REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7040/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po punomoćniku Ivani Grgić Zovko odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 897,96 eura (osamstodevedesetsedam eura i devedesetšest centi) sa zateznim kamatama počev od 1. srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi parnični trošak u iznosu od 375,00 eura (tristosedamdesetpet eura) sa zateznim kamatama počev od 9. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. studenog 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik AG teško stradao u prometnoj nesreći dana 06. rujna 2015. u Zagrebu, Bukovačka cesta 11. Nesreću je skrivio PG upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], broj police: [broj police], vozilo osigurano kod Euroherc osiguranje d.d. Odgovornost PG za predmetnu prometnu nezgodu utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-293/2016 od 16.03.2016. Rješenjem tužitelja broj 1055100 od 01.02.2018. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, nastalog kao posljedica ozljede na radu (predmetna prometna nezgoda ) počevši od 01.06.2017. Za prethodna razdoblje isplate naknade zbog tjelesnog oštećenja zaključno sa 30.11.2021. u tijeku su postupci radi naknade štete pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, broj P-3740/2020. i P-5834/2025. Tužitelj je daljnjom isplatom naknade zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 01.12.2021. do 31.05.2024. u iznosu od 897,96 eura pretrpio štetu. Tuženik je pozvan da predmetnu štetu podmiri u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 06.06.2024., a po kojem nije postupljeno. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom naknade zbog tjelesnog oštećenja temeljem odredaba članka 160., a u vezi s člankom 163. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti isplatu navedenog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare (obzirom je tužba podnesena dana 3. studenog 2025., odnosno po proteku roka od 3 godine od dana nastanka prava na tjelesno oštećenje (kao dana 01. lipnja 2017.), osporava pasivnu legitimaciju iz razloga jer je mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari za utvrđenje eventualne obaveze tuženika kao osiguratelja je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno konkretno čl. 27. ZOOP-a koji određuje sadržaj obveze koju se tuženik kao osiguratelj obvezao snositi solidarno sa svojim osiguranikom prema trećim osobama. Tuženik kao osiguratelj nije štetnik pa ni njihova pravna pozicija nije identična niti je opseg odgovornosti identičan pa ga se ne može niti teretiti za naknadu cjelokupne štete. Osiguratelj odgovara solidarno sa štetnikom kao svojim osiguranikom samo za onaj iznos i onu vrstu štete koju se obvezao naknaditi prema trećima sukladno ugovoru o osiguranju i propisima koji taj ugovor određuju (ZOOP) i za koju obavezu mu je, u konačnici, i plaćena premija koja se određuje razmjerno riziku koji se preuzima. Svu razliku ili više nastalu štetu koja prelazi obavezu tuženika kao autoosiguratelja po polici osiguranja, obvezan je temeljem odredbi ZOO-a i ostalih zakona pa tako i ZOMO-a, snositi sam štetnik po pravilima o obvezi naknade cjelokupne štete. Obzirom je pravo na umirovljenje priznato osiguranici tužitelja temeljem prava iz ozljede na radu, nema razlike koju bi tuženik bio u obavezi platiti primjenom čl. 27. ZOOP-a. Temeljem navedenog, u konkretnom slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP). Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH-a br. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.g. i br. Rev-2320/2015 od 21.05.2019. god. Stoga tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u preslik zapisnika o očevidu broj: 511-19-44/3-K-0071/2015 od 9. studenog 2015. (l. 5.-9. spisa), presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-296/16 od 16. ožujka 2016. (l. 10.-13. spisa), rješenja tužitelja od 1. veljače 2018. (l. 14.-15. spisa), Nalaza i mišljenja o oštećenju od 16. siječnja 2018. (l. 16.-18. spisa), rješenja tužitelja od 25. siječnja 2016. (l. 19.-21. spisa), obračun isplata od 5. lipnja 2024. (l. 22. spisa), dopisa tuženiku od 6. lipnja 2024. sa povratnicom (l. 23. -25. spisa).

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 897,96 eura zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete na ime isplaćene naknade za tjelesno oštećenje, s time da je isto priznato kao posljedica ozljede na radu od 30%.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao i da je naknada za tjelesno oštećenje uzrokovana štetnim događajem (prometna nezgoda) priznata kao posljedica ozljede na radu u omjeru od 30%, ali je sporna osnova i visina tražbine, pasivna legitimacija tuženika te da li je potraživanje u zastari.

6. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenih zahtjeva izveden je dokaz uvidom u sve isprave koje prileže spisu. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, valja napomenuti isti djelomično osnovan.

Naime, zastaru potraživanja naknade štete koja je tužitelju nastala isplatama novčanih davanja po osnovi priznatog prava na tjelesno oštećenje reguliraju odredbe članka 165. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18, dalje: ZOMO-a). Odredbom članka 165. stavak 1. ZOMO-a propisano je da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rok zastare potraživanja s osnova naknade štete određen je u članku 230. stavak 1. i 2. ZOO-a. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom predmetne naknade za tjelesno oštećenje jer mu je tada imovina umanjena, stoga tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. Slijedom navedenog, za pojedina davanja isplaćena nakon pravomoćnosti rješenja zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze u smislu ZOO-a, a to je dan kada je izvršena isplata svakog pojedinog davanja.

Obzirom je tužba u ovom predmetu podnesena dana 3. studenog 2025., to je za potraživanja dospjela u razdoblju do mjeseca studenog 2022. nastupila zastara, pa je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti s te osnove.

8. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije istaknut po tuženiku, valja napomenuti da pozivanja na odgovornost po odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a) ne predstavlja nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženika već opseg odgovornosti tuženika u predmetom slučaju, pa se stoga navedeni prigovor ocjenjuje kao neosnovan, obzirom je u predmetu nesporno da je štetni događaj odnosno predmetnu prometnu nesreću skrivio PG upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], broj police: [broj police], a koje je vozilo osigurano kod tuženika, a što proizlazi iz zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Zagrebačke, I. PP Zagreb, broj: 511-19-44/3-K-0071/15 od 9. studenog 2015.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1). Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine odnosno naknade za tjelesno oštećenje mjerodavan je ZOOP-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

11. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene naknade za tjelesno oštećenje i naknade za tjelesno oštećenje koju bi tužitelj isplaćivao da se radi o priznatoj ozljedi na radu.

12. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, pa je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), te je stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

13. Nadalje, odluka o naknadi troškova parničnog postupka teme lji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a.

Tuženiku je stoga uz primjenu odredbi čl. 151. i 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište dana 17. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 375,00 eura.

14. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku