R1 Ob-1784/2025-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari predlagatelja ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Pečarević, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Bratić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnoj skrbnici JR iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete, radi donošenja privremene mjere, 09. travnja 2026. godine

r i j e š i o je

I. Odbija se prijedlog predlagatelja od 04. kolovoza 2025. za donošenje privremene mjere koji glasi:

„Maloljetna UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođena **.**.2014. u Zagrebu stanovati će s ocem ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa].

Osobni odnosi majke s djetetom održavati će se sukladno prijedlogu nadležnog Zavoda za socijalni rad.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka radi izmjene presude o skrbi ili do drugačije odluke suda.

Žalba protiv ove privremene mjere ne odgađa njezinu ovrhu.“

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Predlagatelj u prijedlogu podnesenom ovome sudu 04. kolovoza 2025. navodi da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, broj P Ob-272/21-74 od 11. veljače 2025., a istom je presudom odlučeno i da će zajedničko dijete stranaka, mlt. UR, rođena **.**.2014., stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose uz nadzor stručne osobe Zavoda, svaku nedjelju od 13:00 do 15:30, na način da majka dovede dijete na mjesto koje stranke unaprijed dogovore s voditeljem nadzora, gdje će je od oca i preuzeti po isteku osobnih odnosa ili na način kako se prethodno dogovore. Osobni odnosi oca i djeteta se temeljem iste presude ostvaruju redovito, no unazad nekog vremena je dijete počelo ocu iskazivati o zlostavljajućim ponašanjima koje trpi od strane majke i majčinog partnera, koje je ponašanje prijavljeno policiji te je dijete o tome pred policijom dalo iskaz. Majka naime, svojim ponašanjima verbalno i neverbalno šalje djetetu negativne poruke koje kod djeteta izazivaju strah i otpor prema stanovanju s majkom. Kako je stoga prema iskazu djeteta ono ugroženo od strane majke te nastavkom stanovanja djeteta s majkom postoji rizik za njezin daljnji psihofizički razvoj, predlagatelj predlaže po provedenoj obradi Zavoda, pribavi iskaza djeteta od strane nadležne Policijske uprave, mišljenja psihologa djeteta kod kojeg je dijete u tretmanu u Klinici za dječje bolesti Zagreb te po provedenom razgovoru mlt. djeteta sa posebnim skrbnikom, donijeti privremenu mjeru prema kojoj će mlt. UR stanovati s ocem, a s majkom ostvarivati osobne odnose prema prijedlogu Zavoda.

1.1. Uz prijedlog je dostavljena presuda Županijskog suda u Zadru, GŽ Ob-13/25 od 26. ožujka 2025.

2. Mlt. UR je u ovom postupku zastupana po posebnoj skrbnici JR iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu.

3. Radi donošenja odluke o tako podnesenom prijedlogu predlagatelja, sud je primjenom odredbe čl. 536. st. 6. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ) od nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad zatražio prijedlog i mišljenje, koje je na spis dostavljeno 26. rujna 2025. Protustranka se u postupak uključila po donošenju mišljenja Zavoda te je očitovanje na prijedlog i mišljenje dostavila podneskom od 16. listopada 2025., obzirom je ranije bila hospitalizirana zbog visokorizične trudnoće. Kraj činjenice da je dostavljeno mišljenje sačinjeno stoga bez obrade protustranke, to je od Područnog ureda Sesvete zatražena dopuna mišljenja, koja je na spis dostavljena podneskom od 08. listopada 2025. U postupku su dalje saslušane stranke i u svojstvu svjedoka, voditeljica mjere nadzora nad osobnim odnosima, dok je mišljenje mlt. UR pribavljeno od strane stručne suradnice u sudu, psihologinje VR koja je o provedenom testiranju i razgovoru s djetetom sačinila službenu bilješku, psihologijsku procjenu.

4. Uvidom u eSpis predmeta Općinskog suda u Sesvetama R1 Ob-354/21 utvrđeno je privremenom mjerom od 06. travnja 2022. određeno ostvarivanje osobnih odnosa mlt. Ć i mlt. UR s ocem pod nadzorom stručne osobe Zavoda. Mlt. UR je u to vrijeme bila u dobi od 7 godina i prema obrazloženju rješenja i provedenim razgovorom s posebnim skrbnikom se nije sjećala kada je oca zadnji puta vidjela, no čuju se telefonom. Mlt. G je navela da oca viđa rijetko i smeta joj način na koji razgovara s majkom i što cijelo vrijeme zove školu koju ona pohađa i raspituje se o ocjenama te to iskorištava na sudu. Majka je u iskazu tada iznosila o ranijim neprimjerenim ponašanjima oca uslijed čega djeca ne viđaju oca jer da ih je ona kao majka dužna zaštititi.

4.1. Uvidom u eSpis predmeta Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu P Ob-272/21 od 11. veljače 2025. utvrđeno je da mlt. UR stanuje s majkom, a s ocem ostvaruje osobne odnose uz nadzor stručne osobe svake nedjelje od 13:00 do 15:30 sati na javnom mjestu. Iz obrazloženja presude slijedi da je provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno kako je u najboljem interesu mlt. UR da stanuje s majkom koja ju više razumije, a i doima se emotivno povezanija s njom, dok je sve više udaljena od oca, radi čega se preporučuje održati kontinuitet viđanja jednom tjedno pod nadzorom i u neformalnom prostoru. U obrazloženju presude se navodi i kako na tragu mišljenja vještaka nije moguće očekivati suradnju između roditelja jer na to nisu spremni.

5. Uvidom u prijedlog i mišljenje Zavoda utvrđeno je da isto sadrži tijek obiteljske dinamike počevši od početka postupanja u obitelji.

5.1. Iz mišljenja slijedi da su se ovdje stranke nakon kraće emotivne veze dobili kćer G, rođenu **.**.2006., te da je dalje u braku stranaka 23.06.2014. rođena mlt. UR. Obitelj je u početku stanovala u stanu predlagateljevih roditelja u Gajnicama, potom u podstanarstvu, nakon čega kupuju vlastiti stan u [adresa]. Prema navodima predlagatelja, protustranka je tijekom zajedničkog suživota nekoliko puta počinila preljub te je nakon trećeg preljuba otišla k novom partneru i od srpnja 2021. je kratko vrijeme živjela s mlt. G u [adresa], dok je mlt. UR ostala s njim u [adresa]. Ovdje protustranka je tada navodila kako je stan u [adresa] kupila sredstvima koje je dobila od obitelji te je na sudu postupak oko te nekretnine. Navodila je da je tijekom braka suprug nad njom vršio emocionalno i financijsko nasilje na način da joj je branio raditi i imao je kontrolu nad svim financijama, dizao je kredite bez njezinog znanja i trošio novac na kladionice. Optuživala je supruga i njegovu majku i za fizičko zlostavljanje tijekom braka. Predlagatelj je pak iznosio kako je ovdje protustranka tijekom srpnja 2021. sa svojim partnerom provalila u stan i uzela stvari, što je on prijavio policiji, a nakon par dana je drugi puta ušla u stan s partnerom i uselila se s njim te je pozvao policiju koja je odvela njega jer da stan glasi na tada suprugino ime. Supruga ga je nakon pokretanja postupka za razvod braka prijavila i za silovanje koje se navodno dogodilo prije 6 godina što je kategorički poricao. Također je Anin novi partner podnio lažnu prijavu za prijetnju te je on imao izrečenu mjeru zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara Aninom partneru. Protustranka je tada iznosila i kako otac s mlt. G nije nikada izgradio blizak odnos, da nije pokazivao dovoljan interes za nju; iznosila je kako smatra da se kod njega sve svodi na bitku za stan i tražio je način kako da izbjegne plaćanje uzdržavanja predlažući da mlt. G ostane s majkom, a mlt. UR kod njega. Iz mišljenja dalje slijedi da je obitelj UR u tretmanu Područnog ureda Sesvete od srpnja 2021. kada je pokrenut postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja razvoda braka. Na sudu je pokrenut i postupak radi privremene mjere od strane ovdje predlagatelja, ali je u međuvremenu između tada supružnika postignut dogovor i sastavljen je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem su se roditelji usuglasili da će mlt. djeca stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose. Majka GR je od sporazuma odustala i ponovno je pokrenut postupak privremene mjere i ponovljen je postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka. Sa supružnicima se od strane Područnog ureda provodio savjetodavni rad u cilju zaštite najboljeg interesa mlt. djece, tijekom kojeg postupka je majka GR optuživala supruga za nasilje koje je on kategorički poricao i tvrdio da protiv njega iznosi laži zbog stana koji je predmet spora. Iz rada s roditeljima Zavod je tada utvrdio kako prezentiraju različite priče o gotovo svim aspektima zajedničkog života i imaju različitu percepciju odnosa drugog roditelja sa zajedničkom djecom pa je tako 07. studenoga 2021. majka GR dostavila podnesak u kojem je navodila kako je "U strahu za svoj život i živote svoje djece", te je priložila izjavu mlt. Ć u kojoj je djevojčica opisivala kako je za vrijeme vikenda kod oca on bio u alkoholiziranom stanju i pred njom je s prijateljem razmjenjivao "nekakav bijeli prah" i njoj je dao da konzumira alkohol. Dalje je 09. studenoga 2021. obavijestila Zavod kako odustaje od postignutog Plana iz rujna 2021. uslijed novonastalih okolnosti te je zatražila pokretanje novog postupka obveznog savjetovanja. Otac ĆR, je u slijednom razgovoru u Zavodu negirao navode majke te je dostavio nalaz Poliklinike koji je pokazivao da je negativan na sve opijate. U provedenom razgovoru psihologa s mlt. djecom od 13. prosinca 2021. je zaključeno kako je riječ o djevojčicama urednog razvoja koji odgovara dobi i koje žive s majkom i majčinim partnerom. Mlt. G je u sjećanju imala pozitivna iskustva s ocem te nisu nađeni elementi zlostavljajućeg ili ugrožavajućeg ponašanja od strane oca. S ocem nema redovitu komunikaciju niti osobne odnose. Također je bilo razvidno kako narušen odnos roditelja negativno utječe na djevojčicu i stečen je dojam da je izložena obostrano negativnim atribuiranjem jednog roditelja s drugim. U odnosu na mlt. UR je tada utvrđeno da s ocem komunicira putem telefona i da ne ostvaruju neposredne osobne odnose. Djevojčica je uslijed konfliktnog razvoda braka roditelja iskazivala konflikt lojalnosti. Zaključeno je da je privržena ocu i da je u interesu djeteta urediti osobne odnose s ocem. Roditeljima je bila izrečena mjera stručne pomoći i potpore tijekom koje je Zavod od voditeljice mjere dobivao informacije kako je stručna služba škole koju polazi mlt. G obavijestila o poteškoćama djevojčice s ocjenama, kao i o tome da se djevojčica često ne osjeća dobro. Otac ĆR je izražavao želju za viđanjem djece barem dva puta tjedno i vikendima te iznosio da mu majka GR to onemogućava. Putem telefona se čuje s mlađom kćeri koja mu govori da želi doći k njemu spavati, a starija mu se u zadnje vrijeme ne javlja. Navodio je kako je emotivno povezan s kćerima i voljan je raditi sve kako bi zaštitio njihov interes u ovoj situaciji. Majka GR je iznosila kako želi da se otac s kćerima viđa pod nadzorom stručne osobe zbog cjelokupne situacije koja se događala unatrag mjesec dana na način da mlt. G nije učila i ispunjavala školske obaveze za vrijeme boravka kod oca te je oca smatrala odgovornim za kćerine negativne ocjene. Prema podacima škole mlt. G je unatrag nekoliko mjeseci u više navrata iznosila da ju boli trbuh, a zadnji puta je pala u nesvijest te je djelatnicima škole rekla da je na dijeti, što je majka GR dalje opovrgla. Majka je navodila kako G ne želi ići kod oca jer tamo ne uči i ne izvršava školske obaveze te je optuživala supruga za zanemarivanje djetetovih odgojno obrazovnih potreba, dok su djelatnici škole iznosili kako je otac putem telefona znao nazvati i raspitivati se o nekoj zadaći koju je G imala. Zavod je tada utvrdio kako je aktualna obiteljska dinamika i dalje izrazito narušena te kako su djeca u središtu konflikta roditelja i kao takva stavljena u situaciju konflikta lojalnosti. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama R1 Ob- 354/2021 je u travnju 2021. donesena privremena mjera kojom je ocu određeno viđanje djece pod nadzorom stručne osobe, međutim, mjera se nije provodila zbog nemogućnosti pronalaska stručne osobe. Obje djevojčice su u rujnu 2022. upućene na žurnu multidisciplinarnu obradu u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zbog iznimno narušene obiteljske dinamike i činjenice da već dulje vrijeme nemaju neposredni kontakt s ocem. Prema rezultatima timske obrade iz siječnja 2023., kod obje djevojčice nije moguće s jasnoćom zahvatiti prirodu proživljenih iskustava, niti isključiti utjecaj majčinog ponašanja i strategija koje su dovele do dodatnog narušavanja odnosa djevojčica s ocem te je preporučeno žurno procijeniti roditeljske kapacitete. U međuvremenu je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob-2010/22 određeno ostvarivanje osobnih odnosa oca i djece pod nadzorom u prostorijama Obiteljskog centra u Zagrebu. Postupak vještačenja roditeljskih kapaciteta provodio se u postupku Općinskog suda u Sesvetama, gdje je u tijeku bio postupak razvoda braka sa mlt. djecom. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 03. prosinca 2024. je proizlazilo kako su roditeljske kompetencije majke bolje u odnosu na oca. Vještaci smatraju da roditelji nisu spremni na zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi te da sve može funkcionirati samo ako jedan roditelj odlučuje o skrbi za djecu, a to je u ovom slučaju majka. Vještaci su preporučili da se otac i UR viđaju jednom tjedno pod nadzorom, sve stoga što viđanja u službenim prostorijama nisu bila produktivna. Preporučili su osobne odnose u neformalnom okruženju i na javnom prostoru. Brak roditelja je razveden presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu P Ob-272/21 od 11. veljače 2025. i prema sadržaju te presude mlt. UR stanuje s majkom, a osobne odnose s ocem ostvaruje svake nedjelje od 13:00 do 15:30 sati na javnom mjestu uz stručnu osobu kao voditelja nadzora na način da majka dovede dijete na mjesto koje stranke unaprijed dogovore s voditeljem mjere nadzora gdje će ju otac preuzeti i potom vratiti ili na način kako se prethodno dogovore. Majci je dodijeljena samostalna roditeljska skrb osim u dijelu bitnih osobnih prava.

5.2. Nakon što su se osobni odnosi mlt. UR i oca počeli ostvarivati s početkom od 18. svibnja 2025., majka GR je 23. lipnja 2025. obavijestila Zavod kako je dan ranije, prilikom ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, otac ĆR ispred restorana prislonio uza zid mlt. UR i stiskao ju ramenima govoreći joj neprimjerene riječi vezano uz protekle događaje u obitelji. Zavod je također 26. lipnja 2025. zaprimio dopis IV. PP Zagreb s obavijesti kako je majka GR dana 22. lipnja 2025. pristupila u službene prostorije i navela kako želi prijaviti neprimjereno ponašanje bivšeg supruga ĆR u odnosu na mlt. UR prilikom susreta od toga dana. Izjavila je kako je za vrijeme susreta otac pozvao UR van restorana gdje su ručali, dok je voditeljica mjere ostala u restoranu te da je tom prilikom počeo govoriti o sudskim postupcima koji se vode protiv njega, a koje je pokrenula GR te ju se ispitivao što bi ona izjavila na sudu da je bila pozvana. Potom da je mlt. UR u jednom trenutku primio rukama za ramena i prislonio je uza zid dok joj je govorio o događaju iz 2021. kada ga je GR prijavila za prijetnju, kojem da je događaju tada bila prisutna i mlt. UR. Majka GR je istu izjavu ponovila i pri razgovoru u Zavodu, pri čemu je, upoznata s time kako je voditeljica mjere izjavila da otac i mlt. UR nisu izlazili izvan restorana i da nisu odlazili preko puta restorana, navela kako kod restorana postoje nadzorne kamere i da se može vidjeti jesu li bili sami ili nisu. Zatražila je i pisano izviješće voditeljice mjere o tom događaju, kao i izjavu oca ĆR. Mlt. UR je u razgovoru sa stručnim timom Zavoda, premda joj je prethodno pojašnjeno da ništa što kaže neće nikome biti preneseno te da može govoriti što god želi, „od riječi do riječi“ prepričala cijelu priču koju je netom prije ispričala njezina majka. Govorila je o tome kako ju je tata izveo van, grubo ju tresao uza zid, pričao o sudskim postupcima, tjerao da govori ono što je želio čuti, a što mu ona nije mogla potvrditi, poput onoga da je mama kriva za određeni događaj. Zatim da su se vratili u restoran gdje ih je čekala voditeljica mjere. U izviješću Zavoda se iznosi kako je mlt. UR o svemu govorila suzdržano, bez ikakve emocionalne pobuđenosti. Upitana za bratiće i baku, obzirom je otac izjavio da su na susretu bili baka i bratići jer su slavili rođendan, negirala je i ponovila je da je na susretu bila samo ona, tata i gospođa iz nadzora. Na konfrontaciju nije uopće reagirala i čitavo je vrijeme bila posve lišena ikakvog afekta. Izjavila je da se boji oca odnosno da se boji da će joj na idućem susretu opet nešto učiniti, stoga da se s njim više ne želi viđati. Stručni tim Zavoda iznosi kako se procjenjuje da kod UR do izražaja dolazi duboki konflikt lojalnosti i nepovoljne psihološke posljedice koje se vežu uz njega. Iz izviješća dalje slijedi da je 07. srpnja 2025. zaprimljeno izvanredno izviješće voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima u kojem se navodi kako je prilikom susreta s ocem od 06. srpnja 2025. mlt. UR izjavila da ju „mama pljuska, nagurava i čvrsto prima za zapešće“. Iz izviješća slijedi kako je „otac nakon toga upitao UR da li je majka kada udara ili gura“, te da je djevojčica potvrdila da je „često udara, točnije pljuska“, a na pitanje kako da je djevojčica navela „da ju udara po rukama po mjestima gdje se ne vidi, često po glavi“. Na pitanje da li bi to mogla ponoviti u majčinoj prisutnosti je dalje rekla „kako ne bi jer je mama uvijek čvrsto drži za ruku i pazi što će reći“. Također, „majka je gleda zastrašujućim pogledom i prati što će reći“ te stoga UR govori kako majka želi. Voditeljica mjere u izviješću navodi i kako se djevojčica ne smije javiti ocu na mobitel tokom tjedna kada ju otac zove ili joj šalje poruke, kao i da ju je otac pitao da li bi hjela živjeti s njim, na što je ona kimnula glavom da bi htjela. Također je mlt. UR izjavila da mora spavati s majčinim partnerom u sobi dok je majka u bolnici jer je mama tako htjela. U izviješću voditeljice mjere se spominje i susret od 20. srpnja 2025. u kojem je UR ocu navodila „najgore je bilo kada sam bila ispred zgrade i mama me izbacila iz stana, rekla je neka odem k tebi… onda je došao susjed U i susjeda te su otišli do mame i rekli joj da sam ja vani i da me pozove unutra ili će oni zvati policiju. Onda je mama rekla da uđem unutra i da joj se ne da baviti s mojim glupostima. U mišljenju Zavoda se dalje navodi kako je 07. srpnja 2025. u Zavod pristupio i otac ĆR navodeći o izjavama djeteta pri osobnim odnosima i to „ UR navodi da kuha kavu dok mama leži u krevetu i puši, posprema stan, kuha sama sebi, sama ostaje doma, spava s očuhom u krevetu dok je mama u bolnici, a mama je u bolnici nekih tjedan dana“; „da ju mama šamara, poteže i trese za ruke, nagurava i to traje već tako dugo da se već navikla…mama joj brani da joj prijateljice dođu doma, …upućuje je što mora reći na policiji ili na socijalnom, mama uvijek sjedi pored nje i stiskom ruke joj sugerira što će reći, …mama okrivljuje UR za njihove svađe doma…, da ju mama tuče gdje se ne vidi, da mama inzistira da očuha zove tata…, da su odnosi u obitelji jako loši i nitko s nikim ne priča…, da je UR na susretima dva puta izjavila da želi živjeti s njim, da emocionalno reagira kad to priča“. Naveo je i da bi on najradije da dijete živi s njim pogotovo stoga što je dva puta sad izrazila želju za tim. Potom da je voditeljica mjere nadzora putem maila 21. srpnja 2025. obavijestila Zavod kako je UR prilikom jučerašnjeg susreta ponovila da mora spavati s očuhom u sobi, dok je mama u bolnici; da je očuh prema njoj strog i da zna „dobiti po zubima od njega“, da joj oduzima mobitel; da ju je majka u lipnju izbacila ispred zgrade. Nadalje je u Zavod 22. srpnja 2025. pristupio otac ĆR navodeći da želi prijaviti nove okolnosti koje je od UR saznao 21. srpnja 2025. i to da UR kod kuće ne daju mobitel, da je on blokiran na Whatsappu tako da ne mogu biti u kontaktu, da i dalje spava s očuhom u krevetu dok je mama u bolnici, da je upitao UR kako se mamin suprug AR odnosi prema njoj i da je navela kako je strog i da od njega zna „dobiti po zubima“, pa misli da to znači da ju zna udariti; da je UR voditeljici mjere izjavila kako čeka da se mama i AR posvađaju i da onda tata dođe po nju budući da joj je tata rekao da će doći po nju ako ju mama opet izbaci iz stana; da je UR opet izjavila da želi živjeti kod njega; da svaki puta nakon susreta s njim, UR ide kod bake po mami na „pranje“ gdje joj baka govori da je otac iskorištava, da ju kupuje poklonima i slično.

5.3. U mišljenju se dalje navodi kako su sve navedene okolnosti prijavljene od strane Zavoda policiji i da je psihologinja Zavoda 24. srpnja 2025. prisustvovala razgovoru mlt. UR u policiji te je o istome sastavila službenu bilješku.

5.3.1. Prema sadržaju bilješke, mlt. UR je pozvana na razgovor stoga što je na susretima s ocem izjavila da ju majka i očuh znaju udariti, da ju majka prisiljava da spava u krevetu s očuhom, da ju majka i očuh znaju udariti, da UR mora sama čistiti, kuhati i sl., pri čemu da je radi konteksta važno napomenuti da je UR nedavno bila s makom u IV. PP gdje je dala iskaz kojim optužuje uza zid oca da ju je na posljednjem susretu pritiskao i grubo s njom razgovarao. Upitana da ispriča što se dogodilo, UR je ispričala situaciju ispred restorana Ježeva kućica na jednaki način kao i ranije, pri čemu se iznosi kako je to ispričala bez emocija, distancirano i izbjegavajući kontakt očima. Kad ju je psihologinja upitala koliko dugo je događaj trajao i na daljnja pitanja policajke je rekla da je najprije rekla da je događaj trajao 20 minuta, a potom da je trajao 10 minuta. Iznosi se da je za čitav taj period, bilo da je potrajao 10 ili 20 minuta, UR ispričala svega nekoliko rečenica koje joj je otac navodno uputio, ne pružajući nikakve detalje niti potpunije informacije. Kad je policajka spomenula da postoje kamere koje će se pregledati, djevojčica se nije pokolebala i ustrajala je u svojoj priči. Kada je dalje pitana o izjavama zabilježenim u izjavama voditeljice mjere i o kojima je otac obavještavao Zavod, mlt. UR je sve čvrsto opovrgnula. Iako ju je policajka konfrotirala s time da su zapisane njezine izjave, UR je tvrdila da je to laž i da ona to nije nikada rekla. Pritom je navodila da majka i očuh dobro brinu za nju, da joj očuh priprema obroke otkako je majka u bolnici, da dijeli sobu sa sestrom, da joj je očuh rekao da može doći spavati s njim ako se bude nečega bojala, no da to do sada nije učinila. Iznosi se da djevojčica pri razgovoru nije afektom pratila sadržaj razgovora, već da je o svemu govorila vrlo odrješito, distancirano i ravnodušno. Iznosi se da su njezina mimika, rigidno držanje tijela, gledanje u stranu i snužden izraz lica jasno davali do znanja da je „nešto tišti i da je u konfliktu sama sa sobom“. Uslijed policajkinog i psihologinjinog ustrajanja da dopru do nje, „Lorenina je obrana, nakon 40-tak minuta odlučnog negiranja, konačno popustila“. U mišljenju se navodi kako je djevojčica tada počela plakati i priznala je da je sve što je ispričala vezano za događaje u restoranu neistinito. Objasnila je da majka izuzetno negativno reagira kada sazna da ju je na susretima s ocem bilo dobro, stalno ju ispituje i želi znati sve detalje vezane ususret, čak ju je i poticala da na mobitelu uključi snimanje zvuka kako bi mogla čuti o čemu točno razgovaraju. Opisivao je kako joj majka i očuh kontroliraju korištenje mobitela i provjeravaju sve što na mobitelu radi kao i da su blokirali očev kontakt tako da se s njim ne može čuti preko poziva ili poruka. Majka ju uvjerava da ju otac i obitelj s očeve strane uopće ne vole. Priznala je da ju i majka i očuh povremeno gurnu i da često na nju viču, posebice majka. Također da ju je majka primorala da spava u istom krevetu s očuhom otkako je ona u bolnici kako bi je očuh mogao imati na oku. Negirala je da bi je očuh neprimjereno dodirivao, ali je napomenula da joj je spavanje u istom krevetu s njim neugodno. Rekla je da si uglavnom sama priprema obroke, ali i da jede kod bake po majci, a također i da je pod velikim pritiskom majke zbog čega joj laže o susretima s ocem i skriva istinu o tome kako joj je s ocem lijepo i ugodno, kako se majka ne bi na nju naljutila. UR je navela i kako smatra da je njezina starija sestra G upravo na taj način i zamrzila oca. Navela je i da bi voljela živjeti s ocem te da je svjesna toga da se majka prema njoj ne ponaša dobro. Ljuta je na majku i iako ne verbalizira strah, stječe se dojam da zapravo živi u intenzivnom strahu od majčine burne negativne reakcije u vidu verbalnog i fizičkog nasilja posebice kada je u pitanju otac stoga kako bi sačuvala sebe UR majci govori ono što zna da ona želi čuti i pristaje na priče koje potencijalno i sama majka osmišljava ili potiče, a koje su usmjerene tome da se oca za nešto krivi, kako ne bi osjetila posljedice njezine ljutnje s druge strane i očuvala odnos sigurne privrženosti ocem koji joj puno znači i koji ne želi izgubiti. U ocu vjerojatno vidi oslonac za spas, stabilnost i sigurnost. Na temelju prijašnjeg razgovora s majkom GR, opetovanih razgovora s ocem ĆR i saznanja do kojih se moglo doći kroz Lorenin iskaz, stječe se dojam da je GR veoma emocionalno manipulativna i fiksirana na oca ĆR uz nastojanje da ga sasvim izbaci iz života njihove zajednički djece, pri tom posve zanemarujući njihova prava i potrebe. Sebična je, usmjerena na sebe, svoje interese i potrebe koje stavlja ispred Loreninih i Laninih, ne mareći za narušavanje njihovog mentalnog zdravlja. Sasvim je očito da su njezine kćeri žrtva kontinuiranog psihičkog zlostavljanja, a potencijalno i fizičkog. Majka je UR uključila u tretman psihologa, no moguće je da ju odvodi psihologu samo kako bi mogla reći da vodi računa o njezinom psihičkom zdravlju, dok i dalje, što svjesno, a što nesvjesno vrši pritisak na dijete u kontekstu toga o čemu će tamo govoriti, što rezultira time da se UR psihologu ne otvara. UR je u iznimno izraženom višegodišnjem konfliktu lojalnosti koji se već počeo nepovoljno odražavati na njezino psiho-emocionalno stanje. U kontaktu je nepovjerljiva, distancira se, proračunato odgovara na pitanja, odvagujući što i koliko smije kome reći te strahujući od posljedica. UR je pod rizikom od razvijanja internaliziranih psihičkih poremećaja, a ako se nastavi izloženost psihičkim stresovima ovolike mjere, postoji mogućnost i da se takve intra- personalne traume nepovoljno odraze na njezin daljnji psihoemocionalni razvoj i oblikovanje ličnosti. Od iznimne je važnosti pružiti maksimalnu podršku djetetu i pomoći u ojačavanju kapaciteta za nošenje sa stresom, ali prvenstveno razriješiti pitanje trenutne obiteljske situacije.

5.4. Stručni tim Zavoda dalje iznosi da je 24. srpnja 2025. u Zavod po prethodnom pozivu pristupio otac ĆR u sklopu postupka obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom kojeg je samostalno inicirao u odnosu na mlt. UR. Majka se na razgovoru nije pojavila zbog zdravstvenih razloga. Upoznat sa razgovorom koji je s djevojčicom proveden u policijskoj postaji, te na saznanje o tome kako je UR priznala da su optužbe koje je ranije iznijela na račun oca neistinite te da bi voljela živjeti s njim je reagirao vrlo emotivno. Izjavio je kako će pronaći novog odvjetnika i na sudu pokrenuti postupak za privremenu mjeru kako bi UR mogla živjeti s njim.

5.5. U razgovoru koji je s ocem dalje proveden je naveo trenutno stanuje na adresi prebivališta u kući u vlasništvu njegove sestre, no da se uskoro planira preseliti na adresi [adresa] u [adresa], u stan koji je u vlasništvu njegovog šogora i koji mu je dan na korištenje. Trenutno je u fazi uređenja stana i tu bi UR imala svoju sobu te u slučaju da dođe s njim živjeti, pohađala bi OS Prečko, dok sada pohađa OS Iver, 5. razred. Zaposlen je u firmi Gebruder Weiss kao dostavljač s radnim vremenom od 7/7:30 do 14/14:30 sati od ponedjeljka do petka. Financijski mu pomaže obitelj. Unatrag 4 godine je u vezi s partnericom J koja mu je velika podrška. UR je poznato da ima partnericu, zadnjih nekoliko tjedana su se znale čuti, te je UR rekla V da ne želi da ode jer da zna što je sve dobro napravila za njega. U mišljenju se dalje navodi kako je 04. rujna 2025. majka GR putem odvjetnika obavijestila Zavod kako nije u mogućnosti pristupiti razgovoru u zakazanom terminu jer je u bolnici te da će obavijestiti Zavod o izlasku iz bolnice i poboljšanju zdravstvenog stanja. Navodi i kako s njezine strane ne postoji mogućnost za postizanje sporazuma oko toga da mlt. UR živi s ocem navodeći pritom da postoji presuda kojom je definirana skrb te da otac trenutno viđa dijete pod nadzorom, ima od ranije mjeru zabrane približavanja prema njoj i između njih su u tijeku dva kaznena postupka u kojima je on okrivljeni.

5.6. U izviješću se dalje navodi kako se prema izviješćima voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima, osobni odnosi redovito ostvaruju. Mlt. UR se ocu često povjerava i vidljivo je kako su razvili odnos u kojem UR osjeća veću sigurnost i slobodu te otvoreno razgovara. Iznosi se kako djevojčica u razgovoru s ocem i voditeljicom mjere jasno izražava želju da živi s ocem. Iz mišljenja psihologa proizlazi kako bi mlt. UR trebala stanovati s ocem, a s majkom ostvarivati osobne odnose pod nadzorom stručne osobe, budući da se majčino dosadašnje ponašanje negativno odrazilo na UR i oblikovanje nje kao djeteta u osobu. Navodi se kako otac ostavlja dojam uistinu posvećenog, brižnog i požrtvovnog roditelja razvijenih roditeljskih kompetencija koji se sve ove godine neumorno bori za djecu usprkos težini situacije i brojnim izazovima, kao i da se na temelju opetovanih razgovora s ocem, izvještaja voditeljice mjere i razgovora s mlt. UR u policijskoj postaji, stječe dojam postojanja razvijene sigurne privrženosti i povjerenja između oca i kćeri te bi joj otac mogao pružiti topao doma u kojem će odrastati u sigurnom i mirnom okruženju.

5.7. Temeljem tako provedene obrade, Zavod u zaključku iznosi kako je odnos ovdje stranaka kao roditelja izrazito narušen unazad više godina i između roditelja ne postoji suradnja. Mlt. UR je dijete koje je u višegodišnjem konfliktu lojalnosti što se negativno odražava na njezin psiho-emocionalni razvoj. Izložena je neprimjerenom i manipulativnom ponašanju majke te u razgovoru i u svojim postupcima stalno brine o tome kako će majka reagirati i kakve će biti posljedice, zbog čega na pitanja odgovora proračunato i pod pritiskom. Sklona je sakrivati istinu da joj je s ocem lijepo kako se majka ne bi naljutila. Stječe se dojam da je u odnosu na oca razvila sigurnu privrženost, te da u njemu vidi sigurnost i stabilnost. Također, jasno verbalizira želju kako bi voljela živjeti s ocem, jednako kao i otac. Otac u provedenim razgovorima ostavlja dojam brižnog i posvećenog oca koji svih ovih godina ne odustaje i trudi se unatoč kompleksnoj obiteljskoj situaciji i teško narušenim odnosima. Uzevši u obzir sve navedeno i temeljeno na višegodišnjem praćenju obitelji, stručni tim smatra kako je u najboljem interesu mlt. UR da se donese privremena mjera prema kojoj će djevojčica stanovati s ocem na adresi [adresa]. Predlažu i da s obzirom na sva ponašanja majke, mlt. UR s majkom ostvaruje osobne odnose pod nadzorom stručne osobe, jednom tjedno u trajanju od 2 sata, na javnom mjestu po dogovoru roditelja.

6. Kraj činjenice da je prema sadržaju službene bilješke u spisu (list 50 i 53 spisa) punomoćnik protustranke obavijestio sud je protustranka, majka GR, dana 29. rujna 2025. izašla iz bolnice i nalazi se kod kuće, ovaj je sud zatražio od Zavoda dopunu mišljenja provođenjem razgovora s majkom, koju je dopunu Zavod na spis predmeta dostavio 08. listopada 2025.

6.1. Iz dopune mišljenja slijedi kako se majka i ovdje protustranka nalazila u bolnici radi komplikacija u trudnoći te da je 07. kolovoza 2025. rodila mlt. ŠR, a po porodu je uslijed daljnjih komplikacija operirana te je u bolnici provela dva mjeseca. Navela je kako je njenim povratom iz bolnice odnos u obitelji dobar, te se mlt. UR razveselila bratu i želi sudjelovati u brizi za njega. UR je u nekoliko navrata s njezinim suprugom dolazila u bolnicu, a s obzirom na njezino stanje su se većinom čule telefonom. Kako na Odjel gdje je bila smještena nisu smjela u posjetu dolaziti djeca, dogovorili su se da ne dolazi niti G kako se UR ne bi osjećala zapostavljenom. Dalje je navela kako joj je UR pričala da su joj na susretu rekli što treba govoriti, da su je ispitivali što je rekla na policiji i što su je pitali. Od toga dana joj je dolazila s informacijama da se njoj govori što treba reći u pojedinim situacijama, kako izgleda sudnica i što mora govoriti na sudu. Osporila je da bi UR davala upute što i kako govoriti i da bi joj stiskom ruke davala signale kad nešto priča, kao i da se ne bi smjela čuti s ocem navodeći kako može donijeti telefon iz kojeg će se moći vidjeti da je u periodu kada otac navodi da se nije mogao čuti s UR, otac njoj slao poruke. Ona i suprug su UR znali uzeti telefon kada je primjerice morala čitati lektiru, a ona bi se radije dopisivala s prijateljicom i kada je jednom nakon viđanja instalirala Snapchat i rekla da joj je otac rekao da to može imati, pa su joj ona i suprug to izbrisali jer smatraju da aplikacija nije primjerena Loreninoj dobi. S gospođom iz nadzora je komunicirala da je u redu da otac kontaktira UR telefonom, no da to bude do 21 sati, a otac ju je znao zvati i iza 22 kada bi je probudio. Osporila je da bi UR priječila da se čuje s ocem. Nadalje je osporila da bi primorala UR da spava u sobi s očuhom, navodeći da UR spava u sobi sa sestrom, što da joj je i G potvrdila. Nikada nije dijete izbacila iz stana te situacija koju UR opisuje nije istinita. Poticala je UR da se vidi s ocem, pa i u dane kad se to UR ne bi dalo. U svibnju je usprkos visokorizičnoj trudnoći došla u Zavod kako bi upoznala voditeljicu mjere i kako bi osobni odnosi čim prije krenuli. Ona i bivši suprug nisu ni u kakvom kontaktu, on je jedino preko telefona znao UR ispitivati o njoj i njenom suprugu. Susreti oca i UR su redoviti. Kako zna da je ona česta tema razgovora na susretima UR i oca, na što joj se UR požalila, jučer, 05. listopada 2025. je njezin suprug odveo UR na susret s ocem i nakon 20 min ju je zvao da mora po dijete. Poslala je poruku gđi iz nadzora s upitom što se događa, na koju joj nije odgovorila, a nije joj se javljala niti na telefon. Dobila je UR koja joj se javila snuždenim glasom i rekla da je dobro. Kada je kasnije njezin suprug preuzeo UR i pitao što se dogodilo, gđa iz nadzora je inzistirala da UR govori te je dijete reklo ispred voditeljice da se rasplakala i naljutila jer je opet tata pričao o mami. Ona je govorila da će kada dođe kući igrati se s bracom i ponoviti gradivo s ŠR, na što se otac naljutio i rekao joj da joj njezin suprug nije ništa i da je ona sigurno UR nagovorila da kaže kako će se igrati s bracom. Kod kuće je UR komentirala da više ne može izdržati, da nije mogla šutjeti jer se stalno o tome priča i da su stalne teme sudski procesi i oni. Zaključno se usprotivila prijedlogu predlagatelja da mlt. UR stanuje s njim navodeći da je nakon završetka njihove zajednice 2021. i prije nego je djecu počeo viđati pod nadzorom, otac provodio vrijeme vani, a djecu je čuvala baka te su dolazile doma bez zadaće. Stručni tim temeljem tako provedenog razgovora s majkom GR navodi da ostaje kod mišljenja i prijedloga od 26. rujna 2025.

7. Pozvani očitovati se mišljenje Zavoda, predlagatelj i posebna skrbnica su se s istim suglasili. Posebna skrbnica u podnesku od 09. listopada 2025. ukazuje kako je obavljena obrada stranaka i u nekoliko navrata razgovor s mlt. UR, prilikom kojeg je djevojčica iskazivala o neprimjerenom ponašanju majke, što se negativno odrazilo na psihofizičko stanje djeteta. UR je također izrazila želju da stanuje s ocem, za kojeg je terenskim izvidom utvrđeno da ima osigurane stambene uvjete. Smatra stoga da je Zavod pravilno i objektivno utvrdio sve okolnosti, nema primjedbi na mišljenje te predlaže donijeti predloženu privremenu mjeru.

8. Protustranka u podnesku od 16. listopada 2025. navela kako Zavod u svojem mišljenju nije dostatno cijenio rezultate provedenog vještačenja za potrebe odluke o roditeljskoj skrbi i činjenicu kaznenih postupaka koji su u tijeku. Navodi kako je rješenjem o privremenoj mjeri Općinskog suda u Sesvetama R1 Ob-345/21 iz travnja 2022. ocu određeno viđanje djeteta pod nadzorom; da je po žurnoj multidisciplinarnoj obradi Poliklinike ovaj sud rješenjem R1 Ob-2010/2022 odredio viđanje djeteta jednom tjedno u prostorijama Obiteljskog centra te da je provedenim vještačenjem u predmetu P Ob- 272/21, od strane psihologa dr. ĆRK i psihijatra Strahimira Sučića, koja je odluka postala pravomoćna 18. svibnja 2025. te kojom je ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta ponovno određeno uz nadzor, za oca rečeno kako „ne pokazuje stvarnu povezanost s humanom okolinom već je isključivo na egocentrično impulzivnoj razini …jer su uvijek sebi na prvom mjestu i potrebe drugih ne primjećuju…njegovo prihvaćanje socijalnih relacija je na razini adolescencije…rado se upušta u razne konfabulacije, zbog nesigurnosti u čvrstom realitetu“. Ukazuje kako je ona od 01. srpnja 2025. zbog krvarenja zadržana u bolnici te je faktično do početka ovog sudskog postupka, 24. rujna 2025. otpuštena iz bolnice; da je od pravomoćnosti presude o razvodu braka, 18. svibnja 2025., u kojoj je provedeno vještačenje roditelja i djeteta, do podnošenja predmetnog prijedloga proteklo dva mjeseca te proizlazi da je period od dva mjeseca od posljednje pravomoćne odluke dovoljan da bi Zavod izradio mišljenje koje je suprotno svim dosadašnjim sudskim vještačenjima psihijatara i psihologa od 2021. do 2025., u kojem Zavod majku naziva emocionalno manipulativnom, egocentričnom, fiksiranom na ĆR i usmjerenu na to da ga u potpunosti izbaci iz života djece, dok oca naziva brižnim i posvećenim koji sve ove godine ne odustaje te razvijenih roditeljskih kompetencija i kapaciteta. Ukazuje i kako je UR kroz cijelu 2025. u tretmanu u Klinici za dječje bolesti Zagreb iz koje dokumentacije proizlazi kako želi živjeti s majkom, da su životni odnosi uredni, da uredno obavlja školske obveze, a jedina zabrinutost koju izražava je u odnosu na događanja pri susretu s ocem. Smatra da je ovako radikalan obrat i kontradiktornost u mišljenju Zavoda glede kapaciteta roditelja izvan svakog razuma jer da je životno nelogično da se roditeljske kompetencije i psihološke karakteristike mogu toliko radikalno promijeniti u tako kratkom vremenu. Činjenicu da su vještačenja sudskih vještaka psihijatra i psihologa o roditeljskim kompetencijama suprotna mišljenju Zavoda zasnovanom na vrlo dvojbenim izjavama djeteta na susretima s ocem kroz vrijeme od dva mjeseca kad je majka teškog stanja i hospitalizirana, dovodi u sumnju vjerodostojnost mišljenja i prijedloga Zavoda u ovom postupku, te smatra da je to dovoljan razlog za određivanje dodatnog vještačenja oba roditelja i djeteta te određivanja razgovora djeteta sa psihologom suda. Ukazuje kako dijete u svim izjavama do početka viđanja s ocem u srpnju 2025. izjavljuje da želi živjeti s majkom, a da to izjavljuje i na krajnje dvojbenom ispitivanju u PP Sesvete od 24. srpnja 2025. kada se djevojčica nakon 40 min pritiska od psihologinje i policijske službenica rasplakala te je počela govoriti ono što joj otac na susretima govori. Ukazuje dalje kako je otac pravomoćno osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-204/22 od 24. listopada 2022. zbog kaznenog djela prijetnje prema TR. Navedeno iznosi stoga što se TR naziva partnerom majke na listu 2 mišljenja Centra, a tako se naziva jer je predlagatelj prilikom iskaza u Centru lažno naveo da je imenovani izvanbračni partner majke, koja da je neistina dokazana rješenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka od 22. svibnja 2023. koje je tijelo ovdje predlagatelju izrekao opomenu zbog nezakonite obrade podataka navedenog TR jer je ustanovljeno da isti nije izvanbračni partner majke te da niti nije stranka u postupku. Protiv predlagatelja su dalje u tijeku dva kaznena postupka. Jedan se vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem K-720/22 zbog kaznenog djela prijetnje na štetu protustranke, kojem je događaju prisustvovalo i dijete, navodeći kako činjenični opis djela glasi: „čekaj ovdje sada će doći ovaj tvoj, ubit ću vas obadvoje…nakon čega je KR zajedno sa njihovim maloljetnim djetetom pobjegla od njega i sakrila se iza stabla“; a drugi kazneni predmet je kod istog suda, Odjela za mladež, broj Kzd-7/23 zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava u kojem su žrtve protustranka i dijete. U očitovanju dalje ukazuje kako otac djetetu prilikom svakog susreta kontinuirano priča o sudskim postupcima te o tome kako treba iskazivati pred sudom, a o jednom takvom događaju od 22. lipnja 2025., uz fizički nasrtaj na dijete, majka je odmah po preuzimanju djeteta i po djetetovim riječima što se dogodilo, prijavila događaj policiji i drugi dan obavijestila Zavod putem maila te voditeljicu mjere nadzora putem sms-a, koji kontinuitet događaja smatra da govori u prilog vjerodostojnosti i istinitosti njezine prijave. Ukazuje i na netočnosti predlagateljevih navoda danih u Centru. Tako u odnosu na izjavu oca da majka ne želi slaviti dječje rođendane dostavlja fotografiju rođendana djeteta od 21. lipnja 2025.; u odnosu na navode da majka puši u krevetu, dostavlja nalaz od 12. srpnja 2025. iz kojeg je vidljivo da ona ne puši već dvije godine; u odnosu na navode oca da mu je blokiran broj, dostavlja fotografiju s porukom iz kolovoza 2025.; a u odnosu na navode oca da je majka bacila sat koji je UR dao otac, dostavlja fotografiju od 09. listopada 2025. koja prikazuje da su satovi i dalje kod djeteta. Pogrešnost navoda o udaranju i prisiljavanju UR da spava s očuhom ne može dokazati materijalnim dokazima, no ukazuje kako od 2021. do predmetnog razdoblja kada je ona bila hospitalizirana, nigdje niti u jednom nalazu niti vještačenju nije tako nešto bilo navedeno, slijedno čemu osporava mišljenja Zavoda.

9. Spisu prileže izviješća voditeljice mjere nadzora nad osobnim odnosima, ŠR, za razdoblje od 18. svibnja 2025. do 30. rujna 2025., uz izvanredna izviješća koja je voditeljica dostavljala Zavodu po nastupu okolnosti za sastavljanje istih.

9.1. Iz izviješća slijedi kako UR dolazi u pratnji majke, njezinog supruga i sestre Ć, pri čemu u vremenu kada je majka bila hospitalizirana u pratnji majčinog supruga i Ć na način da izostaje kontakt roditelja te voditeljica mjere odvodi djevojčicu po preuzimanju kod oca. Sud primjećuje kako je otac prije susreta od 01. lipnja 2025. nazvao voditeljicu i „uzbuđeno ispripovijedao“ kako je susreo „bivšu“ u parku dok je čekao 13:00 sati i ne zna gdje da se pozicionira jer „bivša“ ne želi imati kontakt s njim i ne želi ga susretati. Iz izviješća slijedi da su susreti unaprijed isplanirani glede mjesta provođenja vremena i u skladu s Loreninim željama. Otac prati Lorenine želje i udovoljava joj glede kupovine stvari, odabira hrane. Voditeljica mjere u izviješćima od 01. i 08. lipnja 2025. iznosi kako UR postaje šutljivija i povučenija kako se susret bliži kraju. Na kraju susreta od 08. lipnja 2025. je rekla da joj sve prekratko traje i pitala je oca kad će moći k njemu. Prije susreta od 15. lipnja 2025. je AR, suprug protustranke voditeljici mjere spomenuo da UR ima mjesečnicu i neka pripazi da na vrijeme ide na wc, pri čemu i da o tome ne govori ĆR jer se „ UR njemu ne povjerava“. Na navedenom se susretu prema opažanju voditeljice, UR ponašala slobodnije i spontanije; potrčala je k ocu i zagrlila ga. Na tom je susretu tražila od voditeljice da ne govori majci tko će doći na proslavu rođendana koji joj otac organizira jer da će joj „tako biti lakše s mamom“. Tijekom susreta je djevojčica malo govorila i bila je zamišljena, negodovala je kako se susret bližio kraju, a na očev upit zašto s njim ne želi preko tjedna razgovarati i neraspoložena je, navela je da je takva „zbog mame“. Na susretu od 22. lipnja 2025., kada je otac i njegov dio obitelji organizirao UR proslavu rođendana u restoranu Ježeva kućica je UR pričala ocu kako su se majka i AR posvađali u četvrtak; da se AR tri puta pakirao; da joj je majka rekla da je ona kriva za tu svađu; da je majka razbijala po kući i rekla UR da iseli; potom da je djevojčica rekla da ne želi brata, na što joj je otac govorio da je to super i da će možda tako ona s njim moći provoditi više vremena; potom da je UR pitala oca zašto sada ne može živjeti s njim, na što joj je otac rekao da postoji jedna teta koja je tako odlučila i možda će se to moći promijenit. Na pitanje voditeljice mjere da li bi željela živjeti s ocem je odgovorila da bi; potom je djevojčica pričala kako majka priča ružno o ocu i o njegovoj obitelji; da majka stalno kod kuće spominje kako je otac majku šamarao, bacao preko stola i na radijator, na što ju je otac pitao da li je ikad vidjela da se on tako ponašao prema majci; potom djevojčica ocu navodi da je sat koji joj je nedavno poklonio završio u smeću i da je mama rekla da ga je tata sigurno ukrao; da je mama rekla da će je baka i teta iskoristiti i traži od voditeljice mjere da ne govori majci za to tko je sve bio na proslavi; da je po završetku susreta djevojčica rekla kako joj je bilo lijepo i ponovno je pitala oca kada će moći doći do njega, da da je pri izlasku iz parka i kada je primijetila majku i očuha, djevojčica promijenila izraz lica i postala je šutljiva i neraspoložena. Iz izviješća slijedi i da je istoga dana voditeljicu mjere kontaktirala djelatnica policije tražeći informacije o susretu i o tome ima li saznanja da bi otac UR pritiskao uza zid i tresao rukama, spominjao sudske postupke i bio neugodan prema njoj, što je voditeljica mjere opovrgnula navodeći da je otac prema kćeri izrazito pažljiv, da ju često grli, dariva, brine da li je gladna ili žedna, ispituje o njezinim željama, da mu se UR povjerava i često pokušava s ocem imati više privatnosti, navodeći i da su bili sami jedino u trenutku kada su išli na toalet prati ruke; a istoga je dana majka obavijestila voditeljicu mjere da UR ima strah oca i zamoljena je da bude uz nju cijelo vrijeme susreta. Na slijedećem susretu od 29. lipnja 2025. djevojčica je pri dolasku na susret i u prisutnosti majke „tihim glasom“ rekla da želi ići kući, a nakon razgovora s voditeljicom mjere je pristala ostati i rekla je da se ne boji oca, pri čemu da je bila zamisljena i zabrinuta; da je na početku susreta bila „odsutna“, a na daljnje pitanje voditeljice mjere je u prisutnosti oca navela kako joj tata nije ništa ružno govorio i nije se prema njoj ružno ponašao. Izviješće dalje sadrži razgovor djeteta i oca, uz navod voditeljice da se UR opustila i počela je slobodno govoriti, pa da je tako navela da kod kuće mora svaki dan čistiti stan i prati posuđe, da se mama odmara, a ona mora čistiti, usisavati i pospremati; da sama pere prozore; da si sama kuha nudle, tjesteninu, jaja, da zna napraviti kavu i da si to sve priprema sama jer mama odmara; da mama pije kavu i puši; da svi misle da to sve radi mama jer kad AR dođe doma joj mama uzima iz ruku usisavač da ispadne kako to ona radi; da AR viče na nju i govori joj da je stalno na mobitelu; da mama viče na nju i ljuti se na nju te da mami nije važno što ona želi, ne smije joj reći nikakvu svoju želju ili razmišljanje jer mama sve nekako preokrene. „Otac joj na to dodaje da su mu njezine želje važne i da mu je ona važna, tješio ju je da puno radi i da je ona njegova princeza“. Voditeljica mjere dalje navodi kako je UR tijekom filma bila zamišljena i trebalo ju je poticati da uživa…“Lorenino raspoloženje je splasnulo. Izgledalo je kao da nosi sve brige svijeta, a na upit voditeljice mjere što je muči je navela: Mamina fiksna pitanja i kako na njih odgovoriti“. Dalje slijedi izviješće za srpanj 2025. Prema izviješću za **.**.2025. UR je voditeljici mjere rekla kako da je mama završila u bolnici, no da ne smije dati do znanja njezinoj sestri i očuhu da joj se o tome povjerila. Ocu je UR rekla isto, a dalje i da susret mora završiti u 14:00 jer mora ići s očuhom i sestrom u posjetu mami, a na upit zašto o tome nisu voditeljici rekli G ili AR, UR je navela „jer vi ne smijete znati da je mama u bolnici“. Dalje djevojčica daje upute voditeljici mjere da nazove ŠR u 14:00 i kaže mu da UR bilo trbuh i da ima ženske probleme“. Iz izviješća slijedi da je djevojčica isprobavala kostim koji joj je otac kupio i da nakon što su izvršili narudžbu hrane je „ UR otvorila dušu i počela pripovijedati kako joj je bilo protekli tjedan kod kuće“, pa je tako navela da majka inzistira da očuha zove tata; da zamjera majci što se bavi trudnoćom, a ne njom i G … „A što je s nama, pa i mi smo isto njezina djeca“; da je mama u bolnici od početka tjedna te da je za zdravstveni problem okrivila njezinog oca ĆR; da dok je majka u bolnici se G i AR doma svađaju i nju šalju u dućan po namirnice; da mora hodati do Studenca ili ići na autobus kako bi došla do Konzuma, a imaju dva vozila; da joj je teško nositi kući tolike vrećice; da i dalje mora kod kuće čistiti, nakon čega je „otac pitao kćer bi li željela živjeti s njim, a ona je kimnula glavom da bi htjela“ i dalje navela da je doma katastrofa za nju; da se stalno svi svađaju, da ona mora stalno čistiti, da nitko k njoj ne smije doći niti ona smije k ikome; da trenutno mora spavati u sobi s očuhom jer da je tako mama htjela; da se ocu ne smije javljati –„a što misliš zašto ti se nisam javljala“. Nadalje, da je u jednom trenutku upitala voditeljicu mjere može li joj vjerovati, a nakon potvrdnog odgovora voditeljice je tražila istu da nazove očuha i kaže mu da je boli trbuh, što je voditeljica i učinila, da je nakon jela djevojčica rekla „ovo je moj jedini normalni obrok danas“; potom da je otac pitao UR da li je majka kada udara ili gura, na što je djevojčica navela da je „često pljuska na mjestima gdje se ne vidi, često po glavi, a na pitanje da li bi to mogla ponoviti u majčinoj prisutnosti jer navela da vjerojatno ne bi jer da je majka uvijek čvrsto drži za ruku i pazi što će ona reći. Također je majka gleda zastrašujućim pogledom i prati što će reći, pa zato ona sve govori kako majka želi. „Otac govori UR kako joj ne može pomoći ako će ona te stvari prešutjeti pred drugima. Žao mu je što UR tako živi i govori joj da bi morala kao dijete biti bezbrižna, družiti se i provoditi djetinjstvo u miru…Da oni su, njih troje su protiv mene-mama, AR, G. Kako ću ja protiv njih, … pa ja sam s tobom, mi smo dvoje, Ti i ja, tu je i teta, pokazujući na voditeljicu, a tu su i teta i baka, na što UR navodi-onda nas ima više“. Iz izviješća slijedi i kako je UR na kraju susreta tražila od oca i voditeljice da ne spominju da je mama udara jer da im to nije smjela reći. Voditeljica iznosi i kako je po završetku susreta i dolaskom očuha ŠR, isti UR grlio, a da je djevojčica „stajala ukočeno poput vojnika“. Iz izviješća od 27. srpnja 2025. slijedi kako UR prepričava o ispitivanju na policiji i kako se „nakon nekog vremena sjetila da joj je otac rekao da uvijek govori istinu“, da se sjetila njegovih riječi da joj ne može pomoći ako će šutjeti i da se tada rasplakala i počela govoriti o tome kako je doma…na što joj je otac rekao da je ponosan na nju što je odlučila govoriti istinu. Tijekom razgovora djevojčica je pitala oca „kada ću ja napokon ići kod tebe, hoćeš li mi i ti uzimati mobitel, hoćeš li me i ti udarati…baka i mama kažu da mi nećeš dati jesti…uzeli su mi sve što sam kupila u DM-u zadnji put…zamisli, rekli su da ti ne znaš što meni treba…. Na susretu od 20. srpnja 2025. djevojčica dalje nastavlja da su joj opet doma oduzeli mobitel, da ne smije komunicirati s prijateljima, da je G uzela njezinu torbicu i da G smije sve što želi; da joj je najgore bilo kad ju je mama izbacila iz stana i rekla joj neka ide k ocu, ….Iz izviješća za kolovoz i susreta od 17. kolovoza 2025. da je UR na početku susreta ocu uzbuđeno govorila da joj je majka rekla da je ovo njezin zadnji tjedan s njom, ŠR i G, neka se oprosti i da će ići živjeti k ocu, a na upit oca kako je došlo do toga da joj majka tako govori, djevojčica iznosi da su majka i AR posvađali jer da se ona požalila majci da joj AR stalno uzima mobitel, da je strog prema njoj i zna na nju vikati, pa ja majka njemu rekla da se ne smije tako ponašati i da neće on prema njezinom djetetu biti takav; da joj je napisala sms poruku u kojoj joj piše da ona ima tatu koji isto ima pravo biti s njom i koji ju voli te da treba s njim živjeti, „tako da ja uskoro idem k tebi“. Prema izviješću za rujan 2025., djevojčica je na susretu od 07. rujna 2025. odmah po dolasku rekla ocu da mu mora reći nešto važno, navodeći kako se predomislila i da ipak ne bi s njim živjela, a potom se počela smijati navodeći da se šalila… da je na ručku UR opet ispitivala oca kad će napokon s njim živjeti; na što joj otac odgovara da to ne ovisi o njemu i da je on sve poduzeo, navodeći joj da se treba strpjeti i dalje govoriti istinu, a na pitanje kako je majka, djevojčica odgovora da je majka i dalje u bolnici te da se s njom ne vidi i ne čuje i da ju je „majka prekrižila“. Dalje se žalila na ŠR navodeći da je prema njoj nepravedan, …na pitanje što je jela preko tjedna govori da je jela „juhe iz vrećice, paštete, nudle…“Otac je tješi i govori joj kako će uskoro normalno ručati i da više neće biti toliko sama kod kuće“. Pri susretu od **.**.2025. AR je voditeljici mjere naveo kako je dogovoreno da UR svaki puta nakon ručka ide kod oca i da ne treba jesti dok se s njim vidi, na što mu voditeljica mjere govori da je pravo oca da provodi vrijeme kako želi u okviru sudske presude…te da UR svaki puta pristane na ručak i vidi se da je gladna…kao i da UR, kada je ostala sama s voditeljicom, govori istoj da ju je sada uvalila u probleme jer je rekla da ona jede…“ja ne razumijem njezin život, nju će sada doma napadati zato što ona ide jesti s tatom“…“ AR je najviše ispituje. S majkom se i ne čuje. Nisu razgovarale oko tri tjedna“. Otac je dalje poticao UR da ga nazove kad mu je teško na što djevojčica navodi da ona njega ne smije zvati jer joj to brani AR.

10. Saslušana u svojstvu svjedoka, voditeljica mjere nadzora nad osobnim odnosima, ŠR je iskazala da vrši nadzor nad kontaktima oca i kćeri od svibnja 2025. pa do danas. Nadzor je određen odlukom suda navodno zbog nesuglasica i negativnog postupanja oca prema majci. Ona je shvatila da je nadzor tražila majka. Tijekom provedbe mjere je posvećena nadzoru i izvješće obično piše u nedjelju kad nadzor završi, a najbitnije stvari zapiše tokom nadzora. Uvijek je prisutna tokom nadzora i nije bilo situacija da bi otac i kćer imali vrijeme biti nasamo. Također, ne postoji situacija koja bi bila neprimjerena u razgovoru između oca i kćeri u dva i pol sata razgovora. Otac i kćer najviše vremena provode u Centru, gdje sjednu, razgovaraju; ponekad je UR dosadno sjediti pa hodaju. Idu u trgovinu, otac UR kupi što poželi, ponekad sjednu nešto pojesti. Tokom ljeta išli su u park ispred centra, bili su u Maksimiru, a jedan susret je održan gdje je bila prisutna i rodbina. Tijekom provođenja nadzora nije vidjela nikakav neprimjereni kontakt između oca i djeteta. U početku nadzora je UR bila dosta zatvorena, vidjelo se da nije povezana s ocem i da nije spontana, no kako je vrijeme prolazilo već sredinom lipnja se počela otvarati i slobodno govoriti, te ju je sve manje trebala poticati na razgovor. Vidjelo se da joj majka nedostaje u vrijeme kad je bila u bolnici, ali je tada UR sve više počela govoriti o negativnim događanjima kod kuće od prije nego je majka bila u bolnici i tada. U više navrata je tražila od nje da se mami ne kaže gdje su bili, što su radili, što je jela. Skrenula joj je pozornost da bi trebala mami o tome reći, a u kolovozu, kada je situacija bila na vrhuncu, vidjelo se da djevojčica trpi. Počela joj je vikati da ona ne zna kako ona doma živi i kako joj je, što je sve zabilježeno u izvješćima. Mišljenja je da je UR psihički i emocionalno izložena velikom riziku i da se razvija u krivom smjeru, a upitana smatra li da je problem u samoj UR ili u odnosu roditelja, navela je da to ne može reći. Na daljnji upit je navela kako je UR cijeli 7. i 8. mjesec govorila negativno o majci, a u trenutku kada se majka vratila iz bolnice je počela govoriti pozitivno. Kada joj je predočeno izviješće i susret od 27. srpnja 2025. (list 165/166 spisa) te sadržaj razgovora koji počinje sa "kada ću ja napokon ići kod tebe?", pa upitana na koji način bilježi konverzaciju oca i djeteta, navela je da piše kratke bilješke, a onda često nakon susreta u autu zapiše razgovor. Neke stvari koje su bile strahovito teške je odmah zabilježila. Upitana što je u navedenom razgovoru bilješka, navela je da bilješku čini djetetova briga oko događaja i da je sve navedeno što joj se čita bilješka. Upitana kako s obzirom na to da joj je poznata tematika spisa, gleda na činjenicu da UR mijenja izričaje glede roditelja, navela je da UR nije sigurna u sebe i da nije sigurna u ono što misli, boji se izreći svoje želje. Kada joj je predočen sadržaj psihologijske procjene u spisu (list 202-204 spisa) u dijelu u kojem UR psihologinji suda navodi da je voditeljica mjere bezobrazna prema njezinoj majci, a da s tatom ima blizak odnos, kao i da UR okrivljuje voditeljicu za iznošenje neistine, navela je kako ona ne iznosi neistine i ne zna zašto UR tako govori. Dalje upitana je navela kako je odnos oca i UR blizak, znala mu se povjeravati, govoriti o svemu u školi, o simpatijama, prijateljima, dok je majka bila u bolnici, govorila je i o stvarima kod kuće. Smatra da UR voli provoditi vrijeme s ocem i da je to vrijeme od 2 i pol sata prekratko za sve što bi oni htjeli te da nije nikada iskazivala strah prema ocu. Smatra i da nadzor više nije potreban, no to nije rekla Zavodu jer misli da ne treba. Ona UR nije pitala s kim bi željela živjeti. To ju je pitao otac. Na daljnji upit je navela da su se od 17. listopada pa nadalje održali svi susreti osim 2. studenoga. UR je pričala dosta o školi, okupirana je događajima u školi. O mami nije ništa pričala. Zna da je 17. listopada došla gladna i prljava. Upitana od strane psihologinje suda da li je točno da je povratkom majke iz bolnice UR prestala iznositi negativnosti o majci, te je i dalje zadržala dobar odnos s ocem, navela je da je to točno. Prisjetila se da je na prvom susretu nakon povratka majke rekla, što je odmah zapisala "Kod kuće je sada sve lijepo i svi su prema meni dobri." Upitana od strane punomoćnice predlagatelja da li je u situacijama kada je djevojčica iznosila ružne stvari, verbalan izričaj pratio neverbalni, navela je kako je kada se bližio kraj susreta, UR postajala tiša, zatvorenija, vidjela je na njoj da joj je muka, rekla joj je da kod kuće ne smije reći da joj je na susretu bilo lijepo. Bile su dvije situacije u srpnju i listopadu kada je mislila da bi mogla prekinuti susret, no ipak se održao susret do kraja. U jednom susretu je rekla da želi prekinuti susret, a kada ju je pozvala sa strane i s njom razgovarala te je pitala što je, da li se boji oca, susret se nije prekinuo. Druga situacija je bila kada je bilo dogovoreno da se ide na bazene, rekla je da joj je mama rekla da kako će biti u kupaćem pred tatom i da će je drugi gledati, na što joj je otac rekao da kakve to veze ima. Navela je da je njezin dojam da se UR boji komunicirati na način da ne povrijedi niti oca niti mamu, no vrijeme s ocem joj je prekratko i s njim voli biti. Cijeli srpanj i kolovoz 2025. je iznosila strahote o tome što joj majka čini, da je drži za zapešće, da pred drugima mora govoriti što mama hoće. Bio je zanimljiv i susret u listopadu kada joj je umjesto odlaska u Dm koji je bio zatvoren, otac ponudio odlazak u Bipu, te je UR počela odjednom vikati i govoriti ocu da što on misli tko je on i slično. Posebno upitana je navela kako otac pred UR nije govorio negativno o majci. Bila je situacija da je UR iznosila kako mora kuhati kavu, pospremati, a kad se očuh vrati kod kuće, a obzirom mama cijelo vrijeme leži na krevetu, da ispadne da je kao sve mama napravila. Otac je izričito pazio na razgovor, govorio je UR da ima pravo na djetinjstvo, da se ima pravo družiti sa prijateljima. Upitana od strane punomoćnika protustranke da li je bila upoznata s činjenicom da je otac pravomoćno optužen za jedno kazneno djelo i da su protiv njega potvrđene dvije optužnice, navela je da joj je Zavod to spomenuo, no to joj nije bilo relevantno. U odnosu na razgovor od 17. kolovoza 2025. gdje je zapisala razgovor oca i djeteta u kojem otac iznosi o TR u odnosu na kojeg je pravomoćno optužen, navela je da je to bio dio razgovora oca i djeteta kada je otac pitao dijete da li je ikada prema njoj bio nasilan. Dopustila je taj razgovor jer je UR pitala oca da li je on ikada ikoga ubio, a upitana kako to da se u izviješću ne navodi da je UR pitala oca da li je nekoga ubio, navela je da ne zna napamet to izvješće. Zna da je i ranije postojao nadzor nad viđanjima oca i djeteta, no nije upoznata s detaljima.

11. S mlt. UR je 17. listopada 2025. proveden razgovor i psihologijska procjena od strane više stručne suradnice u sudu, psihologinje suda VR, koja je o istome sastavila službenu bilješku (list 200-204 spisa). Iz bilješke od 24. listopada 2025. slijedi da je mlt. UR djevojčica u dobi od 11 godina koja živi u obitelji razvedenih roditelja te aktualno stanuje s majkom, majčinim suprugom, sestrom i polubratom, dok osobne odnose s ocem ostvaruje pod nadzorom stručne osobe. Od počeka razgovora djevojčica je fokusirana na negativno atribuiranje oca, doima se pripremljenom na razgovor i nastoji ga usmjeravati. Iskazuje strah prema ocu zbog neprimjerenih postupaka prema njoj, koji zatim poprima različite oblike zamjeranja i negodovanja, da bi na kraju iskazala da se na susretima osjeća sigurno, osim kad se otac naljuti, pa je malo nesigurna. Suočena s informacijama koje nisu logične ili nisu u skladu s onim što govori (da svake nedjelje otac dva sata razgovara samo o sudu i ni o čemu drugom, u telefonskim razgovorima o tome ne govori, nego o školi, instruira je što će reći policiji u prisutnosti voditeljice nadzora, nije nikada živjela samo s njim), zanemaruje ih ili okrivljuje voditeljicu nadzora za iznošenje neistina. UR iskazuje o bliskom odnosu s majkom, njezinim suprugom ŠR, sestrom G i polubratom ŠR te negira ikakve neprimjerene roditeljske postupke od strane majke i ŠR. Sklona je majčinoj idealizaciji i zaštićivanju. Iskazuje da želi živjeti s njom jer joj je kod nje ljepše i tamo su sestra i polubrat te bi i dalje oca viđala uz nadzor, no ne svake nedjelje. Iz razgovora i psihologijskog testiranja zaključuje se da UR nastoji sebe i svoje svakodnevno funkcioniranje prikazati izrazito stabilnim, u mjeri u kojoj to nije očekivano te negira ikakve poteškoće. Sklona je disimulaciji. Sve navedeno pokazuje izrazitu emocionalnu opterećenost djeteta obiteljskom situacijom i predstavlja rizik za njezino mentalno zdravlje. Emocionalno je inhibirana i oprezna, intrizično proživljava osjećaje tjeskobe i straha te nema dovoljno razvijene vještine nošenja s problemima.

12. Stručni tim Zavoda u odnosu na dostavljenu psihologijsku procjenu navodi da su ranije dostavljenim mišljenjem objektivno utvrdio sve okolnosti. Ukazuju i kako je UR bila na razgovoru u policijskoj postaji temeljem prijave koju su uputili nakon dobivenih saznanja o neprimjerenom ponašanju prema mlt. UR. Dostavljena izviješća voditeljice mjere također detaljno opisuju provedene susrete te je iz istih vidljivo da se UR ocu često povjerava i jasno izražava želju da želi živjeti s njim, ali se boji kako će na to reagirati majka i kako će se kod kuće prema njoj odnositi kada za to saznaju. Otac ju u toj situaciji umiruje i daje do znanja da nije sama. Također se u izvješću navodi kako je UR izjavila da ju majka često pljuska rukom po mjestima gdje se ne vidi, često po glavi te nakon te izjave moli da se to majci ne spominje budući da se boji majčine reakcije te govori sve ono što majka želi. Navode kako je iz psihologijske procjene vidljivo da je tokom cijelog razgovora UR fokusirana na negativno atribuiranje oca, te se u razgovoru doima pripremljeno za razgovor i nastoji ga usmjeravati. Sklona je idealizirati majku, te izražava strah prema ocu zbog neprimjerenih postupaka prema njoj. Očigledno je da je UR u višegodišnjem konfliktu lojalnosti te je jako emocionalno opterećena cijelom situacijom. Iz svega poznatog se stječe dojam da se djevojčica jako prilagođava situaciji i to je način na koji ona funkcionira. Konstantno balansiranje između toga što osjeća i što će reći ili napraviti negativno se odražava na njezin razvoj i to u smislu razvoja bazičnog povjerenja i privrženosti, sposobnosti regulacije osjećaja, razvoja samopoštovanje i uspostavljanja vršnjačkih odnosa. Zaključno navode kako ostaju kod danog mišljenja i prijedloga.

13. Posebna skrbnica u podnesku od 05. studenoga 2025. navodi kako je iskazivanje djevojčice pred psihologinjom suda suprotno dostavljenim izviješćima voditeljice nadzora. Također i da je djevojčica u nekoliko navrata mijenjala svoje mišljenje te je tako prvotno iskazivala o neprimjerenim postupanjima majke i iskazivala je želju da stanuje s ocem, a potom u razgovoru s psihologinjom od 17. listopada 2025. majku u potpunosti idealizira i iskazuje da želi ostati stanovati s majkom. Smatra kako stoga izraženo mišljenje djevojčice nije autentično i kako prednost treba dati najboljem interesu djeteta. Ukazuje i kako je riječ o mjeri privremenog karaktera i ukoliko sud utvrdi da je prijedlog osnovan, u kratkom periodu će se pokazati da takva odluka ne bi bila u najboljem interesu djeteta.

14. Protustranka je podneskom od 07. studenoga 2025. u spis dostavila pregled kartice bolovanja za njegu djeteta za AR, očuha mlt. UR, navodeći kako je očuh čitavo vrijeme majčinog boravka u bolnici brinuo o UR. Nadalje je dostavljena izjava AR, na kojoj je potpis ovjeren po javnom bilježniku Krešimiru Copiću iz Dugog Sela pod brojem OV-9103/25 od 06. studenoga 2025. kojom isti izjavljuje da supruginu djecu, posebno UR koja je još mala, odgaja iznimno predano i s mnogo pažnje i ljubavi, „a ne daj Bože da bi ih ikada udario“. Pomaže im na sve načine na koje bi im kao očuh mogao pomoći, redovito kuha, čisti, posprema i njihovu sobu, pomaže u izvršavanju školskih obveza UR, odvozi i dovozi gdje je potrebno s obzirom na obveze.

14.1. Podnesku dalje prileži povijest bolesti Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, sačinjen po psihologinji PR od 05. ožujka 2024. u kojem se iznosi kako je UR u kontaktu zabrinuta, djeluje potišteno i sniženog je afekta. U sadržaju iznosi da nedjeljom bude nervozna jer mora ići na viđanja, govori da tada nema volje za ništa; opterećena je obiteljskom situacijom. Djevojčica nasamo opisuje situaciju od prošlotjednog susreta koja ju je uznemirila, u kojoj je otac sestri navodno rekao da će zbog nje završiti u zatvoru.

15. Na ročištu od 07. studenoga 2025. predstavnici Zavoda su na upit suda naveli da roditelji jesu imali izrečenu mjeru obiteljsko-pravne zaštite iz nadležnosti Zavoda, no nisu znali reći kada. Roditeljima aktualno nisu izricali nikakve mjere jer su smatrali da je pokriveno mjerom nadzora nad osobnim odnosima. Upitani da li su kroz izviješća voditeljice mjere stekli dojam da bi dijete bilo u razvojnom riziku, naveli su da ono što je djevojčica iznosila negativno utječe na njezin psihoemocionalni razvoj. Smatraju da bi savjetodavni rad trebalo usmjeriti i na roditelje i na dijete. Upitani zbog čega je u konkretnom slučaju određen nadzor sve s obzirom na obrazloženje odluke Općinskog suda u Sesvetama, navode da se ovom času se ne mogu očitovati obzirom se članovi stručnog tima mijenjaju.

16. Iz iskaza predlagatelja i oca ĆR slijedi da je nadzor nad osobnim odnosima njega i djeteta određen jer je on to tražio radi četiri lažne kaznene prijave, a tijekom ovog postupka je bio pokušaj i 5. kaznene prijave. Kaznene prijave su podnošene u periodu kako je podnio zahtjev za razvod braka 2021. Tada godinu i pol dana uopće nije viđao djecu, a nakon toga je u četiri navrata bio nadzor kojim je bilo potrebno nadzirati predaju djeteta njemu. Dalje upitan je naveo da je u početku susreta pod nadzorom UR bila dosta zatvorena, a kako je vrijeme odmicalo, počela je sve više pričati, pa mu je na proslavi rođendana rekla neke stvari koje su mu šokantne te je to prijavio policiji. S majkom djeteta o tome nije razgovarao jer s njom nema kontakt. Tokom trajanja braka je također znala oboje djece stisnuti, tresti, no to nije nikome prijavljivao. Upitan opisati aktualni status mlt. UR naveo je da se UR u zadnje vrijeme otkako se majka vratila iz bolnice počela stavljati na stranu majke. Misli da se užasno boji majke, a po predočenju da je psihologinji suda rekla da se boji oca, naveo je da je to stoga što se majka vratila, a isto je tako bilo na policiji gdje je 30 minuta tvrdila jedno dok se nije otvorila. Dalje upitan je naveo da on s djetetom ne komunicira o sudovima. Nije s njom razgovarao o situaciji u restoranu. Ona je njega pitala da li je bio u zatvoru i da li će ići u zatvor. Kada bi dijete stanovalo s njim, on bi je poticao da vidi mamu. Smatra da nadzor nad kontaktima djeteta i majke nije potreban, ali bi netko trebao biti prisutan preuzimanju, jer nakon svega što mu se dogodilo ne želi imati neposredan kontakt s majkom djeteta. Upitan bi li radi Lorenine dobrobiti mogao imati kontakt s majkom, naveo je da se boji toga što bi bilo da se vide s obzirom da su u tijeku nadzora podnošene kaznene prijave. G ne viđa jer ga ne želi vidjeti. Zadnji put ju je vidio prije nego što je napunila 18 godina, a nakon kaznenog suda gdje je iskazivala voditeljica mjere ga više nije željela vidjeti. Upitan kakav je odnos UR i Ć, naveo je da u zadnje vrijeme nije dobar. Ranije je na susretima UR kopirala G, a sada kako dolazi sama mu govori da joj G uzima stvari, da se dopisuje s dečkima, da ne uči i slično. Na upit punomoćnice je naveo da je na nadzor pristao kako bi viđao djecu. Upitan od strane punomoćnika protustranke kako komentira da se kroz dva i pol sata osobnih odnosa uglavnom priča o majci i očuhu naveo je da je UR ta koja sama krene razgovarati i žaliti se. To je bilo skoro svaki put od kada je majka bila u bolnici. Otkako se majka vratila iz bolnice, UR ne priča ništa o majci, niti ju on što pita. Sada priča samo o školi.

16.1. Protustranka i majka GR je iskazala da je nadzor nad osobnim odnosima ocu određen negdje krajem 2021., time da ga je ona tražila već od početka rujna 2021. zbog ponašanja oca prema djeci. To stoga jer kod njega nisu učili, nisu pisali zadaću, on se opijao i izostajao od kuće, starijem djetetu A je ponudio alkohol. Kontakti Ć i oca su prestali od situacije tijekom osobnih odnosa u Centru Dugave 2023. kada se otac A unosio u lice, dok je UR u kontinuitetu viđala oca. Dijete joj se žali da otac konstanto priča o sudskim procesima, o tome da će ići u zatvor. Bilo je puno situacija i prije nego što je ona otišla u bolnicu da joj je govorila da se boji oca. Znala joj je prenositi da joj je otac rekao "mama je kurva, ne trebaš živjeti s mamom." Upitana kako objašnjava izvješća voditeljice mjere u kojem iznosi o međusobno podržavajućem odnosu oca i UR, navela je kako smatra da voditeljica mjere ima pristran odnos prema ocu. To smatra i radi njezinog načina komunikacije s njom gdje joj je u jednom navratu rekla da ona (voditeljica) s njom nema što razgovarati, a kada je iskazivala da je UR na jedan od susreta sada u listopadu došla prljava i gladna, taj dan susreta nije niti bilo. Upitana dalje kako objašnjava da je dijete u vremenu otkako je bila u bolnici iskazivala voditeljici mjere, ali i na policiji o njezinim neprimjerenim postupcima prema djetetu, navela je da je to radi straha i pritiska na dijete od strane oca. UR joj je nakon jednog susreta koji je održan u svibnju u Maksimiru i na koji je UR nosila rekete za badminton rekla da tata nije želio igrati s reketima na kojima je pisalo njezino ime. Također je rekao djetetu da „pošarao“ tetovažu s njezinim imenom jer da mamu ne voli. Ona nema dojam da bi dijete njoj govorilo ono što ona želi čuti i da bi tako govorila i ocu. Upitana kako pojašnjava da UR aktualno izražava strah prema ocu, a odlazi na susrete s njim, navela je da se UR često ne da otići, no da je njezina uloga da je potiče, što i čini. Nakon situacije u Maksimiru je odmah vidjela da je UR bila rastresena. Ona ide kod psihologice od 2022. i s njom razgovara o situacijama koje je doživjela od strane oca. Dok je ona bila u bolnici, UR joj je preko telefona rekla da će je zvati na sud i pitala što treba reći. Nedavno joj je rekla "Molim te da idem k tati". Bio je jedan susret koji je trebao biti prekinut kada je voditeljica mjere nazvala njezinog supruga da dođe po UR, no potom se više nije javljala. Po završetku susreta kada je njezin suprug pitao što se dogodilo i zašto ga je zvala da dođe, voditeljica je tražila od UR da kaže što je bilo, potom je rekla da više neće lagati o mami. Upitana od strane punomoćnika da li je UR ikada pričala o gospođi iz nadzora je navela da je pričala da ŠR ima stariji auto i da se tata ponudio za automehaničara, da se ponudio da joj u kući sređuje zidove, a kada je na jedan susret poslala voće, UR je to vratila i rekla da su teta ŠR i ĆR rekli da to oni neće jesti. Također joj je djevojčica rekla kako otac i voditeljica često razgovaraju o Internet stranicama gdje se naručuju majice i da se voditeljica ocu obratila sa ti, pitajući ga gdje je kupio majicu. Upitana kakvu vezu UR ima s kaznenim postupcima, navela je da je u jednom predmetu svjedok jer je bila prisutna izrečenoj prijetnji, a u drugom predmetu je žrtva, uz nju i G. Upitana od strane punomoćnice predlagatelja što je poduzela glede različitosti iskaza djeteta njoj, ocu i voditeljici mjere, navela je da nema što poduzimati. Bila je Centru jer su dali mišljenje kada je ona bila u bolnici, donijela je dokaze da djetetu ne brani telefon i da su sve igračke koje je djetetu kupio u kući. Na upit psihologinje suda je navela da kada joj je UR rekla da ju otac nagovara kako da iskazuje pred sudom i kada je pitala voditeljicu da li je to način na koji trebaju razgovarati, ona joj je rekla da nema zabranjenih tema. Upitana da li ju je iznenadilo što voditeljica mjere opisuje pozitivno susret oca i djeteta, kraj činjenice da njoj UR govori o strahu spram oca, navela je da se po završetku postupka razvoda braka, kada je UR dobila više susreta s ocem, vidjelo da ide s voljom i prva dva susreta se nije ništa žalila. To ju ne iznenađuje jer je gospodin ĆR puno puta radio te stvari, od prijetnji kako će se mami nešto dogoditi. Upitana kada bi otac iznosio djetetu prijetnje kada je voditeljica čitavo vrijeme bila prisutna, navela je da voditeljica mjere zna biti na telefonu i zna s ocem razgovarati o majicama dok ona sjedi na klupi. Vidjela ih je i da se došaptavaju. Na daljnji upit psihologice kako vidi napredak na Loreninom savjetovanju, kraj činjenice da je Lorenin status utvrđen jednako i od strane psihologa suda i od strane vještakinje u rujnu 2024., navela je da vidi napredak jer u trenutku kad je na to savjetovanje krenula, spavala je s njom i bojala se sama ići u školu i iz škole te ju je morala pratiti, a od kada je u tretmanu je puno otvorenija. Upitana odakle ima informacije o načinu ponašanja oca prema djetetu, navela je da joj to UR govori. Ona je to ne pita, već joj to UR sama iznosi jer njih tri imaju takav odnos, dok je na daljnji upit navela kako joj niti škola, niti psiholog nisu naveli da bi dijete iznosilo nešto od ovih ponašanja od strane oca kako ih iznosi. Upitana kako pojašnjava da je dijete prilikom iskazivanja na policiji odustalo od takvih navoda, navela je da je to posljedica pritiska oca jer joj je rekao da će on znati što je ona izjavila.

16.2. Tijekom iskazivanja protustranke je predlagatelj izašao iz sudnice navodeći da to više ne može slušati.

17. Protustranka je u podnesku od 11. studenoga 2025. iznijela prigovor na sadržaj zapisnika s ročišta od 10. studenoga 2025. u dijelu njenog iskaza. Navodi da je u zapisnik pogrešno uneseno „navodim da je meni UR preko telefona dok sam bila u bolnici rekla da će je zvati na sud i pitala je što treba reći“, umjesto onoga što je protustranka stvarno rekla „ UR mi je preko telefona dok sam bila u bolnici rekla da joj je tata rekao da će je zvati na sud i što treba reći“. Nakon toga da je u slijedećoj rečenici omaškom izostavljen prefiks „NE“ jer da je jasno iskazala „Nedavno mi je rekla: Molim te da NE idem k tati“, dok je u zapisnik uneseno „Molim te da idem k tati“, pri čemu i da se u tom kontekstu dalje nastavlja rečenica da je iz tog razloga „bio jedan susret koji je trebao biti prekinut kada je voditeljica mjere nazvala mog supruga da dođe po UR, no potom se više nije javljala“. Navodi kako se zbog navedenih omaški stječe potpuno druga misao jer cijelim iskazom jasno ukazuje na to da otac vrši pritiske na dijete kako bi ono govorilo što on želi, kako pred nadzorom tako i za potrebe postupka. Napominje i kako na zadnjoj stranici zapisnika, list 4, na kraju drugog odjeljka nije uneseno pitanje punomoćnice predlagatelja „Što s vrata vam priča odmah?, na što da je protustranka odgovorila „Nakon nekog vremena jede, presvuče se ili što već i sama krene prepričavati. Nas troje imamo normalnu komunikaciju. U prilogu podneska je dostavila sms korespodenciju s voditeljicom mjere od 18. listopada 2025. u kojoj voditeljica mjere navodi da 19. listopada 2025. neće biti susreta, ukazujući kako je voditeljica mjere lažno iskazala da „zna da je UR na susret 17. listopada 2025. došla gladna i prljava“.

18. Proustranka je u iskazu na ročištu od 26. studenoga 2025. navela da je u zapisnik od 10. studenoga 2025. pogrešno unesen njezin iskaz u dijelu gdje je rečeno da UR ide kod tate jer ju je dijete molilo da ne ide kod tate. Također na kraju kada je se pitalo kako komuniciram s djetetom, rekla je da kad dijete dođe kod kuće, presvuče se, jede, sama počne govoriti, ona je ne ispituje kako joj je na susretu bilo. Također, kada je se pitalo kakvu komunikaciju imaju kod kuće, da je rekla imaju normalnu komunikaciju. UR joj je preko telefona dok je bila u bolnici rekla da joj je tata rekao da će je zvati na sud i što treba reći, u kontekstu toga da joj je tata rekao što treba reći.

18.1. Punomoćnica predlagatelja je navela kako ovaj posljednji dio iskaza vezan uz telefon nije bio dio iskaza i da se tome protivi, dok je u ranijem dijelu suglasna da se iskaz izmijeni.

18.2. Ovaj sud temeljem iznesenog prigovora i cijeneći iskaz protustranke te tijek ročišta od 10. studenoga 2025. smatra prigovor osnovanim u dijelu da je protustranka iskazala kako joj je UR rekla da ne želi ići kod oca i u dijelu da je iskazala da je UR tata rekao da će je zvati na sud i što treba iskazati jer navedeno odgovara smislu cijelog iskaza protustranke te sud prihvaća da je u odnosnom dijelu učinjena omaška u pisanju na zapisniku od 10. studenoga 2025.

19. Odredbom čl. 536. ObZ-a propisano je da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta koja se odnose na pitanja s kojim će roditeljem dijete živjeti, odnosno ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja o tome odlučiti privremenom mjerom. Svrha uređivanja obiteljske dinamike privremenom mjerom jest u privremenoj regulaciji prijepornog odnosa u svrhu zaštite interesa djece kada je isti ugrožen. U situaciji kada je roditeljska skrb uređena sudskom odlukom, za donošenje privremene mjere kojom se mijenja aktualna sudska odluka, potrebno je postojanje promijenjenih okolnosti koje su takve naravi da zahtijevaju žurnu zaštitu interesa djece

20. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka slijedi da zajedničko dijete stranaka, mlt. UR, od 2021. odrasta u obitelji separiranih roditelja izrazito narušene dinamike i nepostojeće komunikacije. Sud primjećuje kako je provedenim razgovorom psihologa u prosincu 2021. s tada oboje djece stranaka (mlt. G i mlt. UR) već utvrđeno da narušen odnos roditelja negativno utječe na djecu i da su djeca izložena obostrano negativnom atribuiranju roditelja. Za mlt. UR je također tada utvrđeno da uslijed konfliktnog odnosa roditelja iskazuje konflikt lojalnosti. Obje djevojčice su u rujnu 2022. upućene na žurnu multidisciplinarnu obradu u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba gdje je nalazom timske obrade iz siječnja 2023. utvrđeno kako kod obje djevojčice nije moguće s jasnoćom zahvatiti prirodu proživljenih iskustava, a niti isključiti utjecaj majčinog ponašanja i strategija koje su dovele do dodatnog narušavanja odnosa djevojčica s ocem te je preporučeno žurno procijeniti roditeljske kapacitete. Odnos djece i oca reguliran je kroz privremene mjere i nadzor nad osobnim odnosima pri čemu primarno uslijed udaljavanja oca i djece i izostanka kontakata, a nadzor nad osobnim odnosima rezultat je i dokaznog postupka u presudi o razvodu braka i roditeljskoj skrbi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu P Ob-272/21 od 11. veljače 2025. Sud primjećuje kako su u tom postupku provedenim vještačenjem roditeljske kompetencije majke procijenjene boljima od očevih te je utvrđeno da je mlt. UR emocionalno povezanija s majkom, dok se od oca sve više udaljava. Osobni odnosi mlt. UR i oca su se temeljem određenja navedene presude počeli ostvarivati od 18. svibnja 2025. i izviješća voditeljice mjere ukazuju kako je s početkom prvog susreta mlt. UR spram oca bila rezervirana, no na kraju susreta ga je poljubila te se njihov odnos dalje razvija u međusobno podupirućem smjeru. Uslijedila je prijava majke policiji i Zavodu postupka oca spram mlt. UR od 22. lipnja 2025., u kojoj je iznosila o fizičkom i verbalnom ataku oca ispred restorana kada je otac prislonio uza zid mlt. UR i stiskao ju ramenima govoreći joj neprimjerene riječi vezano uz protekle događaje u obitelji, pri čemu da voditeljica mjere u tom trenutku nije bila prisutna. Iz izviješća Zavoda slijedi kako je majka GR sa sigurnošću opisivala događaj i u prilog svojeg narativa predlagala izvršiti uvid u snimke nadzornih kamera koje se nalaze na tom području. Mlt. UR je prema izviješću Zavoda potvrđivala u svemu riječi majke, pritom lišena svake emocije. Na slijedećem susretu s ocem je mlt. UR imala zadršku spram oca, da bi potom voditeljici mjere rekla da se ne boji oca. Znakovito je da s hospitalizacijom majke GR u srpnju 2025. nastupa obrat u odnosu oca i djeteta na način da mlt. UR počinje teretiti majku za postupanja koja sežu u zonu povrede djetetovih prava. Izviješća voditeljice mjere za srpanj i kolovoz 2025. prepuna su Lorenine verbalizacije prema kojoj je majka udara tamo gdje se to ne vidi, tjera je na pospremanje po kući dok sama majka leži, prisiljava je da spava u krevetu s očuhom i slično, kao i upita ocu o ranijim događajima između oca i majke te verbalizacije ocu da želi s njim živjeti. Iz izviješća voditeljice mjere slijedi da otac u potpunosti vjeruje svojoj kćeri i obraća se Zavodu za pomoć, podnosi predmetni prijedlog za donošenje privremene mjere te u konačnici pokreće postupak obveznog savjetovanja s intencijom kasnijeg pokretanja postupka promjene primarnog skrbnika i roditeljske skrbi pred sudom. Rezultati dokaznog postupka upućuju kako se povratkom majke GR s hospitalizacije i po porodu djeteta, narativ mlt. UR dijametralno suprotno mijenja. Iz službene bilješke psihologinje suda slijedi kako je mlt. UR fokusirana na negativno atribuiranje oca, iskazuje prema njemu strah, a suočena s izviješćima voditeljice mjere, prebacuje na nju odgovornost u smislu iznošenja neistina. Sud primjećuje kako oboje roditelja izrazito vjeruje mlt. UR u onome što djevojčica iznosi, pri čemu psihologijska procjena daje za zaključiti da bi oba roditelja trebala kritički preispitati izneseno od strane djeteta, obzirom je djevojčica sklona disimulaciji. Mlt. UR je svjesna odnosa svojih roditelja i u takvom je odnosu napetosti, nesigurnosti i emocionalnih pritisaka izradila svoje formativne godine. Identitet djeteta, pa i osobe, i ono kako osoba vidi sebe formira se i oblikuje putem odnosa i događaja iz prošlosti i vlastitih interpretacija istoga. U toj vlastitoj interpretaciji mlt. UR godinama osjeća krivnju, kontinuirano bira stranu i gubi svoj osjećaj sigurnosti koji bi kao dijete trebala imati. Rezultat toga je iskazivanje sigurnosti spram majke u očevoj odsutnosti i sigurnosti spram oca u situaciji kada majka nije prisutna. Konflikt lojalnosti, kakav je po psihologu Zavoda utvrđen kod mlt. UR još 2021., aktualno je znatno jači i na mlt. UR je ostavio znatno jači i razorniji utjecaj. Teret koji ovo dijete nosi je enorman. Ona psihologinji suda, ali i policiji s velikom samouvjerenošću iznosi teze koje je u tom trenutku odlučila braniti. Mišljenje Zavoda je u da takvom statusu djeteta i svega nekoliko mjeseci po donošenju odluke o roditeljskoj skrbi u predmetu P Ob-272/21 od 11. veljače 2025. potrebno promijeniti osobu primanog skrbnika. Takvo mišljenje Zavoda ovaj sud ne prihvaća. Naime, i posebna skrbnica po psihologijskoj procjeni djeteta iz listopada 2025. zaključenje da mišljenje djeteta nije autentično i da prednost treba dati najboljem interesu djeteta. Što je u konkretnom slučaju najbolji interes djeteta? U obrazloženju presude P Ob- 272/21 od 11. veljače 2025. je izneseno kako niti jedan od ovih roditelja nije sposoban za roditeljsku suradnju. Iz stanja spisa ne slijedi da bi itko od roditelja u međuvremenu bio uključen u ikakav psihosocijalni tretman usmjeren na afirmiranje uloge drugog roditelja u životu djeteta, slijedno čemu sud zaključuje, a isto proizlazi iz iskaza stranaka, kako su roditelji i nadalje na istim postavkama. Iz iskaza stranaka sud zaključuje da niti jedan od ovih roditelja ne posjeduje sposobnost za empatiju prema iskustvu drugog roditelja i sposobnost za empatiju prema djetetovoj prirodnoj i uređenoj potrebi za ljubavi za oba roditelja i slijedno tome razvojnim potrebama djeteta za oba roditelja u svojem životu. Majka verbalizira da je poticala mlt. UR na susrete s ocem kada joj se na iste nije dalo ići i ovaj sud poklanja vjeru takvom iskazu. Međutim, i u takvom izričaju mlt. UR, znajući kakav je stav majke spram oca, zna da nema majčino dopuštenje da voli oca. Jednako tako, otac u iskazu navodi kako u situaciji da UR stanuje s njim, on smatra da majci nije potreban nadzor nad osobnim odnosima, osim u dijelu kojim se tiče njega i kako bi se izbjegao njihov međusobni susret, te navodi kako bi on poticao UR da viđa majku. Analogno ranije iznesenom, očevo poticanje bi mlt. UR, za koju Zavod utvrđuje da je u konfliktu lojalnosti, tumačila na način odricanja očeva dopuštenja da voli majku. U okolnostima roditelja nepostojeće roditeljske suradnje i međusobne usmjerenosti na negaciju jedno drugoga, najbolji interes djeteta prema ocjeni suda nije promjena osobe primarnog skrbnika već intenzivni savjetodavni rad s roditeljima kako bi se stvorile pretpostavke na strani oba roditelja za roditeljsku empatiju za djetetovo iskustvo. Predstavnici Zavoda su na ročištu pred ovim sudom naveli kako roditeljima aktualno nisu izricali nikakvu mjeru obiteljsko-pravne zaštite iz svoje nadležnosti i kako su smatrali da su roditelji „pokriveni“ mjerom nadzora nad osobnim odnosima. Mjera nadzora iz odredbe čl. 124. ObZ-a opservira odnos djeteta i roditelja s kojim dijete ne stanuje, pri čemu se ne bavi odnosom roditelja. Zavod je na ročištu naveo kako roditeljima jest nekada bila izrečena mjera, a prema sadržanom u njihovu izviješću bi slijedilo da je mjera bila izrečena tijekom 2022./23., od kada se ovom obitelji, osim suda i vještaka nitko ne bavi. Ovaj je sud mišljenja da bez promjene svijesti roditelja u afirmaciji drugog roditelja i obostrane poruke mlt. UR da je u redu voljeti oca ako stanuje kod majke i obrnuto, za mlt. UR nema sigurnog i stabilnog okruženja, te da bi prelaskom kod oca došlo do narušavanja odnosa s majkom, što bi djetetu zasigurno stvorilo daljnji teret jer bi gubitkom majke izgubila i sestru i polubrata. U postojećim okolnostima i sa statusom u kojem UR pred majkom iznosi kako se oca boji, a pred ocem obrnuto, promjena osobe primarnog skrbnika, pri čemu je majka prema utvrđenju vještaka iz 2025. čak i bolji roditelj, nije u najboljem interesu djeteta. Zadatak je sustava socijalne skrbi da ovim roditeljima u okviru svoje nadležnosti i kroz upućivanje u školu za roditelje i psihosocijalni tretman, stvori uvjete za sigurno odrastanje mlt. UR. Slijedno tome ovaj sud cijeni da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjeni uvjeti za privremenu i žurnu regulaciju predloženog odnosa, slijedno čemu je odlučeno kao u točki I. izreke. Pritom je za navesti da sud nije po prijedlogu protustranke izveo dokaz psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem jer je ocijenjeno da izvođenje tog dokaza nije potrebno, posebice kraj činjenice da su roditeljske kompetencije bile procijenjene za potrebe odluke Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu P Ob-272/21 od 11. veljače 2025.

21. Primjenom odredbe čl. 32. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne Novine“ broj 59/23) u vezi s čl. 346. ObZ-a, sud je cijeneći sve okolnosti slučaja odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak. Naime, predlagatelj je temeljem situacije opisane u izviješćima voditeljice mjere i poklanjajući vjeru navodima mlt. UR pokrenuo ovaj postupak u pozadini kojega je za njega i konačna potvrda njegove borbe ne samo da dođe do djeteta, već i da dijete stanuje s njim. Razlozi odbijanja zahtjeva predlagatelja ovdje se tiču statusa mlt. djeteta koji je takav da ga je potrebno zaštiti od negativnih emocionalnih pritisaka oba roditelja. Sud primjećuje da je otac kroz izviješća voditeljice mjere mlt. UR vodio u njezinom izričaju koji je bio usmjeren na iznošenje negativnih postupaka majke, slijedno čemu je UR dodatno dobivala poticaj za svoje navode. S druge pak stranke, majka snosi također svoj dio odgovornosti za prisutnost disimulacije kod djeteta. Slijedno tome i u nastojanju slanja poruke objema strankama da su odgovorne za psihofizički razvoj svog djeteta, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak, koja je odluka sadržana u točki II. izreke.

U Zagrebu, 09. travnja 2026. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu ovom sudu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA

1. pun. predlagateljice

2. pun. protustanke

3. posebna skrbnica

4. HZSR, PU Sesvete