Poslovni broj: Us I-239/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ZA, radi starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026, u prisutnosti opunomoćenika tuženika, a u odsutnosti tužiteljice, dana 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-03/03154429213, Urbroj: 341-99-06/2-24-286, broj spisa; 720721 od 30. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-03/03154429213, Urbroj: 341-99-06/2-24-286 od 30. prosinca 2024. (dalje; osporavano drugostupanjsko rješenje) uvažena je žalba tužiteljice i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 140- 02/23-03/03154429213, Urbroj: 341-19-06/2-23-15456, broj spisa 60063 od 13. prosinca 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, rođenoj **.**.1956., određena je, počevši od 01.09.2019., starosna mirovina u svoti od 698,78 kn (92,74 EUR) mjesečno. Od 01.01.2020. starosna mirovina iznosi 703,71 kn (93,40 eur) mjesečno. Od 01.07.2020. starosna mirovina iznosi 713,69 kn (94,72 eur) mjesečno. Od 01.01.2021. starosna mirovina iznosi 717,70 kn (95,26 eur) mjesečno. Od 01.07.2021. starosna mirovina iznosi 735,38 kn (97,60 eur) mjesečno. Od 01.01.2022. starosna mirovina iznosi 751,83 kn (99,78 eur) mjesečno. Od 01.07.2022. starosna mirovina iznosi 798,30 kn (105,95 eur) mjesečno. Od 01.01.2023. starosna mirovina iznosi 111,65 eur (841,23 kn) mjesečno. Od 01.07.2023. starosna mirovina iznosi 121,00 eur (911,67 kn) mjesečno. Određeno je da isplata ove mirovine pripada korisnici od 01. rujna 2019., uz obračun isplaćenih svota mirovine prema rješenju tog Područnog ureda broj 60063 od 10. prosinca 2020. koje se mijenja tim rješenjem.

3.Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano drugostupanjsko rješenje pobija zbog nepravilne primjene članka 81. stavka 6. i članka 81. stavka 8. Zakona o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske (u daljem tekstu ZOMO), nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničkog stanja te zbog bitne povrede odredaba postupka. U tužbi se u bitnome navodi da u napadnutom rješenju nema ni jedne riječi odgovora na osnovni zahtjev tužiteljice odnosno na njenu tvrdnju da njena mirovina nije obračunata po članka 81. stavka 6. i članka 81. stavka 8. ZOMO. Ovu tužbu da piše samo da bi očuvala rokove. Nadalje se u tužbi citira odredba članka 81. stavka 6. ZOMO-a te tužiteljica ističe da njen radni staž treba podijeliti u dva dijela i to dio priznatog radnog staža za koji postoje podaci o plaći, a koji dio da treba biti osnova za izračunavanje njenog prosječnog vrijednosnog boda te dio priznatog radnog staža za koji ne postoje podaci o plaći. Ovaj dio da ne može biti osnova za izračunavanje prosječnog vrijednosnog boda jer za taj dio ne postoje platni podaci te da za taj dio njenog radnog staža treba uzeti prosječni vrijednosni bod a što da je u navedenom članku jasno rečeno. Prilikom obračuna njenog vrijednosnog boda da tako nije napravljeno a to stoga što je izdvojen dio staža u kojem nema nikakvih podataka o plaći samo za cijele godine. To da se vidi iz kolona 3. tablice „lspis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini", (u daljem tekstu Pomoćna tablica), koja se ispostavlja uz rješenje o mirovini, a koja je prikazana u prilogu 1. ovog teksta. Ističe da je jedino taj vremenski period obračunat po navedenom članku. Za godine u kojima postoje djelomični podaci o plaći, dio staža za koji ne postoje podaci da nije izdvojen i da nije obračunat po navedenom članku već da je tretiran kao da u tom periodu nije primala ništa, a što da nije točno., jer da je i za vrijeme tih godina primala plaću samo što o tome ne postoje podaci radi čega da je i taj vremenski period trebalo obračunati po ovom članku, a ne kao da u tom periodu nije primala ništa. To da se lako uočava zbog toga što je u koloni 3 pomoćne tablice upisan ostvareni radni staž 12 mjeseci a ne vrijeme za koje postoje padaci a to da znači da je za konkretnu godinu, za 12 mjeseci, primila samo ono za što postoje podaci, a za dio godine za koji ne postoje podaci o plaći da nije primila ništa. Ističe da svaku konkretnu godinu u kojoj postoje samo djelomični podaci o plaći, treba podijeliti na dio za koji postoje podaci o plaći i dio godine za koji ne postoje podaci o plaći te da u kolonu 3. treba upisati stvarno vrijeme za koje postoje podaci a koje da se može izračunati na osnovu broja sati za koje postoje podaci (kolona 4 i 6.). To da je osnovni jedini zahtjev koji već sedmu godinu ponavlja. Ostatak vremena za koje ne postoje podaci da se treba obračunati po prosječnom vrijednosnom bodu a kako je to prikazano u tablici iz priloga 1. Ostvareni radni staž da se u postupku obračuna prosječnog vrijednosnog boda po članku 81. ZOMO nigdje ne spominje i da je svaka upotreba ove veličine u tu svrhu pogrešna. Podaci o ostvarenom radnom stažu da se upotrebljavaju tek kasnije (članak 86. ZOMO), kad je prosječni vrijednosni bod već određen. Nadalje se u tužbi citira odredba članka 81. stavak 8. ZOMO-a te navodi da je iz toga razvidno da se prosječni vrijednosni bod dobije na način da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavka 1.. podijeli sa ”razdobljem za koji su obračunati”, a ne sa ”ostvarenim radnim stažem”, kako je u njenom slučaju napravljeno. To da je u tablici iz priloga 1. potpuno razrađeno po godinama za koje postoje djelomični podaci o plaći i to po principu kako to radi HZMO. Za provjeru učinjenog da treba pogledati ukupan zbroj sati za koje postoje podaci o plaći za sve godine, a koji iznosi 8.431 sat (tablica iz priloga 1 .). To vrijeme da se pretvori u ukupno vremensko razdoblje za koje postoje podaci o plaći po principu: jedna godina =2184 sata, jedan mjesec =182 sata, jedan tjedan= 42 sata i jedan radni dan=7 sati te da će se dobiti vremenski period 3 godine,10 mjeseci i 9 dana, a ne 6 godina, 6 mjeseci i 26 dana kako je obračunato. Kada se zbroj vrijednosnih bodova iz stavke 1. podijeli sa 3 godine, 10 mjeseci i 9 dana umjesto sa 6 godina, 6 mjeseci i 26 dana da se dobije nova, prava vrijednost njenog vrijednosnog boda od 0,6832, umjesto obračunatog od 0,4014. Sve navedeno da je detaljno prikazano u tablici 1. priloga. Pošto do ove greške dolazi zbog pogrešnog upisa podataka u matičnu evidenciju, to da u matičnoj evidenciji treba ispraviti, jer da matična evidencija nije zakon i ako su upisani pogrešni podaci, to da treba ispraviti i zamijeniti sa podacima koji se u zakonu traže, a sve kako je to prikazano u prilozima 2. i 3. Prilikom obračuna njene mirovine da je prekršen zakon matematike koji regulira izračunavanje srednje vrijednosti. U tijeku efektivnog radnog staža svaki radnik dio svojih primanja da odvaja o fond mirovinskog osiguranja kako bi nakon umirovljenja ta sredstva mogao povratiti u obliku mirovine. Izdvajanja u mirovinski fond da su u toku efektivnog radnog staža u principu različita, ovisno o vrijednosti plaće koju je u različitim perioda svog radnog staža osiguranik zarađivao. Na osnovu toga da se formiraju godišnji koeficijenti za svaku godinu. Da referenti, prilikom izračunavanja mirovine korisnika, ne bi izvodili komplicirane račune koliko doprinosi svaka godina posebno, neko pametan se sjetio da osmisli način za izračunavanje srednje vrijednosti svih tih godišnjih koeficijenata. Na taj način da se dobije srednji vrijednosni bod kojim će se izračunati mirovina a sve da je u ZOMO-u detaljno opisano. Izračunavanje srednje vrijednosti da je elementarna matematika. U konkretnom slučaju ako se u brojnik izraza za izračunavanje srednje vrijednosti uvrštavaju godišnji koeficijenti izračunati na osnovu nekog vremena, tada da se u nazivnik trebaju uvrstiti upravo ta vremena, a ako se tako ne uradi da se dobije pogrešan rezultat. Kako to treba izračunati da je prikazano u tablici 4. priloga. Nadalje tužiteljica navodi da je prilikom obračuna njene mirovine prekršen zakon logike. U kolonu 3. Pomoćne tablice za sve godine za koje postoje djelomični podaci o plaći da je upisano vrijeme ostvarenog radnog staža. Ako kolona 3. Pomoćne tablice ima naziv "STAŽ MJ/D" tužiteljica se pita zašto to isto nije upisano za sve ostale godine za koje nema nikakvih podataka o plaći ( 1982. - 1995.). Tužiteljica smatra da bi, po zakonu logike, tako trebalo napraviti ako se kolona zove "Staž MJ/D”. Iz HZMO da će objasniti da za godine za koje ne postoje podaci o plaći ne treba ništa pisati jer da se taj period staža obračunava po članku 81. stavka 6. HZMO. U tome i jeste cijeli problem. Ako se vremenski period za koji ne postoje podaci o plaći za cijelu godinu obračunavao po čl. 81. st. 6. HZMO logika da govori da se tako trebaju obračunati i vremenski periodi za godine u kojim samo za dio godine ne postoje podaci o plaći, a ne da se ti dijelovi godina tretiraju kao da ništa nije isplaćivano. Sve da je ponovno prikazano u tablici. Nadalje se citira članak 81. stavak 9. te ističe da, pošto u pomoćnoj tablici ne postoje kompletni podaci ni za jednu cijelu godinu, a HZMO smatra da predloženo preračunavanje ostvarenih radnih sati u vremenski period za koje postoje podaci nije zakonom predviđeno i ne žele ga primijeniti, uvijek da ostaje mogućnost da se njena mirovina može riješiti po članku 81. stavku 9. ZOMO. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te naloži tuženiku da donese novo rješenje koje će biti usklađeno sa predmetnim odredbama ZOMO-a.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u izvršenju osporavanog drugostupanjskog rješenja od 30. prosinca 2024. doneseno rješenje HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, broj spisa: 60063 od 28. veljače 2025. kojim je tužiteljici priznato, počevši od 2. lipnja 2018., pravo na starosnu mirovinu na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja u mjesečnoj svoti od 913,48 kn (121,24 EUR), u koju je uračunat u dodatak na mirovinu te je navedeno da će o svotama mirovine nakon 1. rujna 2019. biti odlučeno posebnom rješenjem. Umjesto ove mirovine određen je razmjerni dio najniže mirovine u svoti od 991,04 kn (131,53 EUR) mjesečno ali bez isplate jer imenovana ima prebivalište u [adresa] (članak 5. stavak 3. Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju). Nadalje tuženik navodi da, budući da je predmet upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, broj spisa: 60063 od 28. veljače 2025. odlučivanje o zahtjevu za priznanje prava na starosnu mirovinu od 16. travnja 2018., a ne odlučivanje o zahtjevu za ponovno određivanje starosne mirovine od 29. kolovoza 2019. (kako je zaključno navedeno u obrazloženju osporenog rješenja), u ponovnom prvostupanjskom postupku u povodu zahtjeva za priznanje prava na starosnu mirovinu od 16. travnja 2018. doneseno je novo rješenje u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj spisa: 720721 od 14. lipnja 2023. (obrazloženje osporenog rješenja). Dakle, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, broj spisa:60063 od 28. veljače 2025. doneseno je u izvršenju dva drugostupanjska rješenja (osporenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/24- 03/03154429213, Urbroj: 341-99-06/2-24-286 od 30. prosinca 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj spisa:720721 od 14. lipnja 2023. Nadalje se navodi da je u postupku za ponovno određivanje starosne mirovine, pokrenutom na zahtjev korisnice od 29. kolovoza 2019., rješenjem HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, broj spisa: 60063 od 13. ožujka 2025. tužiteljici, počevši od 1. rujna 2019., određena starosna mirovina u svoti od 1188,82 kn (157,78 EUR) mjesečno. Tuženik smatra da je, s obzirom da su u ponovno provedenom prvostupanjskom postupku na temelju utvrđenih podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godini izračunati veći prosječni vrijednosni bodovi, a time i veća svota mirovine (na dan 2. lipnja 2018. umjesto ranije 536,93 kn mjesečno, sada je priznato 913,48 kn mjesečno), da se postupilo u skladu sa traženjem tužiteljice.

5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužiteljica na raspravu nije pristupila, iako uredno pozvana, a svoj izostanak nije opravdala. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužiteljice.

7.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora i istom priležećih isprava te čitanjem spisa tuženog tijela u kojem je, između ostalih, doneseno i ovdje osporavano drugostupanjsko rješenje od 30. prosinca 2026. a koji spis prileži spisu ovoga suda, poslovni broj: Us I-2575/2023. Ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku odgovarajuće struke na okolnost načina izračuna i visine starosne mirovine tužiteljice držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili a ni popisali troškove ovog upravnog spora.

10.Iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja odnosno podataka spisa tuženog tijela, u kojem je, između ostalih, doneseno ovdje osporavano drugostupanjsko rješenje od 30. prosinca 2024., a koji spis prileži spisu ovoga suda, poslovni broj: Us I-2575/2023, proizlazi da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđeno, a što ni tužiteljica ne osporava;

-da je predmetni upravni postupak za priznanje prava na starosnu mirovinu pokrenut po zahtjevu tužiteljice od 16. travnja 2018.,

-da je rješenjem HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, broj spisa: 60063 od 13.11.2018, tužiteljici, počevši od 02. lipnja 2018. priznato pravo na starosnu mirovinu na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u mjesečnoj svoti od 511,25 kn, u koju je uračunat u dodatak na mirovnu a umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 991,04 kn mjesečno koja se ne isplaćuje u skladu s člankom 5. st. 3. Ugovoru o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 14/2001, u daljnjem tekstu Ugovor), jer tužiteljica ima prebivalište u [adresa];

-da je protiv navedenog rješenja tužiteljica podnijela žalbu koja je rješenjem tuženika, broj spisa:720721 od 29.08.2019. uvažena te je predmet vraćen na ponovni postupak;

-da je u izvršenju navedenog rješenja prvostupanjsko tijelo rješenjem broj spisa: 60063 od 13.11.2019. tužiteljici, počevši od 02.06.2018., priznalo pravo na starosnu mirovinu na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja u mjesečnoj svoti od 536,93 kn, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 991,04 kn mjesečno koja se ne isplaćuje u skladu s člankom 5. st. 3. Ugovora;

-da je protiv navedenog rješenja tužiteljica uložila žalbu koja je rješenjem tuženika, broj 720721 od 05.11.2020. djelomično uvažena, poništeno rješenje Područnog ureda u Šibeniku od 13.11.2019., te je predmet ponovno vraćen prvostupanjskom tijelu radi dostavljanja Ispisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini te pribavljanja platnog podatka za 1977. godinu;

-da je protiv navedenog rješenja tuženika pokrenut upravni spor te je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Uslmio-466/20-6 od 29.11.2021. tužbeni zahtjev odbijen; da je na tu presudu tužiteljica podnijela žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj:Usž-1396/22-4 od 27.09.2023. odbijena i potvrđena navedena presuda ovoga suda;

-da je u izvršenju rješenja tuženika od 05.11.2020. prvostupanjsko tijelo pribavilo mikrofilmske preslike za 1977. godinu na osnovi koje je izvršena provjera vrijednosnog boda za 1977. godinu te je rješenjem prvostupanjskog tijela, broj 60063 od 10.12.2020 tužiteljici, počevši od 02.06.2018., priznato pravo na starosnu mirovinu na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja u mjesečnoj svoti od 536,93 kn u koju je uračunat i dodatak na mirovinu umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 991 kn mjesečno, ali bez isplate jer tužiteljica ima prebivalište u [adresa];

