REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj P-6176/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB 38922958547, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja SČ i punomoćnika tuženika ZČ, Su-567/2024, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 4.110,80 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 31.01.2024. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17.10.2024. godine navodi da je rješenjem tužitelja od 16.8.2010. i 19.10.2010. osiguraniku tužitelja EČ priznato pravo na invalidsku mirovinu. Osiguranik tužitelja ozlijeđen je dana 9.4.2003. godine u prometnoj nesreći pri povratku s posla dok je kao pješak prelazio cestu an obilježenom pješačkom prijelazu i pri upaljenom zelenom svijetlu za pješake. Prometnu nesreću je skrivio nepoznati vozač upravljajući osobnim automobilom nepoznate registarske oznake i broja koji je pobjegao s mjesta nesreće. Povodom ovog štetnog događaja osiguranik tužitelja vodio je postupak naknade štete protiv tuženika pred ovim sudom pod posl.br. Pn-4754/05. Za ranija razdoblja tužitelj ej protiv tuženika ishodio pravomoćnu presudu kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 5776/11 za razdoblje od 1.3.2017. do 31.12.2019. dok je za razdoblje od 1.1.2020. do 31.12.2021. u tijeku postupak pred ovim sudom pod brojem P-2675/22. Tužitelj je za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2023. s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio 13.702,68 EUR. Obzirom da je ozljeda na radu na ukupnu invalidnost utjecala u omjeru od 30% to iznos od 4.110,80 EUR predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju (30% od 13.702,68 EUR). Navodi da je tužitelj temeljem čl. 164 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju dana 3.1.2024. godine uputio tuženiku odštetni zahtjev za navedeni iznos kojeg je tuženik otklonio pozivajući se na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom izloženog predlaže da mu sud pruži zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i odgovornost za isplatu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Ne osporava činjenice donošenja rješenja tužitelja, ozljeđivanje osiguranika tužitelja te utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja kao i isplate po pravomoćnim presudama na koje se poziva tužitelj. Međutim tuženik upire na zauzeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske te najnovijoj sudskoj praksi prema kojoj je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. To iz razloga što se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje uskraćuju tužitelju pravo na naknadu štete, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan uzevši u obzir jasnu i izričitu odredbu važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje pitanje prava na naknadu štete nastale od strane neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva te izričito navodi da su zavodi za zdravstveno, mirovinsko invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda. Tužiteljeva tražbina zapravo predstavlja subrogacijsku tražbinu potraživanja koje je odredbom čl. 44 st. 5 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isključeno iz obveze tuženika za namirenje. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenja tužitelja, zapisnik o očevidu, nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti osiguranika tužitelja, podatke o iznosima isplaćenih sredstava, ispis podataka banke doznačenih mirovinskih primanja te podneske stranaka.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja kojim potražuje naknadu iznosa isplaćenih svojem osiguraniku na ime invalidske mirovine temeljen na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Izvršen uvid u naprijed spomenutu dokumentaciju potvrđuje navode tužitelja da je osiguranik tužitelja GČ stradao u prometnoj nesreći dana 9.4.2023. od strane nepoznatog vozila pri čemu je zadobio tjelesne ozljede kao i to da je istome rješenjima tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva točnije da li se u konkretnom slučaju na utvrđenje postojanja visine obveze tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj ili odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kako to smatra tuženik.

8. Vezano uz navedeno Vrhovni sud Republike Hrvatske ujedinio je svoje pravno stajalište da se u predmetu kao što je ovaj imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. U ovoj pravnoj stvari mjerodavan je propis koji regulira materije osiguranja točnije Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, prema navedenom stajalištu u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske i obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U predmetnom slučaju tužiteljeva tražbina zapravo predstavlja subrogacijsku tražbinu koja je odredbom čl. 44 st. 5 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isključena iz obveze tuženika za namirenjem. Spomenutom odredbo čl. 44 st. 5 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je uređeno pitanje prava na naknadu štete nastale od strane neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva određeno je da Zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstava nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Generacijskog fonda. Navedeno znači da je spomenutom odredbom izričito navedeno tko je isključen od prava da od Hrvatskog ureda za osiguranje zahtijeva ispunjenje obveze po osnovi štete nastale od nepoznatog vozila na teritoriju Republike Hrvatske pa kako se isključenje odnosi i na tužitelja, to se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim. U konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev nije upravljen prema društvu za osiguranje. Tužiteljeva tražbina predstavlja subrogacijsku tražbinu koja je naprijed citiranom odredbom čl. 44 st. 5 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isključena iz obveze tuženika za namirenje.

9. Nije sporno da je tužitelj temeljem svojih rješenja izvršio isplate invalidske mirovine, a što proizlazi i iz obračuna isplate invalidske mirovine i ispisa podataka banke doznačenih mirovinskih primanja, međutim imajući u vidu ranije izloženo tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se neosnovanim što je bio razlog odluke suda kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku