P-992/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, protiv tuženika ad 1) IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 2) LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad 3), INT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. ožujka 2026., u nazočnosti z.z. Marijane Grubić i pun. tuženika Marka Popovića, odvjetnika u Splitu, objavljene 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju od 11. ožujka 2014.god. kojim je prednik tuženika ad.1.2. i 3., BN darovao tuženoj ad.1. IN poslovni prostor površine 78,26 m2, anagrafske oznake [adresa], koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovne zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 15112, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] gubi učinak prema tužiteljici u dijelu potrebnom za namirenje potraživanja tužiteljice prema tuženicima IN, GN i ŽN u iznosu od 9.121,12 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 4.923,79 EUR-a teku od 26. svibnja 2016.god po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.150,00 eura.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 7. 7. 2016. tužba tužitelja Republike Hrvatske protiv tuženika BN i IN radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

2.U tužbi se navodi kako tužiteljica prema tuženiku ad. 1. TN ima dospjelu tražbinu u iznosu od 153.996,88 kn s osnova neplaćenih poreza i drugih javnih davanja kako je utvrđeno rješenjem Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija Klasa UP/I-415.02/2010-0001/01347 od 29. 4. 2016. Ugovorom o darovanju od 11. 3. 2014. tuženik BN da je darovao supruzi IN poslovni prostor površine 78,26m2 koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], u prizemlju stambeno-poslovne zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 15112 [broj poduloška] KO [katastarska općina]. Tuženik da je poduzeo navedenu pravnu radnju tijekom ovršnog postupka pokrenutog 11. 11. 2010. rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Klasa UP/I-415-02/2010-001/01347 kako bi onemogućio naplatu poreznog davanja i izbjegao plaćanje porezne obveze. Na takav način tuženik da je nanio štetu tužiteljici budući ista zbog toga nema dovoljno sredstava , odnosno imovine iz koje bi mogla namiriti svoje potraživanje. Tužiteljica se pritom poziva na odredbu čl. 66. i 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Predloženo je da sud donese presudu kojom će utvrditi kako ugovor o darovanju od 11. 4. 2014. gubi učinak prema tužiteljici u dijelu potrebnim za namirenje potraživanja prema naprijed navedenom pravomoćnom i ovršnom rješenju porezne uprave.

3.Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude podneskom od 7. 2. 2022., te s obzirom na promjenu u monetarnom sustavu RH, na ročištu održanom 28.kolovoza 2024. na način da je tužbeni zahtjev uređen u EUR-ima, kao i u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate.

4.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prvenstveno ističu prigovor zastare dugovanja prema poreznoj upravi. Nadalje, ističu da je predmetni ugovor o darovanju zaključen 11. 3. 2014., prije rješenja o ovrsi porezne uprave od 29. 4. 2016., pa tako tužiteljica pobija pravnu radnju koja je poduzeta prije nego što je nastalo njeno potraživanje. Nadalje, tuženici ističu da ne postoji presumcija svijesti o oštećenju vjerovnika na strani stjecatelja imovine, budući u trenutku kada su poduzete radnje raspolaganja imovinom koja je predmet ugovora o darovanju, potraživanje porezne uprave nije postojalo. Nadalje, ističe se kako je prednik tuženika u trenutku zaključenja ugovora o darovanju imao drugih nekretnina u svom vlasništvu i to čest zem. 8013/3 ukupne površine 775m2 ZU 3258 KO [katastarska općina] (oranica, garaža, zgrada) te nekretninu u Splitu, u zgradi anagrafske oznake Dubrovačka 61, gdje je živio s tuženicima. Također, ističe se prigovor apsolutne zastare budući tužiteljica navodi kako je ovršna isprava na temelju koje je pokrenut postupak od 11. 11. 2010. Porezna uprava da u svom dopisu pun. tužitelja od 23. 5. 2018. navodi kako je tužbeni zahtjev zaustavio tijek zastare, te nije jasno na koji je tužbeni zahtjev mislio. Ukoliko je riječ o predmetnom postupku, tuženici se pozivaju na odredbu čl. 8. st. 6. Općeg poreznog zakona, odnosno činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji propisanom to odredbom.

