Poslovni broj: P-5615/25-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB; 94472454976, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 09. travnja 2026. godine,

presudio je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"Tuženik Adriatic osiguranje d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB; 94472454976 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB; 84397956623 iznos od 4.501,55 eura uz pripadajuću zakonskom zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana. „

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. travnja 2026. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ŠN smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 02.02.2010. godine koju je skrivio Š M upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme navedene nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police]. Za navedeni štetni događaj osiguranik tuženika proglašen je krivim presudom OS u Zaboku broj K-115/10 od 10.11.2011. godine te preinačenom presudom ŽS u Zagrebu broj Kž-906/12 i kao takva postala je pravomoćna dana 09.04.2013. godine. Osiguranik tužitelja vodio je postupak radi naknade štete pri OS u Zaboku broj P- 340/10 koji je okončan presudom od 22.10.2022. godine, a koja je potvrđena presudom ŽS u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru Gžn-3266/20 od 12.06.2012. godine. Radi posljedica ove nesreće rješenjem tužitelja broj 346691 od 11.05.2010. godine iza pokojnog osiguranika priznato je pravo na obiteljsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, te istu potražuje sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Za ranija razdoblja naknade štete do 31.03.2012., 31.12.2013. i do 31.07.2016. godine vođeni su postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-3516/12, P-1622/24 i P- 348/16 u kojima su donesene presude u korist tužitelja. Tuženik je za tri razdoblja naknade štete do 31.08.2022. godine plaćao štetu u mirnom postupku. Tužitelj ovim postupkom potražuje naknadu štete za razdoblje od 01.09.2022 do 31.08.2025. godine u iznosu od 4.501,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da se 02.02.2010. god. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068201048343. Nije sporna odgovornost za prometnu nesreću Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva sukladno čl. 27 st. 3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koja se primjenjuje na odnos između tužitelja i tuženika jer je riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i stoga se i postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalnopravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP-a. Poziva se na čl. 27 st. 3 ZOOP-a te navodi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Tužitelj dokazima uz tužbu nije dokazao postojanje razlike obiteljske mirovine u odnosu na mirovinu koju bi primao osiguranik tužitelja zbog ozljede na radu, radi čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev po teretu dokaza. U svakom slučaju ukazuje se da tužitelj tužbenim zahtjevom neosnovano potražuje naknadu štete za iznos obiteljske mirovine bez razmjernog umanjenja za uplaćivanje doprinosa za vrijeme radnog staža osiguranika tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u službeni zabilješku MUP, PU Krapinsko - Zagorska, PPP Krapina broj Kir-/ (list 4-7 spisa), u presude na koje se poziva tužitelj (list 8-45 i 50-75 spisa), u Rješenje tužitelja od 11.05.2010. godine (list 46-48 spisa), u dopis tuženika tužitelju od 11.01.2019. (list 76 spisa), u e-mail prepisku među strankama (list 77-78 spisa), u obračun tužitelja (list 79 spisa), u rješenje VSRH broj Revd-4713/24 od 05.11.2024. (list 87-89 spisa), te u rješenje VSRH broj Revd-1095/25 od 19.03.2025. (list 91-93 spisa).

4.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine osiguranika tužitelja MN za razdoblje od 01.09.2022. do 31.08.2025 u iznosu od 4.501,55 eura, a koje iznose je tužitelj isplatio temeljem rješenja od 11.05.2010. godine.

5.Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, nije sporna pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika. Tuženik ne sporio da tužitelj vrši plaćanja na ime obiteljske mirovine.

6.Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7.Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP. Dakle, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, (v. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988- 1998 od 17. ožujka 2010.).

8.Pravni stav o primjeni ZOOP, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa viših sudova suda koja je dosljedna (Gž-1970/2022 od 19. srpnja 2022.).

9.Za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine,

10.Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje, uz ostalo, dužno je nadoknaditi zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).

11.Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

12.Kako je navedeno, tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbama čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) teret dokaza visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, to sud temeljem dokaza u spisu nije mogao utvrditi navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (Tako i ŽS Karlovac Gž-539/21 od 15. ožujka 2023 i ŽS Zagreb Gž-353/25 od 04.ožujka 2025.).

13.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude, dok sud zbog izraženog pravnog stava nije posebno cijenio ostale navode stranaka.

14.Sud je tuženiku dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. ZPP-a, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to; za sastav odgovora na tužbu prema Tbr 7/1 100 bodova, te za pristup na ročište 02.03.2026. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno čini 200 bodova, odnosno 400,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 500,00 eura. Kamate na dosuđeni iznos troškova, dosuđene su temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu, 09. travnja 2026. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1) tužitelju

2) tuženiku