Poslovni broj: Us I-990/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Vukovarska 49., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) GJM, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026., u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/I-710-03/24-01/908, Urbroj: 514-03-04/02-25-02 od 19. veljače 2025.
II.Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana računajući od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima spora, isplati tuženiku na ime naknade troškova upravnog iznos od 60,00 eur.,
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-710-03/24-01/908, Urbroj: 514-03-04/02-25-02 od 19. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje vodoinstalacija.
2.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj navodi da se u obrazloženju pobijane odluke tuženika ističe da se zahtjev tužitelja ne čini prihvatljivim jer je iz podataka u spisu razvidno da tužitelj ne raspolaže sa zakonski propisanom stručnom spremom, a poslovi vezani uz vodo-instalacije su obuhvaćeni područjem građevinarstva tako da nema osnova ni potrebe da se isti i nadalje imenuje stalnim sudskom vještakom za područje vodo-instalacije. Tužitelj navedeno obrazloženje tuženika smatra činjenično i zakonski neutemeljenim navodeći da Zakon o sudovima i Pravilnik o stalnim sudskim vještacima, izričito ne upućuju da se područja vještačenja definiraju putem Pravilnika o znanstvenim i interdisciplinarnim područjima, poljima i granama te umjetničkom području, poljima i granama, te Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Čak štoviše citirani Pravilnik u točci 2.05 da izričito ne navodi ni vodoinstalaterstvo kao zasebno područje, a koje zvanje da se stječe isključivo srednjom stručnom spremom smjera kojeg je tužitelj završio i kojim poslom se uspješno bavi već nekoliko dekada zbog čega da mu je u više navrata bila produljenja ovlast stalnog sudskog vještaka te vrste. Vodoinstalaterstvo da ne postoji kao zasebni predmet na građevinskom studiju pa da se stoga stjecanjem zvanja inženjera građevine ne stječe kvalifikacija vodoinstalatera, a kamo li da se na taj način stječe kakvo radno iskustvo iz tog područja. Hidrotehnika da je preširoko znanstveno područje koje da se samo u manjem teoretskom dijelu dodiruje vodoinstalaterstva zbog čega da ista ne pruža dovoljno znanja u usporedbi vodoinstalaterskom srednjom školom i radnim iskustvom koje se ostvaruje višegodišnjim radom na tim poslovima. Tužitelj stoga drži da se u njegovom slučaju imaju primijeniti odredbe članka 126. stavak 3. Zakona o sudovima jer da za njegovo područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija. Napominje se da se spomenuti Pravilnik koji je obavljen u N.N. 119/22 u stvari odnosi na izmjene i dopune Pravilnika o prirodnim mineralnim, prigodnim izvorskim i stolnim vodama, a isti da ne sadrži odredbe koje se izravno odnose na vodoinstalaterstvo ili tehničke uvjete za vodoopskrbne sustave. Za regulaciju vodoinstalacija i tehničkih uvjeta vodoopskrbe da je mjerodavan Pravilnik o sanitarno-tehničkim i higijenskim te drugim uvjetima, koje moraju ispunjavati građevine za vodoopskrbu i poslovanje u njima objavljen u N.N. 88/23. Ovaj Pravilnik da detaljno propisuje tehničke i higijenske uvjete za građevine i vodoopskrbni sustav, uključujući projektiranje, izgradnju, održavanje i nadzor vodoopskrbnih objekata i instalacija. U članku 3. navedenog Pravilnika da se definiraju ključni pojmovi vezani uz vodoopskrbne sustave, kao što su vodozahvatne građevine, vodospreme, crpne stanice i sustavi vodoopskrbnih cjevovoda. U članku 4. su propisne obaveze različnih subjekata uključenih u vodoopskrbu, uključujući javne isporučitelje vodnih usluga, projektante, izvođače radova, laboratorije i dr. relevantne institucije. Stoga da je jasno da taj Pravilnik pruža sveobuhvatnije smjernice i zahtjeve vezane uz tehničke aspekte vodoopskrbnog sustava nego Pravilnik na kojeg se poziva tuženik u obrazloženju svoje odbijajuće odluke, a koji da se zbog toga ne može smatrati mjerodavnim. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te podredno da se vrati na ponovni postupak.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod ocjena i navoda u pobijanom rješenju a koje ponavlja, smatra da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja pravilno proveden te da je rješenje na zakonu osnovano. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4.Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu koji mu je uredno dostavljen.
5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
6.Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja.
7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
9.Tuženik je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tužitelj to nije učinio.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet ovog spora je sukladno odredbi članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje vodoinstalacija.
12.Među strankama nije sporno da je tužitelj u skladu s važećim odredbama Zakona o sudovima, dana 8. studenog 2024. tuženiku, kao nadležnom tijelu, podnio zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje vodoinstalacija te da je zahtjevu priložio životopis, ovjerenu presliku diplome Hrvatske obrtničke komore o položenom majstorskom ispitu i stjecanju zvanja majstora vodoinstalatera, izjavu o radu na poslovima u struci, dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju, uvjerenje općinskog suda da se protiv njega ne vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti i popis predmeta u kojima je obavio vještačenje.
13.Nije sporno ni to da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: 4 Su- 597/2020 od 7. prosinca 2020. tužitelj ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za vodoinstalacije.
14.Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
15.Odredbom članka 126. stavku 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24) propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ispunjava sljedeće uvjete: 1. državljanin je Republike Hrvatske, državljanin države članice Europske unije ili državljanin države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, 2. ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja za koje se imenuje, 3. nakon završenog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija radila je na poslovima u struci najmanje osam godina, a nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija na poslovima u struci najmanje deset godina, 4. vlada hrvatskim jezikom, 5. zdravstveno je sposobna za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka, 6. uspješno je završila provjeru znanja iz ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, 7. ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka na najnižu svotu osiguranja od 25.000,00 eura, 8. ima valjano odobrenje za samostalno obavljanje djelatnosti (licenciju) ili položen stručni odnosno specijalistički ispit za obavljanje djelatnosti ako je to, sukladno posebnim propisima, uvjet za obavljanje tih djelatnosti. Prema stavku 3. istog članka iznimno od odredbi stavka 1. točki 2. i 3. ovoga članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.
16.Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.
17.Obzirom da tužitelj svojim zahtjevom traži imenovanje stalnim sudskim vještakom to se ispituje da li su ispunjeni propisani uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom, sukladno sada važećem Zakonu, a kojim uvjetima tužitelj koji ima završeno srednjoškolsko obrazovanje, ne udovoljava. Naime, kako je navedeno, nije sporno da je tužitelj završio srednju školu i stekao zvanje majstora vodoinstalatera. U konkretnom slučaju se ne može primijeniti niti iznimka iz citirane odredbe članka 126. stavak 3. Zakona o sudovima. Naime, tuženik pravilno ukazuje na to da je polazišna osnova za imenovanje stalnim sudskim vještakom završeni studij odgovarajući području vještačenja za koje se traži imenovanje i rad na poslovima u struci. Zakon o sudovima, kao ni Pravilnik o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine”, br. 38/14., 123/15. , 29/16, 61/19.) ne propisuju područja vještačenja, područja vodoinstalacija, no, određena su, između ostalog, odgovarajućom primjenom odredbi Pravilnika o znanstvenim i interdisciplinarnim područjima, poljima i granama te umjetničkom području, poljima i granama („Narodne novine”, br. 3/24.) koji je donesen na temelju Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine”, br. 119/22). Navedeni Pravilnik u člancima 3. i 4. propisuje znanstvena polja i znanstvene grane unutar znanstvenih područja, pa je tako pod točkom 2.05. klasificirano područje građevinarstva i grane geotehnika, nosive konstrukcije, hidrotehnika, prometnice te organizacija i tehnologija građenja. Pravilnik u točki u točki 2.05. ne navodi vodo-instalaterstvo, kao zasebno područje, kako to ukazuje i tužitelj. No, tuženik pravilno navodi da je isto sadržano u području građevinarstva i to hidrotehnike. Stoga ne postoji osnova za izdvajanje predmetnog područja vještačenja u samostalno područje vještačenja obzirom da je isto obuhvaćeno područjem građevinarstva odnosno hidrotehnike te se za to područje za stalnog sudskog vještaka imenuju osobe sa završenim studijem iz područja građevinarstva. Stoga se, suprotno navodima tužitelja u konkretnom slučaju ne može primijeniti iznimka iz članka 126. stavak 3. Zakona o sudovima.
18.Polazaći od svega izloženog navodi tužitelja da se poslovima vodoinstalaterstva bavi više desetljeća te da je u više navrata imenovan stalnim sudskim vještakom ne može smatrati legitimnim očekivanjem, jer su ranije odluke o imenovanju bile ograničenog trajanja, izvršene su u cijelosti te nisu dovedene u pitanje kasnijom negativnom, a na zakonu zasnovanom odlukom.
19.Slijedom svega navedenog, ovaj sud osporavano rješenje cijeni pravilnim i zakonitim, u upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjen materijalni propis na temelju kojeg je riješena ova upravna stvar. Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te sačinjeno sukladno odredbi članka 98. ZUP-a. Tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
20.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
21.Opunomoćenica tuženika je na raspravi popisala trošak dnevnice u iznosu od 30,00 eur i trošak autobusne karte u iznosu od 30,00 eur na relaciji Zagreb-Split – Zagreb te je priložila nalog za službeni put izdan od tuženika pod brojem 000006600126-Z251124001.
22.Iz navedenog putnog naloga je razvidno da je izdan na ime opunomoćenice – zaposlenice tuženika SJM, koja je zastupala tuženika u ovom sporu, da je svrha službenog puta ročište kod ovoga suda u predmetu tužitelja protiv tuženika dana 20. ožujka 2026. u 11,50 sati, sa planiranim troškom dnevnice te prijevoza autobusom.
23.Obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu istome je valjalo, kao opravdane, priznati trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 eur te trošak prijevoza autobusom na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 30 eur (prosječna cijena karte na toj relaciji). Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 9. travnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
