Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-526/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja DŽ (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, F. Rusana 4, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. (Oib: 57509775367) iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupanog po odvjetnicima Buterin & partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, Masarykova ulica 3, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključenja glavne javne rasprave 24. ožujka 2026., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha prema zahtjevu za naplatu, koji postupak se vodi kod Financijske agencije na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-686/10 od 15. lipnja 2010.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.033,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 9. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 1.033,18 EUR i zatraženog iznosa od 2.219,00 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 250,00 EUR za ročište 24. ožujka 2026., zatražen po načelu culpae.

V. Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret sredstava Državnog proračuna tužitelju naknadi trošak delegacije u iznosu od 49,80 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se trošak delegacije u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 49,80 EUR i zatraženog iznosa od 624,75 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-849/2025 od 25. travnja 2025. upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe temeljem rješenja o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda broj Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010., da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 24. ožujka 2025. dostavio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu tražbine na temelju navedenog rješenja, da je predmetno potraživanje u zastari primjenom desetogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, da je tuženik 26. travnja 2022. povukao rješenje o ovrsi pa se smatra da prekid zastare nije nastupio, posljedično da je jasno kako je nastupila zastara jer je od dana donošenja rješenja o ovrsi – 15. lipnja 2010., do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu – 24. ožujka 2025., prošlo više od 14 godina. Ujedno tužitelj osporava legitimaciju tuženika za naplatu predmetne tražbine, njenu visinu, tvrdi i da nije bio obaviješten da je ista ustupljena tuženiku. Slijedom svega navedenog predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je 1. prosinca 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu podnesenog temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-686/10, nakon što je isti naplaćen u cijelosti, da tužitelj stoga nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, da je tužitelj upućen pokrenuti parnicu isključivo zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje u tekstu OZ-a), odnosno zbog prigovora zastare i iz razloga što tvrdi da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten na temelju navedenog javnobilježničkog rješenja o ovrsi tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja, da stoga tužitelj ne može osporavati osnovu i visinu predmetne tražbine, navodi da je predmetna tražbina prešla na tuženika temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 od 26. listopada 2015. sklopljenog s PBZ CARD d.o.o., da eventualno neobavještavanje tužitelja o prijenosu tražbine na tuženika kao novog vjerovnika ne utječe na pravnu valjanost prijenosa, osporava nastupanje zastare, tvrdi da je 26. travnja 2022. podnio zahtjev za fizički povrat navedenog javnobilježničkog rješenja o ovrsi kako bi spriječio njegovo uništenje, da navedeno rješenje u tom trenutku nije bilo uvedeno u redoslijed naplate pa nije niti moglo doći do odustanka iz čl. 242. Zakona o obveznim odnosima, da je prethodni vjerovnik 31. kolovoza 2010. dostavio rješenje o ovrsi poslodavcu tužitelja, da je poslodavac tužitelja dopisom od 6. rujna 2010. obavijestio tadašnjeg vjerovnika kako je isto uvedeno u redoslijed naplate, čime je došlo do prekida zastarnog roka, da je zastarni rok bio u prekidu za sve vrijeme koje je predmetno rješenje o ovrsi bilo uvedeno u redoslijed kod tužiteljevog poslodavca. Na temelju svega navedenog predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

3. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj 31 Su-233/2025-2 od 11. lipnja 2025. određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Potvrdu o opozivu na zahtjev ovrhovoditelja (tuženika) i fizičkom povratu osnove za plaćanje od (stranica 8), u Zahtjev za naplatu podnesen Financijskoj agenciji 24. ožujka 2025. (stranice 10-13), u Zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u korist novog ovrhovoditelja od 20. ožujka 2025. (stranica 14), u rješenje o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda, poslovni broj: Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010. (stranice 15-18), u Prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika i Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 2. travnja 2025. (stranice 20-22), u Zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu od 1. prosinca 2025. (stranice 55-56), u zaključak Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr- 849/2025-6 od 25. travnja 2025. o upućivanju tužitelja u parnicu (stranice 57-59), u pristupnicu za D iz American Expressa od 16. rujna 2023. (stranica 60), u Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 2015-162 od 16. listopada 2015. (stranice 61-71), u Dodatak 1. Ugovoru o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 21. ožujka 2018. sklopljenom 18. lipnja 2018. (stranice 73-79), u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-686/2010 od 1. prosinca 2025. (stranica 80), u dopis PBZ CARD d.o.o. Gradu Bjelovaru od 31. kolovoza 2010. te odgovor Grada Bjelovara na navedeni dopis od 6. rujna 2010. (stranice 81-82) , pročitan je raspravni zapisnik od 12. veljače 2026. (stranice 95-96), izvršen je uvid u dopis FINA-e od 18. veljače 2026. i Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (stranice 102-104), u dopis Grada Bjelovara od 23. veljače 2026. (stranica 105) te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Putem sustava e-Spis izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-849/2025.

5. Svi dokazi su cijenjeni temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje u tekstu ZPP-a).

6. Nesporno je da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr- 849/2025-6 od 25. travnja 2025. ovršenik, ovdje tužitelj, upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, a sve ovo jer je ovršenik, ovdje tužitelj, tom sudu 2. travnja 2025. podnio prijedlog da naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika te prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos temeljem ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu tražbine po osnovi za plaćanje – rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda iz Zagreba brojem Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010., proglasiti nedopuštenima (stranice 22-25).

7. Dakle, ovršenik, ovdje tužitelj, je koristio institut pravnog lijeka u postupku izravne naplate, propisan čl. 210. OZ-a.

8. Nadalje, iz sadržaja navedenog tužiteljevog prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika te prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima proizlazi da je u istom istaknuo prigovor zastare tuženikove tražbine, osporio aktivnu legitimaciju tuženika za pokretanje postupka izravne naplate, kao i osnovu i visinu potraživanja jer da nije bio obaviješten o ustupu tražbine.

9. Analizirajući sadržaj zaključka te tužbe zaprimljene u Općinskom sudu u Bjelovaru 14. svibnja 2025., sud nalazi da tužitelj u tužbi ponavlja navode iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima. Budući da Općinski sud u Bjelovaru zaključkom broj Ovr-849/2025-6 od 25. travnja 2025. ovršenika nije uputio na pokretanje parnice i zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, kojem zaključku tužitelj nije prigovorio niti tražio njegovu dopunu (utvrđeno uvidom u predmet Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-849/2025 putem sustava e-Spis), ovaj sud neće razmatrati navode tužitelja kojima osporava visinu tražbine iz predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi.

10. Uvidom u Dodatak 1. Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 21. ožujka 2018., sklopljen 18. lipnja 2018. (stranice 73-79) utvrđeno je da je istim tuženik otkupio potraživanje PBZ CARD d.o.o. prema tužitelju, temeljeno na rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda iz Zagreba brojem Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010.

11. Time je tražbina PBZ CARD d.o.o. prema tužitelju prešla na tuženika sukladno odredbama čl. 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO), pri čemu za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika (čl. 82. st. 1 ZOO). Ukoliko ustupitelj eventualno nije obavijestio dužnika o ustupu, to zasigurno nije primjer dobre poslovne prakse, no ne utječe na pravnu valjanost izvršenog ustupa.

12. Dodatno treba napomenuti da tužitelj tijekom ovog postupka ne tvrdi niti dokazuje da je sukladno odredbi čl. 80. st. 2. ZOO s PBZ CARD d.o.o. ugovorio da to trgovačko društvo neće moći prenijeti predmetnu tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez njegova pristanka. Također, novi vjerovnik preuzima tražbinu prema dužniku u istom opsegu i sadržaju kakva je ona bila i kod ranijeg vjerovnika slijedom čega se pozicija dužnika, u konkretnom slučaju tužitelja, u bitnom ne mijenja, izuzev što više dugovanje ne treba podmiriti trgovačkom društvu PBZ CARD d.o.o., nego tuženiku.

13. U odnosu na tužiteljev prigovor zastare potraživanja mjerodavna je odredba čl. 233. st. 1. ZOO prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

14. Nije sporno da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja 24. ožujka 2025. podnio Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem osnove za plaćanje – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda iz Zagreba broj Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010. (stranice 10-12).

15. Tužitelj smatra, imajući u vidu da je rješenje broj Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010. postalo pravomoćno i ovršno 30. srpnja 2010. (stranice 15-18), da je u trenutku podnošenja navedene ovršne isprave na naplatu putem Financijske agencije (24. ožujka 2025.) već nastupila zastara tuženikove tražbine temeljene na tom rješenju.

