Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2438/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništenja rješenja, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/205, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 6. svibnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu zaštitu, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, klasa: UP/I-551-06/24- 014/115, Ur. broj: 251-09-14-3/002-24-3 od 25. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu zaštitu, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, klasa: UP/I-551-06/24-014/115, Ur. broj: 251-09-14- 3/002-24-3 od 25. ožujka 2024. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog i prvostupanjskog rješenja. Osporava da bi prvostupanjsko rješenje donijelo stvarno nadležno tijelo. Ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke, iznosi kronologiju promjena u gradskoj upravi te ističe da, iako je novi Gradski ured za socijalnu zaštitu osnovan 2021., njegove unutarnje ustrojstvene jedinice (sektori i odsjeci) formalno su ustrojene tek Pravilnikom iz svibnja 2022. Drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis donositelja i donijeto je od strane nenadležne osobe. Tuženik je bio dužan primijeniti Odluku/22 najkasnije do 31. prosinca 2022., što nije učinio. Stranci nije bilo omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku. Navodi da je tuženik počinio bitne povrede Zakona o općem upravnom postupku te da je sporna primjena izmjena Odluke o novčanoj pomoći iz 2022. Prigovara da joj se narušava Konvencijsko i Ustavno pravo na mirno uživanje vlasništva, te da joj se narušava njezino legitimno očekivanje, pri čemu se krši načelo razmjernosti i zabrana diskriminacije po kriteriju dobi, jer gubitak prava je povezan isključivo s dobi jednog od djece tužiteljice dok se osobama u usporedivoj situaciji nastavlja plaćati novčana pomoć kao drugi dohodak zajedno s pripadajućim doprinosima. Navedeno neovisno o trajanju navedene mjere. Nadalje se prigovara da se narušava i pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog i obiteljskog života tužiteljice, naročito jer je ista zajedno s obitelji prilagodila život upravo predmetnoj mjeri i svoj privatni i svoj obiteljski život s punim povjerenjem u pravnu sigurnost i pravomoćni upravni akt. Ukazuje se također, da povreda nastaje uslijed povrede načela razmjernosti te kršenja zabrane diskriminacije, a to iz prethodno iznijetih razloga, te iz razloga jer se na tužiteljicu stavlja prekomjeran teret i to bez ikakvih kompenzacija. Predlaže saslušati tužiteljicu na individualne okolnost i vezane za prethodno iznijete povrede. Nadalje, ukazuje se na povredu članka 42. ZUP-a, jer je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti iako nije postojalo nikakvo uporište u ijednom zakonu. Nadalje ukazuje se da je postupano nakon 31. prosinca 2022., što dodatno potvrđuje da je postupljeno bez ikakve ovlasti i samim time bez nadležnosti tijela, a uzimajući u obzir prekluzivni rok propisan u čl. 6. Odluke/22. Nadalje, ukazuje se da je povrijeđena i zabrana retroaktivnosti jer je razvidno da se po izreci osporenog rješenja zadire u period koji je već protekao, a ne samo u pravomoćno rješenje, odnosno pravomoćni upravni akt, pa samim time nema govora o kvaziretroaktivnosti već o klasičnoj retroaktivnosti koja je zabranjena.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi da tužiteljica nepotrebno opterećuje spor nebitnim i predugačkim izlaganjima, čime krši načelo učinkovitosti. Tuženik detaljno obrazlaže da je tijelo koje je donijelo rješenje bilo o nadležno na temelju odredaba Odluke o ustrojstvu (17/21) koja je propisala djelokrug ureda koji uključuje demografiju i zaštitu obitelji. Pravilnik o unutarnjem redu (13/22 i 31/22) izričito je odredio da Sektor za socijalnu politiku i Odjel za demografski razvoj rješavaju o novčanim pomoćima za roditelje odgojitelje. Naglašava da pojam "rješavanje" u propisima logično podrazumijeva donošenje upravnih akata (rješenja). Tuženik se poziva na sudsku praksu Visokog upravnog suda RH koja je potvrdila da su ovi akti po svojoj naravi upravni akti. Također, sistematizacija radnih mjesta unutar ureda predviđa da službenici (savjetnici) rješavaju upravo ove upravne stvari. Tuženik brani pokretanje postupka po službenoj dužnosti (bez zahtjeva stranke) pozivajući se na presude Visokog upravnog suda i Ustavnog suda. Ističe da novčana pomoć nije "stečeno pravo" u klasičnom smislu, već pomoć temeljena na solidarnosti koju gradska vlast ima pravo modificirati ili ukinuti. Korisnici nemaju legitimno očekivanje da će se pravno uređenje statusa roditelja odgojitelja vječno zadržati u istom obliku.

5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Prema podacima spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja sa danom 31. ožujka 2024. na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22).

10. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se odnose na Grad Zagreb.

12. Svi izneseni prigovori tužiteljice nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

13. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose ko ji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

14. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje navode ovaj Sud neće ponavljati, pravilno je tuženik utvrdio činjenicu da je dijete tužiteljice za koje je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, te navedenu činjenicu tužiteljica ne osporava niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesen im u presudi od 27. veljače 2023.

15. Za napomenuti je također da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 149/22-12 od 13. ožujka 2023.

16. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske, nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, i, prema mišljenju ovog Suda, nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

17. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

18. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

19. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

20. Iz navedenog razloga tužiteljica se neosnovano poziva na pravna shvaćanja o prekluzivnim rokovima u drugim pravnim situacijama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

21. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj:13/22 i 31/22), članak 5. podtočka 2.2.1., razvidno je da je u opisu poslova i zadataka voditeljice odsjeka za obiteljske potpore, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

22. Osim toga, ovaj Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

23. Tužiteljici se napominje da je u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, pa je nesvrsishodan dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem na okolnost utjecaja predmetne odluke na njen obiteljski život, a iz kojeg razloga nema mjesta niti prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužitelj ici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

24. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je, prema ocjeni ovoga Suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnog spora i upravnog postupka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj Sud. Slijedom navedenog, sud nije smatrao svrsishodnim provoditi druge dokaze, budući da je odluku o meritumu mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

25. Valjalo je stoga na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u točki I izreke presude.

26. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis