REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-734/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužiteljica SZ (ranije: ĐZ), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare, Zagreb, Trg Mažuranića 4, i prvotuženik ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, Tuškanova 32, te drugotuženik NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i drugo, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju nekretnine od 23. kolovoza 2018., sklopljen između prvotuženika ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ništetan.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč – Parenzo, Općinskog suda u Pazinu, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi ugovora o darovanju nekretnine od 23. kolovoza 2018., sklopljenog između prvotuženika ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na k. č. [katastarska čestica], obiteljska jednokatna kuća, dvorište i livada, površine 1039 m2, k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora o darovanju nekretnine, rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, posl. br. Z-29108/2018 od 26. rujna 2018., tako da se briše pravo vlasništva u 1/2 dijela s imena prvotuženika ĐZ. u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

III. Nalaže se tužiteljici da prvotuženiku ĐZ naknadi troškove ovog postupka isplatom 3.125,00 eura (tri tisuće sto dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama od 9. travnja 2026. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev prvotuženika ĐZ za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 625,00 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. srpnja 2024. podnijela tužbu (str. 1–4) radi utvrđenja da je ugovor o darovanju nekretnine (i to 1/2 idealnog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], obiteljska jednokatna kuća, dvorište i livada, površine 1039 m2, k. o. [katastarska općina]), kojeg su 23. kolovoza 2018. sklopili prvotuženik ĐZ (tužiteljičin bivši suprug) kao obdarenik i II. tuženik NZ (sin tužiteljice i prvotuženika ĐZ) kao darovatelj, uz nalog da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ugovora.

1. 1. Tužbeni zahtjev tužiteljica, koja je suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, temelji na odredbama čl. 322. st. 1. i čl. 327. st. 1. i čl. 482. Zakona o obveznim odnosima, odnosno tvrdnjama da ugovor nema propisani oblik (predmetni ugovor nije ovjerovljen/solemniziran kod javnog bilježnika, niti je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta), i da, iako je ugovorom (u čl. 2. st. 2.) navedeno da obdarenik u posjed darovane nekretnine stupa odmah, da između tuženika nikada nije izvršena prava predaja stvari odnosno obdareniku nikada nije realno predana predmetna nekretnina u neposredni posjed niti je isto uopće bilo moguće učiniti te obdarenik nikada nije niti bio u neposrednom posjedu predmetne nekretnine (nikada nije živio/stanovao, a niti je istu koristio/upotrebljavao te nije snosio financijske obveze vezane uz predmetnu nekretninu.).

2. U odgovoru na tužbu od 21. listopada 2024.(str. 39–40) prvotuženik ĐZ osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporio je tužiteljici i aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe, zbog nedostatka pravnog interesa tužiteljice za podnošenje tužbe na utvrđenje, ali i iz razloga jer se na ništetnost pravnog posla na temelju čl. 327. Zakona o obveznim odnosima može pozivati samo i isključivo zainteresirana osoba (zainteresirana osoba je ona koja utvrđenjem ništetnosti očekuje postići za sebe neki učinak koji ne bi mogla postići bez presude kojom je utvrđena ništetnost pravnog posla, u konkretnom slučaju predmetnog ugovora o darovanju). Tužiteljica ne samo da nije stranka predmetnog ugovora na koje se jedino mogu odnositi pravne posljedice ugovora, nego eventualnim utvrđenjem ništetnosti ugovora tužiteljica ni na koji način ne bi stekla prava na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine koji je predmetom darovanja, niti bi to na bilo koji način utjecalo na njen položaj na nekretnini (tužiteljica je suvlasnica dijela koji nije predmet darovanja).

2. 1. Istaknuo je da je netočno da u odnosu na predmet darovanja nikada nije izvršena prava predaja tuženiku u posjed. To da je životno nelogično i neprihvatljivo, jer su za vrijeme predmetnog darovanja stranke činile obitelj, živjeli su u zajedničkom kućanstvu te zajedno ljetovali u predmetnoj nekretnini. Prvotuženik ĐZ se nalazio u posjedu predmetne nekretnine ne samo od izvršenog darovanja, već i ranije, te je isti imao ključeve predmetne nekretnine sve dok mu tužiteljica nakon razvoda braka 2021. nije oduzela posjed (zbog čega je pokrenuo postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-780/2023 u kojem zahtijeva isplatu naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine). Također, u različitim vremenskim razdobljima, ulagao je u nekretninu i uređivao je.

3. Drugotuženik NZ je u odgovoru na tužbu od 5. studenog 2024. (str. 48) priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navevši i da su svi navodi tužiteljice točni i istiniti.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, proveden je dokazni postupak u kojem su pročitane i razgledane isprave koje se nalaze u spisu, i to: izvatci iz zemljišne knjige (str. 6–9), ugovor o darovanju nekretnine (str. 10–11), dopis (str. 12–13), podnesci iz predmeta posl. br. P-780/2023 (str. 14–18, 42–44, 45–47), podnesci iz predmeta posl. br. R1-290/2021 (str. 19–22), presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-385/2025 od 30. travnja 2025. (str. 59–63), uvjerenje o prebivalištu (str. 64), fotografije (str. 69–87) te ispis razgovora (str. 88–92). Nadalje, stranke (tužiteljica i prvotuženik ĐZ) su saslušane na ročištu glavne rasprave održanom 24. listopada 2025. (str. 105–112). Drugotuženik NZ nije saslušan jer, iako više puta (uredno) pozivan, nije pristupao na ročišta kod suda. Na ročištima glavne rasprave održanima 26. i 27. veljače 2026. (str. 135–147) saslušani su svjedoci predloženi po tužiteljici (JZ, ŠZ, KZ), te svjedoci čije je saslušanje predložio prvotuženik ĐZ (SZE, UZ, ZZ, ČZ, EZ, RZ, DZ).

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. 1. Nesporno je između stranaka (a dijelom proizlazi i iz pisanih isprava) da su NZ kao darovatelj i ĐZ kao obdarenik **.**.2018. sklopili pisani ugovor o darovanju 1/2 dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], u naravi obiteljska jednokatna kuća, dvorište i livada, ukupne površine 1039 m2, k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Njihovi potpisi na ugovoru ovjereni su istog dana kod javnog bilježnika u Zagrebu, Željka Horvata-Pernara, pod brojem OV-5291/2018. Nadalje, da je ugovorom u čl. 2. st. 2. navedeno da obdarenik (prvotuženik ĆZ) u posjed darovane nekretnine stupa odmah. Ugovor nije ovjeren/solemniziran kod javnog bilježnika, a nije ni sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Na temelju predmetnog ugovora prvotuženik ĐZ je upisao pravo vlasništva predmetne nekretnine u 1/2 dijela (rješenje ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč – [adresa] posl. br. Z-29108/2018 od 26. rujna 2018.). Na preostalih 1/2 dijela predmetne nekretnine kao suvlasnica je upisana tužiteljica. Tužiteljica je majka drugotuženika NZ i bivša supruga prvotuženika ĐZ. Osim NZ (rođen 1999.), još imaju dvoje sinova, S (rođen 2002.) i Đ (rođen 2009.).

6. 2. Tvrdnje su tužiteljice da je ugovor o darovanju ništetan pravni posao zbog nedostatka forme, i to sukladno odredbama:

– čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018.; dalje: ZOO; mjerodavan s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o darovanju) koji propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo

– čl. 482. st. 1. i 2. ZOO-a, prema kojem se ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, a ugovor o darovanju nekretnine bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave

– čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016.) kojim je propisano da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca;

pozivajući se na to da između ugovornih stranaka (ovdje tuženika) nije izvršena prava predaja darovane nekretnine, a ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

6. 3. Osnovanost tih tvrdnji drugotuženik NZ je priznao, dok je prvotuženik ĐZ osporio, pa je, uzimajući u obzir to da se prema tuženicima ne može donijeti različita odluka, a s obzirom na (i između stranaka) nespornu činjenicu da sporni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, valjalo utvrditi je li izvršena prava predaja darovane nekretnine, a prethodno je bilo potrebno odlučiti o osnovanosti istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije.

7. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a), a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. ZOO-a).

7. 1. Tužiteljica, koja nije stranka predmetnog ugovora o darovanju, pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti, odnosno da se ima smatrati zainteresiranom osobom (u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a), obrazlaže samom činjenicom da je suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, a tim više što je izložena višestrukim sudskim postupcima koje inicira prvotuženik ĐZ protiv tužiteljice, upravo u odnosu na predmetnu nekretninu.

7. 2. Stav je ovog suda da je tužiteljica, već i samom činjenicom njezinog suvlasništva predmetne nekretnine, dokazala da je zainteresirana osoba, odnosno svoj pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica nije bilo koja osoba, ili osoba koja nema nikakve veze s predmetom ugovora, pa da bi joj se s uspjehom osporavao pravni interes. Naprotiv, tužiteljica je, iako ne osoba koja je sklopila ugovor, osoba u odnosu na koju predmetni ugovor proizvodi i/ili može proizvoditi učinak (posredno i/ili neposredno djelovati na pravni i ekonomski položaj tužiteljice). U prilog tome osnovano se tužiteljica poziva na činjenicu da je prvotuženik ĐZ kao suvlasnik predmetne nekretnine pokrenuo više sudskih postupaka protiv tužiteljice u odnosu na predmetnu nekretninu (postupak radi isplate zbog nemogućnosti korištenja nekretnine, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl. br. P-780/2023; postupak radi razvrgnuća suvlasništva, pred ovim sudom, Stalnom službom u Poreču – [adresa], posl. br. R1-290/2021), a što svakako ima utjecaja na njezin položaj tužiteljice.

7. 3. Stoga je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije/pravnog interesa ocijenio neosnovanim (i o njemu odlučio zajedno s odlukom o glavnoj stvari, čl. 288. st. 3. ZPP-a).

8. Glede spornog pitanja predaje nekretnine u posjed, ranije citirana odredba čl. 482. ZOO-a s obzirom na trenutak ispunjenja obveze darovatelja iz ugovora o darovanju, a to je predaja dara obdareniku, razlikuje realno darovanje (ako ispunjenje darovateljeve obveze slijedi odmah nakon sklapanja ugovora, odnosno bude ispunjeno istovremeno sa sklapanjem ugovora, riječ je o darovanju s pravom predajom) i konsenzualno darovanje (darovanje bez prave predaje, o kojem je riječ kada je ispunjenje darovateljeve obveze vremenski odvojeno od trenutka sklapanja ugovora, odnosno ne slijedi neposredno nakon sklapanja ugovora). Ugovor o darovanju bez prave predaje (u neposredan posjed) je strogo formalan ugovor i mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Bilo da je riječ o realnom ili konsenzualnom darovanju, ugovor je sklopljen suglasnošću volja, tj. kada obdarenik prihvati darovateljevo obvezivanje na predaju dara bez protučinidbe (odredbom čl. 479. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati).

8. 1. Nema jasne (zakonske) definicije kada će se smatrati je li bilo prave predaje stvari odnosno je li faktički izvršena predaja nekretnine u (samostalan) posjed, pa je to činjenično pitanje. Odlučno je utvrđenje da je po sklapanju ugovora obdarenik stupio u (samostalan) posjed, uz volju ugovornih strana da on od tada izvršava vlasnički posjed nekretnine.

8. 2. U tom kontekstu, od važnosti je odredba čl. 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta) koja propisuje da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, a prema čl. 15. st. 1. ZV-a samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

9. Iz rezultata izvedenih dokaza, iskaza saslušanih stranaka odnosno tužiteljice i prvotuženika ĐZ, te svjedoka čije su saslušanje predložile stranke, sud je utvrdio kako slijedi.

9. 1. Predmetna nekretnina obiteljska je kuća tužiteljice, o čemu su suglasno iskazivali tužiteljica, njezina majka JZ, ali i prvotuženik ĐZ, pa je zbog toga njihove iskaze sud, u tom dijelu, pozitivno ocijenio. Predmetnu kuću stekli su baka tužiteljice N (Gina) i djed CZ u braku (u kojem su bili preko 50 godina), i oni su u njoj živjeli, dakle bili njezini neposredni posjednici, i to N do svoje smrti 2005. CZ je u kući živio do otprilike 2018., otkada je boravio u umirovljeničkom domu u Novigradu. Iako su tvrdnje tužiteljice i njezine majke JZ da je unatoč činjenici boravka u domu, CZ više boravio u kući u [adresa] nego u Novigradu, sud te tvrdnje nije prihvatio. O tome da je živio u domu iskazivali su susjedi ZZ (predložen od prvotuženika ĐZ), susjeda KZ (predložena po tužiteljici), otac prvotuženika ĐZ, UZ, te sestra prvotuženika ĐZ, SZE. Osim toga, iz iskaza oca i sestre prvotuženika ĐZ, pa i svjedoka RZ (obiteljskog prijatelja) i EZ (poznanika stranaka unazad 16-17 godina), koji su svi dolazili u predmetnu kuću nakon 2018., ne proizlazi da bi kada bi oni došli, CZ živio u kući (jedino je svjedok EZ iskazivao o „starijem gospodinu u kući, za kojeg ne zna da li tamo živi“, ali to je bilo 2010. ili 2011.).

9. 2. Nadalje, prema suglasnom iskazu JZ i prvotuženika ĐZ, N i CZ su za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku (očito se misli na razdoblje 1991.), zbog straha, s obzirom na svoju srpsku nacionalnost, kuću prepisali na Angelininu kćer JZ koja je hrvatske nacionalnosti (CZ joj je bio očuh). Potom je JZ (2000., prema iskazu tužiteljice i prvotuženika ŽZ) tu kuću prepisala na svoju kćer, tužiteljicu, i tada jedinog njezinog unuka, ovdje drugotuženika NZ.

9. 3. Obrazloženje je prvotuženika ĐZ da je uvjet J i CZ bio da JZ da pravo doživotnog uživanja Š i CZ i da pola kuće prepiše na tužiteljicu (jer je tužiteljica bila sve baki i djedi, a njoj nisu prepisali jer je tada bila maloljetna). Na kraju da su sve prepisali JZ i dogovorili da ona to dalje prepiše na tužiteljicu. Sve do financijskog bankrota ona to nije učinila. Onda da su je N i CZ ucijenili i rekli da joj više neće davati novce dok ne napravi s kućom što je trebala, i onda je JZ polovicu darovala K, a drugu polovicu je trebala zadržati za sebe, ali ju je ona kompenzirala s njime (prvotuženikom ĐZ) jer joj je on dao novce za podmirenje njezinih dugova (Veri su novce davali i N i Milan). Zbog izbjegavanja plaćanja poreza, polovica kuće nije prepisana na njega, veća na unuka NZ. To da je osmislila (baka) N, jer su se htjeli zaštiti (jer im JZ nije dala doživotno). Sin NZ da je znao da je njegova polovica kuće zapravo od prvotuženika ĐZ, i da je on nakon svoje punoljetnosti treba vratiti, što je i učinio predmetnim ugovorom.

9. 4. O tome da je JZ (ali i njezin suprug U) imala dugova koje je podmirio ĐZ, iskazivali su i otac prvotuženika ĐZ, UZ (koji je poznavao N i CZ, poznaje i JZ, i koji je dolazio u obiteljsku kuću kako dok su N i CZ bili živi, tako i nakon smrti/odlaska u dom, i tada sam sa svojim sinom), te sestra prvotuženika ĐZ, SZE, koja je također iskazala da je kuća podijeljena pola K, pola NZ, zbog dugova, i koja je također dolazila s ĐZ u predmetnu kuću (dok je CZ bio živ, ali živio u domu). Ti su svjedoci iskazivali i u prilog navodima prvotuženika ĐZ i njegovom iskazu u kojem je naglašavao da „cijelo vrijeme“ ima ključ predmetne kuće, da ju je on isključivo održavao (dok je CZ tamo živio, zajedno s njime), da je plaćao apsolutno sve režije, a u konačnici da je, nakon predmetnog darovanja, 2019. ili 2020. krenuo s adaptacijom predmetne kuće.

9. 5. Da je u adaptaciju kuće krenuo prvotuženik ĐZ, koji ih je angažirao za izvođenje radova na predmetnoj kući, potvrdili su svjedoci čije je saslušanje predložio. ČZ (s kojim je tužitelj u poslovnim odnosima) iskazao je da je od prvotuženika Vedrana Krešića 2019. dobio zadatak za projektiranje renovacije predmetne kuće (iskopi za bazen, promjena stolarije), i da je u konačnici obavljene usluge naplatio od prvotuženika ĐZ. Svjedok VZ (Vedranov prijatelj iz osnovne škole koji je za njega izvodio električarske radove u [adresa] i [adresa]) potvrdio je da je na predmetnoj kući izvodio električarske radove (krajem 2020. ili početko 2021.), da ga je za radove angažirao prvotuženik ĐZ i da ga je on i platio. O izvođenju radova na kući iskazivao je i ZZ, koji je pomogao sinu Z u montaži prozora, a koji je pretpostavio da je njegovog sina za te radove angažirao prvotuženik ĐZ. I sdvjedok RZ, obiteljski prijatelj koji je u predmetnoj kući bio više puta, posljednje prije pet, šest godina, također je iskazivao o radovima adaptacije kuće (bazen, staklene stijene), kao i da je te radove plaćao ĐZ („…nitko drugi nije imao za platiti osim ĐZ, SZ se takvim stvarima nije bavila…“).

9. 6. Kako su iskazi tih svjedoka u cijelosti suglasni s iskazom prvotuženika ĐZ, koji je ovome sudu iskazivao detaljno, okolnosno i uvjerljivo, sud je njihove iskaze prihvatio.

9. 7. Kraj činjenice da je više osoba, od čega i zajednički prijatelji stranaka, potvrdilo: – da su (prije i u vrijeme darovanja) predmetnu kuću koristili tužiteljica i prvotuženik ĐZ i njihova djeca, kao obitelj; – da su (prije i u vrijeme darovanja) odlazili u [adresa] preko ljeta i tamo znali boraviti (pri čemu bi prvotuženik ĐZ, zbog posla u Zagrebu, većinom boravio (produženim) vikendom; – da je prvotuženik ĐZ (nakon darovanja) ulagao financijska sredstva u kuću; sud nije pozitivno cijenio iskaze tužiteljice i njezine majke JZ o tome: – da tužiteljica i prvotuženik ĐZ nikada nisu u kuću dolazili kao obitelj; – da prvotuženik ĐZ nikada u kući nije ljetovao; – da prvotuženik ĐZ u kuću nikada ništa ulagao. Ti navodi u suprotnosti su i s fotografijama koje su nalaze u spisu, ali s ispisom „viber“ poruka iz kojih proizlazi da je prvotuženik ĐZ slao poruke obitelji (u Zagreb) o radovima koji se izvode na kući. Jedino je svjedokinja ŠZ, prijateljica tužiteljice od 1996./1997. iskazivala da nikada tužiteljica i prvotuženik ĐZ nisu ljetovali u predmetnoj kući kao obitelj („da su odlazili na malo luksuznije destinacije“) i da ona ĐZ nije viđala, međutim ta je svjedokinja ujedno iskazala da bi se u kući kratko zadržala, pa moguće da ĐZ nije zapazila, a i iskazivala je o razdoblju kada je i N bila živa („…Ja bih se s K kratko zadržala u kući, nakon čega bi smo mi otišle u šetnju ili na plažu s tada njezinim jedinim sinom NZ.“). Svjedokinja KZ (susjeda) iako je iskazivala o svojim neposrednim zapažanjima, ona nisu bila dovoljno konkretna u tom dijelu, pa ih sud nije posebno cijenio („…nisam toliko dobra sa susjedom K…ne mogu vam to odgovoriti… nisam išla u detalje… ne znam kada se krenula obnavljati kuća… ne znam da li tamo živi… godine se ne mogu sjetiti…“).

10. Kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje žive u obiteljskoj zajednici i zajednički koriste nekretninu koja je predmet darovanja, kao što je to ovdje slučaj, uvjet prave predaje ispunjen je kad je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovane nekretnine (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 1746/90 od 10. siječnja 1991.; isto shvaćanje izneseno je u i odluci posl. br. Rev 1563/84 od 8. listopada 1986. u kojoj se navodi da kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje su živjele ili žive u obiteljskoj zajednici i zajednički koriste nekretninu koja je predmet darovanja uvjet prave predaje nekretnine ispunjen je samim time što je u vrijeme kad je učinjeno i prihvaćeno darovanje postojao takav način života iz kojega je proizlazilo i zajedničko korištenje darovane nekretnine.

11. Rezultati dokaznog postupka u ovom predmetu upućuju na to da je i prije darovanja 2018. prvotuženik ĐZ bio u položaju da izvršava svoju faktičnu vlast glede predmetne nekretnine, odnosno da je bio njezin neposredni posjednik, jednako kao i tužiteljica. Između njih postao je obiteljski način života (o čemu je iskazivao prvotuženik ĐZ) i oni su, i sa sinom, drugotuženikom NZ, zajednički koristili nekretninu koja je predmet darovanja.

11. 1. Svi navedeni predmetnu nekretninu su suposjedovali (prvotuženik ĐZ je i prije sklapanja spornog ugovora o darovanju doista koristio predmetnu nekretninu, imao je ključ, što ni tužiteljica nije osporila). Iako je nisu posjedovali za sebe, već kao nesamostalni posjednici, jer su kao pravog vlasnika priznavali (ranije N, a nakon njezine smrti 2005.) CZ, nakon sklapanja predmetnog ugovora posjedovno stanje glede predmetne kuće nije se promijenilo. Kuća se sve do smrti CZ (2020.) i pokretanja brakorazvodne parnice između stranaka (2021.) koristila na jednak način kao i prije predmetnog darovanja (2018.), a to je kao obiteljska kuća za odmor K i ĐZ i njihove djece, te je tu kuću kao obiteljsku, i nakon darovanja, nastavio koristiti, na jednak način obdarenik, ali i sam darovatelj. Tek je po smrti CZ prvotuženik ĐZ krenuo s adaptacijom kuće.

11. 2. Tjelesna predaja u takvom slučaju nije potrebna i dovoljno je da između obdarenika i predavatelja posjeda – drugotuženika NZ, dođe do prenošenja vlasti, a to se zbiva njihovim jasnim i sukladnim očitovanjem volje (očitovanje volje dotadašnjeg neposrednog posjednika i stjecatelja da prvi prenosi na drugog posjed).

12. Tužiteljica iako ugovor pobija zbog nedostatka forme, sama je u iskazu navela da drugotuženik NZ nije znao da daruje predmetnu nekretninu (o čemu da joj je rekao sam sin), kao i da nije znao da je vlasnik obiteljske kuće (do možda tjedan dana prije potpisivanja predmetnog ugovora, kad su mu to rekli tužiteljica i prvotuženik ĐZ), pa bi slijedilo da ugovor smatra nevaljanim iz nekih drugih razloga.

12. 1. Doista iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da ni sam NZ nije imao vlast, niti da je na jasan način potvrdio predaju posjeda i očitovao volju da će prvotuženik ĐZ sada biti (su)vlasnik i da je na njega posjed prenesen (sve navode tužiteljice o izostanku predaje u posjed darovatelj odnosno drugotuženik NZ je priznao). No, sud, i kada odlučuje o ništetnosti, odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a on je usmjeren na ništetnost ugovora zbog nedostatka forme, a zbog nedostatka prave predaje.

12. 2. Stoga zaključuje da se o darovanju bez prave predaje stvari radi onda kada je predaja darovane stvari odgođena za neko buduće (određeno ili neodređeno) vrijeme, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer iz u postupku utvrđenih činjenica izvjesno proizlazi da je prvotuženik ĐZ bio u položaju da izvršava akte faktičke vlasti na predmetnoj nekretnini, koje je doista izvršavao i prije kao i u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, pa je stoga za predaju u posjed darovanih nekretnina, bilo dovoljno prenošenje vlasti očitovanjem volje darovatelja kao dotadašnjeg neposrednog posjednika i stjecatelja da prva prenosi na drugog posjed, a to je izvršeno prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju.

13. Zaključno, u slučaju zakonom propisane forme ugovora o darovanju bitan je sadržaj ugovora u trenutku njegova sklapanja, i taj sadržaj, koji u ovom stadiju postupka održava volju stranaka (jer nju nitko nije doveo u pitanje), definira njegovu formu. Sve što se događa nakon što je ugovor sklopljen ne smije utjecati na pitanje valjanosti ugovora kada je forma ugovora u pitanju.

14. Budući da nije riječ o ugovoru koji bi zbog nedostatka oblika povlačio učinke ništetnosti, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kako u pogledu utvrđenja ništetnosti (t. I. izreke), tako i u pogledu naloga brisanja upisa izvršenog na temelju ništetnog ugovora (kao u t. II. izreke presude).

15. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima parničnog postupka donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužiteljica u ovom sporu nije uspjela pa joj ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka. Prvotuženiku ĐZ pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu, i na ročištima održanim kod ovog suda 10. lipnja 2025., 24. listopada 2025., 26. i 27. veljače 2026., sve po 250 bodova (uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora), odnosno 500,00 eura (1 bod = 2,00 eura), ukupno 2.<500,00 eura, uvećano za PDV 25 % (625,00 eura), sveukupno 3.125,00 eura, sve prema tbr. 8. t. 1. i tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. , tbr. 46. i tbr. tbr. 52 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.).

15. 1. U smislu odredbi čl. 155. ZPP-a, za trošak sastava podneska od 9. lipnja 2025., ovaj sud (koji je postupak vodio), ocijenio je da nije bio potreban za vođenje podneska, jer je navode iz tog podneska, koji je predan neposredno pred ročište, tuženik mogao istaknuti na ročištu (10. lipnja 2025.) za zastupanje na kojem je određena nagrada odvjetniku.

15. 2. Stoga je tužiteljici naloženo da prvotuženiku ĐZ naknadi troškove postupka isplatom 3.125,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te je odbijen zahtjev prvotuženika ĐZ u preostalom dijelu (za iznos 625,00 eura sa zateznim kamatama), kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, sve kao u t. II. do IV. izreke presude.

U Pazinu 9. travnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužiteljica po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženici: I. tuženik po pun; II. tuženik.