-da je tužiteljica na prvostupanjsko rješenje od 10.12.2020. podnijela žalbu; da je žalba tužiteljice rješenjem tuženika, broj spisa:720721 od 14.06.2023. ponovno uvažena i predmet vraćen na ponovni postupak radi potpunog utvrđivanja činjeničnoga stanja odnosno pribavljanje očitovanja Odjela matične evidencije o spornim godinama mirovinskog staža ( 1975., 1976., 1977., 1978., 1970. i 1980. ) koje tužiteljica spominje u žalbi;

-da je u izvršenju navedenog rješenja prvostupanjskim rješenjem, broj spisa: 60063 od 13.12.2023., tužiteljici, počevši od 01.9.2019., određena starosna mirovina u svoti od 698,78 kn (92,74 EUR) mjesečno te da je u tom rješenju navedeno da je postupak za ponovno određivanje starosne mirovine pokrenut na zahtjev korisnice podnesen dana 29.08.2019.;

-da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 30. travnja 2024. žalba tužiteljice uvažena iz drugih razloga, poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

11.Odredbom članka 117. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP) propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništiti rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Prema stavku 2. istog članka kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

12.Polazeći od prednjih utvrđenja, tuženik je, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja od 30. prosinca 2024., pravilno utvrdio da se predmetni upravni postupak, suprotno navodima iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, vodi po zahtjevu tužiteljice za priznavanje prava na starosnu mirovinu od 16.04.2018, a ne po zahtjevu za ponovno određivanje starosne mirovine od 29.08.2019. Nadalje, tuženik pravilno navodi i to da se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja spominje rješenje HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, broj 60063 od 11.12.2020, kojom je tužiteljici, počevši od 01.09.2019., određena starosna mirovina od 01.09.2019. u svoti od 698,78 kn mjesečno obzirom da je to rješenje doneseno u postupku određivanja starosne mirovine a ne u postupku priznanja starosne mirovine a koje je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Tuženik pravilno ukazuje i na to da u prvostupanjskom rješenju nije navedeno da je protiv rješenja HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, broj 60063 od 11.12.2020. podnesena žalba koja je rješenjem tuženika, broj spisa:720721 od 19.09.2023., odbijena te da je protiv tog rješenja pred Upravnim sudom u Splitu pokrenut upravni spor koji je i dalje u tijeku (radi se o upravnom sporu koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem Us I-2575/2023 a kojem prileži spis upravnog tijela u kojem je doneseno i ovdje osporavano rješenje).

13.U tom smislu osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 30. prosinca 2024. žalba tužiteljice je uvažena, prvostupanjsko rješenje od 13. prosinca 2023. poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da u ponovnom postupku povodom zahtjeva tužiteljice za priznavanje prava na starosnu mirovinu od 16. travnja 2018. donese novo rješenje u izvršenju rješenja tuženika, broj spisa: 720721 od 14.06.2023. Dakle, tuženik je temeljem valjane zakonske osnove odnosno primjenom odredbe članka 117. stavak 2. ZUP-a poništio prvostupanjsko rješenje od 13. prosinca 2023. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

14.Kod navedenog stanja stvari ovaj sud nije razmatrao prigovore tužiteljice iznesene u tužbi vezano za izračun predmetne starosne mirovine radi čega niti je smatrao potrebnim provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku na te okolnosti.

15.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u izvršenju ovdje osporavanog drugostupanjskog rješenja od 30. prosinca 2024. te u izvršenju drugostupanjskog rješenja od 14. lipnja 2023. prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje, broj spisa:60063 od 28. veljače 2025. kojim je tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu od 02. lipnja 2018. u većem iznosu, a koje je i priloženo uz odgovor na tužbu. No, isto nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari obzirom da tužiteljica protiv tog prvostupanjskog rješenje, ukoliko sa istim nije zadovoljna, može podnijeti žalbu te eventualno nakon odluke tuženika o toj žalbi pokrenuti i upravni spor.

16.Slijedom svega navedenog ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje od 30. prosinca 2024. cijeni pravilnim i zakonitim a kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz odredbe članka 128. stavak 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.