Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj  P-206/2026-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužiteljice MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102981165, a sklopljenog između tužiteljice MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kao banke, a koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,00 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom plasmana.“

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka isplatiti tužiteljici MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti iznos 437,85 €/3.299,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 30. svibnja 2007.g. do isplate po stopi koja teče od 31. svibnja 2006. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za sva ko polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, nadoknaditi tužiteljici MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 169,91 euro, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (9. travnja 2026.) do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 6. veljače 2026., u bitnom, navodi da je kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom kao kreditorom 10. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102981165, a koji ugovor da je zajedno sa Kupoprodajnim ugovorom od 24.04.2006., Dodatkom Kupoprodajnom ugovoru od 24.04.2006., zk izvatkom za zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] ovjeren kod javnog bilježnika Zvonimira Vrban iz Senja 11.05.2006. pod posl.br. OU-60/06, a kojim ugovorom da se tuženik obvezao staviti joj na raspolaganje iznos od 71.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan puštanja kredita u tečaj, dok se ona obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Temeljem članka 10. Ugovora o kreditu da je propisano da je za „obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,00 % (jedan posto) naknade za iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kuna (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Također da je navedenou spomenutom članku da je „Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“ Sredstva iz Ugovora o kreditu u iznosu od 70.166,40 CHF odnosno u visini od 326.035,19 kuna da su isplaćena 29.05.2006. prema srednjem tečaju tuženika koji da je toga dana iznosio 1 CHF = 4,43161 kn, dok je drugi dio kredita isplaćen 31.05.2006. u iznosu od 833,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti od 3.875,66 kuna (prema srednjem tečaju Banke-tuženika za CHF koji je na dan 31.05.2006. iznosio 4,6493 kn. Nadalje, ulazna naknada u visini od 1,00% da je naplaćena 29.05.2006. u visini od 3.299,00 kuna/437,85 € koji navedeni iznos da se nalazi iskazan u dokumentu naziva Pregled prometa po partiji kredita 5102981165 za razdoblje od 15.05.2006.-30.09.2015., s naznakom „naknada za odobreni kredit“ str.15. dokumenta. Predmetni kredit da je otplaćen 11. veljače 2016., a što da je vidljivo iz pregleda prometa po kreditu. Tužiteljica ističe u skladu s čl. 96 st. 1 i 2. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.79/2007 ) koji da je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, da je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako sup rotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, da tužiteljica nije bila pobliže upoznata s navedenom odredbom o plaćanju naknade za obradu kreditnog zahtjeva niti joj je o istoj bilo omogućeno pregovaranje od strane tuženika jer da je riječ o unaprijed formuliranim, standardnim ugovorima trgovca. Međutim, iako da je riječ o tipskom i adhezijskom ugovoru, u skladu s člankom 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima takvi su ugovori ništetni ako su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očitu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, da je Članak 10. Ugovora o kreditu ništetan jer isti ne sadrži nikakva objašnjenja na što bi se konkretno odnosila ulazna naknada, a ista ne sadrži parametre po kojima je određena. Tvrdi da joj prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije objašnjeno na što se odnosi naknada za obradu kredita i zašto iznosi upravo toliko koliko iznosi, da na tu odredbu kao niti na ostale odredbe, nikako nije mogla utjecati. Tužiteljica postavlja pitanje na što što točno obuhvaća i na što se odnosi „naknada“, kada je opće poznato da je cijena ovoga ugovora redovna kamatna stopa i da je to ono što po zakonu banka ima pravo naplatiti jer da je to cijena za korištenje tuđeg novca. „Naknada“ koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita je apsolutno nezakonita i banka - tuženik je nije imala pravo naplatiti. Visina naknade da je određena u postotku od odobrenog iznosa kredita što načelno znači da korisnici većeg iznosa kredita plaćaju i višu naknadu, a koji iznos naplaćenog troška da nije opravdan pa se nedvojbeno može zaključiti da je odredba kojom se ugovara tzv. ulazna naknada u postotku od odobrenog iznosa glavnice kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a što da je u ostalome potvrđeno i u odlukama Suda EU, C-224/19 i C-259/19. Predmetna ugovorna odredba da je u suprotnosti s Direktivom 93/13 jer ista stvara na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti da je sa zahtjevom dobre vjere, a sve jer joj banka nije objasnila koje su to usluge s njene strane pružene i koji su to nastali troškovi za obradu kredita, a koje da je banka naplatila. Predlaže donošenje presude sa sadržajem kao u izreci (točke I i II). Potražuje trošak postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženiku je tužba sa svim prilozima dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora, te mu je određen rok od 30 dana radi podnošenja odgovora na tužbu od dana dostave iste, a također je upozoren da ukoliko ne podnesen odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako bude udovoljeno pretpostavkama iz čl. 331b. Zakona o parničnom postupku («Narodne Novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; nadalje u tekstu: ZPP).

3. Iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena proizlazi da je tuženik tužbu s prilozima i poziv na davanje odgovora na istu uredno zaprimio 2. ožujka 2026., ali u dodijeljenom mu roku od 30 dana (niti naknadno) za davanje odgovora, tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

4. Obzirom na prethodno navedeno, budući su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 331.b. ZPP-a, jer osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a niti se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati pa je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je sadržajem točaka I i II dispozitiva.

5. Odluka o trošku (točka III izreke) donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, uzimajući u obzir potpuni uspjeh tužiteljice, vrijednost predmeta spora (1.101,45 eura), zatim popisani parnični trošak u tužbi, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine» broj 138/2023 i 107/2025). Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe – 150,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), te po osnovi plaćene sudske pristojbe za tužbu iznos 19,91 eura (Tar.br.1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi – «Narodne Novine» broj broj 37/2023), dakle ukupno 169,91 eur0.

6. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

U Rijeci 9. travnja 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste, u tri primjerka. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužiteljici po pun. – e.komunikacijom

- tuženiku – elektronički, putem informacijskog sustava