5.Budući je tijekom postupka preminuo tuženik ad. 1. BN pravomoćnim rješenjem od 30. 1. 2020. nastavljen je predmetni postupak, te su na preuzimanje istog pozvani tuženici IN, supruga, LN i ŽN, djeca pok. BN.

6.Presudom ovog suda P-4234/2024-3 od 8.11.2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Odlučujući po žalbi tužitelja Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-57/2025-2 od 4.2.2025. ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

7.U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja o ovrsi Ministarstva financija-Porezne uprave, Područni ured Dalmacija Klasa Up/I-415-02/2010- 001/01347 od 29. 4. 2016., ugovora o darovanju zaključenog između BN i IN ovjeren od strane Ministarstva financija 14. 3. 2014., izvatka iz zemljišne knjige za čest zgr. 3275/4 ZU 15112 KO [katastarska općina], rješenja o ovrsi Ministarstva financija Porezna uprava, Područni ured Split, Klasa UP/I-415-02/2010-001/01347 od 11. 11. 2010., pismena Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Dalmacija od 28. 12. 2015. upućenih Državnoj geodetskoj upravi, trgovačkom sudu, Središnjem Klirinškom društvu, Ministarstvu prometa i infrastrukture, Fini, MUP-u, potvrde ovog suda K.I.2774/16 od 29. 1. 2016., zahtjeva BN Poreznoj upravi od 10. 1. 2018., rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Klasa UP/I-416- 02/2018-006/136 od 28. 3. 2018., Klasa Up/I-416-02/2018-006/136 od 28. 3. 2018., očitovanja Porezne uprave, Područni ured Split, Klasa UP/I-415-02/2010-01/1347 od 17. 5. 2018., rješenja o nasljeđivanu javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj O-5212/18 od 21. 3. 2019. i O-5212/18 od 10. 7. 2019., izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3258 KO [katastarska općina], za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 6927 KO [katastarska općina], saslušanjem tužene ad. 1 i 3., rješenja Ureda državne uprave u SDŽ Službi za gospodarstvo Klasa UP/I 311-07/12-01/111 od 27. 8. 2012., potvrde HZMO Područna služba u Splitu Klasa 034-04/18-03/6 od 29. 10. 2018., izvatka iz obrtnog registra od 25. 9. 2021., obrtnice broj [broj obrtnice] na ime BN, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, SS Imotski broj O-5840/2017 od 16. 4. 2018., zahtjeva za utvrđivanje stvarnog stanja duga tužene ad. 3 od 1. 10. 2021., potvrde Porezne uprave od 3. 12. 2021., očitovanja Porezne uprave, Područni ured Split Klasa UP/I-415- 02/2010-01/1347 od 9. 12. 2021., očitovanja Porezne uprave Područni ured Split, KLASA: UP/I-415-02/2010-01/1347 od 13.prosinca 2022, potvrda Porezne uprave Područni ured Split Ispostava Split od 10.9.2025., pismena Porezne uprave Područni ured Split klasa UP/I-415-02/2010-01/1347 od 7.10.2025., potvrda Porezne uprave Područni ured Split Ispostava Imotski od 3.11.2025., 21.11.2025. i 12.12.2025.

8.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je Porezna uprava Područni ured Dalmacija 29. 4. 2016. donijela rješenje o ovrsi Klasa UP/I-415-02/2010-001/01347 koje je pravomoćno i ovršno 26. 5. 2016. a kojim je određena pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina ovršenika BN, prednika tuženika temeljem dugovanja na dan 29. 4. 2016. u iznosu od 153.996,88 kn, od čega 117.547,93 kn glavnice te 36.448,95 kn kamata,

- kako je između pok. BN i njegove supruge IN, tužene ad.

