Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-397/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Marijane Žulj Jakovljević kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja, i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kseniji Grba, odvjetnici u Rijeci, Matačićeva 1/I, protiv I. tužene - protutužiteljice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Staniću, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 10/II . i II. tuženika JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, činidbe i ukidanja prava služnosti, a odlučujući o žalbi tužiteljice – protutužene (nastavno tužiteljice), protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru broj: P-1121/2021-51 od 10. travnja 2024., na sjednici vijeća od 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru broj: P-1121/2021-51 od 10. travnja 2024. potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene (točka I. izreke prvostupanjske presude).
i
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Zadru broj: P-1121/2021-51 od 10. travnja 2024. potvrđuje u dijelu u kojem je riješeno da tužiteljica – protutužena i I. tužena – protutužiteljica same snose svoje troškove postupka (točka III. izreke prvostupanjskog rješenja).
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe.
III. Odbija se zahtjev I. tužene - protutužiteljice (nastavno I. tužene) za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu i rješenje.
Prvostupanjskom presudom po točkom I. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužiteljica PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica točno određenog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] površine 32 m2, na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Frana Vlatkovića iz Zadra od 07. 04. 2022. označeno slovima A -B- C-D-A žutom bojom, koja je skica lica mjesta sastavni dio ove presude, u cijelosti.
2. Nalaže se tuženicima AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u skladu s Nalazom i skicom lista mjesta stalnog sudskog vještaka Frana Vlatkovića iz Zadra od 07. 04. 2022. trpe parcelaciju nekretnine iz točke 1. presude, a nakon što ista nekretnine dobije zasebnu katastarsku i zemljišnoknjižnu oznaku, da trpe brisanje prava vlasništva AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na toj nekretnini u cijelosti, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti, sve u roku 15 dana, što će provesti zemljišno-knjižni odjel u [adresa].
3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe." Pod točkom II. odbijen je kao neosnovan dio protutužbenog zahtjeva I. tužene protutužiteljice koji glasi:
"Ukida se pravo služnosti u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na teret čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužiteljica dužna priznati."
Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. odbačen je dio protutužbenog zahtjeva I. tužene – protutužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženica pod 1. AA, zajedno s tuženikom pod 2. JA, vlasnica, odnosno suvlasnica, i to svako od njih za 182 dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužiteljica dužna priznati i trpjeti da tuženici čitavu svoju parcelu ograde i na taj način koriste ubuduće." Pod točkom II. odbijen je kao neosnovan prijedlog I. tužene – protutužiteljice za donošenjem privremene mjere koji glasi:
"Zabranjuje se tužiteljici PA, kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obavljati bilo kakve radove, najkasnije u roku od 24 sata od dana primitka ovog rješenja o privremenoj mjeri pa do pravomoćnog dovršenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, na dijelu ove nekretnine, posebno onom dijelu do javnog puta, podrazumijevajući pod tom zabranom uklanjanje i prekopavanje postojećeg dijela dvorišta ove nekretnine u svrhu promjene lica mjesta i otežavanja utvrđenja pravnog činjeničnog stanja, pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kuna te pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja u slučaju ne pridržavanja ove privremene mjere."
Pod točkom III. riješeno je da tužiteljica - protutužena i I. tužena - protutužiteljica same snose svoje troškove postupka.
2. Tužiteljica je, kako iz žalbe proizlazi, po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv dijela navedene presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke) i točke III. navedenog rješenja kojim je odlučeno o parničnom trošku zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25- nadalje: ZPP).
Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu na način da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak. Traži trošak žalbe.
3. U odgovoru na žalbu I. tužena navodi da je žalba tužiteljice u cijelosti neosnovana, pa predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužiteljice i odgovor na žalbu I. tužene, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe o postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Ovaj sud nije našao niti da izreka pobijane presude proturječi sama sebi i razlozima presude, kao ni da postoji proturječnost između provedenih dokaza i izreke presude. Naprotiv, prvostupanjski sud je na jasan i razumljiv način obrazložio zbog čega tužbeni zahtjev smatra neosnovanim tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, a kako neosnovano u žalbi navodi tužiteljica.
6. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , a kao prema skici lica mjesta izrađenoj nakon sudskog uviđaja, od strane vještaka mjernika (označeno u skici vještaka mjernika slovima A-B-C-D-A žutom bojom).
7. Nakon provedenog postupka te savjesne, brižljive i detaljne ocjene provedenih dokaza u postupku kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno (članak 8. ZPP-a) prvostupanjski sud izveo je zaključak da je I. tužena dokazala kako tužiteljica, a ni njezini pravni prednici nisu bili pošteni posjednici predmeta spora, pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbama članka 28. stavaka 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., dalje: ZOVO), kao niti odredbama članka 18., članka 159. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. nastavno: ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje i da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala ni da je došlo do realizacije pravnog posla na koji se tužiteljica pozivala u tužbi, koji pravni posao je prema tvrdnjama tužiteljice osnov stjecanja prava vlasništva.
8. S zaključcima prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj sud jer isto proizlazi i iz predmetnog spisa.
9. Nadalje, i prema mišljenju ovoga suda, kako pravilno navodi prvostupanjski sud, a što proizlazi i iz predmetnog spisa, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da su ona, odnosno njeni pravni prednici predmetnu nekretninu stekli niti pravnim poslom (dogovor s I. tuženom vezano za odcjepljenje predmeta spora od matične čestice zemlje, koji bi se potom prenio darovanjem na nju i pri tome prilaže skicu lica mjesta) jer za isto nedostaje pisana dokumentacija, a saslušani svjedoci nisu potvrdili njezine tvrdnje, dok je tužena isto osporila, a teret dokaza postojanja tog pravnog posla bio je na tužiteljici (članak 221a. ZPP-a).
9.1. Što se pak tiče stjecanja prava vlasništva dosjelošću, iako je dokazano tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom da se tužiteljica osobno i putem pravnog prednika dugi niz godina nalazi u posjedu predmeta spora izostalo je da se ne radi o poštenom posjedu, a što je nužno da bi se uopće razmatralo stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću jer nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.
9.2. Naime, i prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su pravni prednici tužiteljice bili svjesni odnosno morali biti svjesni da im ne pripada pravo na posjed predmeta spora, već da se radi o čistoj dobroj volji prednika tuženika da im omogući, da se koriste dijelom njegove nekretnine radi izlaza na cestu. Da tužiteljica nije pošteni posjednik prijepora proizlazi ne samo iz pravomoćnog akta – Rješenja o odobrenju za izgradnju iz 1972. nego i iz iskaza I. tužene. Prema stanju spisa sve ovo nije moglo ostati nepoznato ni tužiteljici, pa bez obzira što je ona naknadno uređivala predmet spora, ista je morala biti svjesna da se ne nalazi u kvalificiranom posjedu, odnosno da nije pošteni posjednik prijepora, a na što upućuju i pokušaji dogovora njezine majke s I. tuženom i same tužiteljice, vezano za razrješenje međusobnih odnosa u odnosu na prijepor.
9.3. Sama činjenica posjeda tužiteljice na predmetu spora od oko 1960-tih godina do danas nije dovoljna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom da je osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, bilo da se radi o redovitoj ili izvanrednoj, po pravilima kako ZOVO-a tako i ZVDSP-a pošten posjed, a nepošten posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko njegov posjed trajao.
10. Valja zaključiti da tužiteljica u žalbi zapravo analizira utvrđene činjenice i provedene dokaze na način kako to njoj ide u prilog, a što nema uporišta u dokazima provedenim tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, kao ni utvrđenim činjenicama.
11. Stoga je, protivno navodima u žalbi, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije bila pošteni posjednik spornih nekretnina, pa da iz tog razloga nije mogla dosjelošću steći pravo vlasništva na istima, te je pravilno sukladno odredbi članka 18. stavak 3. i odredbi članka 159. ZVDSP-a odbio tužbeni zahtjev.
12. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, na način da je odredio da svaka stranka sama snosi svoje troškove postupka i to u prvom redu iz razloga što tužiteljica nije uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom niti I. tužena sa svojim protutužbenim zahtjevom.
13. Kako prvostupanjski sud donoseći prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, pravilno je utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tužiteljice primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu.
14. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe jer ista sa žalbom nije uspjela (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
15. Odbijen je zahtjev I. tužene za naknadom troška odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila nužna za donošenje odluke ovoga suda o žalbi (članak 155 stavak 1. ZPP-a).
16. U nepobijanom dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan dio protutužbenog zahtjeva I. tužene - protutužiteljice (točka II. izreke prvostupanjske presude) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.
17. U nepobijanom dijelu u kojem je odbačen dio protutužbenog zahtjeva I. tužene – protutužiteljice i u kojem je odbijen kao neosnovan prijedlog I. tužene – protutužiteljice za donošenjem privremene mjere (točka I. i II. izreke) rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.
Vukovar, 9. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Marijana Žulj Jakovljević