16. Temeljem čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

17. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO).

18. Podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine zastara se prekida (čl. 241. ZOO).

19. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO).

20. Iz dopisa Financijske agencije (dalje u tekstu Fina) od 18. veljače 2026. te dostavljenih Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-686/2010 (stranice 102- 104) proizlazi da je prednik ovrhovoditelja predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi dostavio Fini na postupanje 16. rujna 2010., da naplata po istom nije bilo, slijedom čega je ovrhovoditelj opozvao osnovu za plaćanje 30. travnja 2018., da bi ju ponovno dostavio na postupanje Fini 24. ožujka 2025.

21. S tim u svezi valja ukazati i da je odredbom čl. 242. st. 1. ZOO propisano da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

22. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (članak 242. st. 2 ZOO).

23. Iz provedenog postupka i na temelju izvedenih dokaza proizlazi da vjerovnik (pravni prednik tuženika) podnošenjem predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi na naplatu Fini 2010. nije predmetnu tražbinu naplatio niti djelomično sa računa tužitelja kao dužnika. Isto tako, iz dopisa Grada Bjelovara od 6. rujna 2010. (stranica 82), kao poslodavca tužitelja, kojim isti odgovara na dopis prednika tuženika od 31. kolovoza 2010. (stranica 81), kojim ga prednik tuženika poziva na postupanje po rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda iz Zagreba broj Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010., vršenjem ustege 1/3 plaće ovdje tužitelja, proizlazi da je plaća tužitelja u cijelosti zaplijenjena, slijedom čega je suglasnost o zapljeni stavljena u red prednosnih založnih prava u skladu s čl. 156. OZ-a.

24. Polazeći od toga da na temelju čl. 241. ZOO do prekida zastare dolazi u momentu kada je predmetna ovršna isprava podnesena na naplatu bilo Financijskoj agenciji bilo poslodavcu, ovaj sud smatra kako u slučaju kada temeljem ovršne isprave nema naplate zbog toga što je račun dužnika u blokadi ili na njemu nema novčanih sredstava (ili kod ovrhe koja se provodi na plaći, ako mu je plaća već opterećena ranijim zaduženjima), tada zastara počinje ispočetka ponovno teći od prvog idućeg dana nakon dana kojeg je ovršna isprava podnesena na naplatu (kao što je obrazloženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-946/08 od 27. listopada 2010.), a ne tek isknjiženjem osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda naplate koje Fina provodi sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

25. Što se tiče pokušaja prednika tuženika za naplatom tražbine na plaći ovršenika, evidentno je da do iste nije došlo. Naime, iz dopisa Grada Bjelovara od 6. rujna 2010. (stranica 82) proizlazi da mu na naplatu nije dostavljeno rješenje o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda iz Zagreba broj Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010., nego tužiteljeva Suglasnost o zapljeni plaće koja predstavlja ovršnu ispravu per se iz čl. 202. OZ (ranije čl. 178. OZ-a) i nije identična s predmetnim rješenjem o ovrsi. Da Gradu Bjelovaru doista na naplatu nije dostavljeno navedeno javnobilježničko rješenje o ovrsi te da se isto ne nalazi u redoslijedu osnova za provedbu na plaći tužitelja, proizlazi iz dopisa Grada Bjelovara od 23. veljače 2026. (stranica 105), u čiji sadržaj sud nema razloga sumnjati. Stoga nije bilo potrebe postupiti po dokaznom prijedlogu tuženika i zatražiti od Grada Bjelovara kompletan spis od 2010. nadalje koji se odnosi na evidenciju o tome je li predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi zaprimljeno, kada i je li po njemu postupano. Ovo stoga što u ovom postupku predmet spora nije naplata tuženikove tražbine prema tužitelju po bilo kojoj drugoj ovršnoj ispravi, nego isključivo po rješenju o ovrsi broj Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010. Također, sud nema razloga posumnjati da stručne službe tužiteljevog poslodavca nisu educirane za razlikovanje rješenja o ovrsi od suglasnosti dužnika za zapljenu plaće.

26. U kontekstu istaknutog prigovora zastare preostaje stoga raspraviti tijek provedbe ovrhe u postupku izravne naplate u Fini.

27. Uzevši u obzir da je tuženik predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi dostavio Fini na postupanje 16. rujna 2010., kao i to da po istoj nije bilo naplate (stranica 103), desetogodišnji rok zastare je po mišljenju ovog suda ponovo počeo teći 17. rujna 2010., kao što je obrazloženo u točki 24. obrazloženja ove odluke. Iz navedenog proizlazi da je od 17. rujna 2010. do ponovnog podnošenja rješenja o ovrsi broj Ovrv-686/2010 od 15. lipnja 2010. na izravnu naplatu Fini 24. ožujka 2025. protekao desetogodišnji zastarni rok.

28. Navodi tuženika da je povukao predmetno rješenja o ovrsi iz Fine (što je bilo 30. travnja 2018., a ne 2022., kako je to naveo tuženik u odgovoru na tužbu) kako bi spriječio njegovo uništenje nisu od utjecaja u ovom postupku.

29. Neosnovano tuženik tvrdi i da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice zbog činjenice da je tzv. izvansudska ovrha dovršena (1. prosinca 2025. tuženik je podnio Fini zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu nakon što je njegova tražbina po rješenju o ovrsi broj Ovrv-686/10 naplaćena u cijelosti u postupku izravne naplate). Ovakav stav tuženika u protivnosti je s odredbama čl. 52., čl. 53. i čl. 56. OZ- a. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. da nijednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da bi tužba postala nedopuštena.

30. Stoga sud, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka nalazi da je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe osnovan pa je odlučio kao u točki I. izreke.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

32. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.687,59 EUR.

33. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova.

34. Vrijednost boda prema Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje u tekstu OT-a) iznosi 2,00 EUR.

35. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a; uračunat PDV), trošak sastava podneska od 5. siječnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. OT-a; uračunat PDV), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 12. veljače 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. OT-a; uračunat PDV), trošak zastupanja na ročištu 24. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT-a; uračunat PDV) te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. toč. 3 OT-a; uračunat PDV), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

36. Tužitelju pripada i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, slijedom čega se dobiva ukupan iznos od 1.033,18 EUR.

37. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 15. svibnja 2025. kojim obavještava sud o plaćenoj sudskoj pristojbi jer isti nije nužan u postupku, trošak sastava podneska od 13. ožujka 2026. jer njime ponavlja već iznesene navode, traženi trošak sudskih pristojbi na presudu jer nije dostavio dokaz da je iste platio te trošak sastava podnesaka i sudskih pristojbi u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-849/2025 jer o tim podnescima i radnjama treba odlučiti ovršni sud sukladno odredbama čl. 14. st. 5. i 6. OZ-a.

38. Temeljem čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) u tzv. delegiranim spisima strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

39. Naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom (čl. 11. st. 5. Zakona o sudovima).

40. Punomoćnik tužitelja je postavio zahtjev za naknadu troškova izbivanja iz pisarnice u iznosu od 450,00 EUR plus PDV te trošak prijevoza (tri puta po 16,60 EUR plus PDV, odnosno trošak puta za jednu osobu u jednom smjeru 8,30 EUR plus PDV). Navedeni trošak opravdava priloženim cjenikom tvrtke Čazmatrans Nova d.o.o. (stranica 118).

41. Sud nalazi da zahtjev punomoćnika tužitelja za izbivanje iz pisarnice nije osnovan jer putovanje iz [adresa] do Virovitice ne traje duže od tri sata, što je utvrđeno provjerom na web stranici HAK-a (https://map.hak.hr), dok je u cijelosti osnovan trošak javnog prijevoza, koji za punomoćnika iznosi 49,80 EUR, s tim da na isti ne treba obračunavati PDV.

42. Time je trošak delegacije osnovan u iznosu od 49,80 EUR.

43. Što se tiče zahtjeva tuženika da mu se naknadi trošak pristupa na ročište 24. ožujka 2026. po načelu culpae jer da je podnesak tužitelja od 13. ožujka 2026. podnesen suprotno odredbi čl. 299. a ZPP-a, sud isti nalazi neosnovanim jer je isti zaprimljen e-komunikacijom 16. ožujka 2026., dakle osam dana prije navedenog ročišta.

44. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Ines Hečimović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Predrag Kralik, Bjelovar, F. Rusana 4

2. Punomoćnici tuženika – Buterin & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3

3. Za RH – ODO u Virovitici, Građansko – upravni odjel (toč. V. I VI. tužbenog zahtjeva)