1. zaključen ugovor o darovanju ovjeren od strane Ministarstva financija Porezne uprave 14. 3. 2014. predmet kojega je posebni dio čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 15112 [broj poduloška] površine 78,26 m2, anagr. oznake [adresa] u naravi poslovni prostor u prizemlju stambeno-poslovnog objekta,

- kako je tužena ad. 1 IN upisana kao vlasnica darovane nekretnine,

- kako je Ministarstvo financija-Porezna uprava donijelo rješenje o ovrsi Klasa UP/I-415-02/2010-001/01347 11. 11. 2010. koje je postalo pravomoćno i ovršno 14. 12. 2010., pljenidbom, procjenom i prodajom nekretnina kojim je utvrđen dug pok. BN na dan 11. 11. 2010. u iznosu od 312.722,66 kn, od čega 189.853,57 kn glavnice i 122.869,09 kn kamata,

- kako je u postupku naplate potraživanja prema BN, radi ovrhe prema rješenju Klasa UP/I-415-02/2010-001/01347 Porezna uprava Područni ured Dalmacija 28. 12. 2015. zatražila podatke o imovini ovršenika od Državne geodetske uprave, trgovačkog suda, Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Fine, te su dobiveni podaci kako BN od imovine ima zastavu 101 proizvedenu 1980.,

- kako prema potvrdi ovog suda broj KI-2774/16 od **.**.2016. pok BN nije bio upisan kao vlasnik nekretnina,

- kako se BN **.**.2018. obratio Poreznoj upravi Ispostava Split s zahtjevom da mu se storniraju zaduženja za doprinose i otpišu zastarjela potraživanja navodeći da je imao poljoprivredni obrt [obrt] kojeg je odjavio 27. 8. 2012.,

- kako je Porezna uprava, Područni ured Split donijela dva rješenja Klasa UP/I- 416-02/2018-006/136 28. 3. 2018. u postupku utvrđivanja zastare prava na naplatu doprinosa pok. BN, na način da je jednim rješenjem odbijen zahtjev, a drugim rješenjem kojim je odlučivano o zahtjevu za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga, zahtjev BN je djelomično uvažen, te mu je točkom II. utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga u iznosu od 21.220,28 kn, dok je odbijen sa zahtjevom za utvrđivanje nastupa zastare na naplatu poreznog duga u iznosu od 17.479,01 kn,

- kako prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj ostavinsku imovinu pok. BN čini stan površine 45m2 položen na zgradi oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6927 KO [katastarska općina] te izvan knjižno vlasništvo nekretnina koje je naslijedio iza smrti majke SN, prema rješenju OS u Imotskom O-5840/17 od 16. 4. 2018.,

- kako su tuženici za po 1/3 dijela upisani kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3258 KO [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zgradu, garažu i oranicu ukupne površine 775m2, koju nekretninu je njihov prednik BN stekao nasljeđivanjem iza smrti majke,

- kako je kao vlasnik stana položenog na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 6927

KO [katastarska općina] upisan UN,

- kako je rješenjem Ureda državne uprave u SDŽ Službe za gospodarstvo Klasa UP/I-311-07/12-01/111 od 27. 8. 2012. odjavljen obrt pok. BN naziva " [obrt]",

- kako je prema podacima HZMO Područna služba u [adresa], BN imao zasnovan radni odnos u razdoblju od 1. 11. 1990. do 30. 6. 1993., od 24. 5. 2000. do 27. 8. 2012. te od 21. 11. 2016. do 19. 9. 2018.,

- kako je rješenjem Porezne uprave Područni ured Split od 28. 3. 2018. odbijen zahtjev pok. BN za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa, te posebnim rješenjem istog tijela donesenog istog dana djelomično usvojen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga na način da je utvrđeno kako je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 21.220,28 kn koji se odnosi na porez na dohodak za 2003. u ukupnom iznos od 7.045,15 kn, porez na potrošnju za 2003., 2004., 2005., 2006. u iznosu od 10.867,93 kn te doprinose u paušalu za 2011. u ukupnom iznosu od 1.207,20 kn, kao i novčane kazne za prekršaje za 2005. u ukupnom iznosu od 2.100,00 kn, s time što svi iznosu obuhvaćaju glavnicu i kamate,

- kako je istim rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave Split od 28. 3. 2018. odbijen zahtjev BN da bi nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u iznosu od 17.479,01 kn na dan 1. 1. 2018., u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak po godišnjoj prijavi, poreza na tvrtku u iznosu od 4.200,00 kn, troškova postupka prisilne naplate u iznosu od 400,00 kn i doprinosa u paušalu u iznosu od 847,49 kn,

- kako je tužena ad. 3. 1. 10. 2021. podnijela poreznoj upravi zahtjev za utvrđivanje stvarnog stanja duga navodeći da je to tijelo pogrešno obračunavalo doprinose i nakon zatvaranja obrta 27. 8. 2018.,

- kako je porezna uprava 9. 12. 2021. dostavila očitovanje tužitelju prema kojem preostalo potraživanje s osnove poreza na tvrtku doprinosa mirovinskom zdravstvenom osiguranju i troškova prisilne naplate iznose ukupne 68.723,09 kn od čega 37.098,28 kn glavnice i 31.624,81 kn kamata,

- kako u prednjem očitovanju Državnom odvjetništvu porezna uprava ističe da je podnošenjem zahtjeva ZK odjelu ovog suda Z-15295/16 od 13. 7. 2016. temeljem rješenja porezne uprave od 29. 4. 2016. prekinut tijek zastare za sve tražbine obuhvaćene tim rješenjem. Nadalje, da tim rješenjem nisu obuhvaćene tražbine koje su 2018. otpisane u evidenciji porezne uprave zbog nastupa zastare. Također, da je porezna uprava 22. 11. 2021. provela storno zaduženja za obveze nastale nakon 27. 8. 2012., odnosno nakon odjave obrta čime je storniran dio tražbine prema istom rješenju od 29. 4. 2016.,

- kako su tuženici nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda u spis priložili potvrde Porezne uprave Područni ured Split i Imotski iz kojih proizlazi da nemaju dugovanja o kojima službenu evidenciju vodi porezna uprava, , a potvrda koja se odnosi na pok. BN prema očitovanju nadležne porezne uprave je greškom izdana za umrlu osobu.

10.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na pobijanje pravnih radnji pok. BN u vidu darovnog ugovora od 11. 3. 2014. zaključenog s tuženom ad. 1., kojim je ovoj tuženoj darovao poslovni prostor površine 78,26m2 u prizemlju stambeno-poslovne zgrade anag. oznake [adresa], za koji prostor se tužena ad. 1. u međuvremenu uknjižila kao vlasnica.

Presudom ovog suda P-4234/2024 od 8.11.2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da je sud smatrao kako je pok. BN iza sebe ostavio imovinu koja znatno prelazi visinu preostalog potraživanja tužitelja, što se prvenstveno odnosi na stan površine 45 m2 u zgradi sagrađenoj na čest zem 6236/16 i 6236/18 ZU 6927 k. o. [katastarska općina], te vlasnik nekretnina koje je naslijedio iza pok. SN prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom broj O-5840/2017. No, tužiteljica je prema stavu drugostupanjskog suda dužna dokazati stvarnu ili vjerojatnu nemogućnost namirenja svoje tražbine zbog toga što je dužnik insolventan u trenutku sklapanja ugovora o darovanju. S obzirom da tuženici tvrde kako je njihov prednik u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o darovanju imao druge imovine iz koje se tužiteljica mogla namiriti, teret dokaza na navedene okolnosti bio je na tuženima, dakle oni su trebali dokazati da je pok. BN u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bio vlasnik druge nekretnine koja se spominje u rješenju o nasljeđivanju iza njegove smrti, odnosno stana površine 45 m2 smještenog u Splitu.

11.Prema odredbi čl. 65. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12.Prema st. 2. istog članka, za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

13.Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

14.Prema odredbi st. 2. istog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, dok je odredbom st. 3. propisano da se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kako materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

15.Prema odredbi čl. 67. st. 1. istog Zakona naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

16.Prema odredbi st. 2. istog članka, ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

17.Prema odredbi st. 3. istog članka, kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

18.Prema odredbi čl. 71. st. 1. ZOO-a tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od 3 godine, a prema odredbi st. 2. istog članka rok se računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

19.Dakle, tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (tzv. paulijanska tužba) postoji radi zaštite vjerovnika, odnosno svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira na to kada je nastala, može pobijati radnju svoga dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu. Ona ima za cilj pobijanje određenog pravnog posla (u svezi s otuđenjem imovine), dužnika u mjeri koja je potrebna za namirenje vjerovnika. Međutim, ukoliko dužnik nije insolventan zbog toga što je raspolagao sa svojom imovinom, odnosno ako i dalje posjeduje (preostalu) imovinu iz koje se vjerovnik može namiriti, tada vjerovnik ne može pobijati dužnikove pravne radnje.

20.Da bi vjerovnik uspio sa zahtjevom za pobijanje pravnih radnji potrebno je da se pored općih pretpostavki (1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika, 4. postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje) ispuni i jedna od posebnih pretpostavki i to na način da se opće pretpostavke pobijanja moraju kumulativno ispuniti, a od posebnih pretpostavki je dostatno da se ispuni alternativno bilo koja od njih. Posebne pretpostavke odnose se na objektivne i subjektivne okolnosti na strani dužnika i treće osobe te posebne rokove za podnošenje tužbe, sve propisano naprijed citiranim odredbama čl. 67. i 71. ZOO-a. U konkretnom slučaju riječ je o kvazi paulijanskoj tužbi kojom tužitelj pobija besplatno raspolaganje (darovanje) dužnika osnovom kojeg je sebe doveo u insolventno stanje, tako da nije u mogućnosti ispuniti svoju obvezu prema tužitelju, i u ovom slučaju se prema odredbi čl. 67. st. 3. ZOO-a pretpostavlja da su on i treća osoba znali da se takvom radnjom nanosi šteta vjerovniku, tj. radi se o neoborivoj zakonskoj predmnjevi (praesumptio iuris et de iure), koju tužbu prema odredbi čl. 71. stavak 2. ZOO-a može podnijeti u roku od tri godine od preuzimanja pravne radnje.

21.Tužena ad 3) kćerka pok. BN, u svom iskazu navodi da je u trenutku donošenja rješenja na koje se tužitelj poziva, već nastupila zastara pojedinih tražbina, te da je rješenje od 11.studenog 2010. većim dijelom podmireno, odnosno da je po istom ostao ne naplaćeni iznos od cca 700,00 Kn. Sva potraživanja koja su nastala 2003. da su u trenutku donošenja rješenja Upravnog tijela zastarjela. Njen otac da protiv rješenja o ovrsi od 11.studenog 2010. nije izjavio pravni lijek, jer je bio bolestan. Iz istih razloga da nije izjavio pravni lijek protiv rješenja od 29.travnja 2016. Obveza njenog oca s osnova potraživanja HZMO-a, da su prestala prema Odredbi čl. 221 st. 1 Zakona o doprinosima nakon zatvaranja obrta. Iz rješenja Upravnog tijela da proizlazi kako potraživanja za razdoblje od 27.kolovoza 2012. do ovrhe 29.travnja 2016. nisu trebala postojati. U glavnom, smatra kako u trenutku sklapanja spornog Darovnog ugovora između njenog pok. oca i majke, tužene ad 1), potraživanja prema priležećem rješenju Porezne uprave iz 2010. jesu znatno smanjena, a nakon zatvaranja obrta 2012. da daljnjih obveza nije niti bilo, radi čega nema elemenata za daljnje vođenje ovršnog postupka, niti pobijanja Darovnog ugovora kojega su zaključili njeni roditelji. Tvrdi kako je od Porezne uprave dobila podatke da to tijelo nije od nadležnog HZMO-a dobilo obavijest o zatvaranju obrta njenog oca 2012., radi čega su i dalje uračunavali doprinose po tom osnovu. Tužena ad 1) u cijelosti se pridružila iskazu tužene ad 3).

22. Iz rezultata raspravljanja proizlazi slijedeće:

-kako prema rješenju o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Dalmacija od **.**.2016. pok. BN na dan 29.travnja 2016. temeljem ovršnih isprava duguje iznos od 153.996,88 Kn, od čega 36.448,95 Kn kamate;

-kako se prednje potraživanje odnosi na poreze, doprinose, troškove postupka prisilne naplate temeljem ovršnih isprava za razdoblje od 9.studenog 2010. do 11. veljače 2015.;

-kako je Porezna uprava, Područni ured u Splitu rješenjem od 28.ožujka 2018. odbila zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa pok. BN, te kako je istog dana, isto tijelo donijelo rješenje o nastupu zastare naplate poreznog duga u ukupnom iznosu od 21.220,28 Kn, dok je odbijen Zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 17.479,01 Kn;

-kako je iza pok. BN, osim nekretnine koja je predmet Ugovora kojega tužitelj predmetnom tužbom pobija, prema rješenju o nasljeđivanju od 21.3.2019. ostala imovina u vidu stana površine 45 m2, smještenog u Splitu, te nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], kao i pokretnine u neutvrđenim novčanim iznosima položene kod banaka;

-kako je naprijed navedene nekretnine, i to stan površine 45 m2 i nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] pok. BN naslijedio iza smrti majke SN BN temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, stalna služba u Imotskom O- 5840/2017 od 16.4.2018.,

-kako je Porezna uprava na Zahtjev stranaka za utvrđenje stvarnog iznosa dugovanja stornirala zaduženja nakon 27.kolovoza 2012. kada je pok. BN odjavio obrt te dio tražbine obuhvaćen rješenjem od 29.travnja 2016., tako da dugovanje iznosi 68.723,09 Kn, od čega kamate 31.624,81 Kn;

-kako tužitelj prema rješenju o ovrsi od 29.travnja 2016., potražuje od prednika tuženika iznos od 153.996,88 Kn, da bi tijekom postupka potraživanje smanjio na iznos od 68.723,09 Kn, te da radi naplate tog potraživanja pobija Ugovor o darovanju kojeg je zaključio pok. BN sa suprugom tuženom ad 1), koji se odnosi na poslovni prostor u Splitu površine 78,26 m2.

23. Slijedom naprijed navedenog, u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke da bi vjerovnik uspio sa zahtjevom za pobijanje pravnih radnji dužnika, i to u konkretnom slučaju insolventnost dužnika pok. BN, s obzirom da tuženici ističu kako isti nije bio insolventan u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi od 29.travnja 2016., te da predmetni pravni posao darovanja nije zaključen radi izbjegavanja obveza utvrđenih u navedenom rješenju o ovrsi, odnosno da se ne radi o pravnoj radnji dužnika, na štetu vjerovnika.

24. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno Odredbi čl. 8 ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Iz priležećih dokaza proizlazi kako je Porezna uprava, tj. vjerovnik tijekom trajanja postupka svoje potraživanje s početnog iznosa od 153.996,88 Kn smanjio na iznos od 68.723,09 Kn, iz čega dalje proizlazi kako su navodi tuženika u pogledu osnovanosti prigovora koji se odnose na visinu potraživanja utemeljeni. Međutim, ono što je u konkretnom slučaju relevantno za presuđenje u predmetno pravnoj stvari jeste pitanje insolventnosti dužnika, odnosno pok. BN u vrijeme zaključenja predmetno spornog ugovora o darovanju. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. BN proizlazi da je iza sebe ostavio imovinu koja doista prelazi utuženo potraživanje, a to se odnosi na stan u [adresa] površine 45 m2, kojega je naslijedio iza smrti majke SN. No, ova dva ostavinska rješenja donesena su 2017. i 2018. godine, dok se potraživanje tužitelja temelji na rješenju poreznog tijela od 29.4.2016., te tuženici tijekom postupka nisu dostavili dokaze da je u vrijeme zaključenja spornog ugovora i u vrijeme donošenja navedenog rješenja poreznog tijela BN bio solventan, odnosno da je imao svoju posebnu imovinu iz koje se tužitelj mogao naplatiti. S obzirom da u postupku nije utvrđeno da je BN u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora imao druge posebne imovine iz koje se tužitelj mogao naplatiti, to su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke navedene u točci 20. obrazloženja ove odluke, da bi tužitelj kao vjerovnik uspio sa zahtjevom za pobijanje pravnih radnji dužnika.

Dakle, iz rezultata raspravljanja proizlazi kako su osporavane pravne radnje dužnika dovele do smanjenja njegove imovine na način da tužitelj ne može namiriti svoju tražbinu prema poreznom rješenju od 29.4.2016., koja se odnosi na potraživanja s osnova poreznih dugovanja i za razdoblje u kojem je zaključen predmetni ugovor o darovanju. Tuženici tijekom postupka nisu dostavili niti predložili bilo kakav dokaz kojim bi doveli u pitanje prednji zaključak suda. S obzirom da je tužena IN bračni drug dužnika, za nju vrijedi zakonska presumpcija da joj je poznato kako je poduzetim raspolaganjem nanesena šteta vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, što u konkretnom slučaju nije riječ, jer ova tužena ničim ne dokazuje kako namirenje tužiteljeve tražbine poduzimanjem predmetnih spornih pravnih radnji nije onemogućeno. Kod besplatnih se raspolaganja, kakvo je i darovanje kojim dužnik premda na to nije obvezan umanjuje svoju imovinu bez prava na protučinidbu, ima smatrati, a radi se o neoborivoj zakonskoj presumpciji (praesumptio iuris et de iure) temeljenoj na načelu po kojem "nitko ne može davati darove na račun svojih vjerovnika", da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (odnosno znao je da se ovaj neće moći naplatiti ili će naplata njegova potraživanja biti otežana, sve s obzirom da bez toga ne bi niti bilo riječi o nekoj šteti), pa se za pobijanje te radnje raspolaganja ne traži da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato i taj treći niti ne može dokazivati suprotno. Tako otpada potreba svakog dokazivanja od strane vjerovnika da je u vrijeme besplatnog raspolaganja kod dužnika i tuženika kao besplatnog korisnika, postojalo svjesno znanje odnosno skrivljeno neznanje da se poduzetim besplatnim raspolaganjem nanosi vjerovniku šteta.

25.Također je za navesti da za pobijanje pravne radnje dužnika u smislu citiranih odredaba ZOO-a nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno, niti je nužno da je vjerovnik prije pokretanja postupka po tužbi za pobijanje pravne radnje dužnika pokušao namiriti svoju tražbinu u ovrsi, odnosno te okolnosti nemaju značaj pretpostavki za predmetnu tužbu.

26.Glede prigovora tuženika koji se odnose na zastaru poreznog dugovanja, za navesti je da su svoje prigovore mogli isticati samo u poreznom upravnom postupku, odnosno da su nakon odluke poreznog tijela koje je odlučivalo o njihovom prigovoru zastare dugovanja njihovog prednika, mogli pokrenuti upravni postupak. Što se priležećih potvrda tiče, iste nisu relevantne za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari, s obzirom da se nadležno porezno tijelo tijekom postupka očitovalo u pogledu visine dugovanja prednika tuženika, te da je u tom pravcu tužitelj uredio tužbeni zahtjev.

27. Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi; za sastav tužbe, za sastav podneska od 19.12.2018., 25.11.2019., 17.5.2021., 15.2.2022. i 8.6.2022., za zastupanje na ročištima od 25.6.2021., 4.10.2021., 15.2.2022., 29.3.2022., 12.9.2022., 4.6.2025., 12.9.2025. i 26.3.2026. po 100 bodova, za pristup na ročišta od 29.10.2019. i 14.5.2021. po 25 bodova, te za sastav žalbe 125 bodova, tako da ukupni trošak iznosi 1575 bodova, odnosno 3.150,00 eura.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis