REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Povrv-102/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, protiv tuženika KG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik iz Zagreba, Mihanovićeva 20, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika PG, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, s danom objave 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj OVRV-5009/2021 koje je dana 24. lipnja 2021. donio javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6.

II. Nalaže se tuženiku KG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6 iznos od 10.771,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 4.271,27 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 16. siječnja 2021. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.833,04 EUR sa zateznom kamatom od 9. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 781,25 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba, donio je dana 24. lipnja 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-5009/2021 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 13.935,89 EUR sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 566,29 EUR, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je naveo kako osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, obzirom da tužiteljeva tražbina ne postoji. Osporava postojanje osnove za regres, kao i vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga.

3. Povodom tuženikovog prigovora ovaj sud je rješenjem od 14. rujna 2021. poslovni broj Povrv-364/2021-22 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 23. veljače 2022. očitovao na prigovor tuženika. Ističe, kako su u cijelosti neosnovani navodi prigovora koji je tuženik podnio na rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-5009/2021 dana 24. lipnja 2021. Tužitelj je podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, Kartice regresa, br. 2100005, javnom bilježniku Kristianu Hukelju, koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5009/2021 dana 24. lipnja 2021. Ukoliko tuženik osporava valjanost vjerodostojne isprave, tj. izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja Kartice regresa, tužitelj predlaže provođenje knjigovodstvenog i financijskog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja. Nadalje, navodi kako je potraživanje tužitelja proizašlo iz prometne nezgode koja se dogodila 25. listopada 2020. oko 4:15 h u Zagrebu, u ulici kneza Mislava 1, na način da se tuženik kretao kolnikom ulice Pavla Hatza u smjeru istoka te upravljao osobnim automobilom reg. ozn. [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti kao i policom osiguranja automobilskog kaska. Dolaskom na raskrižje ulica K, P, te [adresa], nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti te atmosferskim prilikama, ušao u raskrižje na znak neutvrđenog svjetla na semaforu, te zbog takve vožnje, izgubio nadzor nad vozilom, te prednjim desnim kotačem naletio na rubni kamen južnog ruba kolnika nakon čega je skrenuo ulijevo i nastavio kretanje u smjeru sjevera. Dolaskom do kbr. 1 u ulici kneza Mislava, sletio je s kolnika na parkiralište sa sjeverne strane gdje je prednjim lijevim dijelom vozila udario u stražnji dio osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo GG, i u stražnji lijevi bočni dio osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo OG, koji su bili parkirani. Nakon udara u navedene automobile, tuženik je prednjim dijelom svog vozila udario u gumeni zaštitni stupić i drvo, u vlasništvu Grada Zagreba. Isti se, vožnjom unazad, vratio na kolnik, nastavio kretanje u smjeru sjeveroistoka, te dolaskom do raskrižja sa Križanićevom ulicom, prednjim desnim dijelom, ponovno udario u gumeni zaštitni stupić, vlasništvo Grada Zagreba. Tuženik se nakon toga udaljio s mjesta nesreće u nepoznatom smjeru. Slijedom navedenog, razvidno je kako je za prometnu nesreću isključivo odgovoran tuženik. Nadalje, tuženik je pronađen istog dana oko 5:10 sati, po policijskim službenicima I. PPrP Zagreb, na raskrižju [adresa] i G [adresa], kojom prilikom mu je ponuđeno alkotestiranje alkometrom marke Dreger 6810, a što je isti odbio. Tužitelj napominje kako je tuženik isključen iz prometa, te je nakon obavljenog očevida radi neposrednog sprječavanja nastavka činjenja prekršaja, zadržan u prostorijama policije na triježnjenju, na rok od 12 sati, što dovoljno govori o njegovom stanju. Zbog svega navedenog, protiv tuženika je podneseno Izvješće o počinjenom prekršaju, a radi počinjenja prekršaja: iz članka 51. st. 1. ZSPC-a ( neprilagođena brzina), iz članka 181. st. 1. ZSPC-a ( nepodvrgavanje alkotestiranju), iz članka 176 st. 3. ZSPC-a ( neostavljanje podataka o sebi i vozilu vlasnicima oštećenih vozila) i iz članka 229 st. 1. ZSPC-a ( neposjedovanje vozačke dozvole). U privitku ovog podneska tužitelj dostavlja i dopis PU zagrebačke, I. PPrP Zagreb iz kojeg jasno proizlazi kako je spis sačinjen povodom predmetne nezgode dostavljen Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu. Nadalje, ističe kako je tužitelj po predmetnoj prometnoj nezgodi zaprimio prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti od strane OG (budući da je vozilo tuženika reg. oznaka [registarska oznaka] predmetnog datuma bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3011164100) za štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj je obradom zahtjeva ocijenio kako je isti osnovan u pogledu imovinske štete koja je nastupila na vozilu te je temeljem Prijave štete, izvida štete, fotografija vozila, računa za vuču vozila društva Snaga d.o.o., sklopio sa OG Sporazum o namirenju dana 7. prosinca 2020., te joj isplatio iznos od 8.337,50 kn dana 23. prosinca 2020. na ime imovinske štete na vozilu. Nadalje, tužitelj je po predmetnoj prometnoj nezgodi zaprimio zahtjev za naknadu imovinske štete koja je nastala na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranom kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03-0000196248. Temeljem kasko police osiguranja, prijave štete, te nakon učinjenog izvida štete, tužitelj je dana 17. prosinca 2020. na račun vlasnika vozila ERSTE & STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o. uplatio iznos od 105.000,00 kn. Kako je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran tuženik, a koji je odbio alkotestiranje, to je isti sukladno čl. 3. st. 1. toč. 2b, Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti te čl. 22. st. 1. toč. 2a, Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, izgubio pravo na osigurateljno pokriće po sklopljenoj polici te je isti postao regresni dužnik od kojeg je tužitelj ovlašten naplatiti isplaćeni iznos zajedno sa kamatama, u skladu s odredbom čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, tužitelj, kao društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu, ima pravo od tuženika, kao osobe odgovorne za štetu, potraživati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamatu i troškove, sukladno čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ističe, kako se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku regresnim zahtjevom, a potom i opomenom, međutim, tuženik do današnjeg dana nije udovoljio regresnom zahtjevu tužitelja.

5. U ovoj pravnoj stvari održano je pripremno ročište 1. ožujka 2022. na kojem je tuženik ostao kod svih istaknutih prigovora i predložio je da sud ne uzme u obzir tužiteljev podnesak od 23. veljače 2022., budući da isti nije predan sudu u skladu s odredbom čl. 299. a Zakona o parničnom postupku.

6. Ovaj sud prihvatio je tuženikov prigovor i nije uzeo u obzir tužiteljev podnesak od 23. veljače 2022. te je zaključio glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari.

7. Potom, je u ovoj pravnoj stvari donesena prvostupanjska presuda poslovni broj Povrv-364/2021-9 od 14. travnja 2021., kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika te je odbijen u cijelosti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Iz obrazloženja te presude proizlazi kako ovaj sud nije uzeo u obzir tužiteljev podnesak od 23. veljače 2022. te je posljedično odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj.

9. Povodom, tužiteljeve žalbe Županijski sud u Sisku donio je 20. veljače 2025. rješenje poslovni broj Gž-540/2022 kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio je predmet ovome sudu na ponovno suđenje.

10. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi kako je taj sud ocijenio da u predmetnom slučaju zbog specifičnosti da se radi o predmetu proizašlom povodom prigovora protiv platnog naloga nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 299. a Zakona o parničnom postupku, odnosno sud pogrešno nije uzeo u obzir tužiteljev podnesak od 23. veljače 2022. Posljedično, drugostupanjski sud dao je uputu ovome sudu da u ponovljenom postupku otkloni postupovnu povredu na koju mu je ukazao drugostupanjski sud i da održi novo pripremno ročište, dajući mogućnosti tužitelju da se očituje na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, odnosno mogućnosti da do zaključenja prethodnog postupka iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev odnosno dokaze kojima će te činjenice utvrđivati.

11. Tužitelj je u ponovljenom postupku 24. ožujka 2025. dostavio podnesak kojim je ponovio svoje navode iz podneska od 23. veljače 2022.

12. Podneskom od 23. veljače 2022. i ponovljenim podneskom od 24. ožujka 2025. tužitelj je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim potražuje ukupan iznos od 15.042,47 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i naknadu troškova postupka i to na način da isto postavlja kao klasični tužbeni zahtjev.

13. Posljedično, ovaj sud ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te je u ovom predmetu potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji je konačno specificiran u tužiteljevom podnesku od 24. ožujka 2025. (točka I. izreke presude).

14. Tijekom postupka sud je pregledao Kartice regresa tužitelja broj 2100005 i 2100004 (str. 4 i 5 spisa), sudsku praksu (str. 31 – 35 spisa), Potvrdu MUP-a I Postaje prometne policije Zagreb od 5. studenoga 2020. (str. 36 i 37 spisa), dopis MUP-a I. postaje prometne policije Zagreb (str. 38 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (str. 39 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (str. 40 spisa), provjeru osiguranja (str. 41 spisa), prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti (str. 42 i 43 spisa), presliku prometne dozvole (str. 44 i 45 spisa), izvid štete (str. 46 spisa), fotografije vozila (str. 47 – 60 spisa), Sporazum o namirenju (str. 61 spisa), račun društva Snaga d.o.o. (str. 62 spisa), zbrojni nalog za prijenos 23. prosinca 2020. (str. 63 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (str. 64 spisa), ponudu osiguranja automobilskog kaska (str. 65 spisa), prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska (str. 66 i 67 spisa), presliku vozačke dozvole tuženika KG (str. 68 i 69 spisa), presliku prometne dozvole (str. 70 i 71 spisa), izvid štete (str. 72 – 74 spisa), fotografije vozila (str. 75 – 161 spisa), zbrojni nalog za prijenos 17. prosinca 2020. (str. 162 spisa), dospijeće i zatvaranje premije po polici osiguranja (str. 163 spisa), uvjete tužitelja za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (str. 164 – 166 spisa), uvjete tužitelja za kasko osiguranje motornih vozila (str. 167 – 173 spisa), regresne zahtjeve upućene tuženiku (str. 174 i 175 spisa), dokumentaciju od str. 31 str. 175 (str. 211 – 355 spisa), naredbu MUP-a I. postaje prometne policije Zagreb o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva (str. 358 i 359 spisa), dokumentaciju o pregledu na zahtjev policije (str. 360 spisa), dopis Državnog zavoda za statistiku od 11. rujna 2025. (str. 367 spisa), priklopljen je prekršajni spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-1437/2021, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HG (str. 372 i 373 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tuženika KG (str. 373 i 374 spisa).

15. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. .

16. Predmet spora je tužiteljev specificirani regresni zahtjev kojim potražuje ukupan iznos od 15.042,47 EUR.

17. Njegov regresni zahtjev temelji se na navodima kako je tuženik odgovoran za prometnu nezgodu od 25. listopada 2020., a da je tužitelj na temelju tog štetnog događaja isplatio oštećenoj vlasnici drugog vozila OG iznos od 1.106,58 EUR, budući da je vozilo kojim je upravljao tuženik bilo osigurano policom od osiguranja od automobilske odgovornosti kod tužitelja. Nadalje, je tužitelj po polici kasko osiguranja isplatio iznos od 13.935,89 EUR vlasniku vozila kojim je upravljao tuženik društvu ERSTE & STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o. Posljedično, regresno potražuje ukupan iznos od 15.042,47 EUR

18. Na ročištu za glavnu raspravu 24. veljače 2026. tuženik je učinio nespornom aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

19. Nadalje, je učinio nespornim visinu regresnog potraživanja i to do visine od 12 prosječnih neto plaća isplaćenih u Republici Hrvatskoj u 2020., odnosno učinio je nespornom visinu regresno potraživanja do iznosa od 10.771,25 EUR.

20. Tuženik i dalje osporava osnovu utuženog regresnog potraživanja, odnosno pravo tužitelja da regresno potražuje utuženi iznos od tuženika.

21. Tužitelj temelji svoje potraživanje na navodu kako je tuženik odbio alkotestiranje nakon predmetnog štetnog događaja te je posljedično sukladno čl. 3. st. 1. t. 2 b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti te sukladno čl. 22. st. 1. t. 2a Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, tuženik izgubio pravo na osigurateljno pokriće. Pri tome se pravo tužitelja na regres temelji na odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO).

22. Uvidom u dostavljene opće uvjete tužitelja, koji su vrijedili u vrijeme predmetnog štetnog događaja, doista je utvrđeno kako je istima određeno da se gubi pravo na osigurateljno pokriće ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrgnuti alkotestiranju.

23. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja na ročištu za glavnu raspravu 24. veljače 2026. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HG, policijskog službenika i dokaz saslušanjem tuženika KG.

24. Svjedok HG u bitnome je iskazao kako misli da su bila oštećena dva parkirana automobila, a bio je vidljiv trag vjerojatno ulja i on nas je doveo do mjesta gdje se nalazi automobil marke Audi, a to mjesto je bilo udaljeno 50-100 metara od mjesta prometne nesreće. Misli da je prvo poslao patrolu i oni su zatekli vozača. Onda je on došao jer oni samo osiguravaju do njegovog dolaska. On je tamo zatekao čovjeka sa maskom, utvrdio je njegov identitet, a on je odbio alko testiranje odnosno, rekao je da ne želi zbog korone nakon čega je zahtijevao vađenje krvi i mokraće radi analize na alkohol. Onda ga je on upoznao sa time da to tako ne ide budući da se ne radi o nesreći sa ozlijeđenim osobama ili sa smrtnom posljedicom iz koje bi mogao proizaći kazneni postupak. Objasnio mu je da bi onda svatko mogao zahtijevati da ga se vozi na vađenje krvi, a isto je skupo, a oni moraju imati preliminarni test koji upućuje na to da je osoba pod utjecajem alkohola. On je i nakon tih pojašnjenja ostao pri svome da neće puhati zbog korone jer je mislio da je to njegovo zakonsko pravo. Nije siguran je li imao vozačku dozvolu kod sebe i onda nu je izdao naredbu o određivanju mjere opreza, zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 sati. Nije siguran da li su tada pritvarali osobe budući da je bilo vrijeme korone.

Na poseban upit punomoćnika tuženika koju metodu alko testiranja je odbio tuženik, svjedok je odgovorio alko testiranje dregerom. Pojašnjava kako u situacijama kada se neposrednim opažanjem utvrdi da je osoba pod jakim utjecajem alkohola vode ga na liječnički pregled gdje liječnik daje svoje mišljenje na osnovu kojeg ga vode na vađenje krvi i mokraće radi analize, ali to nije bilo procijenjeno u predmetnom slučaju. Nije nedvojbeno neposrednim opažanjem utvrdio da je tuženik pod utjecajem alkohola. Postoje tri metode utvrđivanja prisutnosti alkohola u krvi dregerom, liječničkim pregledom i vještačenjem uzoraka krvi i mokraće. Na poseban upit punomoćnika tuženika, a nakon što je svjedoku predočio fotografije vozila tuženika i to konkretno oštećenja prednjeg vjetrobranskog stakla i središnje konzole da li takva oštećenja po njegovom iskustvu nastaju u pravilu udarcem glavom, svjedok je potvrdio da da. Naravno da postoji mogućnost da je ta osoba imala određene ozljede. On pita osobu da li je ozlijeđena, ali ako kaže da ne želi pregled on nema dokaze da je osoba ozlijeđena. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li u konkretnoj situaciji, a vezano uz dostavljene fotografije vozila tuženika nakon nezgode te očitovanja svjedoka da u pravilu takva oštećenja nastaju uslijed udarca glavom te pod uvjetom da je sudionik odbio ispitivanje utvrđivanja alkoholiziranosti uređajem dreger da li bi toj osobi po zakonu trebalo narediti uzimanje krvi i urina radi utvrđivanja alkoholiziranosti, svjedok je odgovorio da bi ako je ta osoba ozlijeđena. Međutim, oni ne mogu znati je li osoba ozlijeđena.

Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja je li mu tuženik rekao da je ozlijeđen u prometnoj nezgodi, svjedok je odgovorio da se ne sjeća točno, ali poznavajući sebe da je on bi pozvao hitnu pomoć. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja je li prilikom izlaska na teren imao dostupnu bilo koju drugu metodu utvrđivanja alkohola osim dregerom, svjedok je odgovorio da nema već isključivo dreger 680 i 6820. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja je li odbijanje alko testiranja bio jedini prekršaj tuženika, svjedok je odgovorio kako je uvijek nešto drugo još prisutno budući da je teško dokazati da je alkoholiziranost uzrok same nezgode.

Na poseban upit punomoćnika tuženika je li utvrđivanje alkoholiziranosti dregerom vjerodostojno ili postoji mogućnost da se kasnije vađenjem krvi utvrdi odstupanje, svjedok odgovara kako ima iskustva da je to moguće. Prije nekoliko dana imao je slučaj da je jednim dregerom utvrđeno preko 3 promila alkohola u krvi, ali s obzirom da osoba nije izgledala da je pod takvim utjecajem alkohola izvršili su provjeru drugim i trećim dregerom koji su pokazivali oko 0,29 promila alkohola u krvi. Sigurno da je tužitelj bio šokiran nakon nezgode.

Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja po njegovom osobnom iskustvu koji su glavni razlozi da osobe odbijaju alko testiranje, svjedok je odgovorio kako se radi o osobnim razlozima u koje ne ulazi.

25. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedoka HG, policijskog službenika te iz istog nepobitno proizlazi kako je tuženik kao vozač nakon prometne nezgode za koju nije sporno da ju je upravo on skrivio odbio alkotestiranje dregerom.

26. Ovaj sud ocjenjuje kao irelevantna pitanja punomoćnika tuženika koja su bila usmjerena ka tome koju je to točno metodu alkotestiranja odbio tuženik. Naime, djelatnik policije razložno je pojasnio kako se vozač koji je skrivio nezgodu sa ozlijeđenim osobama ili sa smrtnom posljedicom podvrgava alkotestiranju vađenjem krvi, o čemu se nije radilo u predmetnom slučaju. Radi se o tome da je tuženik odbio alkotestiranje dregereom koje se vrši u takvom slučaju i tuženik nije imao mogućnost izbora metode alkotestiranja, budući da bi onda svatko nakon bilo koje prometne nesreće mogao tražiti da ga se vodi na vađenje krvi, što bi kao što je to razložno pojasnio svjedok prouzročilo velike i nepotrebne troškove.

27. Ovaj sud ocjenjuje kako tuženik nije imao pravo izbora metode alkotestiranja, već je on odbio alkotestiranje koje se provodi nakon prometne nezgode u kojoj nije bilo ozlijeđenih ili smrtno stradalih osoba.

28. Tuženik KG u bitnome je iskazao kako se zadnje sjeća da je udario autom u drvo i onda je krenuo voziti dalje i auto je sam stao nedaleko od tog mjesta. Sjeo je sa strane na rinzol dok nije došla policija. Prvo je došla jedna patrola, a kasnije je došao kombi i onda je odbio alko testiranje dregerom. Ne zna što su mu na to rekli, on je rekao da ga vode na vađenje krvi jer nije htio puhati radi korone, bio je uplašen. Zna da su ga odveli u ambulantu u Heinzelovoj. Pregledao ga je liječnik i onda su ga odveli na spavanje u Oranice. S time da on i tamo tražio vađenje krvi, ali isto nije učinjeno. Službenici policije s obzirom da je na autu bilo razbijeno suvozačevo staklo su stalno mislili da je sa njime bio suvozač u autu. Rekao im je da pregledaju snimke s kamera kojih tamo ima. Protiv njega je vođen prekršajni postupak koji je i okončan.

Na poseban upit punomoćnika tuženika je li u prekršajnom postupku osuđen zbog alkoholiziranosti, odnosno odbijanja alko testiranja, tuženik je naveo da nije. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li dan nakon nezgode imao kakvih bolova, tuženik je naveo da ga je boljela glava. Kada je bio na liječničkom pregledu u Heinzelovoj tražio sam vađenje krvi, ali isto nije učinjeno. Na poseban upit punomoćnika tuženika jesu li ga djelatnici policije pitali je li ozlijeđen, tuženik je odgovorio da se ne sjeća, ali vjerojatno jesu, ali on je odbio testiranje dregerom zbog korone. Bio je u šoku, oni su ga teretili za napuštanje mjesta nezgode, on da je napustio mjesto nezgode ne bi stajao tamo pored auta. Oni su došli nekoliko minuta nakon što je on stao.

Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja je li kada se probudio nakon nezgode sjedio na vozačkom ili suvozačkom mjestu, tuženik je naveo na vozačkom. Ne sjeća se od kuda je išao prije nezgode, a to je bilo po noći.

29. Iskaz tuženika potvrđuje kako je isti nakon prometne nezgode za koju nije sporno da ju je on skrivio odbio alkotestiranje.

30. Irelevantni su pri tome navodi da je to tuženik učinio zbog korona virusa. Naime, činjenica je da je isti svjesno odbio alkotestiranje dregereom nakon predmetne prometne nezgode i to metodom alkotestiranja koju policija koristi kod ovakvih prometnih nezgoda.

31. Nakon izvedenih dokaza saslušanjem tuženik je istaknuo prigovor kako su opći uvjeti tužitelja u suprotnosti sa Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, budući da tada nije bilo propisano kako odbijanje alkotestiranja predstavlja razlog za gubitak osigurateljnog pokrića, već je isto uvedeno tek 1. siječnja 2024.

32. Ovaj sud ocjenjuje takav prigovor kao u cijelosti neosnovan, naime općim uvjetima može se dodatno razraditi ono što je propisano zakonom i činjenica je da je općim uvjetima tužitelja za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti kao i za kasko osiguranje koji su vrijedili u vrijeme predmetnog štetnog događaja bilo izričito određeno kako odbijanje alkotestiranja predstavlja razlog za gubitak osigurateljnog pokrića i takva odredba je u cijelosti sukladna Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu.

33. Ovaj sud ocjenjuje kako su svi ti prigovori tuženika isključivo usmjereni ka izbjegavanju odgovornosti. Naime, nije sporna aktivna, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj te je utvrđeno da se tuženik nakon prometne nezgode odbio podvrgnuti alkotestiranju i ovaj sud pri ovakvom činjeničnom stanju ocjenjuje kako tužitelj svakako ima pravo na regresni zahtjev prema tuženiku.

34. U odnosu na visinu utuženog potraživanja, ovaj sud ocjenjuje osnovanim tuženikov prigovor da tužitelj ima pravo na regres prema tuženiku najviše do visine 12 prosječnih mjesečnih neto plaća u Republici Hrvatskoj prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Naime, isto je propisano odredbom čl. 24. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

35. Iz tog razloga sud je službenim putem pribavio od Državnog zavoda za statistiku podatak o prosječnoj neto plaći isplaćenoj po zaposlenome u Republici Hrvatskoj u 2020. godini.

36. Naime, stranke su se u usuglasile da je relevantan podatak za 2020., budući da su tada izvršene uplate tužitelja po predmetnom štetnom događaju.

37. Dopisom od 11. rujna 2025. (str. 367 spisa) Državni zavod za statistiku obavijestio je ovaj sud kako je prosječna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj u 2020. Iznosila 6.763,00 kuna, odnosno to je preračunato u EUR 897,60 EUR.

38. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj ima pravo regresa prema tuženiku u iznosu od 12 prosječnih mjesečnih neto plaća u Republici Hrvatskoj u 2020. godini, odnosno ima pravo na regres u ukupnom iznosu od 10.771,20 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka II. izreke presude).

39. Naprotiv, je neosnovano preostalo regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 4.271,27 EUR, s obzirom na prethodno opisano ograničenje od 12 prosječnih neto plaća u Republici Hrvatskoj te je u tom dijelu odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev (točka III. izreke presude).

40. Slijedom navedenoga, tužitelj je djelomično uspio u predmetnom sporu pa treba glede odluke o troškovima postupka primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a u kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. S obzirom na to da je tužitelj uspio u omjeru od 71,61% svog glavnog zahtjeva, a da je tuženik uspio u omjeru od 28,39%, primjenom prethodno citirane odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 43,22% ukupnih troškova koji su mu bili potrebni za vođenje postupka.

41. Tužitelj sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", 138/23., dalje OT) ima pravo na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 23. veljače 2022. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanja na pripremnom ročištu 1. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava žalbe protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 10. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 5. rujna 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 24. veljače 2026. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 2.625,00 EUR pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 3.281,25 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 566,29 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška plaćene pristojbe za raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 196,77 EUR i za žalbu protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 196,88 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 4.241,19 EUR, međutim, kada se uzme u obzir omjer uspjeha u sporu tužitelj primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka u sveukupnom iznosu od 1.833,04 EUR (točka IV. izreke presude).

42. Tužitelj sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove postupka i to od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

43. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv ranije prvostupanjske presude u ukupnom iznosu sa uključenim PDV-om od 937,50 EUR, budući da mu za sastav žalbe pripada pravo na dodatak od 25%. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 24. ožujka 2025. u ukupnom iznosu sa uključenim PDV-om od 625,00 EUR, budući da se radi o istom podnesku kao i

1 0

podnesak tužitelja od 23. veljače 2022., pa mu taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka u sveukupnom iznosu od 781,25 EUR (točka V. izreke presude).

U Sesvetama 9. travnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Željku Olujiću

- tuženiku po odvjetniku Domagoju Vukušiću