imovinske koristi, i koja istovremeno ugrožavaju sigurnost Republike Hrvatske, jer krijumčarene osobe ulaze na njezin teritorij izvan graničnih prijelaza i kontrole. Radi sprječavanja takvih kaznenih djela troše se velika sredstva iz proračuna Republike Hrvatske i Europske unije. Tijekom postupka tužitelj je upoznat s pravima o međunarodnoj zaštiti, o besplatnoj pravnoj pomoći, postupku povratka i protjerivanja, o unosu podataka u SIS – dragovoljni dolazak te o reintegracijskoj pomoći na albanskom jeziku, što je vlastoručno potpisao. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 12. ožujka 2026.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Zamjenik opunomoćenice tužitelja primjećuje da tuženik ne spori da tužitelju nije osiguran prevoditelj. Paušalno pozivanje na Pravilnik o postupanju sa strancima ne ispravlja pogrešku u postupanju i time se ne objašnjava zbog čega tužitelju nije omogućeno prevođenje na turski jezik putem pomagala. Osporena odluka temelji se na odredbi Zakona o strancima koja ne propisuje obvezno protjerivanje, pa u tom smislu ukazuje na tuženikov propust da u rješenju obrazloži razloge protjeravanja. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na presudu Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja UsI-1639/2023 u činjenično istovrsnom predmetu.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz spis tuženog tijela, dok je odbio izvođenje od tužitelja predloženih dokaza (saslušanje djelatnika koji su sudjelovali u postupku), jer isti nije od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

7. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama je sporno je li rješenjem kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske i određuje zabrana ulaska i boravka u trajanju od tri godine, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

10. Donošenju rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku ukratko iznosi:

- 30. srpnja 2025. u koordiniranoj policijskoj akciji na D-62 u mjestu Nova Sela zaustavljeno je vozilo marke Audi A4, talijanskih registarskih oznaka, kojim je upravljao tužitelj, a u kojem su se nalazile četiri muške osobe, državljani Turske, koji su izjavili da su granicu prešli na mjestu koje zakonom nije previđeno;

- zbog toga je Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću podiglo optužnicu kojom se okrivljenika tereti za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda i mira – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma;

- po kojoj optužnici je presudom Općinskog suda u Metkoviću Kov-81/2025 od 25. rujna 2025. proglašen krivim zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11,…36/24), počinjenog na način da je u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi u iznosu od 1.000,00 eura, četiri strana državljana, koji su nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku, namjeravao prevesti do Zagreba;

- na zapisniku o uzimanju izjave Klasa: NK-UP/I-216-02/25-19/397 Urbroj: 511- 03-18-25-1 od 31. srpnja 2025., tužitelj je potvrdio da je počinio kazneno djelo o kojem će sud donijeti odluku; pri čemu se suglasio da se postupak vodi na engleskom jeziku koji jezik razumije i govori, dok je zapisnik, nakon što mu je pročitan, bez primjedbe vlastoručno potpisao.

10. Iznesena utvrđenja nesporno upućuju na zaključak da je tužitelj počinio navedeno kazneno djelo protiv javnog reda i mira za što je presudom koja je svojstvo pravomoćnosti stekla 25. rujna 2025. proglašen krivim. Iz obrazloženja presude proizlazi da su tužitelj i njegova braniteljica (opunomoćenica iz ovog spora) postigli sporazum i potpisali izjavu za donošenje presude temeljem sporazuma stranaka.

11. Sud ne drži da su u postupku povrijeđena tužiteljeva prava niti nalazi povrede na koje u tužbi ukazuje. Predmetni postupak vodi se prema načelima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) prema kojem se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari (članak 30. stavak 1.). To je u konkretnom slučaju i napravljeno te je tužitelj, kao stranac, na jeziku koji razumije potvrdio za ovu upravnu stvar odlučnu činjenicu da je u osobnom vozilu prevozio četiri strana državljanina, koja su prethodno nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku. Uostalom, ta činjenica, osim tužiteljeve izjave, proizlazi iz isprava koje su okviru svoje nadležnosti sačinile službene osobe (policijski službenici). U upravnom postupku sukladno članku 58. stavak 1. ZUP-a službena osoba utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje. Dakle, dokazivanje u upravnom postupku na podliježe ograničenjima koje vrijede u kaznenom postupku. Počinjenje kaznenog djela, na kojoj činjenici se temelji odluka o protjerivanju i zabrani ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku EGP, objektivno je utvrđena činjenica, koja ne ovisi o tužiteljevom očitovanju. Zato je tužiteljevo pozivanje na povredu njegovih procesnih prava u konkretnom slučaju bespredmetno. Tužitelj je izjavu dao na jeziku koji razumije i potpisao je na zapisniku bez primjedbi. Protjerivanje je određeno zbog ponašanja koje po svojem opisu sadrži obilježja kaznenog djela za koje je kasnije i pravomoćno osuđen (temeljem sporazuma), zbog čega njegovi prigovori kojima osporava zakonitost rješenja zbog povrede procesnih prava, ne opravdavaju zaključak da je tužitelju tijekom postupka uskraćeno pravo, čime da se u postupku doveo u nepovoljan položaj.

12. Prethodna utvrđenja osnov su za primjenu odredbe članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima prema kojoj se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako, između ostalog, ako pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku.

13. Prema Zakonu o strancima:

- ako državljanin treće zemlje ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EPG-a, rješenjem o protjerivanju može se odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske (članak 192. stavak 2.);

- zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina (članak 192. stavak 5.).

14. Tužitelju je mjera protjerivanja odmjerena u trajanju od tri godine, što se u okviru zakonom danog raspona, čini optimalnim trajanjem s obzirom na razlog protjerivanja. S pravom tuženik naglašava da se radi o postupanju koje predstavlja sve veći izazov za postojeći pravni poredak i koje kao takvo zahtjeva odgovor kojim se izražava namjera spriječiti i onemogućiti nekontrolirani ulazak osoba trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, izvan zakonom dopuštenog i propisanog načina. Zabrana ulaska i boravka u trajanju od tri godine, s jedne strane odgovara potrebama javnog interesa, te s druge strane, predstavlja razumno ograničenje tužiteljevog prava kojim upravno tijelo nije nadmašilo svrhu radi koje im je takva ovlast dana, kao i cilj koji se time želi postići. Opće je poznato da se radi o nadilazećem problemu, koji predstavlja sve veži izazov državama članicama u zaštiti suvereniteta i nacionalne sigurnosti, i kod kojeg, bez sumnje, postoji potreba i nužnost korištenja zakonom dopuštenih sredstava, uključujući i protjerivanje osobe koje su osuđena za kategoriju kaznenih djela kojima se ozbiljno ugrožava nacionalna sigurnost.

15. Kod izloženog, sud ne nalazi da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, zbog čega se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

16. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 9. travnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis